Zašto sam ja

 

 

Mene nikad ne pitaju:
– A gdje si ti?

Nemaju potrebe.

Znaju da sam uvijek tu.

Na mene sve vrebaju ko Meleke.

Hoće da me uznose u visine.

Ja im kažem:

-Nemojte mene ne znam letjeti.

-Ha , a znaš po vaskoliki dan i noć voljeti, pride sniš i tupiš.To mu dođe isto. Letjeti i sniti. Ti se samo pristavi. Mi se pobrinemo za sve.

Sreća moja, nisu upotrebili izraz šiljiti. Ne sviđa mi se. Nikako mi se ne sviđa.

Nedavno me jedna Mala Velika princeza plaho iznenadila , jer me pita sasvim ozbiljno:

-Tko si ti?

Zbog toga je volim, ne zato što je ozbiljna , već zato što me kao ozbiljno pita nešto , a to njoj smiješno i neozbiljno, a ja znam da me sto posto treha.

Dobro volim sasvim je iskreno , jer se samo tako ona može voljeti.

– Jes'si se sada pokazo svaka čast ,a poetika, sciencia i licencija, vokacija i naglasak, romantika i semantika.

Ne zna šaptač da muku mučim:

-Znam ja sve šta bi’ reko. Ponekad nešto i zapišem.

Al čim pomislim na nju, ne čim pomislim već i prije toga,( a uvijek mislim na nju) , mene konja, presječe dah ne mogu da dišem. Labrnja mi se objesi i sama pravi grimasu na kojoj se može čitati:

-I am zabezeknut , mila moja . Pusti me da sa tobom sanjam i ne daj da zaspem da mi san ne pobjegne.

Kontam nisam levat ili habllečina , da joj odgovorim tko sam ja, pa mi pobjegne.

A ne mogu ni da joj odgovorim, onako direktno, po mahalski.

Kod nas nema ništa okolo. Naučili,direkt u sridu.

Joj ljudi moji, kako je lijepa ta srida. A baška bliža i dalja okolina.

Lukavi smo mi mahalaši i skontali fol.

Mi skupili tu raskoš, tu ljepotu , tu milost , nevinost i dobrotu, a pusto drhti i biba se, na jedno mjesto . U celofan sa cvijećem duginih boja sve zamotali i ljubičastom vrpcom , svijetlije boje, violetne sve zamotali.

Rekoše nam da je to boja ljubavi koja se vješto od nas skriva.

Nije se uspjela sakriti.

Tako sve to sa vrpcom u paketu đardinom prozvali.

I taj nam đardin ne ide iz glave. Posebice, zbog te violetne vrpce svjetlije boje, koja nam po duši rovari.

Srce je već odavno u bandaku , bez daha ostalo , samo se koprca i ponovio bandači. Na dušek i jastuke , dakako.

Otud oni nazivi: Jastučiti i dušečiti. Ima joj tih plahi naziva kada se bandači. Ne mremo vam mi sve iskantat. Skontajte vi koji.

Vratimo se tematskom pitanju.

Ovo nas podsjeća jedan razložni i časni. Vidi on da smo se mi đardina dofatili, a kada tako krenemo, zaboravimo šta smo hotili rijeti. I ne izlazimo heftama.

Naučili me nisu da lažem , pa ja sve onako, okolo kere pa na mala vrata:

-Te ovaki sam ti ,te , ovakav, al’ svakav nisam, i da znaš, ako čuješ da sam taki i taki, lažu te bona garant. A jesam taki i taki.

Ni ja sam sebe ne razumjeh ,šta joj nisam ispriča i šta sam zaobišo. Valjda takve sorte rođen ,nema treće. Ili nema diraktno ili zaobilaziš kad te pitaju, mislim stranci. Ne razumiješ Ne zato što stranjski govore. Nego što sam gluv. Kroz jedno uđe kroz drugo izađe. Biukvalno. Jungfer u ušima.

Kad te male princeze pitaju, ja ko bekan , ko malo janje za maženje, u sebi kontam da sam delfin, ona zna da si konj konjski, ali pušta te da maslaš.

Ne znam kako zadovolji je odgovor. Znam ponovo će me pitati, nije ona džaba kraljevskog roda. Na licu joj piše. Skoro ništa mi ne vjeruje. Ono skoro me tješi, znači ima joj šansi, da skontam ko sam.

A znam ko sam, ali ne mogu joj reći ,uplašiće se dite malo.

Ali jok , šejtan , šeret jedan ima. On joj sve otkucava. Ko fol šali se, da joj se umili. A glupko da ne mere veći biti. Klepetalo. Pa joj reče:

On ti , mila moja , jedina ljubavi , nije od ovog svijeta, ni poetski ni figurativno.

Ovo poetski , znači niko ga ne benda ni ena procento. ( Moram se malo praviti poliglota, šenkrat plaho, moram sam sebe hvalom nafajtat.)

On figurativno ,za insane kao da ne postoji. A njemu milo a je tako, jer rahat mere da sanja i da snove grli.

Il’ se kaže more. Ne mogu i ne znan van ja ti priorodopis oli pravopis, po mjeri onih što turaju ono h i od hajvani i đe triba i najčešće pođeđe gdi ne triba.

Ono figurativno još znači da mu je figura, odnosno jedna noga od figure na onom dunjaluku.

Kako onom dunjaluku? Ko da vi ne znate koji je.

Aba zo, vi mislite jal pržun, jal hladovina.

E nije ni skonto na koji će. Jazuk. On je od dobrih i ima bjanko pozivnicu da bira. Znamo mi za reč blanko, ali mi naučili na ono riva nera, riba bjanka . A bome se često družili sa nekim Bjankama , čak i onom , onog, anamo onog Đegera . Nismo bježali ni od Roze, Bjondine, Negrine…

Joj , mamo mamice. Dobre su one curice, ali nisu ko ove naše.

Bosanske. Mere i Balkanke.

Nema merhameta i dobrotvorstva , samo su dobro karitativne. Ono po Caritasu .

A šta ste vi mislili.

Joj , jesu vam misli otišle otišle anamo onoj finti. Alčaci ste vi. Nećemo vas ružiti.

Ali Bosanke moramo. I Balkanke.

A Mehmeda , a bome i mene je stra majka karala. Zbog zora, jabuka i Zlatija. Joj jesu sve jedre , zlatne i crvene. Haman ko baklavica kad je u ruku primiš.

Šta vi ne volite baklavice. Joj hablečina mila majko stara.

Ne ide mi se u pržun da me tamo čitavu vječnsot roštiljaju, onako ljudski. Jal vruće , jal vrelije.

Vođe, u srcima i ona treća mogućnost: još vrelije.

A ne ide mi se tamo gdje je uvijek hladovina, red i mir. Tamo bih tek nagrabusio. Ima tamo , hejbet mojih jedinih pravih ljubavi i znam , jedva me čekaju.

Čim bi me vidjele , u istoriji/historiji/povijeti raja se bi se prvi pute desio veliki incident.

Poletjele bi prema meni sa osmijehom na licu. Meni srce ko amper , pardon empajer state ili barem drvena džamija u Himzarinoj , vrh Sumbul Avdine , Bjelave bluz sistem.

Jes ,kako ne .

Radovanje, aha malo sjutra.

Morao bih začepiti uši:

-Ha , ja ti jedina prava ljubav , ljubavi?

-A gdje si ti do sad , konjino jedna draga?

-Je si li naučio tamburati ili samo nastavi prebirati po ženskoj ljepoti hajvanu mili?

-Vidjela sam ja šta radiš dolje nesrećniče jedan , mili moj?

– Šta si mi donio. Jesam rekla da mi spremiš onu zlatnu narukvicu, milo noje?

Ostale bi zagraktale:

– Vreću bona ,vreću zlata si trebala zaiskati, iako nije riđobradi. Hvala Nebu dragom na Princu Malom.

– Dobar si ti, dobro nam došao, ljubavi

Ne bih vam znao rjeti , da li bi koja šljaga pala.

Da sam zalužio jesam . Što jes’ , jes’.

A i nešto mi se u zadnji vakat omililo biti tu. Makar joj ( omaklo se tebalo još) malo.

Kažem:

Nigdje neću pobjeć. Šta ste navrle.

Ali mene niko ne benda, ne rekoh li.

Ja, jado , još uvijek dumam.

-E kako ćeš bolan miloj , princezi , djevojčici tako rekuć, to ispričati.

Ima da te nema ili ima da nje nema.

Grlice su plahe, namah se uplaše i samo prhnu tamo gdje plavet blista. I tišina i sni vladaju.

Ali skonto plan. To se kod nas zove tura jazija. Neki to krste pismo i glava.

Ali bit je ista. Baciš metalnog bugara u vis. Ako padne tura ( pismo) ideš u pržun . Ako padne jazija (glava) ideš Grlicama na vjeronauk . Ako imaš sreće i novčić ostane u zraku ili ga gavran mazne , ostaješ na ovom dunjaluku.

Šta vi mislite koje su mi najmanje šanse? Pravo da vam rečem , ja , neuka bjelavska blesa nikako to ne mogu skontati. Puno je to opcija za nas. Uh tri.

Mi volimo ono ovo ili ono, tećeg nema , osim sride i đardina. Ali tamo ti ni mozak, ni računica ne tribaju. Tamo slavuji i pjesma vladaju.

Ha, čuli ste za Bokača. Niste. Onda ni nemojte. Meni više. Mislim priče.

A ovom ili onom , možemo pričati , samo ako novčić ostane u zraku.

U stvari , ja najčešće sebe pitam :

– Zašto sam.

Decenije i decenije sam protraćio dumajući o tome.

Sada na kraju puta znam.

Odgovor je tako jednostavan i lijep.

Kao i život.

Kao ljubav i tuga.

Rođen sam ,

da bih volio

Tišina i sni.

Lipo mi je.

Ne da mi se buditi.

Jubim te zauvik.

 

Zmija sa četri noge

 

Čovjek svaki dan može naučiti nešto novo. Portali su glavna blagodat za to. Stalno nas obasipaju informacijama ; da boli glava. Nas ne boli glava ali ima njaka biljka koja se tako zove. Njena ko bogdica sitna crna zrna dobra za kolača i za dalju industrijsku  preradu.

Ta prerađevina smota pamet insanu da on postane hajvan i još gore. U glavi mu se magla i dim stvaraju  i sve mu se nešto priviđa i budalesa ko hajvan kad ga napadne banda stršljenova ili inkvizicija.Isto kad ti hođa ili ilmija sihire na vrat natovare.A hoće oni to; parajli je posao.

Zato mi , kad nam neko maglu,dim, ublehe i sihire prodaje kažemo : boli glava. Deba bi bio konkretniji.Kod njega skoru uvijek ima nečega viška;makar jedna riječ,pa bi u ovom slučaju dodo:sranje.

