Category Archives: Humor

No comments

Mujo i kraljica Marija Terezija / Iz Arhiva

  By Humor, Pripovijesti

 BY HUMOR

Anegdota dana / malo bajata al’ dobra

Neko pomenu Mariju Tereziju a mi zaintrigirani pročeprkasmo po ličnoj sehari,danas se to zove vikipedija,ili vicoteka,i isčeprkasmo nešto o njoj i Muji.

Mujo zaglavio u Beču,dekintiran.Bila neka teška vremena;ne možeš groš zaradit.Tek,nekako Mujo sazna da neka kraljica Terezija prima u službu,među svoje  gardiste naočite ,mlade i kršne ljudi radi ličnog obezbjeđenja i zadovoljstva.Mujo onako mlad,kršan i naočit sazna da je plata što se nudi dobra ,što jes-jes.

 Mora tu  postojat tu neka caka razmišlja Mujo,ali šta će,mora se prijaviti ili umrijeti od gladi u stranjskoj zemlji.I ubrzo on sazna šta je to ono nešto.Izvedu Muju pred Mariju Tereziju i ona ni jedan ni dva,onako kraljičinski odrešito:

„Mladiću platu treba zaradit tandaranjem,dvadeset pet puta na noć.Ako ne bude tako ide glava.“

Bila ta ona Marija Terezija  je bila na glasu da je nezasita i da je dobar provod u krevetu voljela.Mujo nikad nije saznao da li je to ona Habzburgovica ili neka druga,ili je pak neka grofica nju glumila dok je kraljica državničke poslove obavljala.

Gleda Mujo i ibreti se ; žena obzkla safir haljinu aman anterija. U njoj izgleda mrakuša, mada je u stvari mislio: nije ova žena ni tako loša;u dobrim je godinama,da nije strankinja čovjek bi reko,kršna je.

„Nema frke mala moja,može to,rodio Mujo janje svoje!

Kraljica ko kraljica hladna ko led, ali u sebi misli : Sredićemo mi drznika koji se tako mazno dami natakarenu na baldahin tako po bosanski umiljava.

Kako se veče spuštalo to oni odmah krenuše na posao.Kad Terezija vidje Mujini golotinju zakoluta očima i samo izusti:ohoho.I ništa više. Kako poslije reče,Mujin jedini zadatak je bio da piše recke koji je to tandar i da takar glasno izgovara.

Mujo počine da radi i broji;Jedan…dva,tri… Tandara Mujo, kraljica ili ciči,ili vrišti ili pjevuši

Četiri,pet,kad Mujo izgovori deset izbi ponoćni sat.Tereza crvena,zajapurena,vesela i sretna.

Nastaviše oni i pred samu zoru Mujo oglašava dvadeset četiri.

„Nije Mujo nego dvadeset tri!“-oglasi se Terezija.Ili je škrta bila ili joj se omeračilo; mrebiti hoće da uštedi penzi ili se samo sveti za ono mala moja. Ona aman kraljica , a on njoj mala moja ,ko da sam neka vojvotkinja.

„Jok,bona,evo lijepo vidi dvadeset četiri crtice.Ni manji,ni više.“

„Nemoj ti meni bona.Briši jednu crtu ili ode glava.“

Pozva stražu,uđe straža,vidi Mujo ode glava ali ne bi da popusti,čast da ukalja to nikako,pa se nešto premišlja.

Reče on kraljici:

„Hajde da mi lijepo zaboravimo da li je  to bilo dvadeset tri ili četiri puta.Može čovjek pogriješiti.Da bi sve bilo fer i korektno i da nikom ništa ne zafali idemo se mi tandarat ispočetka,ab ovo(upismenio se Mujo) .A straža neka ovaj put broji i svjedoči.

Dopade se kraljici Mujino poštenje i nije imala srca da odbije ovaj takarli prijedlog , cika i vriska : joj,mamo mamice se nastavi dva tri dana.  Nisu se ni racke pisale. Nije bilo vremena , a i najbolji računar ne bi te tandar crte mogu gigabajtima podolmiti.

Kraljica sve nešto pjevuši;tako ti je mala moja kad ljubi Bosančeros.Više ni njoj ni maloj nije smetalo ono mala moja.Muji ostade glava na ramenima i kraljica zadovoljna.Proboravio Mujo nekolike godine  u Beču spašavat čast kod kraljice.Znao se prevarit pa spašavat obraz kod neke druge koja nije kraljica.

Zanese se čovjek,lako je pogriješit i obogatit se.

Možda se nešto i začelo,ko to zna.U tom slučaju;  možda je ona pogan Gavrilo Princip ubi0 rođaka svog jarana Avde Sumbula.Mujo mu pra-pra-pradjed bio.

Belaj živi,ništa čovjek ne m're uhavizat,osim da je ljiljan uvijek ljiljan,i da je za dobrog grba dušu dao. 

No comments

Neobavezno o obvezatnim glupostima / Igrokaz na dan 6. Decembar / Prosinac

  By Humor, Oni nama, mi njima

Ovaj 340-ti ovogodišnji  dan  se potrefio , mošte misliti , u 6. Decembar / Prosinac  ove 2025. godine. Još , ako će te vjerovati zakopitio se u subotuk  , za nevjerovati  prvi dan   prvog vikenda u mjesecu decembru , odnosno Prosincu. Kod dana mu to dođe sasvim logično. Neuki se brinu i razmišljaju kakve im smicalice , ovih preostalih 25 dana  sprema.

Začudo žreci jehovinih svjedoka nam nisu još uvijek obznanili da  li je kakva  apokalipsa predviđena do kraja godine.To im je glupo i nije im u krvi. Vrlo neodgovorno sa njihove strane. Od 1914. svake godine po nekoliko puta godišnje predviđaju smak svijeta. I ako im se ćefne, još koji put pride.

Onako iskreno , šta mislite koliko su puta pogodili. I onda bi mi trebali vjerovati njihovoj ozbiljnosti i nauku.

Kreacionisti u saradnji sa nutricionistima , malim zelenim  i trač Kolumnom Washingthon Posta odustali od traženja 340 Nojeve arke po redu.To sa poklapa sa njihovim kalendarom koji broji 6006 godine i 25 dana od postanja svijeta.

Ali nisu bili lijeni.Opljačkali neukom pučanstvu stotine miliona dolara i za tručavih desetak miliona napravili vlastitu nojevu trabakulu.

Žao nam  tih kreacionista. Ne možemo ljude vrijeđati , pa im reći da su  ortodoksni glupaci , jar nismo navikli, na takav zbor riječi po vaspitanju. Samo ćemo pomisliti joj kojih budaletina  , ljudi mili. Naša rahmetli tetka Hanifa je znala napamet , bez kompjutera, nabrojati sve pretke do unazad 9 999 godine i to prije nove ere.

Lako je njoj bilo. Imala porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali je li od  bukovine , po bosanski ili od neke druge voćke. Kako ga je voljela šuknuti, mislimo da je možda  bilo šljivovo stablo.

Kada bi je pitali zašto stablo broji samo  do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj vazda četiri devetke lovu nosilo. Osim kada nisu nosile.

I ta tetka bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , volila je pricvrljiti.

Ne znate šta?

Imala je klavir, pa valjda dirke na klaviru. A možda i nešto drugo. Klavir je od drveta i eto belaja.  Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti.

A i klavir joj bio veliki , onaj  za četiri ruke. Tastature i sa jedne i sa druge strane. I mogao se urediti k'o francusli ležaj sa baldahinom.

Vi mislite , mi nešto izmišljamo. E da ste poznavali našu tetku skontali bi da smo jako skromni. E judi jadni ne bili , šta je ta svašta znala i radila.? Hoćete da vam nabrajamo. Nemojte, trebaće nam sve do jedne kreacionističke godine. I koja pride.

Samo vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila. Htjela on da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, a neki kažu i nevinost,  poklonila.

Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju.. Bojali se , kakva je nakrivo nasađivana bila, da bi se svaku noć na Barama fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono ko nokat tanka. Nije bitno koji nokat. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.

