Suljo i Azrail

Zaista samo Allah zna Čas.

On spušta kišu i zna šta je u maternicama,

a nijedan čovjek ne zna u kojoj će zemlji umrijeti.

Zaista Bog zna sveznajući je.

(Kur'an Poglavlje 31. Lukman Ajet 34.)

 

Lukman je čovjek kome je data mudrost i koji na daru zahvaljuje Bogu  Milostivom.

Azrail veoma snažan,jak i moćan anđeo smrti. On je zadužen za uznos duše u času umiranja.O njemu se malo znah, a i insana strah ga pominjati. Tako i nama grah razbacan.

A ne treba ga se plašiti ako si od dobrih. Nije bitno kad ti dođe.  To samo znači da je  zapisani vakat došao.  On je zaista od dobrih.  Zar bi njemu bio dodijeljen tako moćan i odgovoran posao da nije od najboljih.

Azrail je bio čest   gost na Suljinom veleljepnom dvoru.

Odakle Sulji dvori pitaće se pučanstvo. I to veleljepni. E taj vam Suljo je  Sulejman.Sve si im reko; petlja se Deba  ASvaki Suljo je sulejma. Jedino ako nije Suljo i ako je ženskog roda. Onda je Suljaginca.

Polako šutkamo ga mi. Vazdfa moraš u svaku priču bar jedan ženski lik natakariti.

Nije to bilo koji Sulejman.To je preteča svih Sulja. Ali  mnogi ga drukčije vabe. Jedni ga zovu Solomon, neki ga krste Salamon. Jopet ima ih na Kosovu koji ga sovu Suljamon ili Saljamun.
A čuli , jedan se prešo i sinu nadjenuo ime Šaljamun. Svašta u makovnjačkoj bašti.

E taj vam je čova bio sila. Sve poznate i nepoznte  likove u Obećanoj zemlji je spengo. Sve odreda: insane, divove , džine, ptice i životinje, vjetrove, kiše. Samo je snijeg nogiro. Kaže ;  nek ide na zapad “ kolijevki civilizacije“, pa nek tamo smutnje pravi. Na orijentu nema šta raditi.

Sve je potčinio i svi mu vazali postali. Radili  irgeti za Sulju i na zemlji i na moru i pod zemljom, i u njegovim tajnim rudnicima.

To mu malo bilo, pa je i konkretno potčinio 1 000 ljepotica svoga carstva za žene. Šta će , čovjek imao puno posla, pa nije imao vremena ženske ganjat, pa koja mu se svidi on je oženi. I tako hiljadu puta.

Što je mnogo mnogo je! Kontate vi. E pa moglo mu se. I ne bi mu bili u koži. Mi volimo okrugle cifre. Ali objene milju žena , ne bi mu bili u koži. Mnige nikad nije spozno. Jandice, a takarli vakat bio. kako je tek njima bilo. Kamenovalo se ako su htjele uprazniti prirodni nagon.

Zato mi poštujemo žene. nema hiljada  objkđjenom. nego jedna ili dvije-tri objene i tako redom. Sve dok ne nafuramo Suljinu cifru. Ili dok nas Suljin jaro ne nauči pameti.

Ne znamo kojim mje redom odlučivao, ali otprilike svaku je zapalo jedna noć svake tri godine. Što je malo malo je! I Sulju je morala ponekad boljeti glava od naopakih državničkih poslova. A moro je pisati i umovati propovjednika i poslovice.

Đe ćeš ba išta raditi i umovati pored milje ljepotica; kontamo mi. Ali zato smo mi blentovije a Suljo namjesnik.

Mi se ne bi prihvatili namjesništva, bar ne u onom vaktu. Sada ima mnogo stvari za urediti, pa se premišljamo. Tada bi samo akšamlučili i još štošta. Moglo bi se priuštiti i pleseačica i pjevačica i sva sila ćemana za dobre muzike.

A i među njegovim žena bilo i onijeh koji nisu na njegovoj vjeri bile ,  nego se klanjale nekim idolima ili zlatnom teletu. Džaba im Suljo hram snova natandario.

Sada od hrama ostade Zid plača.Neki mu ga ljubomorni babilonac srušio. Pa onda Rimljani drugi put. Ovi im bar ostavili Zapadni zid, da uvijek plaču za Zapadom.

Kasnije ga neki ljubomorni čifuti obijedili da nije slijedio čistu Ibrahimovu vjeru. Šta vam ljubomora radi, može od insana i lažova napraviti.

Dakle. Azrail samo što nije visio u Svetom hramu. Znao u Sulje uvijek posla za njega ima. Puno je u irgetluku bilo umiranja i po vaktu i po nevaktu.

Njega se Suljo ništa nije bojo. Znao propovjednik svoje znanje. Kad dođe vakat on se neće pitati. To je čudno Azrailu bil, o pa ga pita kako se ne boji i ne razmišlja o času imiranja.

Suljo mu bez razmišljanja izdeklamova jednu poslovicu:

„Na putu je pravde život

Nema smrti na njenoj stazi.“

(Slomonove poslovice 12.28)

Vidje Azrail da nije uputno se kačit sa Suljom i prođe ga se.

Njemu Sulejman bio drag i iz drugogo razloga. Zaturiće se vremenom njegovi rudnici pa će ih svijet tražiti. Naročito oni koji se još nisu od toljage i kamene sjekire odmakli. Oni sa zapada i sjevera Evrope i koji će sebe prozvati „kolijevkom civilizacije“,

Imao Azrail znanje sa neba mu dato. Znao uvijek šta će se kad desiti i kad će ko umrijeti. Tako mu poručeno da će ti sa kamenom sjekirom i toljagama, ti homo primogeniusi krv zemaljsku na pravdi svekolikoj  neštedice prosipati. Tada će on morati angažovati milione pomoćnika da bi se mogo ubijeni i poklani svijet prenijeti na ahiret. Malo će mu se olakšati posao.

„Kolijevka civilizacije“ još uvijek traga za Solomonovim rudnicima. Načelno od 1075 godine ; zvanično od 1096. godine krenuše u potrtagu za blagom čuvenim krstaškim ratovima.

Pet vijekova vodili ratove na orijentu i tragali za rudnicima. Homo primogenius oliti „kolijevka civilizacije“ počeše tražiti Solomonove rudnike po svim kontinentima jer nisu imali vjerodostojnih mapa, a i nepismeni bili. Sve što su insana zatekli , to su istrijebili,  a njihove kulture u zemlju zatirali.

A onda prije vijek dva , taj homo primogenis , taj krstaški krvolok dođe pameti. I skonto da rudnici moraju biti u ili oko obećane zemlje. Ako je imo leteće džinove i leteće ćilime . nije Suljo imo tovarne ili bilo kakve avione. Zato se lomataju oko islamskih zemalja koje otkriše neke rudnike tečnog zlata, kažu bogatije od Suljinih rudnika.

Kad je vidio kakve strahote „civilizacija“ zapada čini; Azrail dao neopozivu ostavku. Toliko krvi, zvjerstava i klanja nije ni on mogao podnijeti.

Molim te lijepo izmislia um „civilizovanog“ čovjeka oružje koja može na mah svu zermlju uništiti. I počeli je isprobavati. Za tri dana ubiše milione ljudi. I hajd’ ti radi posao kako valja. Sada je Azrail samo počasni član odjela za uzimanja duša.

E sad vi trebate reći kakva je ovo Basna i kakva je njena pouka.

Evo ovako vam stvari stoje:

Jesu li homići oliti  zapadni homo primogenijusi veće zvijeri od hajvana?

Jesu i to na kub!

Kolju li ti krstaši ko rapomamnljeni hajvanski čopori – horde zla?

Kolju i to na četvrtu!

Jesmo li pominjlali hajvane ,džine i tepihe?

Jesmo!

Jel Azrail insan?

Nije,on je melek ili kako ga poetike radi zovu : Anđeo smrti.

A naravoučenije .

Hejbet ih ima.

Mi ćemo jedno a vi tragajte za ostalim.

Boj se danajaca kad vam darove nose i na krst se pozivaju.

Hvaljen Isus i Marija sveta

evo vam Basne iz našeg dunjaluka lijepa.

Et benedictio Dei omnipotentis, Patris descendat super vos et maneat semper.

(“I neka blagoslov Svemogućeg Boga, Oca siđe na vas i ostane s vama zauvijek”).

Basna o dvocjevki i perju

Vic dana. Obajatio , ali gre ,  očit0   greje. Na volju vam.

Vic je bio novi, neotpakovan. Ali smo  mu celofan  pobucali. Što bi Deba reko;  glanjc frža, malo pobucana.

 

Gla'ni lik je kitara,labudica.Nije to onaj netgnuti instrument sa četiri do deset žica. Jok, kažu to je ona plaha ptica  što se nateže da nosi bijelu uniformu vrhovnog poglavnika oliti maršala među sinjim kukavicama.

Bijelo inače nose nevine nevjeste. E vala to joj nećemo progutati. Ona je trilateralac. Na tri strane alabuda.

Mi ovo ne anlaišemo. Ili nije labudica ili joj za poglavnika nešto fali. Kako to nadoštikla nemojte nas pitati. Mi tu the kreaturu (englenski po naški – opismenili se mi) nismo izvoljevali upoznati,ono k'o fol.. Mi smo kavaliri, pitajte nju.

Kad se mogla u uniformu natandarit znala neka i odgovori; kako rješava poglavate probleme. Jest da joj bijelo oprano stoji. Malo tuhne, nema veze, ima kolonjske. Vi mislite da labudice ne tuknu i ne upotrebljavaju dezodorans.Grdno se varate.

Kad obuče bijele odore na sliku i priliku k'o da je dijete babe ustaše, bjelogrlog supa,onog oblokanog  retuš crtača salveta.

Ni  sup nema veze sa sekreterijatom unutrašnjih poslova. Takartli vremena, ni sup nije sup već će prije biti neka ustaška bojna. ustaškim bojnama.

