Miljenko Jergović – potomak zlih prangi

 

 

Ona mala vrlo glavata gospojica i loknica, malecki Hitler i nacistička kuja koja je u šorcu 1986. godine glorifikovala Hitlera i genocidne naciste se opet javila. Mislimo na vrijeme dešavanja oko zemaljskog muzela.

Želio biti aktuelan i opet ćorak ispalio ali dovoljno da to zapišemo.

Iz njegovih nesuvislih i nebitnih koka zraka sranja smo izdvojili dvije morbidne bljuvotine:

-Njemci znaju čemu služi bodljikava žica i logore za nju veže.

Ona – kreatura se dičila i ponosila tim izumom Njemaca, Vatikaskih ljubimaca , svojim i uzorima svojih jasenevačkih predaka. On maleciki, metar i pola žileta visoka, jako glavata gospojica – loknica kreatura; on mala nacitička kujica o nacizmu lekcije dijeli.

” Jergović kao akteru slavnoga nacističke zabave, ” naziparty ” kod Isidore Bjelice u Sarajevu 13. prosinca 1986.” se javlja. Rečenica u navodima je citirana od slovca do slovca iz njegovog CV . Nismo je ispravljali. Samohvala i samo reklama sve o njemu i njegovoj pismenosti govori.

Kreatura pominje bodljikavu žicu i logore.

Što je mnogo mnogo je. Imbecilni obraz je grublji i smtonosnijio od bilo koje bodljikave žice, pogotovo ako dolazi od muškobanjaste pizdunke.

-Pominje bodljikavu žicu i logore.

Upamtite, dobro upamtite:

Septembra ano domini 2015. pupa hava Miljenko Jergović je konstatovao:

-I muslimani su ljudi.

Obratite pažnju na konotaciju septičarske loknice:

I – Muslimani – su ljudi.

Znači on je skonto da su muslimani ipak ljudi. Gopojica na pragu sedme decenije: pameti – njake, ko fol – dođe,pa je njače.

Zna se rahat od pameti, uvijek pupa hava , ili u njegovom slučajuuvijek koka zraka.

To je velikodušno potvrdio oktobra iste godine. Tješi nas što nije skonto čemu mu služi onoliki cocin bubanj, osim za strah i more od muslimana.

To mu znači da je tek ove Gospodnje godine u septembru shvatio mudrost koja perzistira od Abrahama / Ibrahima.

Hvala mu velika na obavijesti. Mi se pitali ko su ti muslimani što ih ima preko dvije milijarde.

Sad znamo.

Mi se sjećamo djećačića iz Sepetarovca koji se pišao u gaće kad je neki od mahalaša prolazio pored njega. To on u nekim svojim nebuloznim morama ranije piso. To je bilo prije nego što je gopojica postao. Ne znamo da li on mahalu zato krivi, ali znam0 da mu ona ništa nije kriva. Čak ni za nadimke. On ih sebi svojom slavom, poganlukom i imbecilnošću priskrbio.

Njemu svi mahalaši muslimani bili. A on u mahali živio. Nisu ga imali preci ničem korisnom mogli naučiti. Većina pod ledinom u Blajburgu , tamo nije bilo bodljikave žice. Neki na Golom otoku proboravili i riknuli. Tamo je bilo malo žice a više straha i macola. Ostali se mišje rupe sakrivali da ih ne nađu.

Nažalost, kasno, mi smo jedne noći prosinca 1986. godine konstatovali da je Miljenko Jergović postao šupak,papak , nečovjek i zli pobornik zvjerinja i genocidnih ljudi.

Nećemo više o naci-kreaturi, fuj – pike – fuj – opoganićemo se.

Miljenko Jergović – Gospojica II dio

Božjom Milošću  Bosna, Modra rijeka i Grad čednosti persistiraju  okupani Njegovom ljubavlju.

nebo-covjek    Bosna   suton    grad čednosti mahalski fantazmo

 

Drugi dio

Miljeno Jergović pominje  ko fol neki dječački strah, koji je bio sasvim neznatan u odnosu sa strahom koji je imao od mahalske djece sa sepetarevca.

” Gledao sam u lice Ante Pavelića , koje u toj knizi nije bilo lice zločinca nego lice narodnog oca. ”

Njemu Ante Pavelić nije zločinac nego narodni otac.Njemu nije bitno što je čovjek naredio klanje 700.000 nevinih Jevreja,Cigana,Srba,Muslimana i drugih koji nisu planski nasljednici života .Njihova rasa nije bila po šmeku Pavelića,njegovih sljedbenika,ustaša i jataka.

Zako isto misli i Jergović Miljenko naci loknica i gospojica.

Znamo da je  ” strah ” / čitaj strahopoštovanje /služio za obmanjivanje javnosti.

A bio je neznatan u odnosu na strave koju su izazivala imena mahalske djece iz sepetarovca i okolnih mahala.Ovo pominje u nekim svojim ko fol memoarima.Odakle njemu sjećanja kad ništa nije proživio osim ustaških ,genocidnih reminiscencija.

Ta neka djeca mu čitavim životom dobrom uzvraćala.Zvali ga da se igra sa njima.Nije smio roditelji mu zabranili.Bojali se da će dijetze šta izlanuti o ustaštvu kućnom i predaka.

Kasnije po zasluzi mahala mu prišila nadimke : nacist, Hitler, gospojica, loknica etc.

On se sada tim mahalašima  i cijeloj Bosni za  svoju bijedu sveti.

– Kada jednom zaboravim Sarajevo bit ću slobodan čovjek.

/Ovu rečenicu gospojica- loknica kurzivom pojačale , kao i oca Antu, i očeve Tuđmana i Miloševića) , tek da se zna šta je preče./

Pa što se jednom ne okaneš i odmakneš od Sarajeva pobjeguljo i počkoviću jedan.Nismo te željni;ni tebe ni tvojih ćenifskih nebuloza.

Zaždio si 1993. g. ali se još kao i uvijek po našem dunjaluku za siću grebeš i neke svoje magle prodaješ. Jednom grebator uvijek grebator. Jednom pizdunčić i mali štakorćić, uvijek isti ostao; to je tvoj usud.