Tvrde ti blentavi ljudi,  oni kreacionisti , da je neko poturio kosti dinosaurusa, malo ih očađio i kazo, evo to je dokaz da je   prije 70 miliona godina  meteor zbrisao dinosauruse. I kažu datiranje ugljikom C i još neki broj pride ( valjda 14  nečitko nam napisan koncept) je nepouzdan. Zna pogriješiti u desetinama hiljada godina.

No,  nisu oni najgluplji. Ima ih pa tvrde da je zemlja okrugla, kao lopta bilesim. Ih jesu neku pamet posisali. Da je okrugla mi bi smo prvi popadali sa nje. Mislimo mi Bosanci. Savaki takar od Kulina bana do današnjih dana se prvo nama desi. Tako odredio Vatikan. Krstaški ratovi , bludnica sa sedam brežuljaka i tako to . I dan danas se vode.

No ,ni ti nisu najgluplji.  Rahat od pameti  su vatikanci. Ili kako se u mahali kaže , sporo misle. Me'ščini  da oni uopšte ne misle. Dobro; bilo kome, dakako. Oni rekli da muško nije muško , nego da je hadum. I vjeruju u to. Zato biraju pape da to dokažu.

Nismo zavirivali , ali mislimo da su umislili ,da nemaju anamo onog. Nego samo hoće da dokažu da su mimo svijeta. Neće da imaju pol. Kažu , što će im. I glavar im glavni isto tako , jal hadum –  jal tetkica. To je rotirajuće , oliti nasljedno breme ili htjenje. Jedan naslijeđuje drugog. Jedan drugog. Zavisi od stava. Isto kao u Bosni, rotirajuće predsjedništvo. Nismo provjeravali da li je koji tetkica, ali signaliziraju nam da su svi hadumi.

Mi tvrdnju ne smijemo prihvatiti,  jer je izvor neimovan, ženski i u najbližem srodstvu srodstvu sa jednim rotirajućim članom .  I nek znate srodstvo nije krvno. A ta svjedočanstva se ni na sudu ne priznaju. Nećemo reći o kojoj ili o kojom se radi. Ali daćemo vam povoda za razmišljanje.

Jedan ne može pogoditi u sridu  ni slučajno. Znate , već zbog čega. Pijačarska bagra je malo nakrivo nasađena i uskraćena  pri rođenju.Ali on nije od rotirajućih.On je od onih što bestidno rotiraju penezi u svoje tokove.Isto kao i svi rotirajući.

Drugog , opet,  otac nije mogo uputiti u muško ženske odnose. Mnogo je robijo, pa mu sin stek'o komplekse robijaškog sina. A to se duboko ukorijeni u psihu i u percepciju  zakona o libidu. Da li je kao samouk šta ufrštuljio, ili su ga izliječili opljačkani narodski novci, i rospija bez obraz ( ovanj )a nismo zasigurno ufrštuljili . Daklen  to ne znamo .

Oni treći je robijo. Kaži često mu ispadao sapun , pa se moro saginjati. Od saginjanja sav posjedio i usne stisko, ni dan danas ih ne otvara. Ostala mu ta navika . Mislimo na saginjanje , klanjanje i stiskanje zuba. A bio i upravnik konc logora

Mi se nadali da je sa vatikancima završen izbor najglupljih kongregacija, ali nije.

Po nama , najgluplji su ljudi koji tvrde da je ropstvo ukinute.

Što su ti ljudi glupi! Ne vide prst pred okom. Ka’ ona pijačarska fukara.

I nećemo sada govoriti o ropstvu po boji kože, jer je ono evidentno od početaka robovlasničkih odnosa. Govorimo o općem robovlasničkom sistemu. Svo pučanstvo svijeta je porobljeno , od šačice maloumničke bagre, koja i nije toliko maloumna, koliko bezbožnička.

Kako  svijetu tako i Bosni. Malo nam naših robovlasnika. Nego nam oni    naturaju  pajtose sa strane, da nas svi zajedno takare.  Jal zapada , jal istoka, jal Bliskog  istoka. Nikad se ovaj narod neće kutarisati pogana.Do jednom.

Što bi poete rekle:

-Kad tad.

U prevodu:

-Neće im na dobro izaći. Garant. Jedan kroz jedan.

No comments

Kolinda Kitarević Grobar ili Basna o dvocjevki i perju

  By Basne, Humor

Vic dana. Obajatio , ali gre ,  očito  greje. Na volju vam.

Vic je bio novi, neotpakovan. Ali smo  mu celofan  pobucali. Što bi Deba reko;  glanjc frža, malo pobucana.

 

Gla'ni lik je Kitara,oblokana labudica.Nije to onaj netgnuti instrument sa četiri do deset žica. Jok, kažu to je ona plaha ptica  što se nateže da nosi bijelu uniformu vrhovnog poglavnika oliti maršala među sinjim kukavicama.

Bijelo inače nose nevine nevjeste. E vala to joj nećemo progutati. Ona je trilateralac. Na tri strane labuda.

Mi ovo ne anlaišemo. Ili nije labudica ili joj za poglavnika nešto fali. Kako to nadoštikla nemojte nas pitati. Mi tu the kreaturu (englenski po naški – opismenili se mi) nismo izvoljevali upoznati,ono k'o fol.. Mi smo kavaliri, pitajte nju.

Kad se mogla u uniformu natandarit znala neka i odgovori; kako rješava poglavate probleme. Jest da joj bijelo oprano stoji. Malo tuhne, nema veze, ima kolonjske. Vi mislite da labudice ne tuknu i ne upotrebljavaju dezodorans.Grdno se varate.

Kad obuče bijele odore na sliku i priliku k'o da je dijete babe ustaše, bjelogrlog supa,onog oblokanog  retuš crtača salveta zločinca  Franje Tuđmana.

Ni  sup nema veze sa sekreterijatom unutrašnjih poslova. Takartli vremena, ni sup nije sup već će prije biti neka ustaška bojna, ustaškim bojnama.

Mi je znamo ko pjevačicu : Jao, joj , mamo mamice.Ali labuđi je to poj,jednom na izvoru  modre rijeke propojala i nikad više.

Završeno karađorđevsko prekrajanje , tamo sve sami supovci.Nismo vični jeziku pa ne znamo množinu od sup. A i ono supovci se lakše rimuje sa recimo alkarovci, alkosovci ili arkanovci.

Labudica ode u svoje odaju , a tamo je nešto zasvrbilo. Češe ona ,ali se ne mere baš tako lako isčešat. Trlja ona , al ne mere se baš tako lako samoistrljat .Konta ona nije ovdje  ko u Sarajevu, tamo je svaki na usluzi za počešat joj, mamo mamice. Goščeljubiv i milostiv neki narod.

Njoj šefovi krstaških ratova i letova naredili da taj narod ne zove pučanstvo nego jednostavno balije. A to vam je pčelinji narod.

Pozove ti ona onog svog potrčka, sjedokosog pizdek sup-robijaša, poglavnika konc logora,  što kljun ko i svaki sup bez časti  nema. To je onaj  što je vazda pokiso ko robijaš kad se po sapun  saginje. Moli se: nemoj samo ono, neću više lopovluke radit i nož za leđa spremno držat.

A Kitara tako Labudici ime bilo , baš to i i ništa drugo i nema druge. Nije ona carica Tereza da nešto izvoljeva , a i džab – džabe joj. Ni za dom spremni, ni šahovske table ni poglavnička raspomamljena vučica , tu ništa ne mogu pomoći.

Jao pao ko berlinski zid, nikad se više neće dići, kuka ona, ni tri ga dizalice i dva jasenovca i jedna širokobriješka koljačka Lištica ne bi mogle dići. Čuli mi da se ustaše na klanje pale.

Pizdun se ne crveni, nije navikao, gdje si vidio da se sup crveni,ali glavu sageo ko da se stidi, a ne stidi se. Pomirio se sa sudbinom; otkako je u zatvoru bio to mu se stalno dešava. Pa još konta; možda je zatvor za to kriv, možda nije, ali i od ženidbe  mu je bager za dizanje trebo.