Eto, na primjer 26.07.2015. neki Miroslav nam fascinirano saopštava da je pronađen fosil zmije sa četri noge star 113 miliona godina i da ga je pronašao dr.Martill sa sveučilišta Portsmouth.

To j je jako dobra vijest za populaciju koja se bavi tim stvarima. Ova okamenjena zmija od 20 centimetara će, kaže Dr. Martile, baciti novo svjetlo na evoluciju zmija.E hvala ti velja  dobri imenjače sine Njofre.Vidjet će te zašto se zahvaljujemo.Ne bi imali razloga za P.S.

Deba ovo P.S. nikad nije skonto.Za latinluk taraba bio.Mislimo lingvinistički,ali jezički je Vatikan svako malo rešeto.Uglavnom on nam je glavni savjetnik za Vatikan i njegove pogane bezbožničke činove. Vidite kakav  lajav jezik ima;ali nije pogan.Mi ga provjeravali kroz razne enciklopedije i leksikone,još nismo našli da je fula.

Džaba mi Debi govorili da je PS  skraćenica za poslije šarnuto.On umislio da to znači  poslije = P.  , slijedi = S.  , takarenje = T.  Mi mu kažemo da njegova fraza ima rijeć više ,a skraćenica ima slovo više. A njegova skr. PST  i da znači šutnju.On se uvijek smijo onom fc Pari sen Žermen ili P.S.G.Znate zašto.Uvijek to vezo za svoje poslije slijedi.Ono G. mu mirisalo riječ glabanje.

On nama odbrusi od riječi do riječi:

Hajvani ste vi ko i ona zmija sa četiri noge.Hajd za nju mi nije zabremedet što ima četiri noge.Šta hajvan zna koliko treba noga imat; nema mozga.

Ali vi se mozgom dičite a ne vidite da se  riječ takar u nečiju zadnjicu zabija tako da i ona i početno slovo nestaju.Tada ostaje samo : poslije sjedi ili skraćeno p.s.,  što vam na onaj vaš latinluk liči.A šta poslije slijedi nije moj problem.Ja znam šta kod mene poslije slijedi.A vi se morate mučiti i kontati šta vama i čitaocu i pomenutim u članku (člankoliscima ) slijedi .Člankolisci mahom pederi i pogani.

Eto tako nam Deba objasnio znanje.Međutim uvijek u svemu ima neko ako.

Okamenjena zmija se nije razvila od guštera kako nalaže Darvin , već od zmije, kaže Englez. Koje frapantno otkriće. Jest da ruke i noge okamine ukazuje da su to umanjeni originali  ruku i nogu Darvina, ali mi ne donosimo sudove tek tako.Nema brade i mozga.kako ćeš ga prepoznati.

Ono za mozga nije bitno,ali ovo što nema brade nas zabrinulo.Neki neupućeni ga neće moći prepoznati.Misliće da je okamina neki majmun,napriliku drekavac ili pobožni kapucin.Nemojte bukve listova se igrati. Vi  mislite da kapucini,majmuni,ne mogu biti pobožni.Tu se varate.

Ako je čovjek postao od majmuna,a Darvin kaže da jesu,čitav zapadni svijet mu vjeruje;onda je čovjek sav svoj nauk naslijedio od majmuna.Tako darvinova škola zbori.E ,ako je čovjek um naslijedio od majmuna,moro je i majmunske misli preuzeti,barem one glavne.U te glavne spada vjerovanje u ono u šta njegovi potomci vjeruju.Tako vam to dođe.Pa vi vidite hoćete li Darvinu ili Kapucinima vjerovati.

Na kraju članka se saopštava da fosil upućuje na to kako su zmije bile mesožderi, a ruke i noge su koristili za hvatanje plijena. Sve su to vidjeli iz okamine i „logički“ zaključili zašto su im udovi služili. Valjda se zmije još nisu bije naučile služiti otrovom ili davljenjem.

Nama laknu, jer da ne bi ove konstatacije, mi bi i dalje lutali u tami Neznanja misleći da su zmije bile vegetarijannci ili planktonaši i da su lutale pasući travu i preživajući ili zjapile žvalje usisavajići planktone.

Eto ni španski konkvistadori nisu bili kanibali ,koliko mi znamo.A oni su mnogo toga u rečenog u zapisima sakrili ili saplili.Tako im došlo.Može im se, to je inkvizicija.Ti španjolci su bili mesožderi to znamo.Ali to nam ne daje nikakvo pravo; da njihovo mesožderstvo ili eventualno kanibalstvo; povežemo sa nestankom miliona Maja,Inka i drugih indijanaca širom Sjeverne i Južne Amerike.

To je stav zvaničnog Vatikana. Ko nije za krst , masovno ubijaj,oliti Genocid vrši.

Znali smo mi da će Kolombo i onaj Amerigo belaj napraviti.Od skorbuta im se um pomutio, pa “stari” svijet obavijestili o nekim bezbožnicima koji ne razumiju ni jedan Europski jezik i ne znaju šta je to krst. A za takve Vatikan i inkvizicija su uvijek imali lijeka.

One manje bezbožne otrovati.One malo više bezbožne raščerečit,to je malo brža smrt.A one najbezbožnije spaliti,po mogućnosti na krstu.Ako nema drva može i na lomači.Vrlo efikasno i ubjedljivo.Tako se to sa bezbožnicima;koji ne vjeruju u  pedera Mikelanđela; treba činiti.

Vidi molim te oni njega ne vjeruju a on svoj autoportret pod vrh siktinske kapele natakario; da se pape njemu mole svaki dan.Tako im treba.Hoće oni bezbožnićke stvari činiti.Sve takve treba ognjem i mačem potamanit i nestati.

E’ hvala vam dr, Martill i g. Miroslave ,imenjače sina onog *tatice, na prosvijetljenju i na poveznici sa P.S .

Ova basna nema pouku.Što će ti pouka frajeru kad  imaš Ono Debino :

P.S.T.

*Onog znači onog, historija, pa i ja mu stalno zaboravljamo i brišemo ime. U historiji nema mjesta za svaku kreaturu**. Onog je onaj koji će ostati upamćen da je na salveti, oblokan narodskim rujnim vinom, crtao granice „krstaških ratova“. Granice koje je „on“ (i njegov sin-op.aut.) iz debelo bogate hladovine u ime Vatikana „spašavao“ od najezde pravovjernih.Piučanstvo za to vrijeme ginulo.

Anegdotu o oblokanosti je mnogo puta ispričao jedan visoki evropski zvaničnik sugovornik onoga, dodavši da je to bilo uvlakačko hvalisanje.

**kreatura – biće,stvor(enje), eng. creature  (više:vidi blekijev pojmovnik)

Autor i Deba  zadržavaju  pravo na vlastito mišljenje ma kako ono nekorektno, iskreno i iritirajuće nekome zvučalo.

P.S.S.

Deba se cereka u prevodu:poslije ćenife,ćenifa.

Elizabeta II ili Britanska tradicija

 

Sasvim obična priča o jednoj kraljici

ili

Basna o Emoc2

ili

jednostavno , životopis  E II

Kažu neke riječi nastaju spontano,u trenu nekog prosvijetljenja i nadahnuća.Možda.

Realnije je da je čovjeku duboko usađena misao predaka prenešena genima.Sve ostalo je pitanje trenutka ili sticaja okolnosti kada će se  iz malenog potočića,zvanog ljudski um, razliti bujica  koja gane čovječije srce.

U ovoj se Basni ne radi o tome.

Emoc2. Je vrlo  slično onoj Emc2,ali ni nalik.

Neko pomisli na skraćenicu druge emocije.

Hajvan o kome pričamo nema ni prve emocije.

Nećemo vas zavaravati.Emoc2. bi mogla biti  skraćenica od ;E mother of curvoasiers  ili  majka kurvoazijea i drugih.

Po slobodnom Vukovom prevodu to bi značilo:

E ,to je majka k(u)rvi azijskih i drugih.

Znamo zašto je to tako.Kompjuter u kojem su ubačeni analogni podaci Vukovih znamenja i pismenija, riječ kurvoasier tumači kao složenicu dvije riječi: kurva i Azija .

Vi ste već primjetili da je kompjuterski prevodilac previše bukvalistički i zbog toga dolazi do nedoumica.Onda se  ljudi ne mogu snaći i pogrešno se mnogo toga tumači.

Mi uzeli sebi za pravo da tumačimo Vuka.Imamo više prava od ekavaca.Vukovo pismene je na ijekavskom,to znači  na našem ,Bosanskom jeziku.Nigdje u njemu ne možete naći ,fuj SANU i bljak Čosića i druge.Ime im se ne spominjalo.

No danas nećemo o Vukovom nauku iz tri razloga:

-Nije riječ o Vuku već o Emoc2,a ona je ženskog roda.Koliko mi znamo.Nismo se zavirivala da provjeruimo jer nam je kao žensko vrlo neubjedljiva.A  kod nas dame imaju prednost.Za druge ne garantujemo.

-Pametnom je dovoljna  i jedna  jedina rečenica koja definiše Vukov rad.Mi smo je izrekli.

-Vuku nikad nije bilo mjesto među ublehama i licemjerima.

Imbecilima  i luđacima koji misle drugačije nije mjesto među  prostim narodom.On se smještaju u ludare ili Hag,ili ustanove sličnog tipa.

Danas ćemo se igrati ,hitoričara (povjesničara,istoričara)– hroničara i pričati o zgodama,nezgodama bolesnika i praotaca Emočke 2.

Evo i ovo tepanje je nekako, naopako.Ona je engleskinja,pa je nama to sasvim normalno.

Moramo tu naopakost malo konkretnije objasniti da ne bude zabune.

Kad čovjeku zapadne naum pile,kokica,žena koja voli cugnuti, slučajno se preziva  Pipić ili je Arhimedova konstanta ,on joj tepa sa : Pipička.

To ne znači da je ona veličine 3,14 u odnosu na običnu,kao što bi to Rudolfov broj nagovjestio.Ali mere bit da bidne. Isto kao i da vrijedi toliko u odnosu na neke druge.Napriliku ,u odnosu na Emoc2 svako žensko toliko vrijedi.

Vi skontajte tepanje prezimenuša Prpić,Krupnić,Rospić.Nemojte slučajno da vam padne na pamet tepati onoj što potiće od popova ,pa se preziva Popić.Ne vidje svijet nikad pola anamo nje.Jal je cijela ,jal je ima aman pa aman,Pi.

Vi mislite da ćemo vam izvući iz neke tuhafli arhive prezime Golap.Bi mi, ali ga nejma.Ili ga ima a mi ga nismo zakantali u arhivu.Zato se zadovoljite sanjima.