Iz dva razloga mu neće mu proći slijedeća rečenica iako je njegovim recenzentima promakla:

” U zemaljskom muzeju Bosna je jedna veoma stara zemlja , slavna u svojoj prethistoriji (kurziv). Njene su velebne katedrale u još neotkrivenim pećinama, na špiljskim crtežima, na tim bosanskim freskama, što ih komadima naegorjelog drveta paleolitiku c r t a o  n e k i  b o s a n s k i  M i k el a n đ e l o,            B o s n a  j e  s t a r a  s l a v a  i s p o d  o r a n i c a…

Slobodan prevod stupidarije glasi:

U  mojoj , četničkoj i ustaškoj,genocidnoj  glavi ideja Bosne je poslana u predhistoriju. Njene džamije su u neotkrivenom podzemlju, sa njihovim neandertalcima ( od kojih se i dan danas u gaće izmetim i urnišem op.a.) kojima je domet drveni ćumur , kojim je crtao  ona papska  i vatikanska pederčina Mikelanđelo…. ( Jegovičev i ustaški stvoritelj ).

I dalje bljuvotine i bljuvotine.

Mi ćemo mu neke stvari pojasniti:

Bosanske džamije , katedrale i crkve još uvijek svjetlucaju pod djevičanskim plavetnilom neba Grada čednosti.

Joj kuku njemu nacisti.

Još uvijek svijetle milionima kandilja i svijeća maglicama nalik.

Još uvijek ezani i zvona iskre i rasijavaju  milione milodarnih zvukova širom nebeskih putanja.

Naš Stvoritelj nam  ljepotu  i ljudskost daruje.Iz tih darova cvate nevinost i ljubav.

Naša sveštena lica nisu pederčine, kurve i cvajtaši koji su se u pećinama i katakombama skrivali tri vjeka i sa zvijeri šurovali i taslačili u neoprane debeljače. Kasnije potomstvo katakombaša je to preuzelo ; što svjedoće tvoje brenovane vlasi  Loknico.

Naša časna slava je u zvijedama i na nebu zapisana i to nam niko ne može oduzeti.

A šta će biti to samo Bog Jedini silni zna.

“Sa koliko mržnje ova žena / loknica / ” intelektualnka ” govori da je postala mnogo inferiornija od prostitutke koja nikog ne mrzi. ”

Ovu rečenicu posludili od Isidore.

A onih lutaka u nošnjama što ti se priviđaju, ima dvije tri milijarde, a ne tri četiri muzejska uzorka koliko ti u svojoj retardi znaš izbrojati. I zato straviš i pitaš se da li ih je izmislio tvoj bolesni strah.

Prijavljueš na da si u vojsci bio i time se dičiš. U naše doba takve jade i šake čemera i mržnje, osamdesetšestaše sa metar i žilet nisu u vojsku pozivali, već direkt na Goli otok ili na abortus smetljišta.Gdje si ti vidio da se Titova vojska sramoti sa klikerima.

Saglasićemo se u jednom :

” Nema bezbačajnih povijesti, ni bezvrijednih života. ”

Ima čestitih historija i zločinačkih koljačkih i genocidnih povijesti.

Ima čestitih i dobrih Bošnjanina i ima genocidnih i koljačkih zvijeri i njihovih slijedbenika, koji to ne kriju.

Miljenko Jergović zapisuje da je unuka one kraljice Marije Terezije , njeno veličanstvo kraljica Marija posjetila Zemaljski muzej 18.aprila 1925. god.

Slažemo se , imamo zapisano u tefteru. Samo u njemu piše da je u muzeju tražila kosti pradjeda Muje, a u gradskoj Vjećnici popis stanovništva ne bi li našla nekog Mujinog i svog rođaka da se igraju crtica.

Za Jegovića smo sigurni da nije Mujino kopile, čak ni onoga , pa vi kontajte, čije je . Onilika koka zraka glava u manjeg čovjeka na ovom dunjaluku nije viđena. To ne mere biti insanska glava.

I samo još jedna zerica : kako će bolan, malecki ko mozak ti,a cocin bubanjska glava, – čeh biti hrvat?

Ovo je prvi put da je to papir podnio i od srama zbog riječi neznanja samo što se nije samozapalio. Čeh može biti nacista i ustaša, i pederčina, ali kroatjanac nikako: ni figurativno . Isto kao što albanac neće pristati da bude bošnjak, osim odmetnulih i konvertita.

Tako je to kod Loknica naivnih ko mađarske sobarice a lukavih ko prerijske ovce.

I sada nam Loknica  nacistička; lukava ko jal mađarska ili francuske opajdara piše o Bosni. Kako editore nije stid da ga puštaju da svojom balegom rovari po neukim i neobavještenim umovima.

Manijake treba pomesti ; pjevaju Indexi. Mi dodajemo čistite to smeće sa naših prostora prije nego ga povežemo sa vama.
.

Miljenko Jergović – Prizivanje klanja

Miklenađelo, katedrale,ustaštvo i Loknica Miljenko Jergović

zlo   rekvijum   kosač     plamen

 

Mi se jedva riješili one zeničke gospojice što nije gospojica već pederčina i to ona cvajtaška kad nam na nos poturiše nastavak neke nesuvisle krotjanske spike o Zemaljskom muzeju.

Mi smeće preletimo pogledom i tražimo nešto.Ali kreatura uporno rovari po svom smetljištu i nama ga protura.Šta ćemo,nismo mi kraljevi strpljenja.Odlučili da samo pustimo jedan člančić koji imamo spreman za slučaj  da se mala dosada ne otkači.

Kreature i pogan nikad ne odustaju od svoga otrova , zla i zverinjskih očeva. Iz svake im riječi izbija animozitet prema zemlji i gradu koji ih rađaju. Bosni i Sarajevu. Oni im život podare i svetost, čednost i ljudskost  pokušavaju da im daruju; iako znaju da su to ljudski abortusi i djeca zvijeri.

Miljenko Jergović nacista ili samo Hitler; taj mu nadimak bjelavski mahalaši dali. Mi ga štedili mislili mladost ludost. Osilila se izmetina pa grize li grize. Drugi ga mahalaši prozvali gospojica ili ga samo oslovljavali : đes’ ba mala loknice.

Mi sa ovim drugim nadimkom nemamo blage veze. Pitamo se zašto mu dadoše te nadimke; ono ko fol, retorički?

Jal’ zbog uvijek nabrenovane kose, loknica ili zaluđenosti Mikelanđelom, sikstinskom kapelon ili Mikelanđelovim ljubavnikom Tomazo de Kavaljerijem. On pokušao da sakrije nadimke, ali evo kao što se vidi sve isplivava. Ništa ti na ovom dunjaluku ne možeš sakriti.