Trilateralci Kitaru poučili nema labavo; uzmi stvar u svoje ruke i juriš. Uzimala, i svugdje ga primala osim na pravo mjesto gdje je svrbi, a ono ništa. Slunto se skvrčio ko crv na ražnju. Kitočka uzimala ili ne uzimala , isto joj se zapisalo.

Obrni okreni ne ide, žalosna joj majka.Bez veze po koja perka padne,ali od muke. Ona za tu priliku bijelu maršalsku, poglavničku  uniformu obukla i od razrooke svinje automat posudila.Jel basna ili nije. Da za povijest foto slikična bude. On joj automat JNA dade, konta iste smo vjere i iste snove snivamo, nema veze ako Breševo u jaranstvu ukidamo.

Ne vidi razrooka fukara ,da Kitari iz očiju grb bosanski  viri. On pogledava u sjedokosog pizduna, smješka se i konta ovaj je jako frižak, tek je iz zatvora izašo, našoj bratiji bi dobro za igre sapuna saginjat došo.

Morali smo u vic ubaciti razrooku svinju da bi on bar malo na pravu basnu podsjećao, radi naravoučenija, ako ga bude.

Kod onih balija, narav i grb im ljubim, dobri su, predobri su oni.Nema u njih obrni okreni i okreni, ili muči lipsalog crva onako ili ovako .Jok, nikako. A opet ima i to debelo ima, ali  pošljen.

Pravo , muški, čvrsto i hek u sridu , žensko se i ne snađe a đardin cvjeta i miriše, ekstraktnim, parfemskim sokovima  sav se brežuljak preliva. I balija buket svoj uvaljiva, pa uvaljuje međ med medeni , a ovaj raste i cvjeta , piklić ga potpomaže i čitav đardin i brežuljak pride : joj, mamo mamice.

Sama pomisao na to noj  vrisku nosi joj, mamo mamice , na ležaj ko mrtva panu , iz oka joj suza kanu i  malo se smiri.

Poli se vodom iz ibrika zlatnog, to joj jedan od balija poklonio. Ponovo ga napuni i ponovo se poli. I tako dvadeset četiri puta. Konta hoće li dvadeset peti put?  Neće! Jazuk, moglo bi imbecilna svinja pomislit da se neko upišo od straha. Ono jeste, ali onaj hinjski šuti i svoj junački smrad podnosi.

Odjedno Kitara uzima telefon i kaže:

– Stražo dva lavora sa perjem i dva stola donesite.

Straža ne smije ništa da pita poglavnica je to, znaju ovu igru. Igrala je ona kad god je svrbi a niko ne umije ili ne može da se posla primi i da je počeše kako triba.

Dvanaestorica nose tu čudnu kombinaciju. Dva po dva supa. Kitačkin suđeni broj, dvadeset četiri. Dva jedan lavor, druga dva drugi lavor i glavu okreću. Treća dva jednu veću perja, a četvrta dvojica drugu vreću i glavu okreću. Peta dvojica jedan hastal nose, šesta dvojica drugi hastal i glavu okreću.

Vreće i lavori i hastali u šahovnice obojeni. Milina jedna. Nismo zavirivali , neki sumnjivi nam tipovi javili da ona svoju vilu i vrt kojem prducka i često u žbunju serucka,isto tako obojila.Straža okrenula glave, jer ono dvoje je golo ,načisto gologuzavo ,ko da oca tuđeg čovjeka rođena.

Poglavnica naređuje; ne okreći glavu po jedan sto i po jedan lavor naspram naše sjedaličke golotinje pristavi. Šta će alkari , jer garda je alkarska nego slušat: nema druge.

Kitara će čovječuljćici :

Ti prdež pa među svoje perje ko među svoje pučanstvo, ja prdac pa u svoje perje ko među pučantvom od srpske Like,Banije i Korduna do bosanskog Kupresa.

Pobjeđuje oni koje više perja izbaci i u Sarajvu deset u somun plaća,valja ova.

Pizdunski sup muklo , prošireno , proburgijano dum i nešto malo,  pola i više  perja izbaci iz lavora.

Pizdunka puče hitac ko top sa Mirogoja u osvit paganskih  saturnalija i rođendana  nepobjedivog sunca. Udar je bio strahovit, prozor je skršio i otvorio, svo perje se prosu po Banja  Luci.

Narod mislio; to se mnoga jata njakih ptica takari  čim voliko perje leti. Tamo u tom gradu je narod od razrooke svinje neupućen bio; pojma ti oni ni o čemu nemaju. Njima su ubili misli ,kao što im djecu siluju i ubijaju. Da je bolje pogledao vidjela bi ta ogoljenia raja, da to perje bijele , oblokane,  glupave guske leprša i nešto malo bez časti  supovog.

Rasplaka se pizdunčić ko robijaš svaki kad se po sapun saginje i kuka:

– Kitara nisi nimalo fer, pucaš iz dvocjevke duplonke potkresane cijevi.

Kitačkica se smije , ali je još uvjek do boli češe. Tješi je da će uskoro u Sarajevo na ćevapčine nahodit.

Naravoučenije, nemoj zlo drugome iza leđa radit ili će ti se narod smijat ,a i svrabež nikad neće

prestati.

Džab džabe ti je perje prdežom rokat.

 

No comments

Zašto sam ja

  By Humor

 

 

Mene nikad ne pitaju:

– A gdje si ti?

Nemaju potrebe.

Znaju da sam uvijek tu.

Na mene sve vrebaju ko Meleke.

Hoće da me uznose u visine.

Ja im kažem:

-Nemojte mene ne znam letjeti.

-Ha , a znaš po vaskoliki dan i noć voljeti, pride sniš i tupiš.To mu dođe isto. Letjeti i sniti. Ti se samo pristavi. Mi se pobrinemo za sve.

Sreća moja, nisu upotrebili izraz šiljiti. Ne sviđa mi se. Nikako mi se ne sviđa.

Nedavno me jedna Mala Velika princeza plaho iznenadila , jer me pita sasvim ozbiljno:

-Tko si ti?

Zbog toga je volim, ne zato što je ozbiljna , već zato što me kao ozbiljno pita nešto , a to njoj smiješno i neozbiljno, a ja znam da me sto posto treha.

Dobro volim sasvim je iskreno , jer se samo tako ona može voljeti.

– Jes'si se sada pokazo svaka čast ,a poetika, sciencia i licencija, vokacija i naglasak, romantika i semantika.

Ne zna šaptač da muku mučim:

-Znam ja sve šta bi’ reko. Ponekad nešto i zapišem.

Al čim pomislim na nju, ne čim pomislim već i prije toga,( a uvijek mislim na nju) , mene konja, presječe dah ne mogu da dišem. Labrnja mi se objesi i sama pravi grimasu na kojoj se može čitati:

-I am zabezeknut , mila moja . Pusti me da sa tobom sanjam i ne daj da zaspem da mi san ne pobjegne.

Kontam nisam levat ili habllečina , da joj odgovorim tko sam ja, pa mi pobjegne.

A ne mogu ni da joj odgovorim, onako direktno, po mahalski.

Kod nas nema ništa okolo. Naučili,direkt u sridu.

Joj ljudi moji, kako je lijepa ta srida. A baška bliža i dalja okolina.

Lukavi smo mi mahalaši i skontali fol.

Mi skupili tu raskoš, tu ljepotu , tu milost , nevinost i dobrotu, a pusto drhti i biba se, na jedno mjesto . U celofan sa cvijećem duginih boja sve zamotali i ljubičastom vrpcom , svijetlije boje, violetne sve zamotali.

Rekoše nam da je to boja ljubavi koja se vješto od nas skriva.

Nije se uspjela sakriti.

Tako sve to sa vrpcom u paketu đardinom prozvali.

I taj nam đardin ne ide iz glave. Posebice, zbog te violetne vrpce svjetlije boje, koja nam po duši rovari.

Srce je već odavno u bandaku , bez daha ostalo , samo se koprca i ponovio bandači. Na dušek i jastuke , dakako.

Otud oni nazivi: Jastučiti i dušečiti. Ima joj tih plahi naziva kada se bandači. Ne mremo vam mi sve iskantat. Skontajte vi koji.

Vratimo se tematskom pitanju.

