In memoriam my Dear Baby

by Little Prince

 

grad čednosti  cvijeće  polavi velovi 5   Svijet snova

ona spava  Grad čednosti pred zoru  Razigrana duša  Radovanje

Oprost   Zvijezdice  Zemlja svjetlosti  Jedinstvena maglica 

  Muzika ljubavi  Dobro mi došla i hvalati Sleđena rijeka  Ne osvrći se malena

 Blažena Luca  Kapija       Rajske dveri  Svjetlost

 In memoriam mojoj Malenoj

 Mali princ

 

U njegovom srcu jedna nada

da će stići u polje ljubičica

i tebi dati zaljubljeni osmjeh

čednu i prirodnu ljubav

još samo jedan jedini dan

još samo jedno jedino svjetlucanje.

 

Tada ćeš znati

da ga gubiš zauvijek

odlučio je da umre

ako ćeš se ti osjećati bolje

u njegovom srcu ostaješ

mila Luce.

 

Ova je pjesma

o Malom princu

njegovom ponovnom rođenju

i njegovoj ponovnoj smrti

ali nije tužna

zato,poslije njegove smrti

ti ćeš se osjećati bolje.

 

On može otići i kasnije

ali ide sada

na početku tvog novog dana

kada ti nećeš moći reći

nemoj otići sada

ti možeš ostati duže

i ti možeš reći valjda

i možeš spavati u miru.

 

Novi dan je pred tobom

Nemoj plakati mila.

   Djeca u zagrljaju

 

Malena u cvijeću Zaljubljene duše Smiraj MjesečinaPraznik ljubavi

Bilo je Badnje veče.

Noć prije nego što je mila Luca odlučila da ode na bolje mjesto .

Bila je malo umorna. Ležala je uspavaćoj  sobi na bijelom ležaju snova, presvučenom u plave boje njihove ljubavi.

Dobri joj je pomogao da se obuče u anteriju boje neba i da joj rasplete kose.

-Bože mili,kako je samo lijepa. Gospodarum moj , ja za sebe nemam želja. Sve su uslišene. Molim te, još ovaj jedan jedini  put, podari joj mirnu smrt.

Kamin je ugodno gorio.

Poželjela je da joj Dobri  čita  stihove.

Onda se uspravila i zamolila ga da joj da jednu cigaretu. Onu žestoku, da je malo prodrma.

On je  zamoli  da se strpi ,  samo tren.Iz dnevne sobe je dogurao kolica. Na njemu je bila flaša kurvoazijea, dvije neotpakovane kutije cigareta plave i bijele boje; Drina bez filtera , Gitanes, zlatni upaljač  ,grozd rozaklije, zdjelica ribizli, tulumba i baklava.

-Prestala sam da se pitam odakle mu zimi ribizle. Odavno sam shvatila da ima tako jako snove i prejaku ljubav da sve može.

Luca se nasmiješila,sigurno ima dvadeset dva zrna ribizli i dvadeset četiri zrna rozaklije.Njihov  je, paran broj , a njoj se nešto ne broji. Gleda kako on radi to što radi. Za trinaest dana njihovog ljeta, trinaest godina njihovih ljeta i trinaest njihovih Božića ona se divila njegovom autizmu. Nikad nije zaboravljao ništa, ni slijed ni raspored. Ljubav ponajmanje.

Na um joj pade neka scena iz jednog požutjelog pismena:

Poče pjesma . Dobri uzima kutiju cigara. Gitanes su , Frka zanosno pleše, ali se ne glasa. Hoće Dobri da  skine celofan. Ima on, i onu svoju Drinu bez filtera, ona je otvorena. Spušta Gitanes, uzima Drinu , otvara poklopac , uzima cigar, lagano ga o kutiju lupka, stavlja ga  u usta, prinosi upaljač pa zastane, nešto se premišlja. Spušta cigar.

To je već previše usporeno za Debu. Upečio oči na Dobrog ko reflektori na Camp Noe i ne trepće. Čim to vidje i Lenji se meškolji i budi. Gleda Debu, pa Dobrog , pa Mojsija. Niko ne obraća pažnju na njega. To je dobar znak. Mojsije potpuri valja, Senom brodice plove, Modra rijeka blista, more se valja, sve je kako treba. Krajolik i muzika se stapaju. Biće dobro, konta Lenji, nikog nije moro moliti ni išaretiti. Zna , zakuvaće se.