Godine 1986. se sa grupom istomišljenika, sve same horda zla i potomci koljača, sve sam porod ustaške i četničke pogani se u stanu Isidore Bjelice sastali .Htjela bijeda da svetkuju nacizam i fašizam i uz gusle i prange glorifikuju djedove  koljače .

Obukli se izrodi i pogančeri 13.prosinca 1986. g. u nacističke odore i ismijavali devet miliona gasom pobijenih Jevreja i Cigana i slovodoumlje svijeta. Jergović glumio jal’ Hitlera jal neku nacističku kurvu.

Visinom i umom  dorasto tek za malecku neku kurvicu.Snovima sasvim odgovaro Hitleru.Neko ludilo i košmari izmješani sa bijedom straha od kazamata,gdje mu po familije odrobija.

Kako se na žurci  ponio i obukao tako  u istom trendu nastavio živjeti.

Da se ne bi ponavljali ili ispustili neke riječi citiraćemo neka zapažanja u poruci njegovoj mentorki Isidori Bjelici objavljenog 26.12.2015. na ovoj stranici.

Ona je natandarila odoru Hitlerove kuje Eve Braun i tako se ponašala. Njeni imbecilni ljubavnički papakari ( Jergović nije bio te sreće ; on je bio jungefrau i loknica te bagre op.a), tri – četiri droljaste kujice i još neka bagra obukli nacističke odore i simbole. Niko ih nije silio.

” Još uvijek se pitaju šta su skrivili? Mi im fino još te 1986. godine objasnili , a oni još ne razumeju.

Koje li bedastoće i dvoličnjaštva?

Ili su glupi ili su idioti? Trećeg nema.

Mislili smo da se glorifikacija nacizma, a time i negiranje holokausta ne može desiti u našem Gradu Čednosti. Kasnije smo shvatili da se se to tek počele buditi četničke i ustaške genocidne zveri.

Zveri ubice ,u čije se odore obukla , na nirmburškom i haškim procesima su se izjašnjavali:

-Nismo krivi i ništa nismo znali?Nevini smo?

Većina prvih je pogubljena. Oni drugi su osuđeni na vremenske kazne jer su smrtnu ukinuli. Trebali su je ponovo uvesti za haška suđenja. Sreća njena što nije rođena za Staljina ili barem Tita. Tada bi imala rašta zazivati Gospoda, a mi se ne bi poganili pišući. ”

Milenko Jergović nije imao hrabrosti da ode i laje na vozove.On je mamina loknica. On je od onih nacista koji su ostali da rovare iznutra. On je od doušnika i cinkara.Ta djelatnost mu bila kazna za nacistički poganluk.

Bio jednom dosije u kome je sve zapisano; ” Noć naci vještica, ptica kukavica i belica.” . Grantujermo da će se pojaviti kada i ako bude vrijeme.

Bjelica je pobjegla, kukavica je ostala.O Bjelici i njenom smo svoje rekli. Njoj smo prišili priču o njenim precima.

Ovome ne trebamo ništa prišivati , on sam sebi sve prišio . Nije nas interesovao,nije vrijedan pažnje.Mi ga mislili malo opomenuti , pripazi šta zboriš, evo ti žuti karton, pazi imamo te u tefteru. Pošaljemo mu pisaniju, nigdje ga ne pominjemo u članku Bosna 21.09.2015 – Malo horora za laku noć. ( tekst objavljen na stranici  30.10.2015.)

Taki je kod nas red, a i pristojnost se poštuje. Uglavnom! Kad ime ne pominješ ili ga se ovlaš dotakneš to je žuti karton. Svaki slijedeći smrad je isključenje, crveni karton.

Tada se Gospojica javila sa nebulozom da je tek  1992. u Bosno počeli klanje.

Mi mu tek djeliće klanja od Krstaških ratova 1075. nabrojali:Inoćentija,Savojskog,1878., 1913., 1914-1918.,1918-1941.,1941-1945.,mali predah ( uslovno rečeno) do 1992. pa tek njegovo klanje.

Rospija ni jednom riječju da pomene da su klanje opre izazvali dežurni koljači ustaše i četnici.A kako će vam sam reći to je dio njihovog i njegovog karaktera.

Ovaj jado, metar i frtalj žileta po bjelavskim mjerilima , što u Mjedenicu ( škola za one koji sporije misle i djecu sa posebnim potrebama) trebao ići, ali ga ta škola odbila, kažu nemaju odio za takve debile i kretene.

Dakle bio je član Bjeličine naci partija ;tako nazvali beštijanje koljačke ustačke i četničke mladeži. Bjelici do ispod one pučanstvu na očevid poturene lijeve žiličaste dojke. Možete li zamisliti kako bi izgledao njihov bolero ili tango u tangama. Podrazumjeva se se da znaju plesati.

Ko je vidio da se uz prange ili gusle može ista naučiti osim kralnja ubijanja i sranja.?

On se sam indentificira sa genocidnim koljačima. ustašama:

” Ustaštvo je konstituivni, istina krajnje negativni i sotonski , element našeg indentiteta, kojeg ne možemo prekrižiti, ni poništiti, jer onaj koji to poništi nije više hrvat.”

Riječi on sam ispisao.Čovjek sasvim jasno kaže da se on svoga sotonskog koljačkog,genocidnog ustaštva ne može odreći jer onda ne bi bio hrvat. Što se nas tiče nije nam moro ništa poručiti.Mi to o naci kurvici znamo joj od 1986.god.

Žao nam hrvata.Ne čusmo da se iko ogradio od njegove riječne čenife.Ako svi Hrvati tako misle neće na dobro izaći.Jednom zvijer uvijek zvijer.

Kužite da je to  identifikacija kojom  Loknice priziva sotonu.To naci kreaturi nije dovoljna već priziva u pomoć voljenog i nikad prežaljenog ne prežaljenog genocidnog poglavnika:

Kraj prvog dijela.

Drugi dio slijedi  ok 15 34  sahata.

 

Bosnu Zemlju Božje Milosti porobljavaju a svi ćute

Pod aminom ”rijaseta” , ”islamske zajednice” i njihovih poglavnika i doglavnika neumitno se vrši finansijsko i hanefijsko-šerijatsko porobljavanje Bosne i Bosanskog naroda.Jednog dana bi to trebalo biti i stvarno porobljavanje.Ovo uopšte nije fikcija,to je surova realnost.Pitajte deklaracije i akte ”islamske zajednice”.