Ovo nas podsjeća jedan razložni i časni. Vidi on da smo se mi đardina dofatili, a kada tako krenemo, zaboravimo šta smo hotili rijeti. I ne izlazimo heftama.

Naučili me nisu da lažem , pa ja sve onako, okolo kere pa na mala vrata:

-Te ovaki sam ti ,te , ovakav, al’ svakav nisam, i da znaš, ako čuješ da sam taki i taki, lažu te bona garant. A jesam taki i taki.

Ni ja sam sebe ne razumjeh ,šta joj nisam ispriča i šta sam zaobišo. Valjda takve sorte rođen ,nema treće. Ili nema diraktno ili zaobilaziš kad te pitaju, mislim stranci. Ne razumiješ Ne zato što stranjski govore. Nego što sam gluv. Kroz jedno uđe kroz drugo izađe. Biukvalno. Jungfer u ušima.

Kad te male princeze pitaju, ja ko bekan , ko malo janje za maženje, u sebi kontam da sam delfin, ona zna da si konj konjski, ali pušta te da maslaš.

Ne znam kako zadovolji je odgovor. Znam ponovo će me pitati, nije ona džaba kraljevskog roda. Na licu joj piše. Skoro ništa mi ne vjeruje. Ono skoro me tješi, znači ima joj šansi, da skontam ko sam.

A znam ko sam, ali ne mogu joj reći ,uplašiće se dite malo.

Ali jok , šejtan , šeret jedan ima. On joj sve otkucava. Ko fol šali se, da joj se umili. A glupko da ne mere veći biti. Klepetalo. Pa joj reče:

On ti , mila moja , jedina ljubavi , nije od ovog svijeta, ni poetski ni figurativno.

Ovo poetski , znači niko ga ne benda ni ena procento. ( Moram se malo praviti poliglota, šenkrat plaho, moram sam sebe hvalom nafajtat.)

On figurativno ,za insane kao da ne postoji. A njemu milo a je tako, jer rahat mere da sanja i da snove grli.

Il’ se kaže more. Ne mogu i ne znan van ja ti priorodopis oli pravopis, po mjeri onih što turaju ono h i od hajvani i đe triba i najčešće pođeđe gdi ne triba.

Ono figurativno još znači da mu je figura, odnosno jedna noga od figure na onom dunjaluku.

Kako onom dunjaluku? Ko da vi ne znate koji je.

Aba zo, vi mislite jal pržun, jal hladovina.

E nije ni skonto na koji će. Jazuk. On je od dobrih i ima bjanko pozivnicu da bira. Znamo mi za reč blanko, ali mi naučili na ono riva nera, riba bjanka . A bome se često družili sa nekim Bjankama , čak i onom , onog, anamo onog Đegera . Nismo bježali ni od Roze, Bjondine, Negrine…

Joj , mamo mamice. Dobre su one curice, ali nisu ko ove naše.

Bosanske. Mere i Balkanke.

Nema merhameta i dobrotvorstva , samo su dobro karitativne. Ono po Caritasu .

A šta ste vi mislili.

Joj , jesu vam misli otišle otišle anamo onoj finti. Alčaci ste vi. Nećemo vas ružiti.

Ali Bosanke moramo. I Balkanke.

A Mehmeda , a bome i mene je stra majka karala. Zbog zora, jabuka i Zlatija. Joj jesu sve jedre , zlatne i crvene. Haman ko baklavica kad je u ruku primiš.

Šta vi ne volite baklavice. Joj hablečina mila majko stara.

Ne ide mi se u pržun da me tamo čitavu vječnsot roštiljaju, onako ljudski. Jal vruće , jal vrelije.

Vođe, u srcima i ona treća mogućnost: još vrelije.

A ne ide mi se tamo gdje je uvijek hladovina, red i mir. Tamo bih tek nagrabusio. Ima tamo , hejbet mojih jedinih pravih ljubavi i znam , jedva me čekaju.

Čim bi me vidjele , u istoriji/historiji/povijeti raja se bi se prvi pute desio veliki incident.

Poletjele bi prema meni sa osmijehom na licu. Meni srce ko amper , pardon empajer state ili barem drvena džamija u Himzarinoj , vrh Sumbul Avdine , Bjelave bluz sistem.

Jes ,kako ne .

Radovanje, aha malo sjutra.

Morao bih začepiti uši:

-Ha , ja ti jedina prava ljubav , ljubavi?

-A gdje si ti do sad , konjino jedna draga?

-Je si li naučio tamburati ili samo nastavi prebirati po ženskoj ljepoti hajvanu mili?

-Vidjela sam ja šta radiš dolje nesrećniče jedan , mili moj?

– Šta si mi donio. Jesam rekla da mi spremiš onu zlatnu narukvicu, milo noje?

Ostale bi zagraktale:

– Vreću bona ,vreću zlata si trebala zaiskati, iako nije riđobradi. Hvala Nebu dragom na Princu Malom.

– Dobar si ti, dobro nam došao, ljubavi

Ne bih vam znao rjeti , da li bi koja šljaga pala.

Da sam zalužio jesam . Što jes’ , jes’.

A i nešto mi se u zadnji vakat omililo biti tu. Makar joj ( omaklo se tebalo još) malo.

Kažem:

Nigdje neću pobjeć. Šta ste navrle.

Ali mene niko ne benda, ne rekoh li.

Ja, jado , još uvijek dumam.

-E kako ćeš bolan miloj , princezi , djevojčici tako rekuć, to ispričati.

Ima da te nema ili ima da nje nema.

Grlice su plahe, namah se uplaše i samo prhnu tamo gdje plavet blista. I tišina i sni vladaju.

Ali skonto plan. To se kod nas zove tura jazija. Neki to krste pismo i glava.

Ali bit je ista. Baciš metalnog bugara u vis. Ako padne tura ( pismo) ideš u pržun . Ako padne jazija (glava) ideš Grlicama na vjeronauk . Ako imaš sreće i novčić ostane u zraku ili ga gavran mazne , ostaješ na ovom dunjaluku.

Šta vi mislite koje su mi najmanje šanse? Pravo da vam rečem , ja , neuka bjelavska blesa nikako to ne mogu skontati. Puno je to opcija za nas. Uh tri.

Mi volimo ono ovo ili ono, tećeg nema , osim sride i đardina. Ali tamo ti ni mozak, ni računica ne tribaju. Tamo slavuji i pjesma vladaju.

Ha, čuli ste za Bokača. Niste. Onda ni nemojte. Meni više. Mislim priče.

A ovom ili onom , možemo pričati , samo ako novčić ostane u zraku.

U stvari , ja najčešće sebe pitam :

– Zašto sam?

Decenije i decenije sam protraćio dumajući o tome.

Sada na kraju puta znam.

Odgovor je tako jednostavan i lijep.

Kao i život.

Kao ljubav i tuga.

Rođen sam ,

da bih volio

Tišina i sni.

Lipo mi je.

Ne da mi se buditi.

Jubim te zauvik.

 

No comments

Basna o Noju

  By Basne, Humor

 

Baška Baša svog ; anamo onog, zvao noj.Svjestan je on, nimalo poetski ali realistično. Njegov,  ko svaki  noj,  uvijek tražio neku rupu da glavu sakrije. Njegove ženske se nisu bunile kad je glavu sakrivao, ali im nije bilo pravo što mu je dao tako trivijalno i stranjsko  ime nadjenuo. Tražile  tajm aut i izmjenu imena, ali on ne da progovoriti .

Kažu one;  makar da ge labudom ili mišom nazove. I to su neke plahe životinje, koje su sa rupicama bliske, a i sa našeg su dunjaluka. Pričale mu priču o Ledi i Zevsovom labudanju.

Jok ne da on progovoriti. Noj bio i noj ostao.

One okrenule na šalu. Onaj vic o Muji i Fati.  Ona se prvi put takari ( ono ko fol), pa ga  “neupućena i uplašena” pita koji je to glavonja što je gledi. On joj kaže ; ne boj se to je moj drug miš i traži…,da skratimo. Miš tražio i nalazio rupicu više puta. Mujo se malo umorio i  zaspo,a Fata ko Fata nestašna i znatiželjna, zavirila i gledi miša i vrišti:

-Mujo bolan šta ću sad ja . Crko ti miš.