Mi je znamo ko pjevačicu : Jao, joj , mamo mamice.Ali labuđi je to poj,jednom na izvoru  modre rijeke propojala i nikad više.

Završeno karađorđevsko prekrajanje , tamo sve sami supovci.Nismo vični jeziku pa ne znamo množinu od sup. Ai ono supovci se lakše rimuje sa recimo alkarovci ili arkanovci.

Labudica ode u svoje odaju a tamo je nešto zasvrbilo. Češe ona ali se ne mere baš tako lako isčešat. Konta ona nije ovdje  ko u Sarajevu, tamo je svaki na usluzi za počešat joj, mamo mamice. Goščeljubiv i milostiv neki narod.

Njoj šefovi krstaških ratova i letova naredili da taj narod ne zove pučanstvo nego jednostavno balije. A to vam je pčelini narod.

Pozove ti ona onog svog potrčka, sjedokosog pizdek sup-robijaša što kljun ko i svaki sup bez časti  nema. To je onaj  što je vazda pokiso ko robijaš kad se po sapun  saginje. Moli se: nemoj samo ono, neću više lopovluke radit i nož za leđa spremno držat.

A Kitara tako Labudici ime bilo  baš to i i ništa drugo i nema druge. Nije ona carica Tereza da nešto izvoljeva , a i džab – džabe joj. Ni za dom spremni, ni šahovske table ni poglavnička raspomamljena vučica tu ništa ne mogu pomoći.

Jao pao ko berlinski zid nikad se više neće dići, kuka ona, ni tri ga dizalice i dva jasenovca i jedna širokobriješka koljačka Lištica ne bi mogle dići. Čuli mi da se ustaše na klanje pale.

Pizdun se ne crveni, nije navikao, gdje si vidio da se sup crveni,ali glavu sageo ko da se stidi, a ne stidi se. Pomirio se sa sudbinom; otkako je u zatvoru bio to mu se stalno dešava. Pa još konta; možda je zatvor za to kriv, možda nije, ali i od ženidbe s mu je bager za dizanje trebo.

Trilateralci Kitaru poučili nema labavo; uzmi stvar u svoje ruke i juriš. Uzimala, i svugdje ga primala osim na pravo mjesto gdje je svrbi, a ono ništa. Slunto se skvrčio ko crv na ražnju. Kitočka uzimala ili ne uzimala isto joj se zapisalo.

Obrni okreni ne ide, žalosna joj majka.Bez veze po koja perka padne,ali od muke. Ona za tu priliku bijelu maršalsku, poglavničku  uniformu obukla i od razrooke svinje automat posudila.Jel basna ili nije. Da za povijest foto slikična bude. On joj automat JNA dade, konta iste smo vjere i iste snove snivamo.

Ne vidi da Kitari iz očiju grb bosanski  viri. On pogledava u sjedokosog pizduna, smješka se i konta ovaj je jako frižak, tek je iz zatvora izašo, našoj bratiji bi dobro za igre sapuna saginjat došo.

Morali smo u vic ubaciti razrooku svinju da bi on bar malo na pravu basnu podsjećao, radi naravoučenija, ako ga bude.

Kod onih balija, narav i grb im ljubim, dobri su, predobri su oni.Nema u njih obrni okreni i okreni, ili muči lipsalog crva onako ili ovako .Jok, nikako. A opet ima i to debelo ima, ali  pošljen.

Pravo , muški, čvrsto i hek u sridu , žensko se i ne snađe a đardin cvjeta i miriše, ekstraktnim, parfemskim sokovima  sav se brežuljak preliva. I balija buket svoj uvaljiva, pa uvaljuje međ med medeni , a ovaj raste i cvjeta , piklić ga potpomaže i čitav đardin i brežuljak pride : joj, mamo mamice.

Sama pomisao na to noj  vrisku nosi joj, mamo mamice , na ležaj ko mrtva panu , iz oka joj suza kanu i  malo se smiri.

Poli se vodom iz ibrika zlatnog, to joj jedan od balija poklonio. Ponovo ga napuni i ponovo se poli. I tako dvadeset četiri puta. Konta hoće li dvadeset peti put?  Neće! Jazuk, moglo bi imbecilna svinja pomislit da se neko upišo od straha. Ono jeste, ali onaj hinjski šuti i svoj junački smrad podnosi.

Odjedno Kitara uzima telefon i kaže:

– Stražo dva lavora sa perjem i dva stola donesite.

Straža ne smije ništa da pita poglavnica je to, znaju ovu igru. Igrala je ona kad god je svrbi a niko ne umije ili ne može da se posla primi i da je počeše kako triba.

Dvanaestorica nose tu čudnu kombinaciju. Dva po dva supa. Kitačkin suđeni broj, dvadeset četiri. Dva jedan lavor, druga dva drugi lavor i glavu okreću. Treća dva jednu veću perja, a četvrta dvojica drugu vreću i glavu okreću. Peta dvojica jedan hastal nose, šesta dvojica drugi hastal i glavu okreću.

Vreće i lavori i hastali u šahovnice obojeni. Milina jedna. Nismo zavirivali , neki sumnjivi nam tipovi javili da ona svoju vilu i vrt kojim se gega isto tako obojila.Straža okrenula glave, jer ono dvoje je golo načito gologuzavo ko da oca tuđeg čovjeka rođena.

Poglavnica naređuje; ne okreći glavu po jedan sto i po jedan tanjir naspram naše sjedaličke golotinje pristavi. Šta će alkari , jer garda je alkarska nego slušat: nema druge.

Kitara će čovječuljćici :

Ti prdež pa među svoje perje, ja prdac pa u svoje perje, pobjeđuje oni koje više perja izbaci i u Sarajvu deset u somun plaća,valja ova.

Pizdunski sup muklo , prošireno , proburgijano dum i nešto malo,  pola i više  perja izbaci iz lavora.

Pizdunka puče hitac ko top sa Mirogoja u osvit paganskih  saturnalija i rođendana  nepobjedivog sunca. Udar je bio strahovit, prozor je skršio i otvorio, svo perje se prosu po Banja  Luci.

Narod mislio; to se mnoga jata njakih ptica ljubi čim voliko perje leti. Tamo u tom gradu je narod od razrooke svinje neupućen bio; pojma ti oni ni o čemu nemaju. Da je bolje pogledao vidio bi da to perje bijele glupave guske leprša i nešto malo supovog.

Rasplaka se pizdunčić ko robijaš svaki kad se po sapun saginje i kuka:

– Kitara nisi nimalo fer, pucaš iz dvocjevke duplonke potkresane cijevi.

Kitačkica se smije , ali je još uvjek do boli češe. Tješi je da će uskoro u Sarajevo na ćevapčine nahodit.

Naravoučenije, nemoj zlo drugome iza leđa radit ili će ti se narod smijat ,a i svrabež nikad neće prestati-Džab džabe ti je perje prdežom rokat.

 

Pijačarska fukara Milorad Dodik – Iz sata u sat – II dio

 Dragan Bursać / Odlazi Milorade, pa da počnemo ispočetka!

 Mefisto

Pijačarska fukara                                                                                       Mefisto

(“Mefisto (Mephistophiles) je demon ili Vrag iz njemačke pučke mitologije. U književnosti se prvi put pojavljuje krajem 16. stoljeća u drami Christophera Marlowa Doktor Faust, u kojoj stari doktor Faust prodaje dušu Mefistu za dar bogastva i mladosti. Kontraefekat: stabizam, hadumost, fukrastost, neljudskost i vječni pržun.”)****

Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da “pada za Republiku Srpsku”? Hoćeš li ih nahvatat?

Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da “pada za Republiku Srpsku”? Hoćeš li ih nahvatat?

Znam ja da je tebi do naroda kao do lanjskog snijega i znam da su ti stavovi i mišljenje rastezljiviji od jeftine žvake, ali stvarno? Hoćeš li slati ljude u rat?

Piše: Dragan Bursać za BUKA

Sinoć reče predsjedniče kako svi trebamo krenuti ispočetka. Lijepo si to rekao predsjedniče Dodik i slažem se sa tobom. Samo ovaj put bez tebe. Bez svih vas. Ne bi bilo loše.

Nego, prijetiš referendumom, ucjenjuješ, prizivaš aveti rata. A, to se ne prašta. Znaš zašto? Ne znam jesi li gledao seriju “Dva i po muškarca” u kojoj mlađi brat Alan, kaže starijem Čarliju-“Ne znam kako, ali kad god ti jebeš, ja najebem”. E, tako ti je i sa narodom Milorade. Kad god ti izvodiš predizborne i ostale vratolomije, narod najebe.

A, to se više ne prašta.

I mogao bih ti oprostiti što si krao, unakazio ovu zemlju, napravio od nje jedan veliki grnutovni socijalni slučaj. I to što se svake godine iseli iz ove vukojebine 80 hiljada ljudi, i to ti mogu oprostiti. To što su oko tebe u sistemu nesposobni poltroni, sposoni tajkuni, umobolni ideolozi skribomani… Oprošteno. Ta, nisi ti ni prvi niti posljednji sa takvom preporučenom svitom.

Ali to što zazivaš rat, ne bi li ostao na vlasti i slobodi, to se ne oprašta. Nije ljudski predsjedniče Dodik igrati igricu u kojoj bijeda daje sinove, a gazde volove. Napisa neki dan idealista dobri kako svako onaj ko zaziva rat, rat mu u kući bio i djecu svoju na ratište slao. Na žalost narodnu, ta igrica se ne igra tako.

Kompletno ratno rukovodstvo Republike Srpske nije svoju djecu gubilo po čukama Bosne i Hercegovine. Namjesto toga, podgojeno u poratnom vremenu, kupovalo im je stanove od Milana do Londona, od Moskve do Njujorka. Najbolje ti to znaš. Ili ne znaš?! A, da, u vrijeme rata si se banjao i bavio trgovinom visokoakciznom robom, pa isti ni osjetio nisi.