Bosansko hercegovački ljudi od pera i ”uma” ćute.Niko bar jednu opasku da napiše na vjersko,duhovno i finansijsko  porobljavanje mile nam Bosne.Niko da vrisne na stvaranje preduslova za utemeljenje hanefijskog kalifata na prostorima  jedine i snene nam Bosne,da prostiš..

-Šute Muhamed Filipović i Džemaludin Latić.Tvrdi se da su prvi među  ”bošnjačkim” umovima.Oni bi o Islamu i  Kur'anu morali najviše znati i ukazati na krivovjerje koje se uvuklo u „iz”.

Šuti i Enver Imamović,ali on je bovi možda će nešto reći;čekamo ga iako je po vokaciji arheolog stranih  podneblja.tek se zadnjih godina počeo baviti bosanskom istorijom.Koliko zna nije jasno,jer mu nastupi nisu profilirani,ali vidi se da bi se mogao razumjeti u hanefije , šerijat i porobljavanje Bosne

Gdje su se dali ti njihovi akademski ”umovi“.

-Šute Fahrudin Radončić i Zlatko Lagumđija.U borbi za vlast nisu toliko šutljivi i krotki. Pucaju i pljuju po svima i svemu  što liči na suparničku političku stranu,ne štedeći sredstva i bljuvotine.U pauzi između izbora pametno šute i nepotistički kraduckaju.Oni su kao na strani naroda,Komunista i reformista,jedno vrijeme nacionalista i debeli grebatori.

Gdje su im se dali  ”slobodoumni narodski umovi“

-Šuti i jalova i impotentna grupa okupljena oko  kluba „ 99“.

Dokazali su da umova nemaju.Jalovost ih raspala.

-Šute umjetnici i ljudi od kalema.Možda im ne daju da govore ili su zabrinitu za egzistenciju?

Gdje se dao gorljivi Baho Sidran i oskarovac Tanović.Preči im  novo pisanije i pokretanje slika nego Bosna.

Jedan se dao u glupavo i nekrofilsko prepucavanje sa nekom bijednom četničkim the creature.

Drugi neku stranku osnovao,pa joj nogu holivudsku  dao.Vidio čovo Bosna nije Holivud i njoj neke nove ,a stare aršinđije – nove a stare aršine kroje.

Gdje im se dala umjetnička duša?

-Šuti zakonodavstvo,pravosuđe i tužilaštvo BiH.

Gdje im je nezavisnost?Izgubila se u trezorskim trpezama.

-Šute u latinluku i  u pravoslavlju.

Šuti Dodik,Čavić,kitočka,vućica,daćićka i tomica…

Njima to odgovara,zavadi pa vladaj.

Oni su inicijatori svih razmeđa u Bosni.

 

-Šuti međunarodna zajednica.

Lakše će naći povod za obračun i neretovanje sa islamom.

 

Šute svi koji su na narodskoj trpezi.Svi odjednom zanijemili,muze inspiracija,ljudskosti i časti ih ostavila.

Bonacom novinarstva plove uškopljene glave.

Nisu se valjda svi uključili jedinstvenu vatikansko/hanefijsko-šerijatsku  frontu :

Porobimo,rastočimo Bosnu i njen narod; i napravimo kalifat oko sarajevskog pašaluka i bijele tabije.Poslije će kalifat biti laka meta ili će sa sam od sebe urušiti.

Ne treba dalje nabrajati poslušnike i pogane.

Svi šute jer imaju neke  svoje sitno šićarđijske interese.

Kviz pitanje ,da li su oni:

A.uplašeni mali miševi

  1. pojma o životu nemaju
  2. nije ih briga za Bosnu i Bosanski narod (oni su „bošnjaci“)

Č. saglasni su sa radnjama ”islamske zajednice bih”

Ć. bez mozga

D.kupljeni

Dž. prodati

Đ. kolabracionisti (ustaški,četnički,vatikanski,europski,SAD,turski,arapski,irački…)

Netom:

  1. pobjegulje i pacovi
  2. doglavnikovi i poglavnikovi saučesnici,muljatori i lopovi,trezorske minderpuze
  3. pogan i pogančeri
  4. bolesni i jadni

 

U nekim budućim tekstovima ćemo (ako Bog Jedini dozvoli)  predstaviti prozvane pojedince i grupe,onako po narodski i bez uvijanja.Već smo počeli sa prozivkom.

Naše pismenije je kao  začarani krug.Kad neko jednom u njega uđe nema mu povratka i iskakanja.Vrti se i vrti,dok se nama  ili njima ne zavrti u glavi i neko odustane ili rikne.

Obavijst :niko nije izuzet ni po rikaveli i odustajanju,jer krug nastavlja da se vrti,ali mrtvace u krugu drži.

Za sve se odgovara i na ovom i na onom dunjaluku.

Bog Mudri naredio da se sve piše,pamti i po pravdi sudi.Neće On dozvoliti da se uništi zemlja njegove Milosti.Zapisano je da će opstati do dana Velikog obračuna.

A tada i prije toga : licemjeri,nevjernici i siilnici teško vama i teško

Oni nama Imajte nade / OSCE – Gunarsdotir

Urdur Gunarsdotir  krhka dama – potparol OSCE u BiH ( svojevremeno ) će u naletu iskrenosti nama saopštiti:

“..ne želim zvučiti arogantno ili nepoznavalac situacije , ali jedna od stvari koje Bosna i Hercegovina očajnički treba da nauči jeste da se nada…”

E pa g'dična zvučiš arogantno i ktomu; glupo i totalno neupućeno i ne vidiš dalje od nosa; ni naočale ti ne pomažu! I uz to izgledaš jako blijedo jer su ti arogancija i glupost ostavili odraz na licu. Nisi ti kriva što pojma o životu nemaš. Tebe su poslali iz neke nordijske zabiti da radiš za dobru lovu; koja se skida sa grbače gladnog i iskasapljenog bosanskog naroda.

Ti govoriš ono što ti se kaže. To je govor ljudi malog mozga jer velikog nemaju. Šef tvojih misli i ‘tijela je OSCE sa svojom bratijom ( Vatikan, UN pod vođstvom kompletnog Savjeta bezbjednosti ,EU ).

Svi oni su bili sudije u tajno organiziranom meču balkanski koljači naspram golorukog naroda. Priznali zemlju Bosnu i njen narod i nisu im dozvolili da nabave oružje da se brane  od genocidnih zcijeri naoružanih do zuba.

Pored uloge suca oni bili mentori i glavni kladioničari  (nema greške, ovaj put ne stoji: klaoničarima) balknasnkim kanibalima. Međutim mentori su tipovali pogrešno. Mislili da su naštelili razultat i pogriješili.

