Bleki – Kraljica boli

 

 

   Čežnja

Srce umorno   Zima

 

Za sve mile djevojčice što mrenjem  na put nove   ljubavi kroče.

 

Kraljica boli 

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu.

Lirik, pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka nikad luđakinja

Donekle – valjda..

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da.

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje

– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene.

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira.

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Što u jadu pada

Ne želi potkovice.

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anteriji da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane.

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti.

Bleki – Memento rose – Lijepe li ste ljubavi moje

Vrelo istine    

 

 

preuzmi (7) brilijant images (1)

Copy (3) of ona spavau plavom Blažena Luca  

 

Zvijezdice Nježni plamen ljubavi  Čežnja  

 

 

Čaša puna proljeća Moj univerzum  Umor i rešetake

 

 

 

Memento rose – Lijepe li ste jedine ljubavi moje

 

Lijepe li ste mile moje
lijepe li ste jedine ljubavi moje
mirisi su vaši su od đardina ruža
dobro li ste došle u snove moje

 

Svjetlucava li si Vranjanko jemenko                                                                                                             moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje

 

Svjetlucava li si Vranjanko jemenko
moje čedo malo
skršeni cvijete moj
plavetnilo li si Sarajko
milo moje maleno
anđelu čuvaru moj
crvena li si Tuđinko
proljeće života moga
posijano dijete moje

Jemenko vranjanko lijepa li si
čedo milo nježna li si
dobrog bekrije ruža li si
u tugama tvojih sanja
ti Jemenko izgubljena
od ljubavi i čekanja
ljubav poklanjala
al i krala

Prošlo je vrijeme pjevanja
malena moja Vranjanko
prošlo je vrijeme radovanja
ljubavi moja
došle su suzne kiše
u snijeg se pretvorile
u urlik tisuću pahulja bijelih
krik se tvoj pretvorio

Glas tvoj danas je tužan
srce ti je slomljeno
ja sam ti ga slomio
tvoj dragan nije tvoj
lažov jedan mili
nikako da ti dođe
samao ti je ljubav krao
svoju poklanjao
On je samo sen
što duša tvoja snije
on je samo kapljica
što sa šedrvana lije

Zašto će na odru tvome
bijelu grlicu da miluje
i tebe prekrasnu usnulu
u čelo u kosu da ljubi
ulici skršenih srdašca
velove razgrtati
tvoje slomljeno srce tražiti
snivati na ležaju belom
dodir tvoje nevinosti
u čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Sarajko
ženo stasita topla li si
moja mila malena
ti si ruža mirisna
što djetetu malom
svoju si ljubav dječiju
darivala
u njegove snove umotavala

Glas tvoj je tužan
a srce slomljeno
Sarajko jedina moja
ja sama ga slomio
mali princ nije tvoj
lažov jedan mili
to je samo san
u tople kute tvoje
se utopa i spije
to je samo san
što u ustreptale grudi
se uranje i vrije

Prošlo je vrijeme muzike
moje čedo maleno
prošlo je vrijeme krajolika
Sarajko blagosti moja puna
došle su oluje strašne
u nestajanje sve pretvorile
glas tvoj grada čednostu vapaj
i tebe ljubavi moja
za tobom srce malo treperi i plače

za tugom i bolom neispjevanim
Na odru ljubavi
safir će grlicu da miluje
tebe predivnu
usne i oči da ljubi u kući ustreptalih srdaca
velove će lepršati
na ležaju plavom
tragati za za tvojim rukama
vrelima strasti
čelo u kosu da ljubi

Lijepa li si Tuđinko
ljubavi jedina moja
prelijepa li si
ružo rubin grlico ljubavi
prošlo je vrijeme nevinosti
a si poklanjala
ali i krala
prošlo je vrijeme maglica
milo moje
Tuđinko slomljenog srca

Došlo je vrijeme rastanka
u ljubav se pretočilo
pjevanje ljubavi od davnina
došlo je vrijeme ljubavi
u srcu neutješno iskri
to je samo san
malena ga moja snije
to je samo san
dosanjan djevojčici nije

Ljubavi tvojoj i mojoj
O puno tuge i snova ima
toliko daljine i čežnje
srce da umire svaki dan
Tuđinko idržali smo pet
mila decenija let
izdržaćemo još samo dan
tvoja će ruka biti u mojoj
a moja u tvojoj
i suza više neće biti

Ne verujem ti mili
ti vetru jedan dragi
što ljubav seješ
po ovom svetu
tri deteta
tri devojčice
tri svoja sna
tri Nevinosti ti dale
tebi što bežiš
u srcima drugih
samuješ i tuguješ
i nestašno luduješ