Nisi poput unakažene generacije iz sedamdeset i neke osjetio slankast ukus krvi, bajat Ikar, trulu zemlju, lagano peckanje prije spoznaje da si ranjen… Nisi imao poratne napade panike uzrokovane PTSP-ijem. Nisi se budio istraumiran u bunilu. Jebi ga, razumijem, traume nisi imao. Valjda zato i nisi postao narkoman i alkoholičar. Valjda  jer ne znaš kako je spavati u rovu sa lešom najboljeg prijatelja. Ali, eto, znaš djetetu svom dati nekoliko miliona marakakredita, e da se ne bi narkomanisalo.

I lijepo je to.

Kažu imaš petoro unučadi. Neka su živa i zdrava. Ali Milorade ima ovdje u ovom entitetu još milion ljudi sve sa ženama, muževima, djecom i unučadima.

A, neoprostivo je da oni naplaćuju tvoje političke grijehe. Jer, ko će se i za šta boriti u zlohudom ratu koji nam huči ponad glava? Šaka obespravljenog jada protiv sve sile međunarodne zajdenice, pravde i osvete željnih ljudi u Federaciji? Pa izginuće u par dana zarad tvog dupeta hiljade ljudi u blic- krig apokalipsi.

Sa čim ćeš braniti ljude i sa čim im garantuješ mir? Istim riječima kao i Karadžić 91’? Sa tvojih 200 pretorijanaca? E, to ti ne opraštam.

Vidiš, imao sam i ja jednig Milorada u porodici. Otac mi bio. Poginuo je ponad Bihaća. Njega i ostale odrpance su kao šintori pse potrpali u kamione i odveli na klanje. Tek tako. Da bi ti i slični tebi rekli kako su dali svoje živote za Republiku Srpsku. A, vidiš nisu!

Samo su bili obični ljudi koji su izginuli. I to je neoprostivo.

Pa hoćeš li ti po cijenu svog referenduma tovariti bijedu u kamione da “pada za Republiku Srpsku”? Hoćeš li ih nahvatat? Znam ja da je tebi do naroda kao do lanjskog snijega i znam da su ti stavovi i mišljenje rastezljiviji od jeftine žvake, ali stvarno? Hoćeš li slati ljude u rat?

Nestaće ti Republike Srpske! Jebo nju! Kao što treba nestati zajedno sa Federacijom, blentavim kantonima i ostalim administrativnim vampirima.

Praštam.

No, ne praštam suzu majčinu i dječiju, kap krvi očeve, mrtvo tijelo, invalida, patrljak noge ili ruke, mentalno oboljelog čovjeka, hipertrofiranu i drogiranu naciju… Ne praštam sve ono do čega će dovesti tvoje čačkanje mečke zarad ostanka na vlasti.

Kaže Selimović da su alkohol, kocka i vlast najveći poroci. Opet, veli da se sa prva dva i nekako možeš skinuti, ali sa trećeg jok.

A, ja opet vjerujem, nekako patetično i naivno, imaš unučad, djecu, zdravu familiju… Igraj se sa njima! Živi. Vrijeme ti je za penziju. Kažeš da možeš još politički potegnuti i vjerujem ti. Ali nemoj, ko boga te molim.

Tvoju prošlost, sadašnjost i nekako mogu svariti, ali budućnost kako si je ti naumio, vala-NE MOGU!

I krenimo sad svi ispočetka. Evo i neki novi klinci kreću u školu. ‘Ajmo, jebemu mater, stvarno ispočetka. Ali bez tebe, bez Bakira, bez Čovića, bez vaših satelita.

Suviše ste opasni po bezbijednost djece u saobraćaju, koji se životom zove. Poput pijanog vozača ispred škole, sa tom razlikom što opasnost aplicirate masovno.

Ne moramo čekati rat za restart. Ljudi smo. ‘Ajte vi fino u penziju, dok penzija nije došla po vas.

A, za narod ne brini, Milorade. Sve će ti oprostiti, samo idi u penziju, na selo, u vilu, bilo gdje.

Odlazi Mile, sve ti je oprošteno!

(Preuzeto sa Radio Sarajevo.ba)

Basna : Riječi kojih nema u riječnicima ( Debin naslov)

 

Neko reče ;molimo još jednu basnu .

Našeg dežurnog basnaša uškačla leđa, još od kako se rodio. Ponudi se Deba da ga zamjeni, jer mi nemamo ništa spremljeno za ovaj dan. Pristanemo,morali smo.

Deba prvo izmjeni naslov koji smo ugajgulili:

Na portalima bombaši, prodavači magle, bljuvatori i ublehe (naš naslov)

Kaže on neće da ima posla sa takim ljudima opoganiće se,a to mu religija ne dozvoljava i odmah krenu dalje:

Mi se navikli igrati pritiskanja.

Kad nema šta drugo mi počnemo pritiskati kompjuter.

Ako ništa ne zna uzvratiti i ne možemo se u bulu uvaliti ili zakaziti.Samo ga možemo pokvariti.A to je veći jazuk od onoga prije.

Pritisnemo neko slovo i nama se pristavi nešto,a ne znamo što.

Sve neki bomba naslovi, kontamo sve samo bombaši.

Mirko i Slavko na priliku. Njima nismo nikad vjerovali ,ni bombašimo, troglavatom predsjedništvu,ni njihovim narodskim gulikožama  iz stranke.

Onim vjerskim čafirima debelo ušuškanim i ulogovanim  po razmim zajednicama.A ima ih hejbet: katolička, pravoslavna,islamska,jevrejska,hanefijska,protestantska,vehabijska,jehovina….

Nemamo vam vremena nabrojati nama znanih 216 religijskih sekti.Svaka ima svoju istinu i svoga stvoreitelja.

Eto zašto ne vjerujemo crkvama i džamijama.Ne može se mili nam i Jedini Bog podijeliti na 216 dijelova pa da svi budu zadovoljni.Minimum  215 frakcija podmućuje i falsifikuje istinu.

I ne samo što im ne vjerujemo ,nego njihove glavare i poglavare  smatramo najvećim paganima, varalicama, ublehama i bombašima.

Pagani su daleko od Božijeg nauka.

Sve varalice bi trebalo strpati u zatvor.

Ublehe siju praznoću i sluđuju pučanstvo.Njima je mjesto u umobolnicama.

Bombaši bombe bacaju, jal’ ubijaju  namrtvo,jal siluju i pljačkaju ,jal’ truhlovinu neku valjaju.

Svima njima je zagarantovana nagrada za počinjena djela.Visokokvalifikovani pržun iz koga oni izlaza nemaju.

No ,mi se danas nećemo baviti morbidnim protuvama kao što su hodže,svećenici,rabini,šamani  ili vrači.Oni će se sami o sebi zabaviti.

Mi idemo na veselije i humanije  teme. Ono ko fol.

Znamo da mlađi naraštaji nisu upoznati sa čuvenim partizanskim bombašima, pa ih moramo uputiti u njihove bombaške sposobnosti.

Mirko i Slavko ovako komuniciraju:

Mirko: Slavko pazi metak.
Slavko: Vidim Mirko ne brini.

Slavko: Pazi Mirko tenkovska granata.
Mirko: Hvala Slavko,nisam je vidio.

Slavku u ruci puška tanđara. Mirko šmajser naštelija.

Mirko:Slavko ti na tenk.
Slavko :Mirko ti na avion.

Tenkovi i avioni u eksplozijama nestaju.

Njih dvojica djeca deset oliti jedanaest godina imaju ,a čuda rade.Tako su nam partizani prodavali zabiberene brizle za bijele bubrege.

Tada smo počeli sumnjati u socijalizam i nevjerovati komunistima.I bombašima.

Kako smo naivni bili. Dok je Tita i njegovih komunista bilo zvjer zločinačka, ustaška i četnička, manja od makovog zrna u vokojebinama se krila.

Zbog zvijeri što izmiliše i pa našem dunjaluku se rasuše više ni jednom insanu ne vjerujemo .

“Domaćim” ublehama koji izvana pišu po najmanje,jer su se “odlaskom iz Sarajeva počeli osjećati slobodno”. Oni nisu pravi bombaši.Oni samo misle da dimne bombe valjaju. Oni su ublehe i gospojice. Bombaši ,a gospojice su obavezno ublehe, šljam, glavate razroke fukare i loknice.Uglavnom hadumi i tetkice.

Dakle do portala  tih ,sa fukarom zaglavili ali nigdje vrata.

Ono na ono, i ono u ono i zentamo. Nigdje vrata, ulaza ili galaktičnih vrata. Nismo za fantaziju, ali ni toga nema. Bavimo se mišlju da su vrata kodom zaključana i da pristup imaju samo oni iz prvog reda. troglavati predsjedništvo i njihove horde zla.Miožda baš nije svaki iz horde zla,ali manijak zasigurno jeste.

Onda nam se upale lampice,nije baš tako. Vrata su otvorena i za normalne ljude. Skoro i valjda.

Na njemu ti moš mo'š i sliku vidjet,i haber čuti i još ponešto pročitati.Taki je portal. Ništa pametno.

Šta možeš, takav vakat nekakav došo.Nepametan vakat. Sve sam glupak do glupaka. I poneki rijetki koji nije glupak.On je blesa kojaradi za one gore navedene.

Svi haberi u trci za našim pritiskom na one starter tipke. Od toga im lova zavisi. Svaki klik broje jer klikom lovu nose.

Smeće najviše klikova donosi. Navikli ljudi da se drugi izmete po njima.

Pritisnemo onaj klinčić od zvjezdice i natandarimo na bilo koje slovo i guglanje može da počne.Nas ta riječ uvijek podsjeti na Dodika i Jergovića. Pogodite zašto.

Mi ne smijemo reći, tolerancija, kredibilitet i ti fazoni.Mi smo skupina.

A ja Deba ,individualac ,mogu, jer pišem basnu i baš me briga za pedere i fukaru.