Priznajemo, Bosna i mi smo krivci toj grešci, niko nije računao na nas,Bosance.

Nepokolebljiva ljubav i predanost Bogu Jedinom daje čvrstu nadu i sjaj našim životima. Da nije bilo te spone sada nas ne bi bilo ni na mapi, ni u historiji. Mi smo svoju nadu i ljubav srcem prigrlili i od pamtivjeka Bogu Jedinom mili bili. Dok je Stvoritelja mi nikad nećemo biti očajni i uvijek će nada milovati naše srce.

Zbog istine i samilosti mi njima /ne njoj/ , ona je jedan neupućena žena: uzvraćamo:

“Vama ostavljamo vašu nadu , i nešto nam više žao vas nego nas, jer doći će očekivani čas.”

 

 

Ohmučevići kreatori Fojničkog grbovnika

 

Postoji  istinita priča da   hrvatsku porodicu Ohmučeviće  kralj  Tvrtko i njegovi nasljednici nisu   priznavali bosansko plemstvo.Bio je u pravu.Bili su Hrvati koji su imali jedan  kamenjar u zaleđu slanog blizu Bosne.

Ohmučevići su za osmanlijskih osvajanja potkraj 15. stoljeća pobjegla iz neke pograničene vukoderine Čepikuća  i nastanila se u Dubrovačkoj Republici.

Petar (Ivelja) Ohmučević  je to zatražio od Dubrobčana da im oni potvrde plemstvo.Dubrovčani ,koji su bili čveni moreplovci nisu vesla sisali;tražili su dokaz u roku sedam dana.

Ohmučević se zatvorio sedam dana u sobu sa jednim vrsnim kaliografom i sobo slikarom.Kaligraf mu je radio povelju o rodoslovlju.Moleru je po sjećanju  i po sjećanju govorio  kako da crta grbove.

Kaligraf je svoj posao majstorski uradio,Grbovi ispali onako kako su ispali,sliko ih priučeni moler.

Grbovi Bosanske vlastele su bili čista likovna poetika.

Ovaj ti se Ohmušćević želio osvetiti Bosanskom kralju i dodvoriti Dubrovčanima. Napravio je i povelju o plemstvu i grbovnik “bosanske vlastele”.

Povelja sadrži kratak pregled bosansko-hercegovačkoj historije od Kulina bana do pada pod Turke. Napisan je vrlom  bosančicom. Na povelji piše da je nastala 1482. godine. Istorijski izvori tvrde da je izradu naručio Petar (Ivelja) Ohmučević potkraj 16. stoljeća.Želio je da  uvjeri dubrovačke  vlasti u plemićko porijeklo svoje obitelji.

Da bi dokument bio uvjerljiviji  morao je povezati svoju porodicu vezati uz važne osobe i obitelji na Balkanu. Zbog toga je bio prisiljen raditi i  grbovnik. Povelju i grbovnik  je zalijepio na poleđini slike na drvenoj podlozi Krist i donator, autora Lovre Dobričevića iz 15. stoljeća.

Slika Krist i donator trebalo je pojačati njegovu autentičnost, s obzirom na to je u donator bio bosanski kralj Stjepan Tomaš.

Siguran u svoj prikaz genealoškog stabla bosanskih i srpskih kraljeva te grbova ilirskih zemalja s dodanim grbom “velikaške obitelji Ohmučević” usplahireno i poletno je odletio do dužda.

A onda vrela voda pa led.Dužd se nasmijao i rekao:

Od mućaka  se torta ne pravi  moj Petre Iveljin od Ohmučevića iz Čepikuća.Idi tamo pa prodaju maglu.

I sada taj moleraj podvalu i laž oni nama podmeću na nešto Bosansko.

Radi autentičnosti dodali nepostojeće :  latina vikara Grgu Ilića i popu Stanislava Rubćića da pederskim latinskim i pijanom “bosančicom” muhurišu falsifikat.

To im uspjeva kod slavljenika  “velikih” ustaških i četničkih dostignuća genocida i neljudskosti.

Kako je grbovnik laž, laž samozapaljiva, Fojničkom manastiru prijeti još jedna kataklizma, minimum paljevina.

Isidora Bjelica – da li je to bilo pokajanje

 

Isidora Bjelica obavijestila dunjaluk da se izliječila od kancera. Samo nešto nikad nismo bili načisto sa njom.

“Spisateljica Isidora Bjelica obavestila je pratioce na društvenim mrežama da su poslednji lekarski nalazi pozitivni i da se njeno zdravstveno stanje popravlja.”

Ili smo mi nepismeni ili ona nema pojma.

Koliko se mi razumijemo u medicinu , od svih negativnih stvari na svijetu liječnička dijagnoza : negativan je najpozitivnije što se čovjeku može desiti.

Mi imali spremano pismenje o Isidori Bjelici ili Belici, ali sve nešto mislimo nije red objaviti žena ozbiljno bolesna.

Kad ona ,ničim izazvana, prošle godine , dok je kako ona kaže visila u zraku,obruši se na neku Olju Bećković.Sve neki smrad, zlo i čemer, mržnja do grudi izbija.Taman do one lijeve dojke, žiličaste. Koliko mi znamo ona žena samo ličnost godine bila. U užem krugu kandidata i Belica  bila i izvisila. Ne bi Isidora iz ljubomore. To nikako. Jedino bi ćželjezne šipke grizla i bome pregrzla.

Nama laknu, kad žena ne poštuje svoju bolest, što bi je mi poštovali. I kliknemo.

Isidora Bjelica je od 1986.god., malo po malo, postajala ružna , iskompleksirana i nevaspitana kučka, koja je svoje brđansko poreklo utapala u ekstremnom i nedoličnom ponašanju, sledeći tradiciju svojih zločinačkih predaka.

Moramo priznati da je znala biti vrlo simpatična i mila ;kad je htjela. Kao one zime na Jahorini, godinu dve pre Valjda je zlo još nije bilo potkačilo. Tada smo videli jedan štrkljavi nježni curetak, koji je hteo da se svidi i igra ,i u igri da se da i postane žena.Ona zna šta se desilo i šta je krenulo po zlu. Tu tajnu vešto krije.

Mi i Grad bolne tajne ne otkrivamo. Samo saosećamo , tugujemo i zapisujemo. Ne volimo sećanja, ona su subektivna. Iz ovog grada je otišlo preplašeno, zbunjeno dete.