Na odru malog princa
Ona ga mazno miluje i ljubi
Za tri ljubavi
za tri grlice male
za tri ruže
za tri nevinosti
tri života poklonjena
srebrena plava i crvena
što tjeraju galebova krik
na peščanoj plaži sanja
srećna srdašca
tražiće memento rose
velova istkanih ljubavlju
duše Princa malog
što spije i sanja

Opet nestade
gde sada pobeže
nestaško mali
znam slutim očajavam
grlicama svojim dvema
u zagrljaj leprša
a ja snove isplakala
evo i mene za vama
mili naš dječače
ovog trena hitam

 

 

Jasna  Tanja  davor3  The-best-top-desktop-blue-wallpapers-blue-wallpaper-blue-background-hd-5

Bleki – Plakaću za oboje

   Uzbukana kao more

 Samo jedna bijela ruža Oblaci i plavet Najtananiji đardin  Čarolije behara

 

 

u noćima dugim

danima teškim

u snovima tražim

dane kratim

vrlo često

jedno mjesto

vrijeme jedno

malo dijete

ljeto sanjam

vrijedno nespokojno

 

prelijepo vrijeme

mirisavo dijete

prelijepo mjesto

ljubav kao stanje duše

zaboravljeno od ljudi

okupano

morima

obasjano

zvjezdama

tiho

osunčano

velikodušno

sjajno

blago i blago

pitomo

drago

nježno

čisto

milo

bistro

 

ljubavlju ozračeno

davanjem nesebično

dobrotom umilno

od cvijeća mirisno

sneno od nevinosti

blaženo od radosti

pomalo umorno

od čekanja mene

što poput sjene

nalik Princu Malom

hodim duhova tragom

ja koji ću plakati za dvoje

vrijedno je toga mila moja

 

 

tih godina ruke pružao

drugim nježnijim se nadao

te godine sretoh tebe

skoro napriliku mene

u prvi tren tada nisam znao

ljubav svoju tebi sam dao

jer plakat ću za oboje

jer ruke si mi pružila

prigrlih dušom

tvoje iskreno srce

utopih se u tvom zagrljaju

svježem od mladosti

leprašavom ko zvijezde

tihom blagom

nježnom pitomom

rosnom

jer plakat ću za tebe

ljubavi moja

 

 

velikodušan u sebičnosti

izgubih se u izvoru

ljubavi tvoje

u tvom pogledu

bistrom umilnom

snenom radosnom

čistom i suznom

jer plakat ću za sebe

radosti moja

 

 

dobrotom sapleten

milošću sakriven

ko nježno janje

ko malo kuče

izgubih se

u tvojoj duši

iskrenoj snenoj

blaženoj od nevinosti

cvijetnoj od radosti

orošenoj od nevinosti

jer ću plakat za oboje

milosti moja

 

 

više ne tražim ništa

svaka misao na tebe

vraća me u vremena

ona neka tamo davna

divne puteve

cvijeća djece

i tebe mila moja

i zato ljubavi

ja plakat ću za oboje

živote života mog

 

 

Jutro sa Blekijem – Testament

 Kovitlac snova

 

Neupoznata milina Kristalna rijeka Srce krhkog proljeća Skršeno srce i zindan

 

 

 Bijela dama

 

 

 

Ona Raskoš Krhke ruže Neuslovljena ljubav Staze i stranputice

Violetno sunce   Izgubljena nevinost Tuga nebeska Ruka ljubavi

 

Milostiva duša   Rijeka vjernosti Sanjajući milost

 

 

Nedostaješ

Prošlo je neko vrijeme

Proćiće još neko vrijeme

I odjednom ja više neću imati vremena

 

Ne znam kada je to vrijeme?

Nije baš daleko

 

Bojim se da ne ostane neispričana

poslijednja stranica moje ljubavi

 

A testament nije oporuka ako nema uvod

 

****

Priča je o nekim prelijepim vrmenima

koji se neće desiti

 

Priča je o dvoje stvarnih

svjetlosnih bića koji se nikad neće susresti

 

Ne mogu i ne smiju

Vjerovatno jedno od njih

ono zaljubljenije

nema ni previše vremena

 

Priča je veoma lijepa

i skoro da čovjek poželi da se desi

Ali to je nemoguće

Jedno krhko čedno dijete bi bilo povrijeđeno

 

Mila priča je toliko lijepa

da je trebaš zaboraviti

da te ne boli

kao mene dok je živim i pišem

 

Ali prije toga prepiši je

sakrij u neku seharu koju ćeš otključati

tak kada ti čerka

ili unuka

počnu postavljati pitanja o ljubavi

 

Tada joj reci:

 

Bio jednom jedan čovjek

Bio dobar i pisao je lijepe bajke

Mnoge je meni poklanjao

da ih sačuvam za tebe

Da naučiš mila šta je ljubav

i da cijeniš život i sne

 

Ostalo će joj testament reći

 

Bajku završi riječima

 