Jes Dobri dobar fol skonto.Kad hoćeš nečija sranja natakarit na kompu, ti sve u basnu okreni.I svi zadovoljni,a poneko i nije,ali se pravi da se smije.

Nama drago ono S jer znači Sarajevo. Puno nam srce. Ima ono radio ispred i dodatak ba, ali o tom potom. Hem Sarajevo Grad Čednosti,pa još i radio Sarajevo, kud će ti ba veće miline. Što'š ti slušati neka stranjske čudna izmetišta, puna sranja i mržnje radija , kad moš domaći.Ono ba hem mahalski zvuči a i na Bosnu zemlju Božije milosti miriše.

Al opet nam se to S sve manje sviđa. Pušta bombaše, prodavače magle, bljuvatore i pogan da se šeće po kutiji. Napose mislimo na onu razrooku , svinjoliku Fukaru i onu glavatu malu naci gospojicu Loknicu. Ti sinovi genocidnih tvorevina mrze Bosnu i predanost Bogu jedinom.

Za jednog je Bosna mit i po njoj svoje kompleksaške pijačarske bljuvotine sipa.

Drugi,ona ko puh ljuta loknica i pizdunčica je septembra Anno Domini 2015. skontala i dozvolila:

I ; muslimani su ljudi.

Zbog toga tetkice sa loknicama treba skrajnuti na smetljište; dakako istorije, u svom se već valjaju.

Po svom vokabularu i mržnji pripadaju tamo, da uz gusle i prange svojoj uzor bratiji poju jeremijske nabrajalice i striptiz izvode.Možda šta fasuju.

Bratiju,pretke i potomke njihove ćemo najbolje opisati riječničkim žargonom.

Molimo vas da pozorno obratite pažnju na taj pandemonij.

NACISTI / FAŠISTI

udruženje vatikasnkih ljubimaca , njemačkih pogana – primogenius paklenikusa, genocidne zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, ne spadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, gasom, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, krkani i slična arijevska izmetina i bagra…

USTAŠE/ USTAŠTVO

udruženje kroatjanskih pogana – primogenius paklenikusa, zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, ne spadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, kamom, bombom, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, kroatjanci, grmalji, krkani i slična izmetska – prangijska bagra

ČETNICI / ČETNIŠTVO

Udruženje načrtanija i SANU srbaljskih,pogana – primogenius paklenikusa, zle horde koljača i manijaka, genocidna družba, abortusi tame i zvjerinja, nespadaju čak ni među neljude – oni su monstrumi, oni koju nabijaju djecu na bajonete, kamom, topovima, tenkovima, bombama, macolom i drvosječkom sjekirama ubijaju ljudska bića, silovatelji, srbalji, grmalji, krkani i slična proljevsko – guslarska bagra, četnik nikad ne djeluje sam jer hrabrost se stiče guslama, brojnošću i naoružanošću protiv golorukih insana/ljudskih bića

SANU

srpska akademija nauka i umjetnosti.

Svu akademsku,naučnu i umjetničku umnost i vještinu sprcali u osnivanje , materijalno tehničko pomaganje i obrazovanje akademskog, naučnog ,umjetničkog iidejnog osmišljavanja i stvaranja udruženje pogana – primogenius paklenikusa, zlih hordi koljača i manijaka, genocidnih družbi, abortusa tame i zvjerinja, koji ne spadaju čak ni među neljude – jer su monstrumi, koju nabijaju djecu na bajonete, macolom i drvosječkom sjekirom ubijaju ljudska bića, silovatelji, srbalji, grmalji, krkani i slična izmetska bagra. Krajnji akademski, naučni, umjetnički i umni domet je stvaranje drvene jednožičane tvorevine. To je strugotina trulih panjeva čija je žica otkinuta iz stražnjice plemenitih konja i ispušta zvuk istovjetan ispuštanja konjske balege. Njhov zaštitni znak

POGANČER

Bezbožnik, izabranik zla, nevjernik, nečist, prljav, uprljan, ružan, gadan, nagrđen, prostak, fig.ljudska zvijer, bez srca i duše, genocidna nečist, srbaljska i krotjanska zvijer što odobrava, sije, zaziva ili tvori mržnju, ubitstva, silovanje

PIZDUN

umišljen, uobražen, zavidan, prepotentan , egoističan osvetoljubiv, zavidan, podmukao čovjek,ljubomoran čovjek,muška šmizla , više: vidi šmizla, fig pederčica ( muška)

PIZDUNČICA

djevojčica koja nije ni žena ni dijete, umišljena, uboražena, prepotentna,egoistična, osvetoljubiva, zavidna, ljubomorna osoba koja umišlja da žubori kolonjsku , više: vidi šmizla

peder

pogan, prljavko, govnar, bolesnik, umobolnik, razroki svinjoliki lajavac, gospojica, loknica, glupak, poklonik i podanik: nacizma, četništva i u ustaških udruga, čovjek koji ima spolnu sklonost prema drugom muškarcu, fig. čovjek bolesnog polnog nagona, čovjek koji prčka po govnima u tuđoj zadnjici ili dozvoljava da mu se to isto radi, pogančer, pogan, govnar

 

papak

rožnata izrasnina na ekstremitetima životinja,rožnata izraslina na debelim licima, fig.sloj balege na licu, krkan, seljačina, primitivac, čovjek: neučtiv ,bezobrazan, nemilosrda, iskompleksiran, nevaspitan, siledžijski nastrojen, razrook, brenovan, mrzitelj istine, hadum, impotentan, nemoćan, zavidan…

prepisivači

ljudi koji prepisuju riječi drugih , ljudi bez vlastitog znanja i uma , oni koji se kite tuđim riječima i misle da su pametni, oni vehti koji drugima savjete daju , kore ili pripovijedaju svoje licemjerje,stavku po stavku prepisuju vrlo metodično ne shvatajući suštini onoga što prepisuju

preneseno značenje: knjigovođe koje prepisuju

 

Naravoučenije:

Obavezno pogledajte naš nedovršeni  rječnik. U njemu se najlakše prepoznaju bombaši,prodavači magle,bljuvatori,ublehe i ostala bagra i pogan.

Drugi riječnici i enciklopedije  bježe od tih riječi.

Valjda autori i sredina iz koje dolaze prepoznaju sebe i ne žele da ih drugi  njihovim očima vide.

Ovoj basni ne treba naravoučenije .

Svaka rečenica je jedno naravoučenije.

 

 

Blekijev pojmovnik i dijagnoza

Jednoć, Oma i Deba bili u posjeti jednoj u bolnici. Tako Deba reko.Nije jedna ,već Kosa , Omina prva prava ljubav.Ta bolnica je niže ginekološke, ime joj se ne pominjalo,u onom vaktu, preko puta , bocu više pionirske , gdje lavovi riču i ne daju insanima spavat vas cijelu noć i ovi postali nervozni.

Možda je zbog tih lavova rat izbio, Rikom ljude izbezumili, a jednog proljeća to nesnošljivo postalo. Sjeli ljudi da se dogovore šta im je raditi, ovo dalje više vako ne m're. Nikako da se dogovore. A takarli je, mogo bi jedan narod nestat.

Jedni * kažu prosimo zvjerinje Evropskoj zajednici nazadaj vrnuli. Nikad ih nismo mogli razumjeti. Uvijek nešto prosim, prosim, mi davali i davali,a oni opet i opet, prosim i prosim. Nama dosadilo
naučite po naški molim. Jok neće da čuju. Ograničeni tovariši neki, tovariš bio kenjac ostao.

A opet nam to prosim tako nježno, prefinjeno i zavodljivo bilo kad ga šapuću neke mojce, sonje, biserke i ditkice. Njihovo prosim šen krat lepi i prosim ubavo mili ili prosim još samo ah… joj mamo mamice. To nam nije bilo žao. Nisu morale prositi, imali mi toga ah šta mi radiš jedini, šenkrat ubavo prosim, kod nas ima koliko god neka hoće.

Zbog nas u onu zabit, partizansku bolnicu Franja u duševnu umobolnicu pretvorili. Sve malene Mojce, Sonje, Biserke i Ditke, pride neku Alenku zbog sramote i bezbjedonosnih razloga, opće opasnosti po dolželu zanavik zatvarali.

Ono zbog polnog općenja sa tujincima et sindrom amore de la heraldika bosnia nisu pominjali, sramili se. Zatvarali i elektrošokove davali, hipofize odstranjivali.

Muškarci ih njini nikad nisu posjebuvali, po naški imali. Deba,ih,kaki je rekao bi takarili.Zbog toga muški smradaju, a nama ne treba  njihov smrad. Bolje što odoše,normalno tovariši, odahnusmo nema više prosidba, malo im uvijek bilo.Malo nam žao tovarišica,ali eto njih svako malo kod nas na partijanje i ono štošta.

Kažu nigdje ćevapa ko u Sarajevu.Ćevap je ćevap,ali u Sarajevu, sve same čevapčine.Ko će to bolje procjeniti od stranjskog svijeta.Pogotovu ženskog..Eto ona kitočkica svako malo na ćevap,joj ,mamo mamice. Načisto poludio ženski insan za sarajevskim čevapčinama.

A za ono zavodljivom, prosim ubavo mili moj ,smo našli lijek i čaru da se ništa ne otkrije. O tome ne smijemo ni je'ne lanut. Mogla bi umobolnica Franja jope’ proraditi.

Jedna vrsta cigareta  njihov izum, a oni stvarno misle da u kutiji sedam in pedeset toliko cigara ima. Pa ti zlo ne misli, koliko su hablečine bili. Blečci, uvijek namrgođeni ,k,o da im se  tujini žene tandaraju. Namah onoj majci zvijeri Europi na takarenje prilježiše.

Oni drugi* što im ispod grla nešto klatara; oni što su praznik, drugi februar najviše voljeli, kulturno se odmaknuše. Rekoše to ne bum naš probljem. Mnogo je šiptara kof njih.Poprimili nhjihovz spiku.Svoje smo zvijeri u kamenjar torove prangijama zbili i pustićemo ih kad stađun bude povoljan.