Ima mnogo sličnih analogija u takozvanoj Vukovoj konstanti ili Blekijevom sindromu.

Ako se žena voli voziti na kari ,zovu je Karićka.Ima i prezimena,ali nismo dokučiti porijeklo.

Kad neka žena mete , voli dizati ili se za (sa) njom diže prašina zovu je Prašovićka.Zluradi će to prezime povezati sa glagolom prašiti.Ili sa televizijom.A mere biti i sa jednim i sa drugim.

Ako neku ženu ruže ili ona voli ružiti zovu je Karanovićka ili Karovićka.Rjeđe Karaokićka.To znači oko od topovskih kola.

Ha se žena počne kititi,cijećem i nakitom prozovu je Kitićka.Ne valja ni ako se kiti nakitom.Dodaju joj neko nevaljasto tepanje.Naša finoća ne dozvoljava da ga pomenemo.Vi možete,vas niko ne gleda,osim žeba koje bi se igrale sa  vašim veselim privjeskom.Na satu normalno.Ima muškije koji svuda kite privjesak.Nekji ga prislone i na sat.

Ima jedna pa se preziva Kitarević.Drugi,oni neuki i grublji je zovu Kitara,Kitočka i Kitačka,i joj(š) gore.Kako su samo jadni i besmisleni.

Nama  ona sasvim nježno i krhko izgleda kad nas posjeti u Sarajevu, pa joj otad tepamo:   Kitočkica,Uh mili svijete naš,bidi nam cvjetak baš.Ništa ružno.Samo  je deba malo smotan.Ok skonto da drugi stih glasi:privi nam cvetak vaš.Svako poželi da se pokiti nekim cvjetićem.

Najgore nam padaju ona grozna prezimena koja se ne završavaju na ić,vić,ović i tako to.

Recimo Okuka,Motika,Dodik,Fukara i sl.Gledajte ta tepanja:

-Okukica se rimuje sa  kurvica.Okuka na italijanskom znači krivina ili kurva.

-Motikica zvuči  ko digla se kuka i motika,pa i motikica za nima.Više je seljački i turbo narodski.A oni su blesavi i nisu čuli za Vuka, pa pučanstvo zovu folk.To mu dođe složenica od riječi  fol i prvog slova  neke riječi koja počinje sa k.

-Dodikovka je opravdano  jadikovka.Znate zbog čega?Nemogućnost koncentracije i pogotka u sridu.Neštu u vezi sa genima.Po Vuku je to  iskrivljena precepcija stvarnosti koja vodi u japanske vode jao pao mlohavosti.

-Fukara.Tu ne umijemo ni demunitirati.Zato samo  konstatujemo,je'nom pijačarska fukara uvijek ostaje razroka fukara.

Nama žao strankinja.Njima je teže tepati,sve neka stranjska imena,koja se ne mogu tek tako bukvalizovati na našem vuku.Treba se pomučiti.Uglavnom ne.Joj propustili veliko slovo.Šta se može.Riječ je legla, ko strankinja kad naleti na Muju.Jazuk je vrnuti.Narod kaže vraćati se nazad je veliki peh.Osim kada je u pitanju,džidži-midži ili književno-rečeno  gore dole.

Vidjeli ste sve same ljepotice i slatkice,a muškarci im svakakve nadimke daju.

Mi, Bosanci i Vukovci, to nikad ne činimo.Pustimo drugima da laprdaju i da se riječima  igraju,kolikjo im volja.

Mi djelujemo.Nije nas briga za smisao riječi.Mi više volimo smisao ženske ljepote i mirisnih đardina.

Joj ,kuku nama.Ima da nam se odbije od bubrega.To znači ništa od plaće koju ne dobijamo već po godine.Velite ni kod vas nije sjajno.

Natakarili dovoljan broj riječi koji nam je određen za basnu Sada je moramo  naprečac završiti. Inače u tim dnevnim takarima ,nema onog takara kjojeg normalno pučanstvo voli.

Mi kad god  vidimo žensko ime ili meriše na nju,bacimo malo takarli priče da zainteresujemo čitaoca.

Okosnica  ove basne su trebali da budu par navoda ,šta se takarilo  na dan 29.12. u raznim vaktima i da se oko njih isplete basna.

Ispred je trebalo staviti uvodbnu napomenu:

Elizabeta II poslala božičnu poruka:… da postoji nada i da svijetlost može da pobjedi tamu i u teškim i mračnim vremenima.

Sada bi i Elizabeta II da se igra mirotvoraca.

Neće moći,ove noći uoči svjetskih blagdana.

Ni nekih drugih.

Ako ona zaboravlja istine mi nećemo.

Nije ni ona samo se prai previše mutava.Iako je kraljevna i žensko ipak ćemo raći da je od rođenja mutava,ali nešto manje.Tek neki valer.

Njena zemlja je među predvodnicima tame, a ona bi da se utrpa u svjetlost.

Žena za života voljela jarke crvene boje. Zna  znanje.Priprema se za konačno odredište.U pržunu je sve jarko crveno i pride plameteće crveno.Džaba joj Božić.Natandariće joj onog Dana metlu,da je zajaše kako joj priliči.Pitajte obe iz Linčburga.Oni najbolje znaju.Sve prate i snimaju.

Kako smo  već zglajzali, mi ćemo vam nabaciti okosnice i završiti posao koji nam ne plaćaju.Vi se pravite da ste basnu skontali ili se zabavite i pokušajte da je sastavite po vašem ćeifu.Svi na dobiti ili niškoristi.

-1721.- Francuzi su okupirali ostrvo Mauricijus u Indijskom okeanu. Ostrvo je 1810. potpalo pod britansku vlast, a nezavisnost je steklo 1968.Sto pedeset osam godina ih Britanci nestajali i pljačkali.

Tada nije bilo Haga.

Da li je kraljica E II zaboravila sve  masakara učinjenih narodima širom svijeta.Mogla se kojom  božićnom molbom za oprost obratiti svjetlosti.Ili ubijenim i masakriranim izvinjenje poslati.Makar i licemjerno.Nije se ugledala na ublehu Branta.Da se ugledala mogla bi dobiti Nobelovu nagradu za mir.A i ovako je može dobiti ,kao nagradu za životno nedjelovanje.Deba, kaki je dobacuje,za nedjelo boni,šta se se stisli sa riječima.

Jok,tama to ne radi . Svjetlosti bi ona da se šlepa.

-1809.- Rođen je William Ewart Gladstone, četiri puta premijer Velike Britanije između 1868. i 1894. Poznat po političkim i socijalnim reformama, smatra se jednim od najvećih britanskih državnika. Legalizovao je 1871. radničke sindikate i 1884. izvršio tzv. treću parlamentarnu reformu.

On nije bio toliki licemjer kao potonja mu kraljica E/ II i prozivao svjetlost umjesto prirodnog saveznika : tamu.

1890.Američki vojnici su kod “Ranjenog koljena” u Južnoj Dakoti masakrirali više od 200 Indijanaca iz plemena Sioux, među kojima je bio veliki broj žena i djece.

Naši izvori govore o milionima masakriranih „indijanaca“ samo na Divljem Zapada.O milijardu izmasakriranih “urođernika širom svijeta.Možda i više.Ne mre sve ćovjek izbrojati i zapisati.

Moš'te sebi predstaviti sebi sliku o probližnom broju ubijenih „urođenika“ radi dobrobiti one koja se moli „nada i da svijetlost može da pobjedi“.

Kraljice ,kraljice,koja su to  licemjerja.Toliko ih da smo nemoćni da ih popišemo.

Zar vas devet decenija nije naučilo barem gramu prtistojnisti.

Vaša kruna je uz Vatikan ,pa tek onda  SAD i EU  najviše kriva za „ za tamu u teškim i mračnim vremenima“.

Pitaj bonioćka „urođenike širom svijeta“ šta oni misle o tvojoj kruni.Stotine miliona „vam“ ne mogu odgovoriti.Tvoji su ih skratili za glavu,a par puta više  njih su uskraćeni za nasušni hljeb,  ljudskost , dostojanstvo i Svjetlost.

Nažalost sljedbenici to nastavljaju da čine  u neizmjenjenim okolnostima i razmjerima.Samo to malkice perfidnije rade.Ono ko fol.Zvrijerinje se izbirikalo i postalo još efikasnije.

1940.- Njemačko vazduhoplovstvo izvelo je najteže bombardovanje Londona u Drugom svjetskom ratu, koje je britanskoj prijestonici nanijelo najveća razaranja od “velikog požara” 1666., kada su uništene četiri petine grada.

Niti jedna bomba,granata ili Vau 2 nisu pogodili dvore „prijateljice“ svjetlosti. Tek jedan geler razbio jedan napukli prozor.

Mi se ne pitamo zašto.Mi znamo.Obiteljske veze su uticale da  joj pape Đuro uz Pia XI i SAD bude jedan od pokrovitelja nacizmau Njemačkoj.

Dana 20. studenog 1947. godine kraljevna Emoc2,se udala za grčkog kraljevića Filipa, koji je nešto prije postao britanski građanin i princ, te vojvoda od Edinburgha.

Njihov brak je bio kontroverzan( Ha!Ha!HA.Said the clown.): princ Filip je rođen kao pravoslavac, a njegove sestre bile su udate za naciste.

 Za kraj smo ostavili jedinu istinitu rečenicu.

„Milioni ljudi pale svijeće nade u našem svijetu danas. Božić je pravo vrijeme da im zahvalimo za to kao i za sve ono što unosi svjetlo u naše živote.“

Ona nam poručuje da svijet njen i danas danaske.

Sve što Elizabeta II ima,njena zemlja,Vatikan, SAD,EU i Zapad „kolijevka civilizacije“ ima da zahvali onima koji pale cvijeće.

I onima koji nemaju penija da pale svijeće.

I onima kjoji se ne klanjaju  njenoj tami i vatri.

Ima Emoc 2. da zahvaljuje i pučanstvu za za nauk o šoferiranju.

Bila prva i jedina u porodici koja je prošla cjelokupne vojne obuke.Naročito one o noćnim vožnjama.

Njena baka Viktorija imala noćna jahanja i takar priču sa konjušarom.Poslije su u modu ušli šoferi,u vaktu Emoćke 2.

Naše naravoučenije:

Volite i poštujte žene i djecu i svjetlost neće izostati.

 Inače Emoc2. Znači:

Elizabeta, majka ofucanog cirkusa, druga.

 

Čevapčine i Okrugli brojevi / Igrokaz na dan 11.Veljača oliti Februar

Pjesma dana

*

Danas je 10 dan veljače 2017. Ako vam je lakše anlaisati ,febraur je.Ili mjesec kada se sve velja , odnosno talasa. to bi napriliku bio četeres prvi dan ove mubarek godina.