I kao u svakoj bajci Princeza je živjela sretno

do kraja života

 

Ako te bude upitala

A šta je bilo sa Dobrim čovjekom

 

Reci joj

 

Dobri  je takođe bio sretan

jer mu je jedna Djevojčica zvana Krhka ruža

sa mirisom proljeća

svojom dobrotom i ljepotom uljepšala dane

 

****

 

Platonska ljubav

Nekad jedina moguća

Ali ništa manje savršena od prave

Neki kažu najuzvišenija ljubav

Bezuslovna

 

Satkana od davanja

Ne slažem se

Jeste sve je u davanju

 

Ali…

 

Čovjek vremenom postaje tužan…

Živo je od zemlje stvoreno biće biće

Dodira i nježnosti željno

Ljubav koja se u duši rodi

a srce je prenese

mora biti prava

Treba je hraniti

 

Držeći se za ruke

hodimo do izvora Modre rijeke

ima jedna livada sa djevičinskim ljubičicama

mirisna i pitoma nama namjenjena

 

Žena i muškarac

Savršenstvo božijeg stvaranja

I platonska i tjelesna ljubav

su Božije milsoti

savim normalno i jedino prihvatljivo

za dva bića koja se vole

 

Ima jedna trešnja na toj livadi

za nas naslikana

hladovina i crvene bobe

milina

 

Mila znam šta se mislilo kada se reklo

I ljubav onih koji su u nečijoj vlasti

A opet ako se dvoje neizmjerno i iskreno vole

zar oni nisu u vlasti jedno drugom

Zar je njihova ljubav prljavija

od prisilne ljubavi vlasnika i robinje

 

Pustia si kose

miluješ mi lice

u raskošnim skutima tvojim

opijen nježnošću tvojom snijem

 

Mila moja

Davno prije mnogo proteklog vremena

rekoh ti

 

Odi mila samo odi

odi ne trebaš daleko

do stanog svijeta odit

među nama nerazumni rovare

odi ljubavi zaviri u svijet

nježnih i krhkih ljudi

odi do gladnih ljubavi

i ruke prijatelja

reci mi šta si viedjela

 

odila sam mili

vrtešku gledala

odila sam ljubavi

nemoćni i lijepi

vidjela sam

dobrota sušta

prvi sa vrteške padaju

 

odila sam mili

licemjerne gledala

kako se smiju

dušama posrnulim i bolnim

jadu se rugaju

na parčiće čereče

 

odila sam mili

gledala sam

srce me zaboljelo

umišljeni

kamenjem se bacaju

 

odila sam mili

ja Tišina i sni

tužna bila

kako kao slijepci

nerazmni hodaju

duša mi mila ranjena

na ruku koja se pruža

milost traži

niko da je primi

utjehu da

 

odila sam mili

pepelom se krila

nerazumni riječi teške bacaju

i ne boje se

kam i riječ da ne dođu

Milostivom

da ga ne rastuže

a On sve vidi zna

 

žao mi mila

što poslah te da odiš

da jad i čemer kupiš

sve nešto mislim

biće ga manje

Gospod moj

Milostivi

mila

neukim će da oprosti

nemoj više odit tamo

pruži ruku

bol svoj mi duši ulij

meni je lako

Tišina i sni

sviko sam

 

***

 

Mila moja

Davno prije mnogo proteklog vremena

bila je olimpijada

na izmaku te godine

za noć badnjaka

te prelijepe i tragične 84.

sam sročio izreku

 

Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu

 

Usnuo ne vidim suze tvoje

u njedra što ih polažeš

ka srcu plove

koža da ih upije i njemu preda

 

ni u snima ti mi ne daš nade

boli te ali čednost je preča

misliš

neće ovaj mahalaš

brati plodove mojega đardina

 

Nema bitno

 

zašto se poslije nisu našli

tragedija

smrt

čednost

odlazak

nesporazum…

 

Bitno je da nisu zajedno

To može boljeti

Zasigurno može boljeti

Veoma

jako dugo

 

Ne primjećujem suze ne vidim bol

jer u sanjara tih ljudskih poremećaja nema

samo ljubav i sni

ono kad bi se šalili

 

Mila Ti ja smo se našli

Ja sam te malo bolje našao

Ti se onda poslije nisi našla

 

sanjari su naivni

nikad ne vide kako im primiče

ono što ih čereči a ne ubija

 

Ja tu ništa ne mogu i poštujem to

Svako ima pravo izbora

kao i pravo da se kreće

 

Mila

dozvoli mi sitnu digresiju

 

Meni moje ljubavi niko ne može oduzeti

Čak ni ono vrijeme koje će doći

 

One idu sa mnom

Sve osim jedne će mene čekati

 

A ja ću tebe čekati mila

ako zaslužimem da odim na mjesto

kojem ćeš ti blagoslovljena

milošću Božijom pomilovana

sigurno oditi

kada dođe tvoje vrijeme

 