Treći* bi odmah da kolju neuškopljene i nevine lavove. Naprosto se zajapurili, pobješnjeli i pomahnitali i ubarabatili. Donijeli i uneređene gusle ko dakaz. Kažu, vidite šta izmetli drvo kaže kako se to radi.

Četvrti* misle malo ekološki, malo humanije; možda bi ih trebali sterilisati ili uškopiti. Bijele bubrege otfikatiri , što bi reko Deba.

Ove četvrte, odmah oneređena vojska srbalja ,sa svih strana, i sa brda i sa dola opkoli i plastovima bodljikave žicom ogradi  svu čestitost bosne divne..

Tako je izbio spor oko lavova.

Neki pak kažu da se sporilo oko lavova, ali zbog njih rat sigurno nije izbio. To je bio samao povod ko onaj 1914.

Rat je zapravo izbio zbog nastavaka krstaških ratova inkvizicije , svetih zvjeri vatikanskih.

Dakle, rat se zbi zbog mentora , i zbog nekih načrtanija oko kojih se u drugom zološkom vrtu, onom karađorđevskom;  druge zviri na nož, kamu i prangije, a one treće zveri na drvosječku sjekiru, malj i gusle zakleli .Kolji i lavove i balije, sve odreda, ni ženu ni djecu ne zaobilazi.

Onoj ženskoj, nije od Mojci i Ditki, ali da je voljela joj, mamo maice jeste, plaho; iznenada pozlilo. Ništa opasno , kažu hećimi, prehlada neka i pogledava nebo kako se plavi i kako ga rumenilo zalazećeg sunca obliva.

Kad ono tako kaže nika ne izađe na dobro. Ako promrmljaju nije loše ili nije najbolje, to se nekako pregrmi. Kada se proderu nita opasno ili neko bude natakaren pa rikne, ili neku opasnu boljku prihefto i samo plaho natandaren kopni i riknjava.

Ništa opasno je: Riknjavae neminovnus poetica garantus.

Zadeverali se Oma i Deba oko, dijagnoze, Glava boli!Hem rukopis nečitljiv,hem neki stranjski zbor, miriše na latinluk.

Ne gledaju žensku što se baildiše, samo zinuli u dijagnozu. Možemo li je posuditi malo, odgovor i ne traže, trk do Mojsija. Taksi pred vratima za svaki slučaj čeka.

Kaže Deba : Mojsije ti si najprviji i najpraviji od svih ćafira, moš li nam ovo čitabe protumačiti.

U anamo onu materinu grmi Mojsije ,ali viri. Nisam ti ja pisar od vakih slova. Idemo Hercu on je latinluk živi, koliko mu herc dozvoljava,ili ako nije rikno.

Herco kaže njemu pismena nepoznata, nema takijeh na radosnim vijestima. Idemo kod Lenjeg on pantomimu vrsno zna, možda nam nešto išareti.

Kod Lenjeg skontaše ništa od mahanja , ubebo se ni vještačko ne pomaže. Pokupiše ga pa kod Dobrog. On se smiješi i notes knjigu , mali pojmovnik iz prsluka vadi, prirasto mu srce, i oni gedaju šta piše:

dg. RIKNJAVAE NEMINOVNUS POETICA GARANTUS HABITUS SCIENTIE ET ASTRIS

med./ lat. dijagnoza (dg.)  mrijeti se mora poezija slijedi, tijelo nauci i zvijezdama; smrt neminovna; laički :rikno ti ne rikno riknućeš, a onda ti nauka i zvijezde sude ( a borami i vlast; to ne piše, logično se podrazumjeva)

E, jes mu onaj hećim mnogo pametan , mogo je kratko i jasno reći : rinknućeš stara sad pa sad, takariš zvjezde i nauku;

i još dodaju:

Petrović Petar Njegoš: on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće tuberan bio. U tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš ,narod nevini , braću svoju da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se.

Ode konzilij svoju dijagnozu hećimu  da predstavi  on muhur na nj opiči.

A u sobi jako ona ženska umrla. Samo oči zatvorila , zaspala i usnila. Pa sad sanja i vidi i naravoučenije šalje:

Joj, mamo mamice blentovija da ih svijet take više nikad neće roditi.

Neko će reći kakva pouka i basna.Joj hajvana kaže Deba eto jel, im sada jasno šta je basna.

 

 

P.S.

Jedni * –  Slovenci

Drugi * – Kroatjanci

Treći * – Srbalji

Četvrti* – Bosanci (i neki samoproglašeni Bošnjaci)

Danas je Svjetski dan smijeha

 

*

Svjetski dan smijeha slavi se dva puta godišnje – 10. Januara/Siječnja i 2. Maja/Svibnja.

Globalna vlastela nam odredila da se smijemo dva dana godišnje.

U inat njima mi ćemo se smijati svaki poklonjeni Božiji dan.

I to ne po 17 puta dnevno (kažu taki prosjek) ,

već kao djeca po 300 put obdan.

Pametna su djeca.

Samo bi se igrala i smijala.

A to je svrha života.

A onda im odrasli , zaboravivši svrhu postojanja ,počnu polako ubijati smijeh na licu.

Treniraju strogoću da bi djeca bila poslušna , pametna,ozbiljna i naravno tužna, kao i oni.

U prilog današnjem danu , u želji da vam bar jedan smješni mišić zatitra na licu,pristavljamo vam ničim vezano mahalsko “filozofiranje” o smrti.

**

Riknuti ili crknuti pitanje je sad?

Poče pjesma .Dobri uzima kutiju cigara.Gitanes su .Frka zanosno pleše,ali se ne glasa.Hoće Dobri da skine celofan.Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera,ona je otvorena.Spušta Gitanes,uzima drinu ,otvara poklopac ,uzima cigar,lagano ga o kutiju lupka,stavlja ga u usta,prinosi upaljač pa zastane,nešto se premišlja.Spušta cigar.

To je već previše usporeno za Debu.Upečio oči na Dobrog ko reflektori na Camp Noe i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi.Gleda Debu,pa Dobrog ,pa Mojsija.Niko ne obraća pažnju na njega.To je dobar znak.Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove,Modra rijeka blista,more se valja,sve je kako treba.Krajolika i muzika se stapaju.Biće dobro,konta Lenji, nikog nije moro moliti ni išaretiti.Zna ,zakuvaće se.

Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i ž'tan.Pa pogledava , i na Vecchia Romana i Curvoasier. Dileme su sveopšte.Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno.Njihove dileme su ko igra klikera naspram ovoj igri staklennih perli.

Uhvati bocu kurvoazijea ,u ruku je prima,obrće i razgleda.Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio.Pogled mu se utopiso u slova.Čovjek bi pomislio da čita ili ne zna čitati.Jes kad ne bi znao da Dobri osim vule vu kuše ave’ ko mu'a i ž'tem i takvih tričarija ,od francuskog ništa nije znao beknuti ,a kamo li pročitat.To je dovoljno da Deba i Lenji dijalog na visokoj nozi počnu.

-Baš si glupak Deba,ne čita on, boju gleda.

-Natakarila te boja ,šta će mu boja.Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.

-Jel’ prosuto po vešu?

-Kakav te veš spopo,ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.

-Ja načuo, kada je spopa'ne jal’ jedno, jal’ drugo,žena veš mijenja barem jednom dnevno.

-Što će mjenjat gaće jednom dnevno,budaletino , nije luda.A i što će joj uopšte gaće , ako ih treba svaki čas skinuti.

-A ako boja procuri , jal bijela jal crvena?

-Nek uzme flašu kurvoazijea, pa u nek’ u nju boje sipa , da Dobri ima šta zagledat.

-Jesi mahnit,ne gleda ti on taj tvoj poganluk.On po boji vidi koliko je konjak dobar,jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.Jel dobra za heknuti.

-Ma nije konjak žena da ga moreš heknuti.Otkad si progovorio ne može te čovjek dohavizat.Prije ni jedne nisi htio beknut.A kad bekneš, čovjek se divio tvojoj rječitosti i elokvenciji.Sve jasno i razumljivo.A-ha i A-a. Čuj konjak uraniti ili odocniti,ostariti ili pomladiti.Gdje si ti vidio da insan mere konjak pomladiti.

-More bolan ,može ali to nije za nas.

-Zašto nije za nas?

-Što'š pare bacat na skupocjena piša, kad ćeš i onako riknut?

-Ja ne mislim riknut.

-Znam, ti ćeš crknut.

-Što ću crknut, ako kad mogu riknut?

-E vala nećeš riknut, nego ćeš crknut.

-Kako znaš?

-Fino znam.

-Hajde raci mi ako znaš!

-Ja ti neću dati da rikneš.

-Zašto mi ne bi dao da riknem,jaran si mi?

-I Dobri mi jaran i on će riknuti,a tebe ću pustiti da crkneš.

-Kako znaš da on nece crknuti?

-Jednostavno.

-Kako jednostavno?

-Fino,jednostavno zato što će riknuti.

-Vidi grehote, to mu sasvim logično zvuči.A Mojsije?

-Šta Mojsije!

-Hoće li on riknuti?

-Neće.

-Znači on će crknuti.

-Neće. -Kako neće?Ako neće riknuti mora crknuti.

-Ne mora.

-Kako ne mora?

-Jednostavno.

-Šta je tu jednostavno.?

-Sve,on će krepat.

-Kako znaš blentovijo sveznajuća?

-Jednostavno znam.

-Kod tebe sve nešto jednostavno.

-Kako neće biti neće biti jednostavno,jednostavnnije ne more biti.

-Zašto?

-Reko mi jednom Mojsije u najstrožem povjerenju ;da nikom ni je'ne ne zucnem, on neće umrijeti, riknuti ili crknuti nego će smrt natalambačiti ,i jednostavno će krepati.

Debi se namah prosvjetlilo.