Na nepriliku mnogima ima još samo i okruglo 324  dana.A neki nemaju ni toliko.Šta će te. Sve je tura ili jazija.Ako ostane u vazduhu neko vara.

Nemojte opet potezati pitanje okruglosti broja 324. Evo ovako: Zbir cifara je 9.  Da li je to okrugao broj? Normalno da nije. Samo budale ne znaju da nije okrugao broj. Mi nismo budale, ali ako dodamo  devet na 324 , dobijemo 333. E to vam je okrugao broj:

Lako znamo? Vrlo jednostavno. I zbir ovih cifara je 9. Kada se nešto dva puta dobije različitim umnim, procesima onda je to paran broj. Svi parni brojevi koji se završavaju…

E, u školovanju    nismo dalje stigli. Izbacili nas iz  vrtića. Kažu male ajnštane ne primamo u školu. Svoje teorije okruglih brojeva neka stave pod rep onima koji se veljaju.

Što su ovi obrazovani čudan netolerantan svijet! Ne shvataju da je princip  takara zasnovan na  okruglim i parnim brojevima. Zašto? Niste nam dali da završimo škole , a hoćete da se grebete o naše teorije i umotvorine. Malo šjutra.

Raja , valja ova  ?

Šuti raja. Zavali glave u kontejnere, stid ih , gladni su , pa čeprkaju po smeću. Pankeri po stare dane postali. Ne da  im tronacionalistička bagra i fukara ni  suvu koricu hljeba da zarade.

Mačke i kerovi ga zovu takarli mjesec.   Na zbog takara nego se jadne životinje žive  smrznu  , dok čekaju ne bi li  uradili ono. Nemojte nas pitati koje. To se ne pita. To se radi, bilo da si hajvan ili insan,  ili  po običaju i zakonu hajvanski insan.

Žao nam što nisu skontale fol. Lista čekanja. Kada dođete na red , spikerka sam objavi: Sjijedeći! I nema zime. Da li se  čekajući takar , oliti ono ,   u međuvremenu  šta ukrutilo , hoće se reći zaledilo  to već nije naš problem . nismo voajeri ni papci.

Dani se naslagali ko tovariši u gori zelenoj. Samo dani se svake godine vrate, a tovariša je sve manje. Nije nam žao tovarišica. Snađu se i ponekad uprte nekog tovara. Njačešće… Vi mislili mi hablečine i otkucaćemo da se o našim čevapčijama i filigranistima  radi. Ma jok , radi se o našim kenjicima.

Što i kako kenjci prosudite sami. Kažu kenjci imaju mnogo toga za pokazati. Megarice se nikad ne žale na njih. Pitajte tovarišice.

A i ona Kitočka se na sva mah hvali kako joj najviše pašu sarajevski ćevapi. Toliko je oduševljena  da nikad ne kaže ćevapi , nego čevapčine. Ne znamo kako je saznala za tu mahalsku fintu. Mi smo gospoda i ne možemo je ništa pitati.  mi delamo. Vama svejedno , kaki ste. Pitajte je vi. Pride , nek nam javi kada će opet u Sarajevo na čevapćiće,odvešćemo je na čevapčine.

 

Što bi poete rekli:

-Stađuni ,moji.

U prevodu:

.Ovi stađuni  ,što ruke nam stišće i zima mrazi,  plovi ka proliću cvitnom, litu sritnom i jeseni ća stere lišće na stazi ,  o stadjuni, stadjuni moji.

Tako se pjevalo i prije kad su se dešavale stvari koje su se desile

Suljo i Azrail

Zaista samo Allah zna Čas.

On spušta kišu i zna šta je u maternicama,

a nijedan čovjek ne zna u kojoj će zemlji umrijeti.

Zaista Bog zna sveznajući je.

(Kur'an Poglavlje 31. Lukman Ajet 34.)

 

Lukman je čovjek kome je data mudrost i koji na daru zahvaljuje Bogu  Milostivom.

Azrail veoma snažan,jak i moćan anđeo smrti. On je zadužen za uznos duše u času umiranja.O njemu se malo znah, a i insana strah ga pominjati. Tako i nama grah razbacan.

A ne treba ga se plašiti ako si od dobrih. Nije bitno kad ti dođe.  To samo znači da je  zapisani vakat došao.  On je zaista od dobrih.  Zar bi njemu bio dodijeljen tako moćan i odgovoran posao da nije od najboljih.

Azrail je bio čest   gost na Suljinom veleljepnom dvoru.

Odakle Sulji dvori pitaće se pučanstvo. I to veleljepni. E taj vam Suljo je  Sulejman.Sve si im reko; petlja se Deba  ASvaki Suljo je sulejma. Jedino ako nije Suljo i ako je ženskog roda. Onda je Suljaginca.

Polako šutkamo ga mi. Vazdfa moraš u svaku priču bar jedan ženski lik natakariti.

Nije to bilo koji Sulejman.To je preteča svih Sulja. Ali  mnogi ga drukčije vabe. Jedni ga zovu Solomon, neki ga krste Salamon. Jopet ima ih na Kosovu koji ga sovu Suljamon ili Saljamun.
A čuli , jedan se prešo i sinu nadjenuo ime Šaljamun. Svašta u makovnjačkoj bašti.

E taj vam je čova bio sila. Sve poznate i nepoznte  likove u Obećanoj zemlji je spengo. Sve odreda: insane, divove , džine, ptice i životinje, vjetrove, kiše. Samo je snijeg nogiro. Kaže ;  nek ide na zapad “ kolijevki civilizacije“, pa nek tamo smutnje pravi. Na orijentu nema šta raditi.

Sve je potčinio i svi mu vazali postali. Radili  irgeti za Sulju i na zemlji i na moru i pod zemljom, i u njegovim tajnim rudnicima.

To mu malo bilo, pa je i konkretno potčinio 1 000 ljepotica svoga carstva za žene. Šta će , čovjek imao puno posla, pa nije imao vremena ženske ganjat, pa koja mu se svidi on je oženi. I tako hiljadu puta.

Što je mnogo mnogo je! Kontate vi. E pa moglo mu se. I ne bi mu bili u koži. Mi volimo okrugle cifre. Ali objene milju žena , ne bi mu bili u koži. Mnige nikad nije spozno. Jandice, a takarli vakat bio. kako je tek njima bilo. Kamenovalo se ako su htjele uprazniti prirodni nagon.

Zato mi poštujemo žene. nema hiljada  objkđjenom. nego jedna ili dvije-tri objene i tako redom. Sve dok ne nafuramo Suljinu cifru. Ili dok nas Suljin jaro ne nauči pameti.

Ne znamo kojim mje redom odlučivao, ali otprilike svaku je zapalo jedna noć svake tri godine. Što je malo malo je! I Sulju je morala ponekad boljeti glava od naopakih državničkih poslova. A moro je pisati i umovati propovjednika i poslovice.

Đe ćeš ba išta raditi i umovati pored milje ljepotica; kontamo mi. Ali zato smo mi blentovije a Suljo namjesnik.

Mi se ne bi prihvatili namjesništva, bar ne u onom vaktu. Sada ima mnogo stvari za urediti, pa se premišljamo. Tada bi samo akšamlučili i još štošta. Moglo bi se priuštiti i pleseačica i pjevačica i sva sila ćemana za dobre muzike.

A i među njegovim žena bilo i onijeh koji nisu na njegovoj vjeri bile ,  nego se klanjale nekim idolima ili zlatnom teletu. Džaba im Suljo hram snova natandario.

Sada od hrama ostade Zid plača.Neki mu ga ljubomorni babilonac srušio. Pa onda Rimljani drugi put. Ovi im bar ostavili Zapadni zid, da uvijek plaču za Zapadom.

Kasnije ga neki ljubomorni čifuti obijedili da nije slijedio čistu Ibrahimovu vjeru. Šta vam ljubomora radi, može od insana i lažova napraviti.

Dakle. Azrail samo što nije visio u Svetom hramu. Znao u Sulje uvijek posla za njega ima. Puno je u irgetluku bilo umiranja i po vaktu i po nevaktu.

Njega se Suljo ništa nije bojo. Znao propovjednik svoje znanje. Kad dođe vakat on se neće pitati. To je čudno Azrailu bil, o pa ga pita kako se ne boji i ne razmišlja o času imiranja.

Suljo mu bez razmišljanja izdeklamova jednu poslovicu:

„Na putu je pravde život

Nema smrti na njenoj stazi.“

(Slomonove poslovice 12.28)

Vidje Azrail da nije uputno se kačit sa Suljom i prođe ga se.

Njemu Sulejman bio drag i iz drugogo razloga. Zaturiće se vremenom njegovi rudnici pa će ih svijet tražiti. Naročito oni koji se još nisu od toljage i kamene sjekire odmakli. Oni sa zapada i sjevera Evrope i koji će sebe prozvati „kolijevkom civilizacije“,

Imao Azrail znanje sa neba mu dato. Znao uvijek šta će se kad desiti i kad će ko umrijeti. Tako mu poručeno da će ti sa kamenom sjekirom i toljagama, ti homo primogeniusi krv zemaljsku na pravdi svekolikoj  neštedice prosipati. Tada će on morati angažovati milione pomoćnika da bi se mogo ubijeni i poklani svijet prenijeti na ahiret. Malo će mu se olakšati posao.

„Kolijevka civilizacije“ još uvijek traga za Solomonovim rudnicima. Načelno od 1075 godine ; zvanično od 1096. godine krenuše u potrtagu za blagom čuvenim krstaškim ratovima.

Pet vijekova vodili ratove na orijentu i tragali za rudnicima. Homo primogenius oliti „kolijevka civilizacije“ počeše tražiti Solomonove rudnike po svim kontinentima jer nisu imali vjerodostojnih mapa, a i nepismeni bili. Sve što su insana zatekli , to su istrijebili,  a njihove kulture u zemlju zatirali.

A onda prije vijek dva , taj homo primogenis , taj krstaški krvolok dođe pameti. I skonto da rudnici moraju biti u ili oko obećane zemlje. Ako je imo leteće džinove i leteće ćilime . nije Suljo imo tovarne ili bilo kakve avione. Zato se lomataju oko islamskih zemalja koje otkriše neke rudnike tečnog zlata, kažu bogatije od Suljinih rudnika.

Kad je vidio kakve strahote „civilizacija“ zapada čini; Azrail dao neopozivu ostavku. Toliko krvi, zvjerstava i klanja nije ni on mogao podnijeti.

Molim te lijepo izmislia um „civilizovanog“ čovjeka oružje koja može na mah svu zermlju uništiti. I počeli je isprobavati. Za tri dana ubiše milione ljudi. I hajd’ ti radi posao kako valja. Sada je Azrail samo počasni član odjela za uzimanja duša.