Dobri pogledava na spušteni cigar Drine, a i  Ž'tan. Pa pogledava  i na Vecchia Romana i Curvoasier . Dileme su sveopšte. Natakariš ti Hamleta i Otela zajedno. Njihove dileme su ko igra klikera naspram ovoj igri staklenih perli.

Uhvati bocu kurvoazijea , u ruku je prima, obrće i razgleda. Neko bi reko nikad flaše staklene, a ni pića nije vidio. Pogled mu se utopio u slova. Čovjek bi pomislio jal  čita jal ne zna čitati , pa se pravi da čita. Jes kad ne bi znao da Dobri osim vule vu kuše ave’ k0 mu'a i takvih tričarija , od francuskog ništa nije znao beknuti , a kamo li pročitat. To je dovoljno da Deba i Lenji počnu  dijalog  na visokoj nozi .

-Baš si glupak Deba, ne čita, on  boju gleda.

-Natakarila te boja , šta će mu boja. Nije žensko da vidi ima li menstruciju ili bijelo oprano.

-Jel’ prosuto po vešu.

-Kakav te veš spopo, ja o onim žemskim bojama , ti o vešu.

-Ja konto žena veš mijenja kada ima jal’ jedno jal’ drugo , barem jednom dnevno.

-Što će mjenjat gaće jednom dnevno nije luda. A i što će joj gaće uopšte, ako ih treba svako malo skinuti. Gubljenje vremena.

-A ako boja procuri , jal bijela jal crna.

-Uzme praznu  flašu kurvoazijea , pa u nek’ u nju boju sipa , da Dobri ima šta zagledat.

-Jesi mahnit, ne gleda ti on taj poganluk, on po boji vidi koliko je konjak dobar, jel’ dovoljno star,jel’ sazrio ili je uranio ili odocnio.

Naglas se smijem i pitam se kakve finte sada blesani rade.

Dobri mi odgovara.

-Sada su u Svetog Ante na ponoćki. Mole biskupa ko panju ,  da ne počinje sa ponoćkom , odocnio im jaran Mujo.

Vikar Vilić će pitati :

-Kakav te Mujo sada spopo?

-Kako ba koji Mujo ,to je naš jaran Deba.

-A koji si mu ti?

-On je Lenji , Mujin jaran.

-A koji si mi ti?

-On je Herco , Lenjeg pajdo.

-A Brada koji si mu ti?

-On je Mojsije propovjednik i najbolji prijatelj Malog Princa , kojeg od milja zovu Dobri.

-Ko ga zove Dobri ?

-Svi mi, samo ga Frka zove Mali Prinče moj.

-A koji si mi ti?

-On je Baška Baša,  raspuščenica San.

-A koja si mi ti lajavušo jedna, ovo je nebeski hram?

-Ona je Zlata Mojsijeva ljubav.

-Koja si ti firaunko jedna.

-Nije ti Lela Jela Jelena  firaunka, mater ti je – ne bi dala Frka na Lelu Jelu Jelenu , koja se izmicala ustranu od Herce. Prevario je , jednom  ali za sva vremena.

Uto bi ušo Deba, svi bi se okrenbuli biskupu:

-Eto sad možeš početi  misu. Mojo došo. Požuri , što si  stao, ti sada docniš , vidiš da te pičanstvo čeka!

Deba bi prišo konziliju i tako tiho da su  ga čak u   Katedrali  jedva čuli:

– Nigdje ne nađoh Dobrog. Mora da su ga one ljepot noge opet privele.

Malo me nasmijo, malo me u jednoj šali proveo kroz konzilij. Nije zaboravio ni moje noge sa prvog susreta pomenuti, a ni dane našeg prvog ljeta. Sve naše godine je ubacio u par riječi.

Ustaje, malo ih pomiluje, poljubi oba koljena i navuče ćebe koje je spalo. Meni toplo u grudima, vali se prosuše tijelom. Ja ga sa čežnjom gledamm, on lagano  priljubljuje svoje usne na moje. Znam šta misli. Nigdje nam se ne žuri.

Bože mili , kako sam bila sretna sa njim. Koliko me samo boljela ta ljubav.

Uzeo je flašu, zagledao je, obrnuo, okrenuo i nasu   dva kurvoazijea u kristalne čaše. Prvo onu lijevu do srce  od srca. Zatim onu desnu nevjernu, lutaličku. Uzeo bi kutiju žtanke , tanano bi pomilovao celofan do se Ciganka probudi. Onda bi nježno , sasvim blago odvojio celofan. Ciganka bi zaplesala . Otvorio bi kutiju, stavio dvije cigare usta , pripalio ih. Meni stavio među usne jednu , sebi drugu. Meni lijevu , onu ljubavnu od srca . Sebi ono desnu, nevjernu , skitalačku.