-Mojsije,kako ćeš krepati?

-Ko ti je reko da ću krepati, konju jedan.

-Lenji.Kaže ti mu strogo pov reko da ćeš jednostavno krepati.

-I ti njemu vjeruješ.

-Kako ne bi vjerovo,ne govori se o anamo onoj ,nego o umiranju.

-Kakve ti sad veze ima anamo ona sa umiranjem?

-Ima kako nema. Ako bi išta u životu volio ,onda je to da riknem na njoj.

-Dobro Lenji reče,ti neće riknuti , ti ćeš na roštilju crknuti.

Ubacuje se Lenji ponovo u igru.

-Eto ,ne rakoh li ja da ćeš ti crknuti, tu ti ni roštilj neće pomoći.

-Kako znaš? -Jer ti je Mojsije malo prije rekao.

Deba se okreće Mojsiju…

Zagrmiše basovi.To je Mojsijev signal : manite se šuplje priče.

Vidi on,ova bi se filozofija mogla vrtjeti, barem, dva tri dana.

I on zvizno. Uhavizo ; pričo im ti ili ne pričo na isto mu dođe.

Blantavi su ko blesavi mahnitovi.Ne može ih čovjek pameti nadolmiti.Samo svoje pa svoje.

I o smrti , od opšte ka konkretnoj, smijeh konkretni ka opštem štele.

Jedino im buka može poremetiti tok misli,ako je imalo misli u njima preostalo.

Saga o nesuđenom navijaču zlih hordi

 

Aljo nije položio za navijača Hordi zla

 

Najgore šta se nekada; birvaktile, na sportskim događajima moglo desiti je da se Alj'a po čelenki bubne sa dvije cigle ili dva cegera opeka na utakmicu ponese.

Alj'a je bio momak više Bjelava i navijao za Sarajevo. Nije neke škole imao , malu maturu, ali je radio sve što se moglo raditi da nikom na teretu ne bi bio. Iako su to bili hamaski poslovi, dobro je zarađivao. Njemu , a bome i ponekom grebatoru sasvim dovoljno za laganice bilo .

Njegovi rekviziti su bili dvije cigle. Tada se na teren nisu smjeli nositi nikakvi rekviziti, osim meze i cuge. Jedino Aljo od vas kolikog dunjaluka imo te povlastice , ko neki njegovi imenjaci u kasnijem vaktu.

Nisu to bile bile kakve cigle; zapravo jesu, bile su to obične zidarske cigle. Da bi odgovarale Aljinim standardima morale su imati savršenu: bordo boju. E, takve cigle su bile veoma rijetke.

Alji su rekviziti trajali samo jednu utakmicu. U nestašici je počeo sam fabrikovati cigle. Po gradilištima i ruševinama je skupljao bilo kakve cigle, normalno čitave, u jednom komadu. Zatim je kupovao plavi, bordo i crvenu polikolor boju i kreč i sam pravio tinkturu.

Mješao je i eskperimetnisao sa bojama dok ne bi dobio željenu ; koja je, u neku dlaku odgovarala boji dresa Sarajeva. Onda ni farbao bcigle. Tada, to više nisu bile obični blokovi za zidanje. To su bile navijačke relikvije.

Toliko se izvještao u mješanju boja , da je postao sasvim solidan i prihvatljiv moler. Nije postao Muikelanđelo, Karavađo ili Da Vinči ni slikar. Pederi i njihovi mentori, sveti oci  su mu ogadili umjetnost.

Dok je bio hamal niko ga nije zajebavao.Čim se počeo baviti molerajem počeli su ga neki papci takariti na pasja preskakala. Ta nema veze sa hamalenjem ili molerajem. To je imalo veze sa bolesnim krkanskim razmišljanjem.

To u mahali nije red, niti su ga mahalaši zezali. On bi se za njihove hastale sklanjao, kad bi praporci i brabonjaši za njim ,i zvečali i smrdjeli. Ti se abortusi se pred zadnje klanje sa svih strana u ljepotu od Grada sjatili.

Mahalašima se učinilo da je Aljo samo počeo još malo usporenije misliti. Pomišljali su da znaju razlog.

Aljo je bio jako dobar čovjek i uljudan hamal. Poslije je bio jako miran i dobar čovjek i moler, a ponekad kad zatreba i mahalaš i hamal. I kao čovjek, po potrebi mahalš, moler i hamal bi uvijek našao neku da je pricrvlji.

Je li jaukala nismo svjedočili, nismo voajeri, mada se pronio glas da je znao natjerati ženske da zajauču i zacvile. Eto to je znak da da mozak nema nikakve veze sa anamo onim ili anamo onom. A najvjerovatnije da ima. Stanje svijesti, što bi reko naš drug Platon. A možda se mozak pred utakmicu odmaro.

Aljo je imao samo jednu pasiju: FK Sarajevu i pola druge, kad se nahorozi: žene. Ni jednu bordo utakmicu nije propuštao. Radi utakmica, neke garant žene e je propuštao. Najdraže su mu bile derbi utakmice Sarajevo – Željo.

Tada bi na utakmicu, u dva cegera, nosio pet cigli. Zbog toga se godinama malog pogrbio. U jednom dvije bordo cigle; u drugom tri plave cigle, nalik željinim drsovima. Molovanju plavih previše pažnju baš i nije posvećivao. Nismo ga pitali za taj diskriminatorski odnos. Njegov problem , mi se ne faćamo tuđih imtima.

Ni slučajno se nije smjelo desiti da se cigle pomješaju. Bordo dijelove budućih zidina bi zamotao jal'u mušemu , jal u voštano platno, jal u neki nepropusni materijal. Za plave cigle ni’ mu brige ; što se njega tiče mogle su kisnuti ili stucane biti, samo da se ne dotiču njegovih miljenika.

U početku se ljudi ibretili što će Alji dva cegera. Kontali u jednom zlatne kašike nosi, a u drugom vreće ili barem dva-tri kila zlata. Pogriješili ljudi. Taj vakat će kasnije doći.I to kod oni ko fol begova,
Alju boli nešto šta oni misle. Izvadio bi umotane cigle i stavio ih pored sebe na lijevu stranu ,onu do srca, na desnu stranu onu od jada. One plave bi stavio ispod nogu i dobro, ljucki pričepio.

Onda bi pogledao prema sudecima i dao im znak da mogu prvi zvižduk heknuti i utakmicu započeti. Nikad se nije desilo da utakmice počne, a da se Alja ne našteli i ne da znak za početak. Bojali se ljudi u crnom da ih ciglom, dobri čoek sa tribina, ne zaždije.

Prvo poluvrijeme bi bodrio bordo momke i lupao plavom ciglom o beton i kršio je. Valjda bajao pobjednički usud za fk Sarajevu. Do poluvremena nema jedne plave sprčene gline. Za intermezza bi drugu plavu skršio. Drugo poluvrijeme bi bilo dostatno za treću.

I nema Želje. Slupo ga jal’ Aljo, jal’ Sarajevo. Tada bi Alja rahat bio. Često.

Koliko pitari lupali, tolko im mašinovođe vrnuli.Znao Željo preskočiti njegovo bajanje i natakariti pitare. Alja bi prozborio ” viđu vraga sa sedam binjiša ” i hek ciglama u sljepočnice.

Aljo nedelju dana ne bi jeo ni burek,ni bilo kakvu pite, čak ni ćevapčiće. Nije mogo, slupo vilicu. Dok nije projeo ,konto bi konto, i na kraju bi skonto  i da njegove cigle nisu autorizovane ko ilmijske sihirske bajalice.

Kad god bi pitari izgubili okupljeni dunjaluk bi jednoglasno zaorio:

” A sada spektakl. ”

Potaknut publikom Aljo bi uzeo bordo cigle i junački, a bome i krvnički bi ih sastavio sa sljepočnicama. Nekad bi ga krv oblila, ali hećimu nikad nije išao. Proslavi se Aljo kod navijača oba tima, čak i kod onih koji su dolazili sa strane ,od onih drugih timova.

Aljo dobar bio , nije nikog htio razocarati i počeo krajem svake utakmice glavu junački poturati pod bordo cigle. Sad više ni rezultat nije važan, bitan je ritual i slava. E zbog toga ga oni bilmezi i pogančeri handrili; krivi im tuđi rituali i slava.
Poslije ovog zadnjeg genocidnog rata, ne znamo mu broj, one pređašnje ne meremo izbrojat, toliko ih bilo, zabraniše koševske ažbahe Alji da na stadion dolazi. Jadni Aljio pita što je skrivio.

-Jel ti dvije,tri cigle u ckeru nosiš?
-Samo dvije, majke mi tvoje.
-Nije bitan broj nego objekat.
-Jeste bitno samo dvije glave imam,jednu za cigle, drugu za bubanje, bubno te objekat u blentaču.
-Ja o ciglama a ti o glavama i bubanjem,kakve to veze ima.
-Ima, kako nema , drug , jedna glava za bubnut ciglama, druga glava za bubati smokvice ili papke u mozak.
-Kakve veze imaju cigle i bubanje smokvica. Koje vidio da se smokvice bunaju. Smokvice se jedu i kad si vidio da papak mozak ima.
-Joj blentovije, ljudi moji. Da bi bubo smokvicu hanblečina ti mora biti ko cigla, drukčije ne mereš brati i bubati smokvice. A gdje ću, ba tu ljepotu jesti, nisam kanibal. Ona ti je bolan med medeni ,slasna…

-Pustimi sad Debine nabrajalice, nemam ja vremena za te mahalske  finte i s tobom se naduravat ; nego ukratko: unosiš li ti cigle na stadion; unosiš. Jesmo li ti mi dozvolili; jesmo. Jesi li ti ikad protivničkog igrača hekno, bubno ili ubio sa tvojim navijačkim rekvizitima? Nisi. Ili barem protivničkog igrača i li sudiju strefio; nisi.