E sad vi trebate reći kakva je ovo Basna i kakva je njena pouka.

Evo ovako vam stvari stoje:

Jesu li homići oliti  zapadni homo primogenijusi veće zvijeri od hajvana?

Jesu i to na kub!

Kolju li ti krstaši ko rapomamnljeni hajvanski čopori – horde zla?

Kolju i to na četvrtu!

Jesmo li pominjlali hajvane ,džine i tepihe?

Jesmo!

Jel Azrail insan?

Nije,on je melek ili kako ga poetike radi zovu : Anđeo smrti.

A naravoučenije .

Hejbet ih ima.

Mi ćemo jedno a vi tragajte za ostalim.

Boj se danajaca kad vam darove nose i na krst se pozivaju.

Hvaljen Isus i Marija sveta

evo vam Basne iz našeg dunjaluka lijepa.

Et benedictio Dei omnipotentis, Patris descendat super vos et maneat semper.

(“I neka blagoslov Svemogućeg Boga, Oca siđe na vas i ostane s vama zauvijek”).

Basna o dvocjevki i perju

Vic dana. Obajatio , ali gre ,  očit0   greje. Na volju vam.

Vic je bio novi, neotpakovan. Ali smo  mu celofan  pobucali. Što bi Deba reko;  glanjc frža, malo pobucana.

 

Gla'ni lik je kitara,labudica.Nije to onaj netgnuti instrument sa četiri do deset žica. Jok, kažu to je ona plaha ptica  što se nateže da nosi bijelu uniformu vrhovnog poglavnika oliti maršala među sinjim kukavicama.

Bijelo inače nose nevine nevjeste. E vala to joj nećemo progutati. Ona je trilateralac. Na tri strane alabuda.

Mi ovo ne anlaišemo. Ili nije labudica ili joj za poglavnika nešto fali. Kako to nadoštikla nemojte nas pitati. Mi tu the kreaturu (englenski po naški – opismenili se mi) nismo izvoljevali upoznati,ono k'o fol.. Mi smo kavaliri, pitajte nju.

Kad se mogla u uniformu natandarit znala neka i odgovori; kako rješava poglavate probleme. Jest da joj bijelo oprano stoji. Malo tuhne, nema veze, ima kolonjske. Vi mislite da labudice ne tuknu i ne upotrebljavaju dezodorans.Grdno se varate.

Kad obuče bijele odore na sliku i priliku k'o da je dijete babe ustaše, bjelogrlog supa,onog oblokanog  retuš crtača salveta.

Ni  sup nema veze sa sekreterijatom unutrašnjih poslova. Takartli vremena, ni sup nije sup već će prije biti neka ustaška bojna. ustaškim bojnama.

Mi je znamo ko pjevačicu : Jao, joj , mamo mamice.Ali labuđi je to poj,jednom na izvoru  modre rijeke propojala i nikad više.

Završeno karađorđevsko prekrajanje , tamo sve sami supovci.Nismo vični jeziku pa ne znamo množinu od sup. Ai ono supovci se lakše rimuje sa recimo alkarovci ili arkanovci.

Labudica ode u svoje odaju a tamo je nešto zasvrbilo. Češe ona ali se ne mere baš tako lako isčešat. Konta ona nije ovdje  ko u Sarajevu, tamo je svaki na usluzi za počešat joj, mamo mamice. Goščeljubiv i milostiv neki narod.

Njoj šefovi krstaških ratova i letova naredili da taj narod ne zove pučanstvo nego jednostavno balije. A to vam je pčelini narod.

Pozove ti ona onog svog potrčka, sjedokosog pizdek sup-robijaša što kljun ko i svaki sup bez časti  nema. To je onaj  što je vazda pokiso ko robijaš kad se po sapun  saginje. Moli se: nemoj samo ono, neću više lopovluke radit i nož za leđa spremno držat.

A Kitara tako Labudici ime bilo  baš to i i ništa drugo i nema druge. Nije ona carica Tereza da nešto izvoljeva , a i džab – džabe joj. Ni za dom spremni, ni šahovske table ni poglavnička raspomamljena vučica tu ništa ne mogu pomoći.

Jao pao ko berlinski zid nikad se više neće dići, kuka ona, ni tri ga dizalice i dva jasenovca i jedna širokobriješka koljačka Lištica ne bi mogle dići. Čuli mi da se ustaše na klanje pale.

Pizdun se ne crveni, nije navikao, gdje si vidio da se sup crveni,ali glavu sageo ko da se stidi, a ne stidi se. Pomirio se sa sudbinom; otkako je u zatvoru bio to mu se stalno dešava. Pa još konta; možda je zatvor za to kriv, možda nije, ali i od ženidbe s mu je bager za dizanje trebo.

Trilateralci Kitaru poučili nema labavo; uzmi stvar u svoje ruke i juriš. Uzimala, i svugdje ga primala osim na pravo mjesto gdje je svrbi, a ono ništa. Slunto se skvrčio ko crv na ražnju. Kitočka uzimala ili ne uzimala isto joj se zapisalo.

Obrni okreni ne ide, žalosna joj majka.Bez veze po koja perka padne,ali od muke. Ona za tu priliku bijelu maršalsku, poglavničku  uniformu obukla i od razrooke svinje automat posudila.Jel basna ili nije. Da za povijest foto slikična bude. On joj automat JNA dade, konta iste smo vjere i iste snove snivamo.

Ne vidi da Kitari iz očiju grb bosanski  viri. On pogledava u sjedokosog pizduna, smješka se i konta ovaj je jako frižak, tek je iz zatvora izašo, našoj bratiji bi dobro za igre sapuna saginjat došo.

Morali smo u vic ubaciti razrooku svinju da bi on bar malo na pravu basnu podsjećao, radi naravoučenija, ako ga bude.

Kod onih balija, narav i grb im ljubim, dobri su, predobri su oni.Nema u njih obrni okreni i okreni, ili muči lipsalog crva onako ili ovako .Jok, nikako. A opet ima i to debelo ima, ali  pošljen.

Pravo , muški, čvrsto i hek u sridu , žensko se i ne snađe a đardin cvjeta i miriše, ekstraktnim, parfemskim sokovima  sav se brežuljak preliva. I balija buket svoj uvaljiva, pa uvaljuje međ med medeni , a ovaj raste i cvjeta , piklić ga potpomaže i čitav đardin i brežuljak pride : joj, mamo mamice.

Sama pomisao na to noj  vrisku nosi joj, mamo mamice , na ležaj ko mrtva panu , iz oka joj suza kanu i  malo se smiri.

Poli se vodom iz ibrika zlatnog, to joj jedan od balija poklonio. Ponovo ga napuni i ponovo se poli. I tako dvadeset četiri puta. Konta hoće li dvadeset peti put?  Neće! Jazuk, moglo bi imbecilna svinja pomislit da se neko upišo od straha. Ono jeste, ali onaj hinjski šuti i svoj junački smrad podnosi.

Odjedno Kitara uzima telefon i kaže:

– Stražo dva lavora sa perjem i dva stola donesite.

Straža ne smije ništa da pita poglavnica je to, znaju ovu igru. Igrala je ona kad god je svrbi a niko ne umije ili ne može da se posla primi i da je počeše kako triba.

Dvanaestorica nose tu čudnu kombinaciju. Dva po dva supa. Kitačkin suđeni broj, dvadeset četiri. Dva jedan lavor, druga dva drugi lavor i glavu okreću. Treća dva jednu veću perja, a četvrta dvojica drugu vreću i glavu okreću. Peta dvojica jedan hastal nose, šesta dvojica drugi hastal i glavu okreću.

Vreće i lavori i hastali u šahovnice obojeni. Milina jedna. Nismo zavirivali , neki sumnjivi nam tipovi javili da ona svoju vilu i vrt kojim se gega isto tako obojila.Straža okrenula glave, jer ono dvoje je golo načito gologuzavo ko da oca tuđeg čovjeka rođena.

Poglavnica naređuje; ne okreći glavu po jedan sto i po jedan tanjir naspram naše sjedaličke golotinje pristavi. Šta će alkari , jer garda je alkarska nego slušat: nema druge.

Kitara će čovječuljćici :

Ti prdež pa među svoje perje, ja prdac pa u svoje perje, pobjeđuje oni koje više perja izbaci i u Sarajvu deset u somun plaća,valja ova.

Pizdunski sup muklo , prošireno , proburgijano dum i nešto malo,  pola i više  perja izbaci iz lavora.

Pizdunka puče hitac ko top sa Mirogoja u osvit paganskih  saturnalija i rođendana  nepobjedivog sunca. Udar je bio strahovit, prozor je skršio i otvorio, svo perje se prosu po Banja  Luci.

Narod mislio; to se mnoga jata njakih ptica ljubi čim voliko perje leti. Tamo u tom gradu je narod od razrooke svinje neupućen bio; pojma ti oni ni o čemu nemaju. Da je bolje pogledao vidio bi da to perje bijele glupave guske leprša i nešto malo supovog.

Rasplaka se pizdunčić ko robijaš svaki kad se po sapun saginje i kuka:

– Kitara nisi nimalo fer, pucaš iz dvocjevke duplonke potkresane cijevi.

Kitačkica se smije , ali je još uvjek do boli češe. Tješi je da će uskoro u Sarajevo na ćevapčine nahodit.

Naravoučenije, nemoj zlo drugome iza leđa radit ili će ti se narod smijat ,a i svrabež nikad neće prestati-Džab džabe ti je perje prdežom rokat.

 

Pijačarska fukara Milorad Dodik – Iz sata u sat – II dio

 Dragan Bursać / Odlazi Milorade, pa da počnemo ispočetka!

 Mefisto

Pijačarska fukara                                                                                       Mefisto

(“Mefisto (Mephistophiles) je demon ili Vrag iz njemačke pučke mitologije. U književnosti se prvi put pojavljuje krajem 16. stoljeća u drami Christophera Marlowa Doktor Faust, u kojoj stari doktor Faust prodaje dušu Mefistu za dar bogastva i mladosti. Kontraefekat: stabizam, hadumost, fukrastost, neljudskost i vječni pržun.”)****

Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da “pada za Republiku Srpsku”? Hoćeš li ih nahvatat?

Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da “pada za Republiku Srpsku”? Hoćeš li ih nahvatat?

Znam ja da je tebi do naroda kao do lanjskog snijega i znam da su ti stavovi i mišljenje rastezljiviji od jeftine žvake, ali stvarno? Hoćeš li slati ljude u rat?

Piše: Dragan Bursać za BUKA

Sinoć reče predsjedniče kako svi trebamo krenuti ispočetka. Lijepo si to rekao predsjedniče Dodik i slažem se sa tobom. Samo ovaj put bez tebe. Bez svih vas. Ne bi bilo loše.