Povukli smo dim , istovemeno i otpuhnili ga neistovremeno . Ja ga nisam otpuhnula. Ja sam se zakašljala, nije mi prijala.

-U zadnje vrijeme  cigare su sve lošije, neku krđu stavljaju u njih. Pokušaj manji dim.

Poslušam ga i više ne kašljem i uživam u njoj.

Tada počinje igra rozaklije, ribizli , baklave i tulumbe.

Jedno zrno grožda ja  njemu, on zrno meni. Komadić baklave ja njemu, komadić tulumbe on meni. Ja njemu zrno ribizle, on meni i tako dvadeset dva puta. Između svakog po dva poljubca .Ja njemu jedan, on meni jedan. On bi kao nespretan bio, ispala bi mu rozaklija ili ribizla .Nije se stidio da mu i tulumba ili baklavica ispadu. Onda bi ih tražio, dotaknuo bi  mi butine, nekad grudi, nekad stegna, ništa nije ostavljao na miru.

Nespretnjaković jedan .Čak bi ponekad i usne mašio i u lice , uši, vrat i grudi me ljubio ,kao da traži ono što mu ispada. Ja sam se smijala, odgurivala ga. Govorila mu da je smotan i blesav. Da aje ljubav moja. jedina. Njegove su oči iskrile, sve bi mi je  bliži bio .

Odjednom bjeh naga i uzbuđena bila , a da toga nisam ni svjesna. I onda mu je bilo lako da me ubere. Tako je bilo ovo veče. Meni nije padalo na pamet da bih mogla voditi ljubav. A evo ja je vodim, i isti žar iz mene izbija kao onu našu prvu veče , prije trinaest godina. Valovi ljubavi iz mene biju, on ih prima i jača ih i šta ću nego se predati i vrisnuti: Joj, Dobri Dobrice.

On me ljubi i ljubi, nježno miluje i uranja se još samo tren i onda me preplavi zahvalnost i ja ga stišćem i ne dam da mi opet bježi.

I dok se  grčevi polako smiruju, otvaram oči i vidim on je vesao , smješi mi se i kaže:

-Volim te, malena moja, nemoj mi ići, ostani..

Nemam izbora , već mu odgovaram:

-Volim te prinče mali, ali vrijeme je došlo. Umorna sam i moram spiti. Drži me za ruku. Biće mi lakše kada znam da si tu.

Mali princ je ljubi, ne grčevito i bolno.Već lagano i nježno. Zna sve je u parovima. Ponekad je ignorisao  parove. Nekako je on uvijek ostajao bez svoga i bojao se ponovo upariti. Primo je za ruku i suzama joj orosio toplu ruku.

Bolero je svirao, njene prelijepe oči bile su oblivene suzama zahvalnosti.

Dok je tonula u san, pomislila je:

-Nisam znala da moj maleni ima suza.

Smrt je strljivo , u uglu sjedila i čekala.

I onda se muziku okrenula .Tokata i fuga u D molu je nebo dozivala.

Lucina poslijednja cigareta  Copy of ona spava crvena Autoportretova ljubav   Mali princ

 

Little prince

 

In his heart is only one hope

that he come in field or the violet

and give you his lovely smile

modest and naive love

yet only one day

yet only one twinkle.

 

Than you would know

that you lose him

for ever

he decide the dead

but you should feel better

tomorrow

in his heart you stay.

 

This is sing

about Little Prince

his against borning

and his against dead

but he is not sorrow

because after his dead

you feel better tomorrow.

 

He might have gone letter

but he going now

on begining your new days

when you cannot say

don't go now

you ought to have stayed longer

aan you oughr to say maybe

may he rest in peace.

 

New day is front off your side

and don't  cra my dear Baby.

 

Bolero je svirao, njene prelijepe plavetne  oči  su  se u snu smješile. Ljubav je pobijedila.

Smrt je strljivo , u uglu čekala. Mali princ je zamolio da malo prošeta u snježnu noć i osvježi se. Niko neće pobjeći.

Smrt se postidjela i izašla.

I onda se muzika još jenom  okrenula.Tokata i fuga u D molu i Biolero su se izmješali  i malo stišali.