-Normalno da nisam. To je grehota i Mili Bog ne da da se insan ubija , osim ako nije zločinac od hordi zla ili manijak. I gdje ćeš bolan insana ciglom bubati, krhkiji ti je on od prelijepe , mirisave smokvice.

– Što ćeš nam ti i tvoj rekviziti kad ne pratite savremene tokove. Zbog tvog rigidnog i oportunog stava od danas, nadalje i ubuduće, ti je za sva vremena zabranjen ulaz na ovaj travnjak.

Aljo slegnu ramenima, kaže natakarim i vas i vaše vam stađune i vakumli blentare; ceger pod ruku i kod Bajrića. Tamo ponekda zaluta neki od mahalaša; niko od konzilija, možda Mojsije,ali nije nam prijavio.

Sada Alju možete u kafani Višnjik na Bjelavama vidjeti, i to samo nedeljom kada Sarajevo igra. Sjedi on, na stolu dvije cigle, neumotane i klipača.

Natakari ti on tranzistor na uho, ovi mlađi i ne znaju šta je to. Nema prenosa, nije bitno on Haseta slinu i Osima štrausa i njine majstorije i driblinge žmiri i na haberu gleda i smješka se.
Ponekad uzdahne, to majstori, tako se fudbal igra. Zapali cigar, duboko udahne pa još dublje izdahne, dobar gutljaj iz klipače srkne. I sve tako u krug i ukrug,i opet i opet dok ga ne šukne i na hastal glavu ne prisloni.

Glavu prisloni i zaspe ,da bi meštre bez obzira na boju i i čehru: i sanjo i gledo i uživo, ako treba i sebe ciglama ponekad o glavu bubo. Samo ovi puta, nježnije i obzirnije. Skonto glava je njegova i jedva živa ostala. Rat i zabrane mu pomoigle da pameti dođe.

Što ti je vakat, rat sve natandario i nema više:

– A sada spektakl.

Rat svu slavu čudesima svojim pokupio. Ali ima popravnog , uvijek ga bilo.

Za nevjerovati

 

Joj,  ljudi da ne vjerujete !

Kakvih smo se novogodišnjih fora nakačili?

 

3. Januar / Sječanj je treći dan 2018.

Koje li koincidencije.?

 

Šta su do sada radili teoretičari zavjera. Kako ovaj sumnjivi detalj niso primjetili?

 

I još nešto . Pada usrijedu. Za nevjerovati koliko slučajnosti!

 

Još ako bude pado snijeg , ili još bolje ne padao, to bi tek bilo vrh mraka, kada on padne,

a od nacista i 1991. ne sviće.

 

Još , ako do kraja godine bude 362 dana to će biti katastrofično.

Saznaćemo tokom dana , abakus nam se pokvario, a kompjuteru crkle baterije, ne možemo izračunati.

Probali na prste nešto nam se ne slaže. Sve kontamo da nam neko nije podvalio prestupnu.

 

Ma ne godinu, nisu godine naivne da ih neko može podvaljivati. Nego prestupnu rotaciju trgolavate nacionalističke fukare.

Nemamo mi ništa sa pljačkašima , peremo ruke.

 

A onda sa jednim strahom se veže drugi.

 

Uvaliće nam imbecili zemlju ravnu kao plohu, a nećemo ni osjetiti.

Pa onda vanzemaljci nam prijete invazijom.

Ko da nam naših pržunastih vanzemaljaca , koji nam na suho deru kožu,  nije dosta.

 

Poslije toga će nam cijelu godinu prodavati bubrežnjake , da Bosna nije Bosna , oliti Bosanska

nego je  kroatjanska, srbaljska  i turska.

Sa ovom ,potonjom kretenskom bedastoćom  ćemo lako.

Samo im kažemo idite u hrvacku,srbljansku i osmanlijsku pa tamo budite šta želite-

Možete biti i građani drugog i trećeg  reda.

 

U Bosni zemlji Božije milosti rezervisana privremena prebivališta, samo za građane prvog reda – za BOSANCE,

Bogu mile ljude.

 

I vi nama ne vjerujete da je sve to za nevjerovati.

Vrlo neljucki.

Debina individualna dubioza

Deba  jednom imao veliku dilemu o mogućnosti uvođenja limarenja u takarenje. Razmišljao i razmišljao ali ipak na kraju  odust'o.

Kaže; lim i takarenje ne idu pod ruku. Gdje si u tanježa vidio takarenja.

Žao nam zbog odustajanja  jer to Debi u pravilu  ne pristoji. Napose u izvjesnim pozicijama. A toliko se mučio i razmišljao.

Takođe nam je uskratio mogućnosti ubacivanja jedne nenadmašne blic filozofije u neke riječnike ili enciklopedije.

Mudrost je bila toliko kompresivna ,izvaljana i istucana emocijama i strastima da bi sigurno bila dostojna  mnogih antologija, jal’ književnosti, jal filozofije, ali u najmanju ruku astronomije.

Ako nije prevazišao Aristotela ,Nostradamusa i Dostojevskog, njegova poetika je sasvim sigurno vjerodostojnija od gluposti Dantea, Getea, Šekspira, Njegoša,Borhesa i drugih ubleha. Dobro ; oni su bili hadumi ili hadumice,poneki i tetkice, pa nije teško biti umniji i poetičniji od njih.

Limarenje  ima one minimum  tri i po najpoželjnije karateristike za takarenje: prešanje, kompresija,  valjanje i tucanje. Ima tu još mogućih opcija ali tri i po bi bile sasvim dovoljno. Ali ovo nismo još muhurali ,jer nismo pitali ni Jelene ni ostale ženske dijelove konzilija. Ipak se ovdje najviše o njihovoj svili i kadifi radi.

Poslije višemjesečne nesanice i prerispitivanja Deba je  ipak  odustao i limarenje prekrižio iz popisa istoznačnica  takarenja.

Kaže tandaro , ti tucao, valjo ili prešovao ne mereš ti njoj ni pera odbiti , a kamo l’ je stanjiti. Ona ti ko skočiguma ili neki perpetum mobile.

Što  više naliježeš na nju , pa joj opisane radnje opetuješ i opetuješ;  ona jača i raste sve više i više, i ne prestaje  dok ne implodira ili eksplodira. Šta ti Deba zna kako mu to funkcionira. Nije ni miner ni inženjer; ponajmanje ajnštajn ili neki stručnjak za fisiju.

Ni njima nije jasno kako nešto može i implodirati i eksplodirati .I to skoro u isto vrijeme.Maksimum par desetaka sekundi razlike;ali samo u onim akstremnim slučajevima kad prešanje,kompresija,valjanje i tucanje pomahnita i postane neodoljivo raznostrano.Ili kad je zgorelica u pitanju.

Deba to implodiranje i eksplodiranje svako malo osjeti na sebi.Kad implodira, njemu se sve neki biljezi pojave ko šljive pred kazan za rakiju.Kad ekaplodira isto ko da ga geleri grebu po leđima i ostave krvave pruge. Reko bi čovjek obeznanila se žena, pa ne zna šta radi.

Taki je svaki pametan insan. Postane hajvan.Ženana ga smota i smunta, on se htio ne htio limarstvom bavi. Često mu njena rabota i na obraz iz čista mira zasjedne. Šta sve insan mora pretrpjeti da oluk napravio.

Za nevjerovati, za riplija je, kako se  ljepotica kao ptica feniks, eksplozijom ili implozijom svejedno je; ponovo  rađa .I   još milija, ljepša, bolja,  toplija i slasnija bivstuje.Onda takva  po mozgu; kojeg svaka  hablečina u tren zagubi; rovari i vlada.

Deba ,kakav  je nedokazan, sve  nešto misli  kako mu ta neka, za valjanje  od rođenja zrela mozgovne smicalice pravila. Nije mu jasno kako je njegova glavurda, više neki oveći cocin bubanj, mogla izaći iz onog grmića, malog majušnog a tanušnog. Nema veze što je majčin. Prvi miris u životu koji čiovjek udahne je miris đardina, kaže Dobri.

Natakarim ja đardin.Pored tolikih lijepih narodskih imena za paplicu malu,a nezasitu ,on izabro da je bašćom zove i to malo većom.A opet sve nekako ko da ima pravo.Moraću,kaže Deba sam sebi,malo više razmislit o imenima slatkice moje.

Kasnije , kad mu se glavurda izbalansirala sa onim bez mozgašem, on se ibretio kad onaj dole nešto radi , a mozak mu u isto vrijeme eksplodira ,kad onaj implodira. To mu nije imalo nikakve logike. Na te neke implozije i eksplozije, to vremenom uhavizo, iako nije razumio.Kako neki tako neki malen stvorić može u kosmičkom smislu remetiti logičke principe? Nelogičnica jedna draga.

Skonto on da mu to ko struje dejstvo dođe. Gdje god te struje strefi svog te potrese. Eto taj naučni princip elektriciteta i prvodnika i gromobrana shvata.

Zato on zabode svoj gromobran u prizemljenje in misli da je siguran. Viđu vraga, njega opet nešto hek posred mozga i sve mu vijuge poremeti. On uporen kakav je bio, stalno sve ponavlja, opet i opet i više od dvadeset puta, obnoć. Ono uvijek isti rezultat:

Ex capito, ex astris ex nihilo riknuta scientia poetica. Što će reći takari lud zbunjenog.

Fizički nikad problema nije imao ;to smo pročitali. Ali da skonta i shvati pogančerku nikad nije mogo. Ko će je skontat il’ shvatiti od čega je sazdana kad funkcionira na antigalaktičkom principu?!

Nema struje, a drma ko tri puta po trista osamdeset volti i sto wati. Ti je valjaš, kompresuješ, tucaš, bubaš, takariš, tandaraš (sada bi Deba nabrojao i objašnjavao njemu 130 znanih sinonima i još namjerno ispušteni koji pride), ali vremena se za to nema pa ga skratismo.

Daj ba Deba ,skrati , daj pouku; kad već o basnama pričaš.