Dok ti skrivaš suze

u očaju trgaš jagorčevine

ja samo Volim te

ništa drugo

ah da

ljubim milujem

i …

 

Ne govorim ništa što ti nisi znala

Oprosti što to nisam izrekao kad sam mogao

sve one što sam trebao

 

jer ljubeć tebe

odakle mi vrijeme

moralo se sniti jedina moja

 

Volim te previše da bih te

sada riječima o ljubavi povređivao

 

one godine

kada ni sanjao nisam da ću te ovoliko voljeti

imao sam imao ličnu tragediju

Srce i druša su mi se sledile

 

ti me miluješ

dušo moja

poljubac vlažan od orošene duše tvoje

žigošeš rastankom

djetinje snove a se sanjaju

 

Trideset dvije godine sam lutao

kao ljuštura školjke

prelijepa plavetna praznina

ali skoro bez sadržine

to je ona plava školjka

ako si je ikad primjetila međ mojim slikama

 

Mila moja

Tri mjeseca sam bio plava biserna školjka

ispunjena svejetlošću i ljubavjju Mala Velika djevojčica

ne znadoh ni godine tvoje

krhka ruža me obasjavala

Hvala ti mila

 

Poslije toliko godina sam osjetio život

Punim plućima sam disao i nisam mogao da dišem

 

Ljepota

milina

zanos

ushićenje

 

dok si me nagrudi povijala

ko maksumče

ko dijete željno sise

na tvojim sam nestašan bio

 

Zbog ljubavi jedne

Mile djevojčice

Krhke ruže

Laneta

Anđele

može i tako

 

ali prvenstveno Čarobne Žene

Labudice

što sa mnom se rađa

 

u plaveti duše

tvoje i moje

nalik oceanu u koji zaranjam

i utapam se

da bih ljubavsa tobom vodio

 

Mila

Nisam ti ništa tražio

osim da ponekad sa mnom doživiš

ushite moje

 

u Testamentu želja odlazećeg

se bez ustručavanja može reći

ljubav moju

 

Od prvog dana sam svjestan mogućnosti ograničenja

držao se toga

Nije mi opadalo na pamet da se konkretno iskažem

predložim

dame biraju

uglavnom sam uspijevao

 

a ti si se nagnula

ruku mi u grudi uvukla

mjesec je glavu sakrio

zviježđe je vrisnulo

srce si mi iščupala

 

nisam ni jeknuo

nisam ni osjetio

nisam više bio

 

ponekad

Tango bi cimnuo na svoju stranu

čast je bila čvršća

 

To mi nije smetalo da sanjam

drugačije snove

srcu prihvatljivije

o biserju koje u nisku ljubavi nižem

 

Sjećaš li se slike o Bijeloj dami

 

Nikad do kraja ne objasnim svoje slike

Ne želim da im skinem sve velove koje imaju

ako ljubav neću da vodim

tada su samo slikarski zapisi

 

Na domak ruku mlade žene

se nalazi lik čovjeka

nalik meni

 

On vidi pružene ruke

ali ih ne gleda

Tvoje su ruke u vazduhu

 

na livadi od izvora Modre rijeke

ti si me grlila i vrštala

videć da se u svjetlost pretvaram

 

molitva

 

da mila

zato okrećm glavu

od pruženih ruku

 

Ne želim da povrijedim krhku bjelinu

Ona to ne zaslužuje

 

Mila

Sve je to u redu i sasvim časno

Ali ipak umjetnik stavlja do znanja

gdje god se Bijela dama

krhka djevojčica djenula

onaj zaljubljenik

ona dobrota tvoja

će uvijek biti na korak od tebe

 

podržana u molitvi

ne osjetiš kako ti kradem dušu

uspomene

na srčane zaliske privijam

 

Mila

a ne znaeš mori mome ubava

zaista sam volio da te dodirujem

milujem

 

Koliko mi vremena prostaje

godina

pet

deset godina maksimalno

 

bio bih monstrum kada bih pomislio

da dijetetu uskratim pravo na život

 

Ne znaem mila

još uvijek je sve svježe

Mislim da možemo još neko vrijeme družiti

časkati

Nikad ništa nečasno se ne bi desilo

 

A opet možda si u pravu

trebaš krenuti dalje

bez prtljaga

tražiti ono što misliš da trebaš naći

 

Osjetila si koliko te volim

To je datost koja se ne može izbrisati

 

Vjerujem da tako nikad nisi voljena

kako sam te ja volio

Žalim onoga

što će poslije doći

 

jalov posao

 

mislio sam ti mnogo toga reći mila

a opet to bi bilo zamaranje

a valeri onoga što sam već rekao

 

Ne boj se života mila

Hrabra si jaka

Izborićeš se sa svim nedaćama

 

kao onda kad bježala si

a ja

baksuz

zadrijemao da san u snu snijem

 