Prvo ,recimo, kako ću ga labud zvati. Jes da je lijep ko labud, ali je nježnoji i baršunastiji od labuda i goluždrav baš ko nojev vrat.Labud urijetko zaroni glavu i to  samo kad je gladan i  ribe ganja. A njegov noj se zarovi i  zaroni ha se ribici nešto prisni. I kod njega to ronjenje nema veze sa njegovom  glađu. Možda ima, onako figurativno, ali  sa njegovom alavom  izabranom  ribicom.

A  onaj Mikelanđelo Ledu i Labuda sparivo. Nema veza, znamo da je to samo figurativno i da je to bio onaj grčki pohotljivac Zevs. Ali kako će bolan ženu zavest Labud. Evo pitam ja njih:

-Da li bi voljele da ih kljuca neko samo kad je gladan i kad se  njemu perje digne i koji se boji ukvasit ili uprljat?

-Ili bi više voljele nekog ko bi uvijek spreman bio kad se njihovo paperje nakostriješi i koji se za njihov hatar , bio spreman ne samo se pokvasit i uprljati već živom glavom u đardine, dul bašće i maglice jurišat i minimum nerješen rezultaj izvlačiti. I opet i opet, sve isponove.

Vidi se da je Mikelnanđelo pederčina bio. Šta on zna šta je žensko i ća njoj triba. Čuj molim te labud. Neka njega labudaju kad je taki , misle normalne ženskinje.

Kao drugo, đe će ga mišom zvati, kad mu miš nije ni do koljena. I miš ti brate moj,  u rupu se sakrije čim ga ga nešto preplaši i mnogo je plašljiv.A ovaj njegov  slunto ko da mozga nema,  ništa  i ničeg se ne boji. Pa ni mraka. Jok nimalo.

Koje je on Scile i Haribde prodevero, ni broj im se ne mre izbrojati.I ništa mu. Ponekad se ko pravi mornar malo ispovraća i onda obeznani. Al čim sebi dodže nastavi jal sa plivanjem i ronjenjem;može i liguranjem. Kad zimu pomenusmo , kaže Baška Baša, drag mu je i džidži midži.

I neko bi njegovog noja sa onim jadom od miša poredio. Nije to ljucki ni hajvanski. Joj svaka bi žensko čeljade  od njega pobjeglo kad bi im reko da mi se mali zove miš.Ne samo da bi pobjegle ,već bi se razvalile od šege.

Vidi čo'eka od skoro metar i devedeset ,a mali mu ko miš. Joj kolicki je tek kad krepa, a mora krepat svako malo. I sve bi po čaršiji rastubili o njegovom mišu i on se nikad ne bih bilo kakve mišice ili rupice ženske  dohvatio. A kamoli đardina ili dul-bašče nauživo.

Kad se ko mornar vlada što ga ne nazoveš mornar; pitala ga neka.

On kaže,nisam blesav.  Mornar ti po mjesec dva, ponekad  i po godine ne vidi nikakvu hajvanku da se u njoj sakrije i blagodeti duboke hladovine traži. A moj bi ti noj presvisnuo , kad ne bi negdje glavu svaku noć u tamu sakrio.

Mogo bi ja,  kaže Baška Baša, nabrajti do sutra i prekosutra,čak i do nakosutra  zašto sam blesimetra svog nazvo Noj, ali neću. I ovo je dovoljno za basnu i pouku. Neki drugi put nastavim priču,ali vam ja ne mogu dugo pričati inače ću riknuti od gladi. I onda mi džabe sve muka oko noja. A i bijeli bubrezi se hlade.

Dakle , naravno naukovanje ( naravoučenije op.a.):

Dobro promislite i pripazite kako će te neke stvari osloviti oliti imentovati. Mere vas na loš glas iznijeti ili vam se o glavu slomit.

Ne onu  nojevsku, sasvim izvjesno i  normalno.

 

P

No comments

Lordica i Lord

  By Humor, Pripovijesti

Pristavila se tmurna i hladna noć. Polako plete svoju mrežu. Vjetar zavija, granje lomi, crijepove ruši. Sijeva. Na sve strane zmije sijevaju. Prelijepe su,vrcave  i blještave. Nebo grmi i atakuje. Zmije udaraju gdje stignu i gdje im je ćeif. Udari zaglušuju  i plaše. Poneko ih ne čuje i ne osjeti. Taj je gotov, zreo za rekvijum. Zamalo pa avetinjska noć.

Traje to tri četiri dana. Proljeće se još nije uguralo kako to dolikuje. Nikako da se osnaži i pogubi bijelu hladnoću. Oluja posustaje,na izdisaju je. Vazduh je pun ozona, svježine i čarolije proljeća .Mirisi svježine putuju eterom i  sve će uskoro početi da se budi ili umire. Možda već od večeras. Al , haj ti znaj šta će biti kad nisi prorok.

Kiša samo što nije zatutnjala i zabobonjala po penđeru sobe u kojoj u  kaminu vatra tiho pucketa . Pokraj  topline sa suprostnih strana dvoje sjede. U sobi , pa ni u drugim sobama se nikad ništa ne dešava. Ne od ove noći ili ove zime, već odavno. Od početka. Ono što se otrpije dešavalo nije vrijedno pomena, kao da se nije ni dešavalo.

U ugodnoj toplini ,dakle sjede to dvoje. Lordica i lord. Zamišljeni i tužni ljudi. On priglup izraz ima, ona sjetan i tužan. Muzika tiha jedina je ljudskost koja diše sobom. Ima još malo ljudskosti. Zapretena je u grofičinom vezu koji krade anterijske đuvezli detalje.

Bahova fuga u c-duru se uigrala sa metodičnim i neumoljivim akordima nevremena koji se izmjenjuju.

Ponavljajuće mezzopiano koje sa naglim krešendo dinamičkim prelazima pretvara u forte, pa fotissimo. Tada na tren bljesne preostala živost u oku, onom iznad leda, u kome je  krik pianissimo immpossibile. Ona ispušta vez, pokriva uši. Ne želi da čuje one završne akorde, kada je u jednom  nestvarnom vremenu , njeno tijelo bilo  raspomamljeni intrument u rukama virtuoza bilo. Fortissimo immpossibile.

Lord je u ružičastoj kravati, indigo košulji sa diskretnim žutim i zelenim prugama.Toaletu upotpunjuju ciglasto naranđaste pantalone i crvene čarape. To odjevanje je njegov zaštitni i prepoznatljivi znak i obilježje javnog imidža.

Sudrug mu od mladih bludničkih dana,onaj drugi EU ocvali  lord, pa zatim njegov nasljednik na poziciji objedinjenih davalica za novac sikstus domina, pa čak i prestolonslijednik negove zemlje, najofucanije  evropske bludnice, nose te ružičaste kravate i boje. Slijede njegov način odjevanja i kombinacije. Anamo oni. ne pitajte koji. Poganluk.

Lordica u čipkastoj, djelomično prozirnoj crnini. Haljina naglašava nejnu  mramornu bistu i bjelinu ljepotu i senzualnost. To je prelijepa udovička anterija. Niko joj nije umro. Od kako se vratila; iz one jadne i napaćene zemlje; ona počela nositi modifikovanu crninu.

Ljudi misle žaluje za rodom nekim, ali ne mogu skontati kojim. Nije bila upisana niti u jednu njima poznatu knjigu ožalošćenih. Kako je bila poprilično diskretna, introvertna  i nepovjerljiva, niti je interesovalo mišljenje svijeta; nikad nikome nije objašnjavala svoju crninu , za čim žalim i bol.

Ni mužu. Njega to nije interesovalo. Nikad ga nije bilo briga za ženine emocije i potrebe. Bitno je da ga ne dira i uznemirava.

Svako od njih zadubljeni u neke čitabe, svako u svom filmu. Kad ne veze ona ponekad spusti čitab, duboko uzdahne, skoro pa jeca i  opet uzme pletivo. On svoj čitab spušta samo da dopuni lulu i zapali je. Ponekad se zamisli i slegne ramenima.