Malena je  je zaspala i više se nije probudila. Dvadeset četiri sata je spavala.Toliko je bila umorna.Dobri je želio da je to san ozdravljenja.I čitao joj pjesme njihove. Čitao i čitao , a muzika je sama lelujala. Ponekad bi se čulo i Alelujah.

Ljubio joj ruke. Cjelovima kvasio usne želeći joj dati godina svojih. Milovao kosu koj je sve manje iskrila. Glavu polagao na grudi koje su sve tiše sanjale. Govorio da je voli .Da je ona njegova Malena što ljubav znači. Luca je postajala prozračnije.

Mali Princ je je pogasio sva svjetla, otvorio prozor okrenuo se ka Malenoj. Ona je još bila tu.

Postajala  je svetlost, kojoj on prilazi i ljubi je. A suze koje ne žaluju , već slave ljubav, na usne joj spušta. Ona zatrepće očima, u zakutcima njihovim Dobri sluti riječi  : l

-Ljubavi moja jedina.

Nije ih uspjela otvoriti . Samo mu je ruku blago stisnula. Znala je da je tu. Ni uzdah nije pustila. Tek jedna grlica plava mu slijeće na lijevo rame. Kljunom mu dotiče usne, vesela je , razigrana ,ali on zna da mora ići.

Odlerpršala je.

Dobri ju je čeznutljivo gledao i mahao, dok se ona spajala sa tisućama pahulja bijelih i leprešala ka nebeskim dverima. Ne zna šta mu je. Nema sunca, a njemu oči vlaže.

Njegove molbe su uslišene.

Umrla je mirno u snu, pred samu ponoć ; tačno u vrijeme kada su se prvi put spajali. I  sinoć , poslijednji put .

Smrt je kasnila jedan dan.

To je bio njen poklon mojoj malenoj.

Rastali su se u blagoslovljenoj noći.

 

Pjesmu o Malom Princu je Luca pjevala u ljeto godine kada će umrijeti.

Pisana je na engleskom 1984. godine.

Prevod je napisao Dobri. Nama se svidio.

Pjesma koja slijedi je naš mali prilog ovoj večeri. Pisana je  par mjeseci prije njihovog  rastanka.

Nije pročitana one večeri kad su se opraštali.

 Muzičku pratnju  je odabrao Dobri.

    Tanja

Vali Livade pokraj Modre rijeke Nebeska ruža Rađanje

Poklanjajući ruže

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju tvojom

imam samo devedeset dana

tri po trideset

za molitve

mirisnih sanja

Za ljubav mnogo dara

iz malog parka beskućnika

deset pupoljak ruža

za tebe  ubraću mila

za snove jednu orošenu

za tugu drugu žutu

za sreću treću šarenu

za tebe četvrtu zelenu

za samoću petu safirnu

za nježnost šestu ružičasti

za vrlinu sedmu plavu

za nevinost osmu nevinu

za ljubav devetu rubinovu

za nas desetu duginu

za mene neće ostati ništa

zato sad bolero puštam

poklanjala si mi sebe

najljepšu od svih.

 

 

Ljubavi jedina

Kunem se ljubavlju mojom

Ostalo mi je samo četrdeset dana

trideset i deset

za molitvu

mirisnih sanja

za ljubav nešto dara

iz velikog parka beznađa

ukrast ću samo za tebe

poklanjati drugim

četiri ružina pupoljka

prvi bijeli neotvoreni

za prvu godinu snova tvojih

drugi safirni skoro neotvoreni

za drugu godinu čežnje tvoje

treći rubinov poluotvoreni

za treću godinu tvoje ljepote

četvrti crveno žuti rastvoreni

za četvtu godinu poklonjenu

nevinosti mojoj  i tvojoj

staviti ću ih u kristale nade

gledati mirisati iščekivati

kada poslijednji pupoljak  uvene

ostaće ti samo ljubav moja

kada rubin odsjaji

sanjaće me ljepota tvoja

kada safir popada

ostaće ti čežnja moja

kada bijeli potamni

ostaće ti snovi moji

prestajem da plešem

i da se molim

muzika mi donosi tebe

najljepšu od svih ruža

Luco Malena.

 

Plave ga oči nježno gledaju ,

dvije su suze iz njih kanule.

Iz lijevog rubin ljubavna

iz desnog safir milosna

Očima ga zovnu ,

on joj priđe,

ona mu šapuće i kaže

Poljubi me i zagrli me

molim te.