Borim se mila sa osjećajima

ne mogu nastaviti da ti pričam

šta je ovoj hartiji

vlaži i žuti

 

Svaka riječ

svaki zarez

tačka

bili su iskreni mila

Od srca

iz duše

 

ne odi na livadu ljubičica

zaboljeće te

tamo moje pjesme umiru

 

Ponekad pročitaj šta sam ti pisao

riječi se ne mjenjaju

 

Ti si bjelina mila

Ti si život ljubavi

 

Ti si obojila moje dane prelijepim bojama snova

nevinosti što si mi poklonila

čednosti što si mi u dušu utkala

 

radosti kojom si me grijala

miline što me je ubijala

ovo je moj testament

 

Mila

nisam dovoljno lud

da priznam da je original pisan krvlju

ali tko ga zna

sanjar je sanjar

Bleki – Pst , samo tiho i nježno

Tiho snježi

Nježno

Duga

Usamljena duša

Usamljena duša

Bol i tuga

Snježni most

Snježni most

Još nježnije

Mjesečeva ruža

Ona je osvit

Ona Sanja

Ona sanja

**

Pst samo tiho i nježno

dijete dolazi krhkim sutonom

ne reci ništa

ne plači mjesec je mlad

kada slama se duga

a skršenim srcem blista

voljena tuga

jedna usmaljena duša

brodi putima pustim

ledenim mostom

skreće na trg samotnog života

u očima noseći djetinje snove

okovane grijehom rastanka

 

pst još tiše i nježnije

žena nestaje čarobnim osvitom

ne reci ništa

ne plači mjesec je plav

čedna ruža neubrana

stisni kristalnu suzu

dok djevojka iz pjesama tvojih

usnama svojim sluti

miris prošlih proljeća

bisernim grudima osjeća

nestašni dašak vjetra

što prošlosti se otima

ona sanja

staklom razlivene boje

slika djetinje galerije

Bleki – Dan kada te nisam upoznao

Atavistički i godinama sam mogao biti djete cvijeća

ali nisam

Geografska udaljenost?

premostiva, zakon lebdenja

Patrijahalni odgoj?

nije ga bilo , zanemarivanje

Nazori ?

skromni, bez opsesija.

Krutost socijalnog okruženja?

vehtost se uvijek da zaobići

Šta onda?

nećeš vjerovati mila moja

ljubav me spriječila

da budem dijete cvijeća

koja su sušta ljubav

 

ljubav me vodili tebi

a to je drugi smjer

Neusmjereni.

Lepršav.

Mnogo sanjiv.

 

priznajem urođenu privrženost Bogu Jedinom

nema stroge kanonske definicije

forma prijateljskog časkanja

mislila je mladost

Milosrdni Bog je to uvažavao,

On sve zna.

nikad od njega nisam pobjegao

plivajući na putevima

Njegove milosti i ljubavi.

Srce je srce,

Duša je duša.

 

Lična shvatanja ugodnog izgledu

lice bez dlakavih obilježja

želja za dopadanjem

Bogu Blagorodnom

narcisoidnom gledalu

tebi koja ćeš tek doći

mila moja

grlicama

lepršavost mojega života

 

higijene nisu bila dobra preporuka

onome što je nalikovalo revoluciji i djeci cvijeća

njih nije bilo briga

bila im je dovoljna ljubav

hej,muzika, na na na

kako bajkovito predivna la la la

kakvi predivni krajolici mmm ti i ja

lepršavo cviječe koje ne vene

cry and cry

 

avaj

o baby baby babi

sva nesebična u davanju

a ja sam tragao za sviđanjem

naivno odbijajući sve što nije skladno

nisam volio predugu kosu

brade bilo kog tipa

eksperimentisalo sa

vrlo vrlo kratko tek dan dva

brico umro

ljubav se vodila

pa se zaboravilo

ovo ti baš nisam moro reći

šta se može

vazda iskrenost prije pameti

 

tada

taj i taj

takav i takav tebe upoznah ljubavi moja

još uvijek ne malo kasnije

pjesma je iskrenija

istinu zbori

ljuti se na tebe

kasnila si

 

sada su kose osnježene

smiješne bore postale očitije

duboke brazde što iskustvom slove

ono ko fol

djeci ne treba pamet

bilježe mnogo ljubavi

pređenih puteva

ipak

naslućuje se lik

onog dječaka

nalik onom drugom

odlepršalom Malom Princu.