Drigi put  se nimalo lordovski, tipično pederski, počeše tamo gdje bi tebalo nešto biti. Tamo sada skoro ničeg nema, Nikad nije ni bilo; sve nešto sparušeno i skvrčeno kao crknuti crv na ljetnoj žegi.

Zavjerenička magla ćutanja i nedoticanja  je jako gusta kao magla u močvari. Podsjeća na berlinski zid, iz vremena kad se lord tajio sa rusima, vatikanom, amerima i drugim natoanijelima. Oni su uvijek glavni za tajne stvari, raditi ljudima iza leđa.

Lord iznenada ustade,otvori prozor i kao konj prde u hladnu i tmurnu noć.

Što ti je lordovluk i iskonsko atavističko vaspitanje.To je bio prasak koji podsjeća na mukli pucanj dvocjevke,ili skraćene jednocjevke produbljenog  i proširenog kalibra. Miris sličan barutu, samo žešći, poput ciklona B ili iperita, ispuni pozamašan prostor.

„ Jadna zemlja.“ – kratko promrmlja Lord.

Ne bi; ni koja zemlja, ni što, ni zašto, ni kad, ni kome?

Uplašena Lordiaca i  kriknu i vrisnu i jauknu:

-Ah, taj Bah . padam u sevdah.

Suze kao izvor Modre rijeke potekoše i ona pobježe od smrada vjekova.

Kasnije, tokom cijeloga dana je jaukala i pjevala. Sjećala se , vrištala i pjevala.

“Joj,mamo joj, mamo mamice , crven fesić u dragana moga, joj mamo mamice, da mi ga hoće bar još jedared nakriviti, joj mamo mamice.“

Stranjski neki jezik; u palači nije mogao je razumjeti niko, a stvari oko nje počele su igrati i plesati;

A,aaa,a’ ,a, aaa”aa,a’: joj mamo mamice.

Što ti je usud. Jedan jedini smrdljivi pradac izrešetane cvajtare  treba nekoj ženi da shvati gdje je život.

Sutadan je sjela u prvi avion i pravac modro zelena, srcasta zemlja. Ona što  predivne zlaćane i baršunaste grbove i zlatne ljiljane ima.

Naravoučenije postoji, ali ovo nije basna i nismo ga dužni saopćiti. A opet mi smo đentlmeni :

-Ni krst nije ono što je nekad bio. A ljiljani su uvijek ljiljani – baršunasti; i zlatni i bijeli .

No comments

Dani su veoma fascinantni

  By Basne, Humor

 

Oduvijek smo facinirani danima.

Kamufliraju se i uvijek se vrate u nekom drugom danu.

Napriliku pretprošli 3. Listopad je zavaravo raju da je petak,, slijedeći da je subota. Pa se zavukao u nedelju. I eve'ga blista u srijedu pa četvrtak.

Garantujemo, do godine neće biti ni  , ni utornik, ni  treći dan po redu,   a sigurno ni četvrtak već…

Zinite da vam sve izdeklamujemo.

Privodi se kraju ovi stađun. Nije bio previše tegoban, ni takrali.  

‘nako  u prosjeku.

Ali par milijardi i kusur gladnih i raseljenih se ne bi složilo sa našom konstatacijom.

I rekli bi, manite se vi vašeg prosjeka. Po vašem prosjeku u svijetu nema gladnih ni ugroženih. A tri četvrtine čovječanstva u buli i umire .

Nećemo sad potezati ekologiju i nestajanja vrsta. Bitno je da novac ptistiže u kase krvopija.

No, niko ništa ne nosi gore. Osim savjesti. A to je najbitnije, jer ona će govoriti , biti advokat udruženju pržunista.

Niste čuli za to udruženje.

Joj levata ,majko mila.

‘Vako vam to ide.

Sve što radite radite sebi. Bilo dobro ili loše.

I ljudi dobijaju  ocjene. K'o prvačići.

Ali ima samo jedna  caka.

Ocjene su svedene na najmanju moguću mjeru.

Ovaj put ih ima dvije i opisne su.

Proš'o i pao.

Nema treće i nema popravni.

Vrlo jednostavno.

Ocijenjeni idu u različitim pravcima.

U hladovinu ili pržun.

A pržun vam je vrelina pakla.

E sad znate ko su u udruženju pržunista.

To su oni , koje majke nauče kako se otimaju narodske vreće sa zlatom , oliti narodska nafaka. Tu spada i  razroka pijačarska fukara i  talđija haških ustaša , bezusni upravnik konc logora. U Svetoj knjizi su nazvani Ebu Leheb i imaju i druge i pristaše.

Eto sada smo vam natakarili sve podatke.

Vi samo trebate da razvrstate i pobrojite putnike za pakao oliti džehenem.

Ima ih kamara.

Resto neka se fata minderluka i uživa.

Joj rahatluka u hladovini.

Kažu ima tamo nako vino , može se guta popiti, ali ne opija i nema mamurluka. Ima i …

Dalje ne smijemo nabrajati.

Ima svega lijepoga.

Nije EPP, ali bolje kapijati usne, da ne izleti neka nevaljasta riječ.

Uostalom šta vam imamo govoriti.

Uzmite kitabe pa se  malo nauka primite.

Valjaće vam, a bome i trebati.

Što bi poete rekle:

-Joj, što volimo ražanj. Ali ne na svojoj koži.

U prevodu, ili naravoučenije ako vam je lakše anlaisati,jer ovo je basna pošto se manje više pričalo o hajvanima:

-Svaka Cica dođe na kolica, odnosno  svaki hajvan , k'o biva na  roštilj dođe.

 


												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Tajna smrti je da smrti nema
			

						

				  By     Humor, Pripovijesti   			

			
		
		

			  
						
												

						
 




 


Eto, ima svakakvih ljudi, luđaka, akademika, naučnika, prevaranata…


Najviše je ipak, mislimo , hablečina.


Znate onu o bubrezima?


Ne znate!


Ko vam kriv.


Mi smo fin kulturan svijet, nećemo vam prodavati priče o bubrezima.


A ima ih i bijelih.


Svi oni debelo kidišu na naš mozak.


Sa tim bijelim.


Ko vele ; slična boje neće se primjetiti.


Filuju nas svim i svačim.


Eto oni nama otkrivaju toplu vodu:


Smrti nema.


Jesu nas plaho obradovali.


Namah smo roštilj nabacili i turili bijele bubrege na žar.


Joj ,jeste mahniti. Ne naše. Već ovčije, teleće, a bome poneko ima i volovske.


Kod nas dijete čim se dofati sise skonta da smrti nema.


Đe će ba biti smrti pored te ljepote što ti u ustima život daje.


I dite se počne  češkati. Ajd’ pogodite kuda.


Poslije dolaze i one druge, finte, pardon ljepote.


Đe ćeš ba umrijeti pored tih silnijeh ljepota za održavanje život.


Mi se ne smijemo počeškati. Sad već znate kuda.


Moramo otrpiti koji minut.


Joj rahatluka i radosti naše.


Sve je fino što se fino… Hajd reciti i vi je'nu.


Ne moramo se mi vazdan uvaljivati.


Hoće neko pomisliti samo nam one stvari u glavi. A jesu.


Povazdan i obnoć. Ne mrda nam iz blentare.


Nećemo reći šalu na stranu, jer one stvari nisu za na stranu, ni za šalu , nego drito u sridu,


ali moramo vidjeti šta nam sada  poručuju.


Nauka se zabavila. Pa ovo pa ono, normalno ili nenormalno.


Izmislili i njaku riječ paranormalno.


Mi u prvi mah mislili neko nešto para, treba mu za novo pletivo.


U prugi mah pomislili evo para, što za nas jope’ nije normalno.


Onda nam objasne to je nešto tik pored normalnog.


Mi se ne havizamo , kažemo pa to je nenormalno. Ma nije to, nego pored normalnog.


Lakne nam. Dobro je , neka njima to more, a nama nek ostave ono u sridu.


Valja ova, pajdo.


A mi kao mali  uzeli Veliki Kitab. Nije baš da ponekad  nije bilo milom.