Godinama poslije javila se kreatura njenog imena i pomalo podsećala na šarm Grada čednosti. Međutim, simpatični sleng se pretvorio u kaljugu i gnoj kojim je pokušala uprljati grad koji joj je život podario. I više nije zvučao isto, bila je to mešavina narečja.

Grad i mi joj nismo uzvraćali niti reagovali. Bila je naše dete. Bili smo šutljivi i ponosni. Ćutali smo i žalili je.

Malo je ljudi pokušalo uprljati grad na način kako je to ona učinila.Jedan od njih je truhli Miljenko Jergović naci loknica i gospojica.

Bosna i Sarajevo su još od davnog kasnog srednjeg vijeka,od 31.03.1492. jedini u Evropi primali sefarde koji su bili progonjeni, ubijani, spaljivani u getoe / konc logore širom Evrope zatvarani. Žutim krpama označavani, bez mogućnosti slobode i kretanja.

1550 god. već ih je bilo desetak hiljada koji su Bosnu i Sarajevo zvali dobrotvorom i drugom domovinom. Od Nabukadonosora i rimskog Tita su ovi bosanski sefardi i jevreji bili prvi koji su pronašli svoju oazu mira.Dolazli su i iz susednih zemalja: Srbije, Hrvatske, Mekdonije, Slovenije. Dolazili su ne samo iz zemalja zapadne i istočne Evrope,već i sa mediterana i zamišljene cionije.

Bili su Bosanci koji su imali ista prava kao i muslimani,latini i pravoslavci,cigani i ostali koji su živeli u Bosni. 1587. godine su izgradili svoju sinagogu najslobodniju i najvelebniju u Evropi.

Naše sefarde i naše cigane stare  pet šest vekova  Isidoraje  htela da popljuje i u blato baci te 1986 godine. Prizivajući iz najdubljih užarenih ponora pakla Hitlera i simbole genocidne tvorevine; pozivala je na mržnju i holokaust.

Nije svesna učinjenog (?),to nije opravdanje, iako nikad nije shvatile konotacije o kojima mi govorimo. Obnevidela što su joj njene krpice oduzete , zasepljena hirovitom i razmaženom psihom nedoraslog deteta , počela je neku svoju bitku protiv Sarajeva.

Tišina i ignorancija je bila jedini odgovor.

Čast Zemlje Božje milosti i Grada čednosti nikad niko nije i neće moći uzeti.

Drago nam, što je sama i ničim izazvana otvorila ulaznicu u svet reči. Mi smo se zadnji put osvrnuli na nju te 1986.god. Bilo nam je žao. Poslije te, “njene” godine nas nije ni interesovala niti mogla zaiteresovati . Niti  većinu u Gradu i Zemlji.

Isparila u havu ciklona B , zajedno sa svojim krematorijskim prijateljima i precima. Tako joj suđaje na čelo ucrtale; gdje zlotvori tu i ona. I na ovom i na onom svetu. Nebo za neljudskost dvaput kažnjava. Jednom vođe, drugi put nođe; što bi rekli njeni četnici iz Vrbica. Ako ne veruje neka se pogleda u ogledalo .

Šteta one devojčice, obećavala je.

Nije nam ona bitna, ona je tamo u tujini postala glupača, demagog i lažov. Sve rečenice koje je izgovorila to potvrđuju.

-Gospode , zašto sve ovo prolazim a ništa nisam skrivila.

Nećemo govoriti o tajni, jer je ona ne pominje. Vjerovatno misli da je od tajna za sve kriva.

Nikakvog linča nije bilo i nju niko nije oterao. Između linča i halabuke je ogromna razlika. Od muve pravi medveda da bi sebe stavila u centar pozornosti i na žrtvrni odar. Da je bilo linča, po nama ; koji nismo nikad komunisti bili; kao ona, njen život bi dugo godina na zindanskom hlađenju bio. Ona je dobila tek nekoliko opomena; ni jednu jedinu pljusku. Ni od oca ne oca koji se solidariso sa njenim bolesnim umom.

Njene čestite majke u njenom životu nema i žao nam je. To što je sebe deklarisala i za čitav žigosala to je već njen i potonjih dana problem. Općenito problem ne ljudi.

Ona je natandarila odoru Hitlerove kuje Eve Braun i tako se ponašala. Njeni imbecilni ljubavnički papakari ,tri – četiri droljaste kujice,jedna loknava gospojuca i još neka bagra obukli nacističke odore i simbole. Niko ih nije silio.

Još uvijek se pitaju šta su skrivili? Mi im fino još te 1986. godine objasnili , a oni još ne razumeju.

Koje li bedastoće i dvoličnjaštva?
Ili su glupi ili su idioti? Trećeg nema.

Mislili smo da se glorifikacija nacizma, a time i negiranje holokausta ne može desiti u našem Gradu Čednosti. Kasnije smo shvatili da se se to tek počele buditi četničke i ustaške genocidne zveri.

Zveri ubice ,u čije se odore obukla , na nirmburškom i haškim procesima su se izjašnjavali:

-Nismo krivi i ništa nismo znali?Nevini smo?

Većina prvih je pogubljena. Oni drugi su osuđeni na vremenske kazne jer su smrtnu ukinuli. Trebali su je ponovo uvesti za haška suđenja. Sreća njena što nije rođena za Staljina ili barem Tita. Tada bi imala rašta zazivati Gospoda, a mi se ne bi poganili pišući.

Ne može se vaditi na mladost, punoletna bila, devetnaesta godina. Djete sigurno nije bila, već godinama pre. Znala je ko su Hitler i nacisti i šta su svetu i jevrejima i ciganima uradili. U Bosni su sa četnicima i ustašama iste stvari ,samo mnogo, mnogo krvavije s radili.

Za nju je to bila obest iskompleksirane tatine kujice, “svetskog putnika”.

Taj “svetski putnik” potiče iz četničkog brloga Vrbice kraj Nikšića ,Crna Gora. Kamenjar je po okončanju II drugog svjetskog rata imao 116 stanovnika . Ta vukojevina se nalazi zapadno od Nikšiča na samoj granici BiH. Čak im je groblje u Bosni. Hoće pljačkaš makar za smrt pljačkati. Nigdje desetinama kilometara nema ni asvalta, ni makadama; samo kozje staze.

Patizani (komunisti) su zbili te četnike u tor, nisu im dali disati ili bilo gdje iz sela micati.Mnogo su zuluma učinili i mnogo nevinih susjeda poklali.