 

ali sam volio tu djecu.

i to jako

neku bezrezervno

bez upoznavanja

djeci nije nimalo teško sanjati

i dosanjati bliskost

čarolije susreta i boli

bilo je mnogo tuge i boli u mom srcu dešavanja tih godina

onim milenijumima prije decenijama poslije

sve te boli valeri krikova

vrište mila moja

ne pomaže vata u ušima

ne pomaže led u srcima

ne pomažu okovi nad dušama

 

privlačilo me ono što mi je bilo blisko,

njihovo prihvatanje i slavljenja biti života

bezuslovna ljubav

lav lav lav

Ol vi nid iz lav

mir ljudima

pis sist’  selam

peas brad’  selam

Avaj My Lord.

 

svijet bez rata

izmisliše ga ljudi neki zli

Zašto podjela bilo kog tipa

umobolno arijevskih

inkvizicijski plamtećih

svi ljudi braća

križarski trulih

Abraham sleđen

bijedno rasnih

praotac Adam plače

bespolno polnih

Eve siluju

religijskih a Jedan Bog

nacionalnih i svih drugih podjela

nedostojnih Boga i Ljubavi.

 

većina ljudi nema pamćenje

ni misli

amebe i vinske mušice,

majmuni i roboti

svijet su za sebe.

humanoidi slijede Darvinovu teoriju evolucije

uglavnom.

izvinjenje amebama

vinskim mušicama i majmunima

robotima ne

bilo bi glupo

nisu stasali

protiv njih nemam ništa

i ne želim ih porediti sa ljudima

 

Bog je sve sa svrhom stvorio,

nauka uvijek kaska

krajnji okviri intelektualnih tajni

takar nasljednih dometa

mnogo toga i još čega

ključi sakriveni

zato je trebalo nestati djecu cvijeća.

talasala su tokove uštrojenog života

uškopljenog skicama bespolnog celibata

dvopolni Savletovi testamenti

sterilni duh Ivančice,

zlokobnih proročanstava družbenika pakla…

 

bez djece surova stvarmost

sasvim izvjesno postaje

nepodnošljiva i turobna

ali zvijeri i zombije sasvim zadovoljava

niko im neće remetiti učmalost

genocidnu blaženost krvavog mira

 

još jedan je dan je prošao.

osjećao sam te

mila moja

ali nisam sreo.

pjesak je bio tužan.

ukrala si mi jedan dan nadrealnih impresija.

bio sam umoran od leta

osjećaji su oteknuti i neelastični.

ljutio sam se na tebe

neznanko ljubavi moja

 

nije važno,

djeca uvijek mogu dozvati čaroliju

mogu vidjeti plavkasti led

blješte razasuti biseri moga srca

po livadi naših snova

led se ne dira

biseri se nižu

svjetlucave ogrlice naših budućih dana.

znam

sutra ću te zasigurno sresti

ili neki drugi dan

punu zanosa sa suncem u kosi

morem čežnje i sanja u oku

sa vanilin sladoledom u ruci

i tada

dva puta dva jesu četiri

mili moj

mila moja

četiri je uvijek par

dvije i dvije ruke

a to je već ljubav

tujinko moja nestašna.

Bleki – Samo sam zurio

 

 

 

Otišao sam pred tvoju kuću

trošno posivjelo zadanje

sunce je od njega skretalo sjaj

činilo se da nikog u njemu ni

u lijevom uglu jedao okno

razbijen zvjezdanim otiskom

tužan i neopran

poderana zavjesa visi i leprša

njiše se tuguje i tiho poji

vrati se mila domu svom

 

stajao sam satima i zurio

prišao je jedan policajajc

rekao da se sklonim

izazivam sablazan

još samo minut

molio sam ja

tuga nekad i zakon gane

 

ostao sam do večeri i zurio

ostao sam do ponoći i zurio

ostao sam do jutra i zirio

ostao bih do vječnosti i zurio

i zurio u kam bih se pretvorio

 

ali

prilazili su policajci

jedan po jedna dva po dva

govorili izazivam sablazan

još samo minut

molio sam ja

tuga nekad i zakon gane

 

zurio sam petnaest dana i noći

samo sam zurio

upijao svaku prašku na slomljenom prozoru

znao sam to su praške tvoje slomljene mladosti

samo sam zurio

upijao svaki pokret i vapaj poderane zavjese

znao sam to je zavjesa tvoja poderane mladosti

 

samo sam zurio i

upijao lepršave zvuke što ih zavjesa jauče

samo sam zurio

ostao bih do vječnosti i zurio

klanjajući se sobi djetinjstva tvoga

moleći se krhotinama zvjezdanog otiska

i dalje zureći samo sam poželio

vrati mi se jedina moja

 

nisi se vratila

ja još uvijek zurim

i samo zurim

policajcima je postalo dosadno

više ne izazivam sablazan

i samo zurim

okamenjena gromada zuri

u razbijene prozore moga srca

tražim zvjezdani otisak poslijednjeg plesa

gdje još uvijek stanuješ ti ljubavi moja.