Ono jes šipka, tanka ko prst, a savitljiva kao žena uz šipku, radila ,


dok nauk  nismo prifaćali kako triba.


I prvo što naučimo je da nema smrti.


Kako će bolan biti smrti kada ima raj i pakao?


Dženet i džehenem.


Istovremeno i milina i da se naježiš.


Pa vi vidite šta vam je raditi.





												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Basna : Riječi kojih nema u riječnicima ( Debin naslov)
			

						

				  By     Basne, Humor   			

			
		
		

			  
						
												

						
Neko reče ;molimo još jednu basnu .


Našeg dežurnog basnaša uškačla leđa, još od kako se rodio. Ponudi se Deba da ga zamjeni, jer mi nemamo ništa spremljeno za ovaj dan. Pristanemo,morali smo.


Deba prvo izmjeni naslov koji smo ugajgulili:


Na portalima bombaši, prodavači magle, bljuvatori i ublehe (naš radni naslov).


Kaže : on neće da ima posla sa takim ljudima. Opoganiće se,a to mu religija ne dozvoljava i odmah krenu dalje:


Mi se navikli igrati pritiskanja.


Kad se nejma šta drugo mi počnemo pritiskati kompjuter.


Ako ništa ne zna uzvratiti i ne možemo se u bulu uvaliti ili zakaziti. Samo ga možemo pokvariti. A to je veći jazuk od onoga prije toga i poželjnijeg…


Pritisnemo neko slovo i nama se pristavi nešto,a ne znamo što.


Sve neki bomba naslovi, kontamo sve sami bombaši.


Mirko i Slavko na priliku. Njima nismo nikad vjerovali ,ni bombašimo ovog vakta, troglavatom predsjedništvu,ni njihovim narodskim gulikožama  iz stranaka.


Onim vjerskim čafirima debelo ušuškanim i ulogovanim  po razmim zajednicama još manje. Oni na Gospoda hule. A ima  hejbet udruga : katolička, pravoslavna,islamska, jevrejska,hanefijska, protestantska,vehabijska,jehovina….


Nemamo vam vremena nabrojati nama znanih u prosjeku po  216 religijskih sekti po jednoj religiji. Svaka ima svoju istinu i svoga stvoreitelja.


Eto zašto ne vjerujemo crkvama , sinagogama i džamijama i ostalim paganskim  hramovima.Ne može se mili nam i Jedini Bog podijeliti na tri ( i više ) puta po  216 dijelova pa da svi budu zadovoljni. Minimum  3 X 215 frakcija podmućuje i falsifikuje istinu.


I ne samo što im ne vjerujemo ,nego njihove glavare i poglavare  smatramo najvećim paganima, varalicama, ublehama ( oliti licemjerima) i bombašima.


Pagani su daleko od Božijeg nauka.


Sve varalice bi trebalo strpati u zatvor.


Ublehe (oliti licemjeri ) siju praznoću i sluđuju pučanstvo.Njima je mjesto u umobolnicama, a kad dođe vakat jasno je zapisan njihovo dalje plamteće putešesvije.


Bombaši bombe bacaju, jal’ ubijaju  na mrtvo, jal siluju i pljačkaju ,jal’ truhlovinu neku valjaju.


Svima njima je zagarantovana nagrada za počinjena djela. Visokokvalifikovani pržun iz koga oni izlaza nemaju.


No ,mi se danas nećemo baviti morbidnim protuvama kao što su hodže,svećenici,rabini,šamani  ili vrači.Oni će se sami o sebi zabaviti.


Mi idemo na veselije i humanije  teme. Ono ko fol.


Znamo da mlađi naraštaji nisu upoznati sa čuvenim partizanskim bombašima Mirkom i Slavkom., pa ih moramo uputiti u njihove bombaške sposobnosti.


Mirko i Slavko ovako komuniciraju:


Mirko: Slavko pazi metak.
Slavko: Vidim Mirko , ne brini.


Slavko: Pazi Mirko tenkovska granata.
Mirko: Hvala Slavko,nisam je vidio.


Slavku u ruci puška tanđara. Mirko šmajser naštelija.


Mirko:Slavko ti na tenk.
Slavko :Mirko ti na avion.


Tenkovi i avioni u eksplozijama nestaju.


Njih dvojica djeca deset oliti jedanaest godina imaju ,a čuda rade.Tako su nam partizani prodavali zabiberene brizle za bijele bubrege.


Tada smo počeli sumnjati u socijalizam i nevjerovati komunistima.I bombašima.


Kako smo naivni bili. Dok je Tita i njegovih komunista bilo ;zvjer zločinačka, fašistička, ustaška i četnička, manja od makovog zrna u vokoderinama se krila.


Zbog zvijeri što se poslije Tita izmiliše i pa našem dunjaluku se rasuše više ni jednom muškom insanu ne vjerujemo .


“Domaćim” ublehama koji izvana pišu po najmanje,jer su se “odlaskom iz Sarajeva počeli osjećati slobodno”. Oni nisu pravi bombaši.Oni samo misle da dimne bombe valjaju. Oni su ublehe i gospojice. Bombaši ,a gospojice su obavezno ublehe, šljam, glavate razroke fukare i loknice.Uglavnom hadumi i tetkice.


Dakle do portala  svakojakih se protegli ,sa fukarom zaglavili , ali niđe vrata.


Ono na ono, i ono u ono i zentamo. Nigdje vrata, ulaza ili galaktičnih portala. Nismo za fantaziju, ali ni toga nema. Bavimo se mišlju da su vrata kodom zaključana i da pristup imaju samo oni iz prvog reda  troglavatih monstruma i njihovih hordi zla. Možda baš nije svaki iz horde zla,ali manijak zasigurno jeste.


Onda nam se upale lampice,nije baš tako. Vrata su otvorena i za normalne ljude. Skoro i valjda.


Na njemu ti  mo'š i sliku vidjet, haber čuti i još ponešto pročitati.Taki je portal. Ništa pametno.


Šta možeš, takav vakat nekakav došo.Nepametan vakat. Sve sam glupak do glupaka. I poneki rijetki koji nije glupak.On je blesa koja radi za one gore navedene.


Svi haberi u trci za našim pritiskom na one starter tipke. Od toga im lova zavisi. Svaki klik broje jer klikom lovu nose.


Smeće najviše klikova donosi. Navikli ljudi da se drugi izmete po njima.


Pritisnemo onaj klinčić od zvjezdice i natandarimo na bilo koje slovo i guglanje može da počne.Nas ta riječ uvijek podsjeti na Dodika, Bakira , Ćovića i gospojicu Jergović. Pogodite zašto.


Mi ne smijemo reći, tolerancija, kredibilitet i ti fazoni.Mi smo fer skupina.


A ja Deba ,individualac ,mogu, jer pišem basnu i baš me briga za pedere , pljačkaše , sveštena lica i fukaru.


Jes Dobri dobar fol skonto:


“Kad hoćeš nečiju neljudskost  i poganluk natakarit na kompu, ti sve u basnu okreni.I svi zadovoljni,a poneko i nije,ali se pravi da se smije.”


Nama drago ono S jer znači Sarajevo. Puno nam srce. Ima ono radio ispred i dodatak ba, ali o tom potom. Hem Sarajevo Grad Čednosti,pa još i radio Sarajevo, kud će ti ba veće miline. Što'š ti slušati neka stranjske čudna izmetišta, puna poganluka, laži i mržnje radija i portala  , kad moš domaći.Ono .ba hem mahalski zvuči a i na Bosnu zemlju Božije milosti miriše.


Al opet nam se to S sve manje sviđa. Pušta bombaše, prodavače magle, bljuvatore i pogan da se šeće po haber kutiji. Napose mislimo na onu razrooku , svinjoliku Fukaru i onu glavatu malu naci gospojicu Loknicu. A od Čovića i Bake ko da malo strahića imaju. Ti sinovi genocidnih tvorevina i fašisti mrze Bosnu i predanost Bogu jedinom.


Za jednog je Bosna mit i po njoj svoje kompleksaške pijačarske bljuvotine sipa.