Nego, prijetiš referendumom, ucjenjuješ, prizivaš aveti rata. A, to se ne prašta. Znaš zašto? Ne znam jesi li gledao seriju “Dva i po muškarca” u kojoj mlađi brat Alan, kaže starijem Čarliju-“Ne znam kako, ali kad god ti jebeš, ja najebem”. E, tako ti je i sa narodom Milorade. Kad god ti izvodiš predizborne i ostale vratolomije, narod najebe.

A, to se više ne prašta.

I mogao bih ti oprostiti što si krao, unakazio ovu zemlju, napravio od nje jedan veliki grnutovni socijalni slučaj. I to što se svake godine iseli iz ove vukojebine 80 hiljada ljudi, i to ti mogu oprostiti. To što su oko tebe u sistemu nesposobni poltroni, sposoni tajkuni, umobolni ideolozi skribomani… Oprošteno. Ta, nisi ti ni prvi niti posljednji sa takvom preporučenom svitom.

Ali to što zazivaš rat, ne bi li ostao na vlasti i slobodi, to se ne oprašta. Nije ljudski predsjedniče Dodik igrati igricu u kojoj bijeda daje sinove, a gazde volove. Napisa neki dan idealista dobri kako svako onaj ko zaziva rat, rat mu u kući bio i djecu svoju na ratište slao. Na žalost narodnu, ta igrica se ne igra tako.

Kompletno ratno rukovodstvo Republike Srpske nije svoju djecu gubilo po čukama Bosne i Hercegovine. Namjesto toga, podgojeno u poratnom vremenu, kupovalo im je stanove od Milana do Londona, od Moskve do Njujorka. Najbolje ti to znaš. Ili ne znaš?! A, da, u vrijeme rata si se banjao i bavio trgovinom visokoakciznom robom, pa isti ni osjetio nisi.

Nisi poput unakažene generacije iz sedamdeset i neke osjetio slankast ukus krvi, bajat Ikar, trulu zemlju, lagano peckanje prije spoznaje da si ranjen… Nisi imao poratne napade panike uzrokovane PTSP-ijem. Nisi se budio istraumiran u bunilu. Jebi ga, razumijem, traume nisi imao. Valjda zato i nisi postao narkoman i alkoholičar. Valjda  jer ne znaš kako je spavati u rovu sa lešom najboljeg prijatelja. Ali, eto, znaš djetetu svom dati nekoliko miliona marakakredita, e da se ne bi narkomanisalo.

I lijepo je to.

Kažu imaš petoro unučadi. Neka su živa i zdrava. Ali Milorade ima ovdje u ovom entitetu još milion ljudi sve sa ženama, muževima, djecom i unučadima.

A, neoprostivo je da oni naplaćuju tvoje političke grijehe. Jer, ko će se i za šta boriti u zlohudom ratu koji nam huči ponad glava? Šaka obespravljenog jada protiv sve sile međunarodne zajdenice, pravde i osvete željnih ljudi u Federaciji? Pa izginuće u par dana zarad tvog dupeta hiljade ljudi u blic- krig apokalipsi.

Sa čim ćeš braniti ljude i sa čim im garantuješ mir? Istim riječima kao i Karadžić 91’? Sa tvojih 200 pretorijanaca? E, to ti ne opraštam.

Vidiš, imao sam i ja jednig Milorada u porodici. Otac mi bio. Poginuo je ponad Bihaća. Njega i ostale odrpance su kao šintori pse potrpali u kamione i odveli na klanje. Tek tako. Da bi ti i slični tebi rekli kako su dali svoje živote za Republiku Srpsku. A, vidiš nisu!

Samo su bili obični ljudi koji su izginuli. I to je neoprostivo.

Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da “pada za Republiku Srpsku”? Hoćeš li ih nahvatat? Znam ja da je tebi do naroda kao do lanjskog snijega i znam da su ti stavovi i mišljenje rastezljiviji od jeftine žvake, ali stvarno? Hoćeš li slati ljude u rat?

Nestaće ti Republike Srpske! Jebo nju! Kao što treba nestati zajedno sa Federacijom, blentavim kantonima i ostalim administrativnim vampirima.

Praštam.

No, ne praštam suzu majčinu i dječiju, kap krvi očeve, mrtvo tijelo, invalida, patrljak noge ili ruke, mentalno oboljelog čovjeka, hipertrofiranu i drogiranu naciju… Ne praštam sve ono do čega će dovesti tvoje čačkanje mečke zarad ostanka na vlasti.

Kaže Selimović da su alkohol, kocka i vlast najveći poroci. Opet, veli da se sa prva dva i nekako možeš skinuti, ali sa trećeg jok.

A, ja opet vjerujem, nekako patetično i naivno, imaš unučad, djecu, zdravu familiju… Igraj se sa njima! Živi. Vrijeme ti je za penziju. Kažeš da možeš još politički potegnuti i vjerujem ti. Ali nemoj, ko boga te molim.

Tvoju prošlost, sadašnjost i nekako mogu svariti, ali budućnost kako si je ti naumio, vala-NE MOGU!

I krenimo sad svi ispočetka. Evo i neki novi klinci kreću u školu. ‘Ajmo, jebemu mater, stvarno ispočetka. Ali bez tebe, bez Bakira, bez Čovića, bez vaših satelita.

Suviše ste opasni po bezbijednost djece u saobraćaju, koji se životom zove. Poput pijanog vozača ispred škole, sa tom razlikom što opasnost aplicirate masovno.

Ne moramo čekati rat za restart. Ljudi smo. ‘Ajte vi fino u penziju, dok penzija nije došla po vas.

A, za narod ne brini, Milorade. Sve će ti oprostiti, samo idi u penziju, na selo, u vilu, bilo gdje.

Odlazi Mile, sve ti je oprošteno!

(Preuzeto sa Radio Sarajevo.ba)

Basna : Riječi kojih nema u riječnicima ( Debin naslov)

 

Neko reče ;molimo još jednu basnu .

Našeg dežurnog basnaša uškačla leđa, još od kako se rodio. Ponudi se Deba da ga zamjeni, jer mi nemamo ništa spremljeno za ovaj dan. Pristanemo,morali smo.

Deba prvo izmjeni naslov koji smo ugajgulili:

Na portalima bombaši, prodavači magle, bljuvatori i ublehe (naš naslov)

Kaže on neće da ima posla sa takim ljudima opoganiće se,a to mu religija ne dozvoljava i odmah krenu dalje:

Mi se navikli igrati pritiskanja.

Kad nema šta drugo mi počnemo pritiskati kompjuter.

Ako ništa ne zna uzvratiti i ne možemo se u bulu uvaliti ili zakaziti.Samo ga možemo pokvariti.A to je veći jazuk od onoga prije.

Pritisnemo neko slovo i nama se pristavi nešto,a ne znamo što.

Sve neki bomba naslovi, kontamo sve samo bombaši.

Mirko i Slavko na priliku. Njima nismo nikad vjerovali ,ni bombašimo, troglavatom predsjedništvu,ni njihovim narodskim gulikožama  iz stranke.

Onim vjerskim čafirima debelo ušuškanim i ulogovanim  po razmim zajednicama.A ima ih hejbet: katolička, pravoslavna,islamska,jevrejska,hanefijska,protestantska,vehabijska,jehovina….

Nemamo vam vremena nabrojati nama znanih 216 religijskih sekti.Svaka ima svoju istinu i svoga stvoreitelja.

Eto zašto ne vjerujemo crkvama i džamijama.Ne može se mili nam i Jedini Bog podijeliti na 216 dijelova pa da svi budu zadovoljni.Minimum  215 frakcija podmućuje i falsifikuje istinu.

I ne samo što im ne vjerujemo ,nego njihove glavare i poglavare  smatramo najvećim paganima, varalicama, ublehama i bombašima.

Pagani su daleko od Božijeg nauka.

Sve varalice bi trebalo strpati u zatvor.

Ublehe siju praznoću i sluđuju pučanstvo.Njima je mjesto u umobolnicama.

Bombaši bombe bacaju, jal’ ubijaju  namrtvo,jal siluju i pljačkaju ,jal’ truhlovinu neku valjaju.

Svima njima je zagarantovana nagrada za počinjena djela.Visokokvalifikovani pržun iz koga oni izlaza nemaju.

No ,mi se danas nećemo baviti morbidnim protuvama kao što su hodže,svećenici,rabini,šamani  ili vrači.Oni će se sami o sebi zabaviti.

Mi idemo na veselije i humanije  teme. Ono ko fol.

Znamo da mlađi naraštaji nisu upoznati sa čuvenim partizanskim bombašima, pa ih moramo uputiti u njihove bombaške sposobnosti.

Mirko i Slavko ovako komuniciraju:

Mirko: Slavko pazi metak.
Slavko: Vidim Mirko ne brini.

Slavko: Pazi Mirko tenkovska granata.
Mirko: Hvala Slavko,nisam je vidio.

Slavku u ruci puška tanđara. Mirko šmajser naštelija.

Mirko:Slavko ti na tenk.
Slavko :Mirko ti na avion.

Tenkovi i avioni u eksplozijama nestaju.

Njih dvojica djeca deset oliti jedanaest godina imaju ,a čuda rade.Tako su nam partizani prodavali zabiberene brizle za bijele bubrege.

Tada smo počeli sumnjati u socijalizam i nevjerovati komunistima.I bombašima.

Kako smo naivni bili. Dok je Tita i njegovih komunista bilo zvjer zločinačka, ustaška i četnička, manja od makovog zrna u vokojebinama se krila.

Zbog zvijeri što izmiliše i pa našem dunjaluku se rasuše više ni jednom insanu ne vjerujemo .

“Domaćim” ublehama koji izvana pišu po najmanje,jer su se “odlaskom iz Sarajeva počeli osjećati slobodno”. Oni nisu pravi bombaši.Oni samo misle da dimne bombe valjaju. Oni su ublehe i gospojice. Bombaši ,a gospojice su obavezno ublehe, šljam, glavate razroke fukare i loknice.Uglavnom hadumi i tetkice.

Dakle do portala  tih ,sa fukarom zaglavili ali nigdje vrata.

Ono na ono, i ono u ono i zentamo. Nigdje vrata, ulaza ili galaktičnih vrata. Nismo za fantaziju, ali ni toga nema. Bavimo se mišlju da su vrata kodom zaključana i da pristup imaju samo oni iz prvog reda. troglavati predsjedništvo i njihove horde zla.Miožda baš nije svaki iz horde zla,ali manijak zasigurno jeste.

Onda nam se upale lampice,nije baš tako. Vrata su otvorena i za normalne ljude. Skoro i valjda.

Na njemu ti moš mo'š i sliku vidjet,i haber čuti i još ponešto pročitati.Taki je portal. Ništa pametno.