 

Jutro sa Blekijem – Skršeno srce spije

Snježni most     Moja sreća  

 

 

 

 

Dođi i plači djevojčice

Dođi i plači malena moja

Ništa se ne brini

Ja sam tu kraj tebe.

 

Dok spiješ snove

jednom ću ti doći

sunčice moja

pokloniti ljubav svoju.

 

Ispod mostova  duge

na ležaj bola i tuge

pod glavu stavi

jastuk od snova.

 

Djevojčice malena

kraj mene tužnoga

djetešce je zaspalo

u morno čedo slomljeno.

 

Ležeći spojkojno mirom

snove  će pronaći

pokrila se tamom

pokrivačem neba.

 

Kosu joj prelijeva mjesečeva sjena.

dok odmaraš bolne snove

ja ću se prikrasti

zaći u njih odagnati.

 

Skršena grlice moja.

da obradujem srce tvoje

Spij morno dijete je spij

milo moje je usnilo.

 

Možda je na tren umrlo

to nije važno

ona mirisna polja

djevičanskih ljubičica sanja.

 

Ne čuje pjesnika

što pjeva i tuguje

tiho,tiše moli ljude

što stupaju i  struje.

 

Uz umorne duge

o suzo iskre tuge

Dijete je zaspalo

i možda umrlo.

 

Ne dam te maleno moje

ne dam da te biju i čereče

ti ljudi zvijeri i neljudi

tek procvali pupoljak neba.

 

U baštama ljepšim od đula sijaju

Zaspala djeca i o ljubavi snivaju

Za ruke male se drže cjelove biju

Bolom i tugom što pomalo vriju.

 

Gitara

piano

milo moje spije

san o ljubavi snije.

 

I spavaju i  spavaju i miruju

Dok  ljubav daruju i miluju

I spavaju i miruju i spavaju

I snivaju ljubičice snivaju.

 

I miluju snove miluju

I snivaju ljubav snivaju

Umorna miruju i miruju.

Djeca ljubavi zamiru.

 

I nježno lagano umiru.

Harfe

Pianissimo

Srce moje spije.

 

Poljubci sijevaju i sjevaju

Suze lijevaju i lijevaju

I miluju i miluju

I miruju i miruju.

 

I spavaju i spavaju

I sanjaju i sanjaju

I umiru i umiru

Bože mili ta djeca umiru.

 

Orgulje

Pianissimo Immpossibile

Dušo moja mrije

Ne dam je neka sa mojom snije.

 

Ljubav moja spije

bešumno se mazi

Dok sniješ  snovi  ću ti doći

Sunčice moja malena.

Bleki – Djeca ( Tvoja Najn i Moje Ne )

 

 

 

Mila dolina Ah,ta magična žena Tragovi Kiše

 

Sunčane livade Ljubav u duši Igra u mislima Plamen u srcima

 

Tvoja i moja Najn i moje Ne

 

Nedostaje mi ta mala Najn

onaj mali vlažni poljubac

što nosi tračak nade

da ti si njena majka.

da nije sanjano

da sam te na trenutak sreo.

 

volim tog Anđelčića bezuslovno

zahvalan sam toj miloj mrvici

što se časak na pijesku sa mnom igrala.

zahvalan na igri i šamarčiću

pod onim istim Suncem i Nebom,

na onom istom moru i pjesku

gdje bjesmo ti i ja.

 

deset godina kasnije

poslije plaveti tvoje i moje Najn

sam dobio svoju Najn.

plava ko sunčev sjaj

mila ko ljubav

nježna ko snježna pahulja

i tatina duša

 

prva riječ joj  bješe  ne

 

mo'š misliti

na isti način je kanticu nisila

prste savijala

tati šamarćiće pokjlanjala

pod istim našim sunce i morem

gdje tren živjesmo ti i ja

poljubce darivala.

I sina i nju sam u momentu začeća zavolio.

takve stavri i znanje su od Uzvišenosti darovane.

ne treba ti ništa više.

 

Čini se.

 

čovjek se rodi nezahvalan

 

Jer ti?

A ti?

 

Da vječna ti!

Ne činiš se se dalekom,.

 

nikad nisam pogledao kćer

a da se nisam sjetio tebe

mile Najn.

 

takav mi usud bio.

sprva je bolno bilo

kasnije se navikneš

skoro

 

sada imam tri radovanja

svakog dana.

o djeci ne mogu da ti pričam

oni su nova bajka

 

ti si daleko

moje prvo radovanje.

 

ti i ja milo moje

rastajući se noću

okivali smo ljubav čeličnim alkama

na crnačkim trgovima ljubavi

gdje ljubavnicu prodaju

ljubavnika bacaju u more

povrijeđeno mu srca

 

mila moja

sjećaš li se one urote anđela.