On ni habera, već nastavlja. Ti sve činiš da joj se umiliš ,a ružica te strujom mlati. Nisam nikad čuo da šećer ima veze sa strujom. Nije baklavica , ni slatko ili pekmez da  joj se  onaj naš slunto umiljava.

On se tamo kofrči ,maltene te buba u prsa junačka, a ona ga samo tresne i on u bandak. Mora mu se hitna zvati i vještaćko usta na usta davat. Nekad ni to, pa ni sajle dizaličke ne pomažu.

Jes da je blesav ko da mozga nema; ali kako će u bandak pasti kad vidi tu rosnu antigalakticu. Umjesto da se ukruti i počasnu stražu antilogici živahnoj i raspjevanoj, joj mamo mamice, daje i daje, ako treba danima, on svako po sata-sat ,meita se igra.

I kakvu bi pouku izvoljevali kad se bezmogovni gromobran i antilogičnica i antigalaktica stanu u limarenju naduravat stanu.Tu pameti nikakve nema ,a opet mišterija i nauka živa.

Ukoliko smo se mimoišli u mišljenju , ondarake vi dajte pouku u ovoj našoj mozgalici.

Možda ste vi pametniji;nikad se ne zna.

 

 

Novogodišnji igrokaz

Smjena stađuna oliti vakata

 

 

    

Novogodišnje slavlje

 

Iskrice zimskog jutra

 

 

  Danas je  01. Januar / Siječanj 2018.  godine.

Nekome je nedelja , a nekom ponedeljak . Sve zavisi od trpeze .

Nekom se posrećilo, nekom nije. A jopet nekoga glava boli, raspada se. Da nije Bosanska, navikla na sve, kao da je od mramora, čo'ek bi rikno, načisto.

A ipak, sve zavisi od konzumacije. Ako je bila skupa, ništa se tu ne može učiniti . Otišla lova, anamo onaj jao pao, dabome takulin , na niske grane.

Ona se godina rasplakala k'o svaka stara godina.U 00 00 časova , u onaj statični tren poljubaca i čestitanja , predala žezlo i krunu novoj misici. I ode u mirovinu.Historija će suditi; jal zasluženu, jal beternu.

Jal za škarta po individualnim učincima. Ti su vrlo takarli i vrlo pogubni. Mnoga je ljubav zaplakala i otišla sa Starom damom.

Ne znamo šta da kažemo!?

Malo smo zabrinuti.

Smjena godina na ovakav način nije nikakav fol. Doleti ta Nova godina nenajavljena. rekoše nam da smo blečci. 365 dana se ona najavljuje , a mi iznenađeni.

Nismo blečci , samo hoćemo reći novu misicu ne poznajemo.

Mogu nam uvaliti šta žele.

Može se neka stara, beternija, prerušiti i doći da nas tandara i da nam ne da disati . Čuli smo ima taj neki liftting .Mi mislili to je inženjer za lift ili lift specijalno za injženjera, ali nije. Time se lice i šta ti mi znamo (joj,kuku levatima), još može srediti da bude ko novo.

Kažu i onamo ona, bušna ko cjedaljka ili još bušnija od sindžira, se popišmani i neće da se buši i postane ko nova. Ali dotična ne mere više piškiti ko iz lavora, već na slamćicu. Sve nam je jasno, osim ovo na slamčicu. Ako je ko nova kuda je proture.

Valjale bi Ujedinjene nacije donijeti neku vehtu rezoluciju, sa uslovima za natječaj za Novu godine. Nabrojati uslove kako samo oni znaju. Cifrasto, zakukuljeno, zamumuljeno i nedjelotvorno, da to ni pas sa maslom kao i obično ne bi pomiriso, a kamoli svario.

Recimo vako:

Aplikacija za novu misicu te i te godine, da se ta i ta, taka i taka, mere prijaviti samo ako ispunjava ove i one uslove, na onaj ili ovaj način. Svaka korektura i nedosljednost u CV se ne toleriše. Ukoliko dotična ima mitološke kvalifikacije , beterni CV se prihvaća. I nema nadogradnje himena. Il je bušna , il ‘ se jemala takariti sa generalnim sekretarom , ako nije prije toga sa vaskolikom CIA.

Kako sada nema nacističkih ratnih zločina, za sekretare UN bi trebalo početi birati ratne zločinace iz Ruande , Srbije,Hrvatske , Crvenih Kmera ili nekih nižih demokrata. Ista fela.

Međutim, kandidatkinje se namah pobunile a da ni jedna nije poslala CV.

Kažu , taki koje vi predlažete su jal pederi, jal hadumi ili pretile razrooke fukare. A to mu na isto izađe. Ni jedan ne može potrefiti anamo onu, ako su ikad i čuli za nju. O muškim loknicama i gospojicama nećemo ni trošiti riječi.Njima smo namijenili nove Sodome i Gomora,kao i ovim nabrojanim.

Mitološka kvalifikacija nema nikakve veze sa hostorijom i guslama,već isključivo sa penezi oliti petro dolarom.

Kada se kandidatkinje prijave organizuju se demonstracije.

Nije boni ulične ili guslarske,oliti prangijske, nego demonstracije u smislu predstavljanja.

Vi bi se namah bunili , a godina nije ni izabrana.

Nije ni čudo što UN nema povjerenje u pučanstvo. Zbog nepovjerenjai ne radi u njegovom interersu.

E , heto vam, sad. Samo se vi bunite.

Kako se velike sile sa pravom veta nikad ne bune. Oni samo veto ili zapret stave i gotova priče. Onda se međusobno lijepo dogovore uz flašu kurvoazijea, podijele interese , klepe svu moguću lovu i to je to.

Mi se pitali zašto se kurvoazije ne zove Žestoki Dry Red Black Afrokurvoazije. Tako bi se svi potamanjeni narodi našli u bjelačkom mraku od pića. Kad ima Red Bul, Black Daniel i Bik Koji Sjedi zašto ne bi imala i Mehka Crvena Crnoafrička Kurva Azije. U jednom imenu pobrojani svi potamanjeni i tamanjeni narodi i oni koji se i dalje tamane.

Ovi mali , se samo nešto bune i demonstriraju,na terorizam pozivaju. Zato ovi disciplinovaniji, koji imaju veto umjesto žezla, moraju biti malo oštriji. Ako treba ,valja nekoga i ubiti ili silovati, za nauk onim drugim, da ne dižu prašini.Nije bitna masovnost.Ono bolje se plaća , ako je masovnije.

Eto kakvi smo vam mi. Bira UN misicu, a mi našli tabiriti politiku. Izvinjavamoi se, mlogo se izvinjavamo.

Mi , čim pomislimo na žestoko a ljuto, na umj nam pane jal đardin , jal znate već šta. Nekome se posreći da mu je žena takva i još plaho voli surbote. Ne one koje su prošle, već ove nadolazeće. I kod žena je svaki dan surbota, ili bi htjele da bude.

Kad bi se formalizmi ispunili, cjelokupno svitsko pučanstvo glasa i nema veta i zapreta.

I tako izaberu novu godinu koja je:

-Mlada i prelijepa,visoka i stamena ,vesela i muzikalna, manje takarli , ali voli takar iznad svega, kako to misici dolikuje.

-Pametna,obrazovana,inteligentna ,snažna i snalažljiva.

–Obavezno mora biti Vila koja ima nekoliko čarobnih štapića ili Anđelica velike moći.

Ovako na papiru to idealno zvuči.

Ali ovi veliki , kaki su imaju tehnologiju u malom prstu. Ubacili bi neku baju i opet bi izabrali neku opajdaru po svom nacrtu.

Dakle nemamo šanse da izaberemo godinu po svom izboru. Možemo: ili pjevati borbene pjesme ili ne pjevati borbene pjesme. Nema treće solucije.

Pitate zašto pjevati borbene pjesme?

Ko pjeva zlo ne misli!

Postoji jedan tračak nade,da godina bude po našem izboru. Recimo da se veliki zabave o svom jadu.

Kako , pitate vi.

Evo ovako crtamo mi:

Jel sve svete knjige pišu o uništenju silnika , pogana, bogohulnika , zločinaca i pederčina i njihovih jataka?

Pišu.

Jesu li uništeni, Nojev narod,faraon,sodoma i gomora, zemlja Mu, Atlantida, Babilon, Grci, Izrailjci, Perzijanci, Rimljani, Turci, Španci, Briti, Rusi, Staljin,Mao,Sadam,Gadafi i slični? Neki su se samiubili – one kukavice.

A recimo,jesu li Velikokroati i Velikosrbalji se pritajili ko svi grmalji. Ali kad tad. Red niko ne može izbjeći.

Jesu , a nisu.

Šta nam je ostalo. protzabirit?

Još samo glavne bogohulne kolovođe / golovođe Vatikan i SAD.

Za Vatikan se ne brinemo,on se sam urušava, ide na ruku Nostradamusovim proročanstvima i zavještanju iz Fatime.Ne mogu oni ništa sakriti. Ako misle da nisu upoznali svijet sa pismenijem iz Fatime, nikako ne znači da se ono neće obistiniti.

2056 ili 2o65. godine. papir se malo zamrljo pa nam izvor nije siguran u godinu.

Dakle ostale su samo SAD.

A SAD imaju: Tihi i Atlanski okean,cunamije, Jelstounske mega vulkane, ,rasjede,tornada i još mnogo prirodnih ljepota i sila. A i sa neba ponekad nešto hekne, dritou Ameriku. Pitajte diniosauruse.

Nebo je uvijek znalo riješiti probleme nevinih i odvojiti ih od silnika i iskvarenih ljudi. Ovi potonji i ne vide, ali je razdvajanje počelo. A i nisu neki ljudi. Prije bi se reklo neljudi.

Poslije razdvajanja dolazi samo jedno , joj , sa ili bez : mamo mamice.

Naravoučenije:

Pazite s kim tikve sadite. Mogle bi vam se o glavu obiti .