Šta možeš, takav vakat nekakav došo.Nepametan vakat. Sve sam glupak do glupaka. I poneki rijetki koji nije glupak.On je blesa kojaradi za one gore navedene.

Svi haberi u trci za našim pritiskom na one starter tipke. Od toga im lova zavisi. Svaki klik broje jer klikom lovu nose.

Smeće najviše klikova donosi. Navikli ljudi da se drugi izmete po njima.

Pritisnemo onaj klinčić od zvjezdice i natandarimo na bilo koje slovo i guglanje može da počne.Nas ta riječ uvijek podsjeti na Dodika i Jergovića. Pogodite zašto.

Mi ne smijemo reći, tolerancija, kredibilitet i ti fazoni.Mi smo skupina.

A ja Deba ,individualac ,mogu, jer pišem basnu i baš me briga za pedere i fukaru.

Jes Dobri dobar fol skonto.Kad hoćeš nečija sranja natakarit na kompu, ti sve u basnu okreni.I svi zadovoljni,a poneko i nije,ali se pravi da se smije.

Nama drago ono S jer znači Sarajevo. Puno nam srce. Ima ono radio ispred i dodatak ba, ali o tom potom. Hem Sarajevo Grad Čednosti,pa još i radio Sarajevo, kud će ti ba veće miline. Što'š ti slušati neka stranjske čudna izmetišta, puna sranja i mržnje radija , kad moš domaći.Ono ba hem mahalski zvuči a i na Bosnu zemlju Božije milosti miriše.

Al opet nam se to S sve manje sviđa. Pušta bombaše, prodavače magle, bljuvatore i pogan da se šeće po kutiji. Napose mislimo na onu razrooku , svinjoliku Fukaru i onu glavatu malu naci gospojicu Loknicu. Ti sinovi genocidnih tvorevina mrze Bosnu i predanost Bogu jedinom.

Za jednog je Bosna mit i po njoj svoje kompleksaške pijačarske bljuvotine sipa.

Drugi,ona ko puh ljuta loknica i pizdunčica je septembra Anno Domini 2015. skontala i dozvolila:

I ; muslimani su ljudi.

Zbog toga tetkice sa loknicama treba skrajnuti na smetljište; dakako istorije, u svom se već valjaju.

Po svom vokabularu i mržnji pripadaju tamo, da uz gusle i prange svojoj uzor bratiji poju jeremijske nabrajalice i striptiz izvode.Možda šta fasuju.

Bratiju,pretke i potomke njihove ćemo najbolje opisati riječničkim žargonom.

Molimo vas da pozorno obratite pažnju na taj pandemonij.

NACISTI / FAŠISTI

udruženje vatikasnkih ljubimaca , njemačkih pogana – primogenius paklenikusa, genocidne zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, ne spadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, gasom, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, krkani i slična arijevska izmetina i bagra…

USTAŠE/ USTAŠTVO

udruženje kroatjanskih pogana – primogenius paklenikusa, zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, ne spadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, kamom, bombom, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, kroatjanci, grmalji, krkani i slična izmetska – prangijska bagra

ČETNICI / ČETNIŠTVO

Udruženje načrtanija i SANU srbaljskih,pogana – primogenius paklenikusa, zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, nespadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, kamom, topovima, tenkovima, bombama, macolom i drvosječkom sjekirama ubijaju ljudska bića, silovatelji, srbalji, grmalji, krkani i slična proljevsko – guslarska bagra, četnik nikad ne djeluje sam jer hrabrost se stiče guslama, brojnošću i naoružanošću protiv golorukih insana/ljudskih bića

SANU

srpska akademija nauka i umjetnosti.

Svu akademsku,naučnu i umjetničku umnost i vještinu sprcali u osnivanje , materijalno tehničko pomaganje i obrazovanje akademskog, naučnog ,umjetničkog iidejnog osmišljavanja i stvaranja udruženje pogana – primogenius paklenikusa, zlih hordi koljača i manijaka, genocidnih družbi, abortusa tame i zvjerinja, koji ne spadaju čak ni među neljude – jer su monstrumi, koju nabijaju djecu na bajonete, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, srbalji, grmalji, krkani i slična izmetska bagra. Krajnji akademski, naučni, umjetnički i umni domet je stvaranje drvene jednožičane tvorevine. To je strugotina trulih panjeva čija je žica otkinuta iz stražnjice plemenitih konja i ispušta zvuk istovjetan ispuštanja konjske balege. Njhov zaštitni znak

POGANČER

Bezbožnik, izabranik zla, nevjernik, nečist, prljav, uprljan, ružan, gadan, nagrđen, prostak, fig.ljudska zvijer, bez srca i duše, genocidna nečist, srbaljska i krotjanska zvijer što odobrava, sije, zaziva ili tvori mržnju, ubitstva, silovanje

PIZDUN

umišljen, uobražen, zavidan, prepotentan , egoističan osvetoljubiv, zavidan, podmukao čovjek,ljubomoran čovjek,muška šmizla , više: vidi šmizla, fig pederčica ( muška)

PIZDUNČICA

djevojčica koja nije ni žena ni dijete, umišljena, uboražena, prepotentna,egoistična, osvetoljubiva, zavidna, ljubomorna osoba koja umišlja da žubori kolonjsku , više: vidi šmizla

peder

pogan, prljavko, govnar, bolesnik, umobolnik, razroki svinjoliki lajavac, gospojica, loknica, glupak, poklonik i podanik: nacizma, četništva i u ustaških udruga, čovjek koji ima spolnu sklonost prema drugom muškarcu, fig. čovjek bolesnog polnog nagona, čovjek koji prčka po govnima u tuđoj zadnjici ili dozvoljava da mu se to isto radi, pogančer, pogan, govnar

 

papak

rožnata izrasnina na ekstremitetima životinja,rožnata izraslina na debelim licima, fig.sloj balege na licu, krkan, seljačina, primitivac, čovjek: neučtiv ,bezobrazan, nemilosrda, iskompleksiran, nevaspitan, siledžijski nastrojen, razrook, brenovan, mrzitelj istine, hadum, impotentan, nemoćan, zavidan…

prepisivači

ljudi koji prepisuju riječi drugih , ljudi bez vlastitog znanja i uma , oni koji se kite tuđim riječima i misle da su pametni, oni vehti koji drugima savjete daju , kore ili pripovijedaju svoje licemjerje,stavku po stavku prepisuju vrlo metodično ne shvatajući suštini onoga što prepisuju

preneseno značenje: knjigovođe koje prepisuju

 

Naravoučenije:

Obavezno pogledajte naš nedovršeni  rječnik. U njemu se najlakše prepoznaju bombaši,prodavači magle,bljuvatori,ublehe i ostala bagra i pogan.

Drugi riječnici i enciklopedije  bježe od tih riječi.

Valjda autori i sredina iz koje dolaze prepoznaju sebe i ne žele da ih drugi  njihovim očima vide.

Ovoj basni ne treba naravoučenije .

Svaka rečenica je jedno naravoučenije.

 

 

Blekijev pojmovnik i dijagnoza

Jednoć, Oma i Deba bili u posjeti jednoj u bolnici. Tako Deba reko.Nije jedna ,već Kosa , Omina prva prava ljubav.Ta bolnica je niže ginekološke, ime joj se ne pominjalo,u onom vaktu, preko puta , bocu više pionirske , gdje lavovi riču i ne daju insanima spavat vas cijelu noć i ovi postali nervozni.

Možda je zbog tih lavova rat izbio, Rikom ljude izbezumili, a jednog proljeća to nesnošljivo postalo. Sjeli ljudi da se dogovore šta im je raditi, ovo dalje više vako ne m're. Nikako da se dogovore. A takarli je, mogo bi jedan narod nestat.

Jedni * kažu prosimo zvjerinje Evropskoj zajednici nazadaj vrnuli. Nikad ih nismo mogli razumjeti. Uvijek nešto prosim, prosim, mi davali i davali,a oni opet i opet, prosim i prosim. Nama dosadilo
naučite po naški molim. Jok neće da čuju. Ograničeni tovariši neki, tovariš bio kenjac ostao.

A opet nam to prosim tako nježno, prefinjeno i zavodljivo bilo kad ga šapuću neke mojce, sonje, biserke i ditkice. Njihovo prosim šen krat lepi i prosim ubavo mili ili prosim još samo ah… joj mamo mamice. To nam nije bilo žao. Nisu morale prositi, imali mi toga ah šta mi radiš jedini, šenkrat ubavo prosim, kod nas ima koliko god neka hoće.

Zbog nas u onu zabit, partizansku bolnicu Franja u duševnu umobolnicu pretvorili. Sve malene Mojce, Sonje, Biserke i Ditke, pride neku Alenku zbog sramote i bezbjedonosnih razloga, opće opasnosti po dolželu zanavik zatvarali.

Ono zbog polnog općenja sa tujincima et sindrom amore de la heraldika bosnia nisu pominjali, sramili se. Zatvarali i elektrošokove davali, hipofize odstranjivali.

Muškarci ih njini nikad nisu posjebuvali, po naški imali. Deba,ih,kaki je rekao bi takarili.Zbog toga muški smradaju, a nama ne treba  njihov smrad. Bolje što odoše,normalno tovariši, odahnusmo nema više prosidba, malo im uvijek bilo.Malo nam žao tovarišica,ali eto njih svako malo kod nas na partijanje i ono štošta.

Kažu nigdje ćevapa ko u Sarajevu.Ćevap je ćevap,ali u Sarajevu, sve same čevapčine.Ko će to bolje procjeniti od stranjskog svijeta.Pogotovu ženskog..Eto ona kitočkica svako malo na ćevap,joj ,mamo mamice. Načisto poludio ženski insan za sarajevskim čevapčinama.

A za ono zavodljivom, prosim ubavo mili moj ,smo našli lijek i čaru da se ništa ne otkrije. O tome ne smijemo ni je'ne lanut. Mogla bi umobolnica Franja jope’ proraditi.

Jedna vrsta cigareta  njihov izum, a oni stvarno misle da u kutiji sedam in pedeset toliko cigara ima. Pa ti zlo ne misli, koliko su hablečine bili. Blečci, uvijek namrgođeni ,k,o da im se  tujini žene tandaraju. Namah onoj majci zvijeri Europi na takarenje prilježiše.

Oni drugi* što im ispod grla nešto klatara; oni što su praznik, drugi februar najviše voljeli, kulturno se odmaknuše. Rekoše to ne bum naš probljem. Mnogo je šiptara kof njih.Poprimili nhjihovz spiku.Svoje smo zvijeri u kamenjar torove prangijama zbili i pustićemo ih kad stađun bude povoljan.