Dođoše jedno jutro partizani kamionima i tenkovima. Istovariše kolutove bodljikave žice i zagrasdiše selo. U bližoj i daljo okolini obavesti zalepiše:

Pažnja , pažnja

Obavijst o karantenu

Daje se narodu na znanje
Vukojebina Vrbice izolovano
uzrok
zarazna smrtonosna bolest besnilo neljudskosti
zaraženi
četnički koljači zvijeri u ljudskom liku
sredstvo kontaminacije
antitifusna, antivirusna, anriciklonsk B i antikoljačk sredstva i pomagala rok izolacije
trajan

E’ to je, draga Isidora, bio linč. Zasluženi , ali ,demokratski gledajući, ipak linč.

Ipak mora da su koministi ponekad nepažljivi bili pa se koji pacov preko groblja Bosne dokopao.

Zahvaljujući zabrani kretanja van sela i karantenu Vrbice su po popisu iz 2003. god. imale 5 (pet) mještana . Dečji plač se nije čuo od kada je Isidora ono napravila. U Vrbicama sada postoje dve kuće i nekoliko štala. I dalje nema puteva ni svetla. Gdje nema puteva i svetla tamo ne može dopreti civilizacija i ljudskost.

Možda ona je ona zbog tog kukala ko sinja belica i veličala svoj brlog.

Ove neke podatke smo izneli čitaocu da bi bolje stekao uvid u kosmopolitsko poreklo Isidore Belice.

Pitajte njenog oca kako je prošao odlaskom iz Sarajeva. Toliko dobro da mu je glavna odjeća majice rumunjskih humanitaraca. Rumunjska Certela je glavni humanitarac u Srbiji. Dobro im ide.

Pristojnost nam nalaže da ne pričamo o bludnom ponošanju uspaljenice. Reći ćemo nije ona kriva što se poslije odlaska iz Sarajeva skoro nikom nije sviđala, ni muškom ni ženskom. Krivi su brdsko planinski četnički geni i jezik kojim je progovorila.

Ništa u ovom tekstu mi ne podmećemo. Ni jednu jedinu reč koja nju eventualno dovodi u negativan kontekst nismo dodali. Ona se uvijek hvalila svojim poreklom i svojim jezikom. Mi samo odabrali njene reči i istorijske fakte i verujte na reč, najstrože cenzurisali.

Njene reči ni šabački kočijaši i luften proleterijat u svoje vreme nisu upotrebljavali. Sa koliko mržnje ova žena ” intelektualnka ” govori da je postala mnogo inferiornija od prostitutke koja nikog ne mrzi.

Svaka naša reč je preslika njenih riječi i njenog života. Sve one blage riječi koje su sušta suprotnost njenim bljuvotinama su naše reči.

Pominjati Boga Jedinog i dovoditi ga u kontekst Hitlera, nacista i holokausta je više od bezumlja, to je očito Bogohuljenje i licemerje.

-Ono što vam nekada izgleda kao najveće zlo, možda je upravo vaš spas i obrnuto.

U njenom slučaju logika najvećeg zla i nesreće je upravo ono što jeste, ona sama.

Najveća nesreće i zlo ovog sveta su nacisti, nacionalisti, ustaše, četnicii bolesne individue koje ih slede i glorifikuju njihovo genocidno i izopačeno poimanje sveta i ljudskosti.

Zlo se zlom vraća,to su joj suđaje odredile.

Nju je zlo pogodilo na ovom svetu više od tri puta.

Prvi put , kada se njena prva ljubav odrekla nje.

Drugi put , kada se njen grad nije odrekao nje. Žig čednosti joj natovario da neupućeni posmatrač odmah vidi kontrast.

Treći put , kada je onaj drugi, genocidne sanu grad nije prihvatio i iz istog razloga je i dalje odbija.

Četvrti put , kada je život devetnaest godina takario gde stigne tako su joj sve moždane viuge pomućene. A nije ih mnogo preostalo malom mozgu , tek poneka tamo gdje je zlo i mržnja ,najveća. Velikog izgleda ni nema inače bi joj se prosvetlilo.

Peti put kad se vratila da posjeti grad koji se nje nije odrekao. Vratila se kao besramni i bezumni lešinar ; u ” kosmopolitskoj” odeći pokondirene tikve; koji hoće da likuje nad časnim mudracem. Čak išla da pogleda Večnicu, sinonim četničkog , njenog prigrljenog barbarstva. Mislila Sarajevo umire.

Dalje nećemo brojati ; nek broji ona. Trebaće joj diktafon.

Zaboravlja žena ; da je Sarajevo jedini grad u bivšoj SFRJ koji je njenom ocu oprostio četničke pretke, prihvatio ga i pružio mu decenije ugodnog i uspešnog života. Zaboravio i njen otac. Decenije proboravljene u njemu je on potezom gumice izbrisao. Ništa uspomene, prijatelji i uspesi.

Kao da nije postojao. Tako to rade ljudi koji ne mogu pobjeći od prokletstva predaka.

Njeni ispadi i dolazak u Saraj Ovasi uopšte nisu za trošenje reči.

Međutim, ima toliko protuha licemera, bagre ,šljama ,zlotvora i ubica koji pokušavaju da ublate blistave Dvore. Svi oni se vraćaju da mu oproste zato što su odbacili njegovu ljubav i ljudskost. To je ono što nas brine.

Želimo da ih poštedimo obaveze oprosta i da im kažemo: idite bre u Hag pa se lečite kod Karadžića; i da im poželimo sretne pripreme.

Zajedno sa Isidorom Belicom treba polako da se spreme za mjesto prema kojem su pržun,zindan,mars i venera male nevine mace.

Od srca im zaželimo im sretan put.

Dočekao je nju Grad čednosti raširenih ruku ,ljepši ,umilniji i mirisniji nego ikad pre.

Taki je naš grad.

Riješi se rak bagre,papkara i njihovog zločinačkog govana i mirisno procveta.

Nažalost i neki dobri ljudi su otišli.

Ove nove mrgude i papke će vremenom Grad preodgoiti, upristoiti i kultivizirati. Ovu generacije možda i ne ,sledeću sigurno. Obećavamo.

Njene reči da je ona oprostila Božjem hramu su samo odraz njenenog licemjerja i nerazuma očitovanih prije devetnaest godina; kasnijim tokom opetovanih.