Sunce je bilo dašak milosti

Mjesec urotnik

Zvijezdice saučesnice

Maglice svjedoci

Bolero opsjenar

more oblaci i vjetar samo krajolik

za sakrivanje

ti i ja žrtve okivanja

dokovima ljubavnim

 

moji ožiljci su još uvijek sasvim svježi i jasni

rane otvorene produbljivane godinama

jer

sve ove godine nisam uspio da te pronađem

i ne znam šta je sa tvojima

 

rastanci su deo života.

tebe mila moja

poznavao sam samo tren

izgubih te u slijedećem

 

neko od kod nas kaže jazuk

neko bi vrisnuo tuga

neko bi pomislio na bol

ja kažem imao sam sreće

 

imma jedna knjiga života

ona je zapisala život svakog čovjeka

sva njegova djela

dobra po dobroti

loša po zlu

činjenje ne činjenje

zvuči previše fatalistički

optimistima beznadežno.

 

nije veruj mi

samo je vrlo vesela

vrlo tužna

jer sve je u parovima

 

knjiga je savršenstvo znanja

pripovjeda – čovjek je tvorac svojih čini

djela su život života.

laicizam sagledava zakutak

 

Zamisli da ima neko uzvišeno Biće

koje može sagledati stvari

dešavanja od početka Univerzuma

do njegovog kraja

 

Tada shvataš koliko je laka spoznaja

život bića čiji život ne traje ni tren

u pojmanju tog vremena

pa se hvataš za svaki djelić sna

koji lebdi na prtinama ljubavi

 

jedina moja

ništa se ne brini

tebe sanjam svaki dan

i bdijem

u mirisnim đardinima moje duše

tvoju sam zakatančio

 

Tako zapisano!

Bleki – Tango za moje Grlice

 

 

 

Ponekad

nekako

se sve posloži

i ljubav i tuga

i lijep sniježni dan

početkom proljeća

i sjećanja.

 

raspoloženje odiše elegijom

onom umilnom

plemenitom da Srce hoće da odleti.

 

znalo bi ono kamo

ali mu se ne da

još mu vrijeme za let grlica nije

 

ne pomaže mu ni violine

ni klavir

gitaru bi da sa sobom nosi

jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati

poželjelo se i njih i plesa

 

sjedim u kutku sobe

smorao se

ko upokojena  papirna petodinarka

da dam prostora meštru od nježnosti i plesa

 

uzimam gitaru

onu čarobnu rubinovu

i prebirem prstima

 

znate

ja vam ne znam da sviram

ali ljubav i snovi mogu sve

 

odjednom se zvuci preliše u akorde

najdražeg tanga Srcu mome

Tango za Evoru

 

i vidim

Srce moje

bojažljivo

korak po korak

prilazi Grlici miloj

zar je važno kojoj

sve je ono voljelo

ispravka

voli voli voli…

 

prima je za ruku

ljubi je u obraz

publika nebeska je tu

zagrli je  i zastane

 

gleda u mene

ja se zastidim

stao sam

jer mi suze vlaže oči

 

ne vidim strune

uželio sam vas se mile moje

toliko mi nedostajete da me život boli

 

Srce mi šapuće

pusti sada tugu

vrijeme je za snove i ples

 

gitara zaplače

Srce se priljubi

uz obraz Grlice plavetne

i vali krenu

 

Crvena grudva je samo dekor

Ljepoti u  svili

koja leprša u njegovom naručju

 

začudo krvavi led poprima moj lik

inače nema taj običaj

možda misli

da će Ja konju

kome su noge postale stablo

ukorijenjeno u prošlosti

udahnuti lakoću kojom ono pleše

 

u uglu gitara više nije sama

ima tu jedna milozvučna violina

i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa

 

sve ljubav

slavi slavi slavi…

 

korak za korakom

tijelo uz tijelo

strast i  vatra

okret i okret

i zastoj i stisak

kada u vazduhu dodir gori

slama

dvije i dvije ruke

lijeve i desne

noge su ljubavne čežnje korak

 

o Grlica je muzika

Djevojčica što prekrasne snove sanja

koja sve odjednom

želi želi želi…

 

obraz bjeličasti i razigrani

Krhki ružin

uz onaj ozbiljni i tužni tužni…

 

bolje da sam ostao da sjedim

ne želim da me sada srce izda

 

neće neće

šapće Ona

ovaj ples moraš odsanjati

potom

sa svakom grlicom otplesati

uželjele se dodira tvojih

strasti što sjećanja za nas nosi

 

i daj prestani mi lice rositi

nisi valjda pizdun postao

sve će ti se oprostiti

ljubav uvijek pobjeđuje

 

stišće me nježno

ljubavnički

sa onim neugaslim žarom

koji se nikad ne usteže

 

korak za korakom…

okret za okretom…

zastoj i stisak

i sjedinjena Srca

dva

što se miluju

ljube ljube i ljube

ruka u ruci ruci…

o Srca moja moja…