Treći* bi odmah da kolju neuškopljene i nevine lavove. Naprosto se zajapurili, pobješnjeli i pomahnitali i ubarabatili. Donijeli i uneređene gusle ko dakaz. Kažu, vidite šta izmetli drvo kaže kako se to radi.

Četvrti* misle malo ekološki, malo humanije; možda bi ih trebali sterilisati ili uškopiti. Bijele bubrege otfikatiri , što bi reko Deba.

Ove četvrte, odmah oneređena vojska srbalja ,sa svih strana, i sa brda i sa dola opkoli i plastovima bodljikave žicom ogradi  svu čestitost bosne divne..

Tako je izbio spor oko lavova.

Neki pak kažu da se sporilo oko lavova, ali zbog njih rat sigurno nije izbio. To je bio samao povod ko onaj 1914.

Rat je zapravo izbio zbog nastavaka krstaških ratova inkvizicije , svetih zvjeri vatikanskih.

Dakle, rat se zbi zbog mentora , i zbog nekih načrtanija oko kojih se u drugom zološkom vrtu, onom karađorđevskom;  druge zviri na nož, kamu i prangije, a one treće zveri na drvosječku sjekiru, malj i gusle zakleli .Kolji i lavove i balije, sve odreda, ni ženu ni djecu ne zaobilazi.

Onoj ženskoj, nije od Mojci i Ditki, ali da je voljela joj, mamo maice jeste, plaho; iznenada pozlilo. Ništa opasno , kažu hećimi, prehlada neka i pogledava nebo kako se plavi i kako ga rumenilo zalazećeg sunca obliva.

Kad ono tako kaže nika ne izađe na dobro. Ako promrmljaju nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Kada se proderu nita opasno ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihefto i samo plaho natandaren kopni i riknjava.

Ništa opasno je: Riknjavae neminovnus poetica garantus.

Zadeverali se Oma i Deba oko, dijagnoze, Glava boli!Hem rukopis nečitljiv,hem neki stranjski zbor, miriše na latinluk.

Ne gledaju žensku što se baildiše, samo zinuli u dijagnozu. Možemo li je posuditi malo, odgovor i ne traže, trk do Mojsija. Taksi pred vratima za svaki slučaj čeka.

Kaže Deba : Mojsije ti si najprviji i najpraviji od svih ćafira, moš li nam ovo čitabe protumačiti.

U anamo onu materinu grmi Mojsije ,ali viri. Nisam ti ja pisar od vakih slova. Idemo Hercu on je latinluk živi, koliko mu herc dozvoljava,ili ako nije rikno.

Herco kaže njemu pismena nepoznata, nema takijeh na radosnim vijestima. Idemo kod Lenjeg on pantomimu vrsno zna, možda nam nešto išareti.

Kod Lenjeg skontaše ništa od mahanja , ubebo se ni vještačko ne pomaže. Pokupiše ga pa kod Dobrog. On se smiješi i notes knjigu , mali pojmovnik iz prsluka vadi, prirasto mu srce, i oni gedaju šta piše:

dg. RIKNJAVAE NEMINOVNUS POETICA GARANTUS HABITUS SCIENTIE ET ASTRIS

med./ lat. dijagnoza (dg.)  mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama; smrt neminovna; laički :rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast; to ne piše, logično se podrazumjeva)

E, jes mu onaj hećim mnogo pametan , mogo je kratko i jasno reći : rinknućeš stara sad pa sad, takariš zvjezde i nauku;

i još dodaju:

Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio. U tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš ,narod nevini , braću svoju da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se.

Ode konzilij svoju dijagnozu hećimu  da predstavi  on muhur na nj opiči.

A u sobi jako ona ženska umrla. Samo oči zatvorila , zaspala i usnila. Pa sad sanja i vidi i naravoučenije šalje:

Joj, mamo mamice blentovija da ih svijet take više nikad neće roditi.

Neko će reći kakva pouka i basna.Joj hajvana kaže Deba eto jel, im sada jasno šta je basna.

 

 

P.S.

Jedni * –  Slovenci

Drugi * – Kroatjanci

Treći * – Srbalji

Četvrti* – Bosanci (i neki samoproglašeni Bošnjaci)

Danas je Svjetski dan smijeha

 

*

Svjetski dan smijeha slavi se dva puta godišnje – 10. Januara/Siječnja i 2. Maja/Svibnja.

Globalna vlastela nam odredila da se smijemo dva dana godišnje.

U inat njima mi ćemo se smijati svaki poklonjeni Božiji dan.

I to ne po 17 puta dnevno (kažu taki prosjek) ,

već kao djeca po 300 put obdan.

Pametna su djeca.

Samo bi se igrala i smijala.

A to je svrha života.

A onda im odrasli , zaboravivši svrhu postojanja ,počnu polako ubijati smijeh na licu.

Treniraju strogoću da bi djeca bila poslušna , pametna,ozbiljna i naravno tužna, kao i oni.

U prilog današnjem danu , u želji da vam bar jedan smješni mišić zatitra na licu,pristavljamo vam ničim vezano mahalsko “filozofiranje” o smrti.

**

Riknuti ili crknuti pitanje je sad?

Poče pjesma .Dobri uzima kutiju cigara.Gitanes su .Frka zanosno pleše,ali se ne glasa.Hoće Dobri da skine celofan.Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera,ona je otvorena.Spušta Gitanes,uzima drinu ,otvara poklopac ,uzima cigar,lagano ga o kutiju lupka,stavlja ga u usta,prinosi upaljač pa zastane,nešto se premišlja.Spušta cigar.

To je već previše usporeno za Debu.Upečio oči na Dobrog ko reflektori na Camp Noe i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi.Gleda Debu,pa Dobrog ,pa Mojsija.Niko ne obraća pažnju na njega.To je dobar znak.Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove,Modra rijeka blista,more se valja,sve je kako treba.Krajolika i muzika se stapaju.Biće dobro,konta Lenji, nikog nije moro moliti ni išaretiti.Zna ,zakuvaće se.

Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i ž'tan.Pa pogledava , i na Vecchia Romana i Curvoasier. Dileme su sveopšte.Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno.Njihove dileme su ko igra klikera naspram ovoj igri staklennih perli.

Uhvati bocu kurvoazijea ,u ruku je prima,obrće i razgleda.Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio.Pogled mu se utopiso u slova.Čovjek bi pomislio da čita ili ne zna čitati.Jes kad ne bi znao da Dobri osim vule vu kuše ave’ ko mu'a i ž'tem i takvih tričarija ,od francuskog ništa nije znao beknuti ,a kamo li pročitat.To je dovoljno da Deba i Lenji dijalog na visokoj nozi počnu.

-Baš si glupak Deba,ne čita on, boju gleda.

-Natakarila te boja ,šta će mu boja.Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.

-Jel’ prosuto po vešu?

-Kakav te veš spopo,ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.

-Ja načuo, kada je spopa'ne jal’ jedno, jal’ drugo,žena veš mijenja barem jednom dnevno.

-Što će mjenjat gaće jednom dnevno,budaletino , nije luda.A i što će joj uopšte gaće , ako ih treba svaki čas skinuti.

-A ako boja procuri , jal bijela jal crvena?

-Nek uzme flašu kurvoazijea, pa u nek’ u nju boje sipa , da Dobri ima šta zagledat.

-Jesi mahnit,ne gleda ti on taj tvoj poganluk.On po boji vidi koliko je konjak dobar,jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.Jel dobra za heknuti.

-Ma nije konjak žena da ga moreš heknuti.Otkad si progovorio ne može te čovjek dohavizat.Prije ni jedne nisi htio beknut.A kad bekneš, čovjek se divio tvojoj rječitosti i elokvenciji.Sve jasno i razumljivo.A-ha i A-a. Čuj konjak uraniti ili odocniti,ostariti ili pomladiti.Gdje si ti vidio da insan mere konjak pomladiti.

-More bolan ,može ali to nije za nas.

-Zašto nije za nas?

-Što'š pare bacat na skupocjena piša, kad ćeš i onako riknut?

-Ja ne mislim riknut.

-Znam, ti ćeš crknut.

-Što ću crknut, ako kad mogu riknut?

-E vala nećeš riknut, nego ćeš crknut.

-Kako znaš?

-Fino znam.

-Hajde raci mi ako znaš!

-Ja ti neću dati da rikneš.

-Zašto mi ne bi dao da riknem,jaran si mi?

-I Dobri mi jaran i on će riknuti,a tebe ću pustiti da crkneš.

-Kako znaš da on nece crknuti?

-Jednostavno.

-Kako jednostavno?

-Fino,jednostavno zato što će riknuti.

-Vidi grehote, to mu sasvim logično zvuči.A Mojsije?

-Šta Mojsije!

-Hoće li on riknuti?

-Neće.

-Znači on će crknuti.

-Neće. -Kako neće?Ako neće riknuti mora crknuti.

-Ne mora.

-Kako ne mora?

-Jednostavno.

-Šta je tu jednostavno.?

-Sve,on će krepat.

-Kako znaš blentovijo sveznajuća?

-Jednostavno znam.

-Kod tebe sve nešto jednostavno.

-Kako neće biti neće biti jednostavno,jednostavnnije ne more biti.

-Zašto?

-Reko mi jednom Mojsije u najstrožem povjerenju ;da nikom ni je'ne ne zucnem, on neće umrijeti, riknuti ili crknuti nego će smrt natalambačiti ,i jednostavno će krepati.

Debi se namah prosvjetlilo.

-Mojsije,kako ćeš krepati?

-Ko ti je reko da ću krepati, konju jedan.

-Lenji.Kaže ti mu strogo pov reko da ćeš jednostavno krepati.

-I ti njemu vjeruješ.

-Kako ne bi vjerovo,ne govori se o anamo onoj ,nego o umiranju.

-Kakve ti sad veze ima anamo ona sa umiranjem?

-Ima kako nema. Ako bi išta u životu volio ,onda je to da riknem na njoj.

-Dobro Lenji reče,ti neće riknuti , ti ćeš na roštilju crknuti.

Ubacuje se Lenji ponovo u igru.

-Eto ,ne rakoh li ja da ćeš ti crknuti, tu ti ni roštilj neće pomoći.

-Kako znaš? -Jer ti je Mojsije malo prije rekao.

Deba se okreće Mojsiju…

Zagrmiše basovi.To je Mojsijev signal : manite se šuplje priče.

Vidi on,ova bi se filozofija mogla vrtjeti, barem, dva tri dana.

I on zvizno. Uhavizo ; pričo im ti ili ne pričo na isto mu dođe.

Blantavi su ko blesavi mahnitovi.Ne može ih čovjek pameti nadolmiti.Samo svoje pa svoje.

I o smrti , od opšte ka konkretnoj, smijeh konkretni ka opštem štele.

Jedino im buka može poremetiti tok misli,ako je imalo misli u njima preostalo.