Drugi,ona ko puh ljuta loknica i pizdunčica je septembra Anno Domini 2015. skontala i dozvolila:


I ; muslimani su ljudi.


Zbog toga tetkice sa loknicama treba skrajnuti na smetljište; dakako istorije, u svom životnom  se već valjaju.


Po svom vokabularu i mržnji pripadaju tamo, da uz gusle i prange svojoj uzor bratiji poju jeremijske nabrajalice i striptiz izvode.Možda šta fasuju.


Bratiju,pretke i potomke njihove ćemo najbolje opisati riječničkim žargonom.


Molimo vas da pozorno obratite pažnju na taj pandemonij označen u Blekijevom mahalskom rječniku oliti pojmovniku.


NACISTI / FAŠISTI


udruženje vatikasnkih ljubimaca , njemačkih pogana – primogenius paklenikusa, genocidne zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, ne spadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, gasom, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, krkani i slična arijevska izmetina i bagra…


USTAŠE/ USTAŠTVO


udruženje kroatjanskih pogana – primogenius paklenikusa, zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, ne spadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, kamom, bombom, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, kroatjanci, grmalji, krkani i slična izmetska – prangijska bagra


ČETNICI / ČETNIŠTVO


Udruženje načrtanija i SANU srbaljskih,pogana – primogenius paklenikusa, zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, nespadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, kamom, topovima, tenkovima, bombama, macolom i drvosječkom sjekirama ubijaju ljudska bića, silovatelji, srbalji, grmalji, krkani i slična proljevsko – guslarska bagra, četnik nikad ne djeluje sam jer hrabrost se stiče guslama, brojnošću i naoružanošću protiv golorukih insana/ljudskih bića


SANU


srpska akademija nauka i umjetnosti.


Svu akademsku,naučnu i umjetničku umnost i vještinu sprcali u osnivanje , materijalno tehničko pomaganje i obrazovanje akademskog, naučnog ,umjetničkog iidejnog osmišljavanja i stvaranja udruženje pogana – primogenius paklenikusa, zlih hordi koljača i manijaka, genocidnih družbi, abortusa tame i zvjerinja, koji ne spadaju čak ni među neljude – jer su monstrumi, koju nabijaju djecu na bajonete, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, srbalji, grmalji, krkani i slična izmetska bagra. Krajnji akademski, naučni, umjetnički i umni domet je stvaranje drvene jednožičane tvorevine. To je strugotina trulih panjeva čija je žica otkinuta iz stražnjice plemenitih konja i ispušta zvuk istovjetan ispuštanja konjske balege. Njhov zaštitni znak


POGANČER


Bezbožnik, izabranik zla, nevjernik, nečist, prljav, uprljan, ružan, gadan, nagrđen, prostak, fig.ljudska zvijer, bez srca i duše, genocidna nečist, srbaljska i krotjanska zvijer što odobrava, sije, zaziva ili tvori mržnju, ubitstva, silovanje


PIZDUN


umišljena, uobražena, zavidna, prepotentno impotentna , egoistična, osvetoljubiva, zavidna,ljubomorna, podmukla  kreatura ,muška šmizla , više: vidi šmizla, fig pederuša (muška)


PIZDUNČICA


djevojčica koja nije ni žena ni dijete, umišljena, uboražena, prepotentna,egoistična, osvetoljubiva, zavidna, ljubomorna osoba koja umišlja da žubori kolonjsku , više: vidi šmizla


PEDER


pogan, prljavko, govnar, bolesnik, umobolnik, razroki svinjoliki lajavac, gospojica, loknica, glupak, poklonik i podanik: nacizma, četništva i u ustaških udruga, čovjek koji ima spolnu sklonost prema drugom muškarcu, fig. čovjek bolesnog polnog nagona, čovjek koji prčka po govnima u tuđoj zadnjici ili dozvoljava da mu se to isto radi, pogančer, pogan, govnar


papak


rožnata izrasnina na ekstremitetima životinja,rožnata izraslina na debelim licima, fig.sloj balege na licu, krkan, seljačina, primitivac, čovjek: neučtiv ,bezobrazan, nemilosrda, iskompleksiran, nevaspitan, siledžijski nastrojen, razrook, brenovan, mrzitelj istine, hadum, impotentan, nemoćan, zavidan…


PREPISIVAČI


ljudi koji prepisuju riječi drugih , ljudi bez vlastitog znanja i uma , oni koji se kite tuđim riječima i misle da su pametni, oni vehti koji drugima savjete daju , kore ili pripovijedaju svoje licemjerje,stavku po stavku prepisuju vrlo metodično ne shvatajući suštini onoga što prepisuju , iako bez smisla za humor vole da prepričavaju bviceve, iako bez vozačke daju savjete o vožnji, iako ljubavi primirisali nisu pričaće vam o njoj, oni koje je život abortirao pam,etuju o životu…


preneseno značenje: knjigovođe koje prepisuju


Naravoučenije:


Obavezno pogledajte naš nedovršeni  rječnik. U njemu se najlakše prepoznaju bombaši,prodavači magle,bljuvatori,ublehe i ostala bagra i pogan.


Drugi riječnici i enciklopedije  bježe od tih riječi.


Valjda autori i sredina iz koje dolaze prepoznaju sebe i ne žele da ih drugi  njihovim očima vide.


Ovoj basni ne treba naravoučenije .


Svaka rečenica je jedno naravoučenije.


 





												
 
									
		 	

		


	

	
	

				
					
	

				
No comments
		
			
			

				Vatikan ,  Bosna i krstaški ratovi / Igrokaz na dan 13. Oktobar / Studeni
			

						

				  By     Igrokaz   			

			
		
		

			  
						
												

						
Danas je ponedeljak 13. oktobar / studeni 2023. po prognozama vrlo stufene godine koja nam polako okreće leđa i odlazi . Dan za danom njih 276 se sklonilo  sa naših  životnih   vjetrometina , sa zapisnaim i stopostotnim učinkom brisanja nemjerljivog broja insana sa spiska korisnika vazduha.


Dani su vrlo  fer i pošteni.Nema nepotizma,mućki,praštanja i štela.Nisu oni bosanskohercegovačka državna mafija.Nikome ne praštaju.Tako bi trebalo i naše zakonodavstvo da ima časti i poštenja.Ili da nisu zagubili bijele bubrege.A danas su bijeli bubrezi raritet i extra traženi specijalitet.


Kako anlaišemo i u svakom od nastupajućih 79 dana uključivši današnji   su zapisana imena putnika na oni dunjaluk. Nekome blago, mnogima kuku. Zavisno od kantara.


Tako vam je to.Sijanje i žanjanje.A ljudi misle da za nečiji krvavi hljeb neće odgovarati.Normalno i za narodske vreće sa zlatom.


Ali danas nam je zapao za oko jedan detelj:


13.oktobra / studenog 1884.-Londonska četvrt Grinič ustanovljena je kao univerzalni(nulti) meridijan od kojeg se računaju geografske dužine i vremenske zone na Zemlji (Greenwić Mean Time).


I vi im vjerujete da je to univerzalni(nulti) meridijan.Ma jok boni.Tada je Velika Britanije bila glavni genocidni terorista na planeti i otela je taj primat Bosni,na nagovor Vatikana.


Po svim Nebeskim zakonima fizike,matematike,astronomije i ostalih nauka , taj meridijan presjeca Bosnu.I oko nje se od postanja  vrti ovaj  svijet.


Njeni Bogumili proglasiše Vatikan đavoljom crkvom. Od tada Vatikan nikako ne prestaje da šalje krstaše sa svih strana da unište Bosnu.


Ali ne može to tako.Bosna je zemlja Božije milosti, a oni to još uvijek, poslije par stotina krstaških ratova protiv Bosne  nisu shvatiliu.


Nažalost nikada neće prestati da šalje krtaše dok je haduma i tetkica u Vatikanu.


Ali u svemu  ima jedna ohrabrujuća (treća) poruka iz Fatime.Od 2056 do 2065 Vatikan se urušava sam od sebe. Već je počelo.


Što bi poete rekle:


-K'o drugom jamu kopa, strmekne se u nju.


U prevodu:


-Očekivana destinacija svih zlih grobara.