Tako sam umorna ,

a i hladno mi je.

Djeca se za ruke primaju

leprašaju sa grlicama i ružama.

 

 

Bajram Šerif Mubarek Olsun

 Vrelo ljubavi

Velovi Sarajeva Grada čednosti Nebeske suze 1 Svjetlost i milost Anđeo Nebeski 1

Vjernicima

Bajram Šerif Mubarem Olsun

Neka vas ova pjesma milošću Božijom datakne.

Neka svim ljudima dobre volje,

ovaj sunčani dan i svi potonji

donesu sreću , ljubav i mir.

Život je i lijep i prelijep

samo se čvrsto prihvati Božijeg užeta

i vaša duša će se biti zadovoljna.

Milo moje dijete

 

 

Milo moje dijete,

 

Bebice moja

i ti danas odlaziš.

 

Znaš da sam te ja rodio.

pričali su ti

mater te samo nosila.

nije bila od dvoje djece.

 

Život sam isplakao ,

moleći se Bogu Milostivom

dušu sam slomljenu

ponovo lomio

da mi podari tebe.

 

upamti milo dijete,

Bog  je  moj Dobar

reče mi

neka  joj  Sanja bude ime

sedam godina je sanjaš

Gospoda svoga moliš.

 

kad On reče budi

ono biva.

 

danas ruku tvoju dajem

moram radostan biti

a boli

mila moja

 

boli a ja ću sa zaljubljenim pogledom

sa tobom plesati tvoj oproštajni  tango

i praviti se

život je igra

 

ti ćeš stajati u  bijelom

putevima tvojim oditi

očeva  Grlica svija svoj dom

a njemu se srce kida.

 

 

Mila moja

ako vidiš suze u oku mom

pomisli da sam u sunce predugo gledao

ili me grize dim cigarete koje nema

ili   neku Grlicu

moju Tišinu snim

da mi bude lakši odlazak tvoj

ili rastanaka naš

to već svejedno je

 

 

Malena moja

sretno ti bilo

ne misli da se ja ovo opraštam od tebe

imam još malo nekog posla

ovdje

 

još riječi

nježnih i milosnih

ima u duši mojoj

onih što sam tebi pjevao

a ti se smijala

i nježila

 

riječi su čudne
samo klize
Miloj djevojčici
da ih čednošću svojom
oplemeni

Mila

Pjesme koje
ti poklanjam su slike života moga.
Ti odaberi najljepše

nosi ih životom svojim

 

 

Djeci mojoj – Hoću da znate

 

 

Djeci

Hoću da znate

**

Hoću da znate

nije sve ono što vidite

kada mene gledate

izborani starac

malo napuhan godinama

sjaja i raskošem prošlih života

koji često opametuje

radi po svome

unatoć vašoj brizi

nerazumu mojih činjenja

 

Hoću da znate

u jednom kutku mene živi beba

koja tek je proplakala

i boji se strašnog  svijeta

koji će poželjeti uprljati

ćednu djetinju dušu

 

 

Hoću da se sjećate

par vijuga dalje ja sam dječaćić

koga majka i baba na grudi povijaju

dok se smješim na majušnu tek rođenu sestru

i dva brata u neshvatanju rođenja života.

 

Hoću da bolje pogledate

vi vidite jedno ohrndano biće

vama drago

volite ga

ali opet nekako vam teret

njegove ruke milovanje

iako ništa ne traži

samo kukuriče budite dobri

osmjehom vam ljubav poklanja

 

Hoću da bolje pogledate

iza tog možda umornog osmjeha

decenije briga i ljubavi

kako ćete ispasti

u molitvi Bogu Jedinom

molim te spasi  ih od zla

 

 

 

Hoću da mi bez straha prilazite

Nemojte se plašiti

Ne znam kada ćete čitati moje riječi

možda će u mom pogledu biti bjelilo

u ušima beton  bez eha

u umu praznina do neba

ali znajte u srcu će uvijek gorjeti plamen ljubav za vas

u duši će mirisati nježni cvjetovi milovanja

malene bebice

 

Hoću da mi bez straha prilazite

u meni još uvijek samo dobro stanuje

čak i ako ne bude   slike u očima

ako se ton ehom nerazumu gubi

znajte da vas osjećam

milujem i volim

iskrenom djetinjom dušom

kao i prvog dana

kada sam vas ugledao

i poljubac na ružičasta lica spustio.

 

Vaš nerazumni gluhi otac