Gledamo slike njenog boravka u Sarajevu.Ona nam ih poslala da vidimo ” glamaur “. Ona sa šeširom kao u njene babe ,crni udovički vuneni šator, samo bijeli i tananiji. Jedna mlitava mljekarska dojka joj iz žica korzetskih ispala, pokazuje kako ispucale žilice vreju.Loša  i neukusna kostimografija.

Mislimo, aferim Isidora sisa ti se ništa nije promenila. Takva ista i 1986 g. bila. Barem ova leva. Razrooka. Onu desnu nam  na očevid nije pod nos poturila.

Pokazuje žena muža i sina,kao diči se.Obukla ih ko ameri svoje amiše. Njene jade poput onih američkih , niti šta znaju , niti šta vide ili sumnjaju. Nikad njih troje na slici, u smislu onog zaednički porodični snimak.

Ne pitamo se zašto iz dva razloga . Znamo ženske ptice belice. I imamo povečalo a ne treba nam. Dobro vidimo i bez njega. Imamo i informacije. A znamo i ptice kukavice.

Ako je bila imalo iskrena u glumi iskrenosti na dobro će joj izaći.

Mi joj u ime čednosti našeg Sarajeva i detinjih uspomena iskreno želimo ozdravljenje i sreću.

Vazduh naš prija i godi . Trebala je prije doći i sa sobom poneti barem jednu flašicu izvor vode Modre rijeke.

Vazduh i voda ovog podneblja su lekoviti .Ovde je sve sneno i prkosno od sna i ljubavi.

Bog Milostivi bde nad nama.

Možda jednom ponovo odemo na Jahorinu i ona oprosti sebi. Veruemo da ima vremena i zaslužila je.

Tada bi slušali neku muziku koju smo voljeli.

 

Zemaljski muzej otvoren

Tekst koji slijedi je objavljen 14.09.2015. ,dan prije nego je Zemaljski muzej poslije mnogo naduravanja  ponovo otvoren. Smatrali smo da ga trebamo ponoviti , radi sigurnosti i opomene.

Vlastodršci rade šta im je čeif i uvijek sebi iz čista mira (?) mogu  dozvoliti luksuz da se popišmane.

Objaviše jednu od radosnih vijesti koje su strane ovom podneblju.

—-

Zemaljski muzej počinje da radi.

Jedna od relikvija Bosne je spašena. Neće ga na tabut tahtu metnuti i međ’ meite na mezarje historije poslati.

Više od tri godine je trajala agonija Bosanskog mudraca. Teško je dokučiti zbog čega. To se niko nije zapitao, ni zapisao.

Mi, nezahvalni kakvi jesmo; nemamo se vremena radovati već u neka tabijatli razmišljanja se dali.

Kome je sva ova ujudurma, mučenje i ubijanje trebalo? Kome i zašto?

Prvo nam padne na pamet da je to zbog Bijele tabije. Trebali šoldi, tamo njakom iz njakog zavoda što sve planira , ne samo izgradnju, pare da se sanira ona ičkala. Ona tabija, ono stratište nevinih koji se po zidinama još vrte i žrtve svoje traže. Damo pare za reprezentativnu bjelinu, nema para za povjesnu mudrost i dijelove bosanskog testamenta. To mu neka logičnost današnjih troglavatih kreatura dođe. Zamalo da nam zamazaše oči.

Čim u  nekom prethodnom članku pomenusmo duše mrtvih i džina koji noću ophode gubilište ,nađoše se pare za Muzej.

Uplašili se kažu „ivestitori“ duhova, sihira i vatrenih prikaza . Ovi se kažu osilili i danju je se pojavljuju; više se i ne kriju. Tako bi laik pomislio, mada bi svako trebao da se zamisli o onome što se u narodu teftiši.

Nije to garant. Tabija je gotova , samo joj neka sića treba i da je „preduzimač“ preuzme. Nije kriv građevinski poduzimač , on je u cijeloj toj frtutmi nevin. Jes’ da je debelu lovu klepio , ali je deblja lova ostala kod naručioca. Kriv je onaj “anonimni” preuzimač kome je davno prije početka radova palo na pamet da “preuzme”  bjelinu za džab – džabe . Bila bi to potemkinovo selo da nije mramorna stvarnost.

Gledamo mi taj muzej više od jednog stoljeća . Ne može se čovjek ljepote nauživati i namirisati. Milina čovjeka obuzme i naježi se, pa sve pogledava ka nebu, moli i zahvaljuje.

Ta svjetlost , ta ljudskost je pravljena na ivici one zamišljene linije koja je  dijelila  grad od plodnih polja sarajevskih. Polje su uništena da bi se brilijant u centar grada premjestio.

Posopana i nevina bjelina je decenijama bila topli dom još snenijim i čednijim postamentima i testamentima Bosne. Malo je nagrdiše limun nojom, ni nju ne potrefiše , ali blagost se neda i još svjetlija biva. Gledamo tu nježnost iz raja sišla da nam uljepša Sarajevo i Bosnu. Gledamo tu bjelinu i svjetlost što grad obasjava i kupa a slike drugih gradova nam Kameni spavač niže.

Ništa versaj i jelisej , ništa bakingam, bile kučice i njihovi i ini dvori spram našeg Muzeja.

Svi oni grubošću i crnilom slove, kao lešinari na umoru spram nježnosti i prozračnosti naše grlice bijele, što pod dugama sa rubin i safir prstenovima nevinosti leprša. Pravi bijeli dvori
za Bugu milom ljudskošću.  A tek koliko blaga u njemu ima?

Nekad smo imali neka neodložna posla, ali smo ih ostavljali za kasnije da se te ljepote hlada , blagosti i mira nauživamo. Mi se zarovimo u đul bašte , đardine i duge oko muzeja , a Bosna i Kameni svjedoci nam šapuću i pričaju o ljepotama i darovima što su našoj Bosni darovani. Da smo smjeli skrnavit tu svetost samo bi legli među bijele ljubičice i još bjelje ruže i bezbrižno spili. Znamo : Kulin ban , kameni spavači , Zemlja Božje Milosti i Grad čednosti bi na nas zaljubljene pazili.

Zadnje tri godine nismo od stida pored Zemaljskog muzeja proći; mislili iznevjerili svetost.

A ona gdje god mi tu i on. Za nama starac ruku pod ruku sa stečcima ide. Ide i šapuće o Maku i Modroj rijeki, Meši i Bijeloj tabiji, o proljećima što nikad ne prolaze, Indexima , Davor i Kemi.

Prve ljubavi se nikad ne zaboravljaju priča on, i podsjeća nas na našu osmu godinu ili drugi razred osnovne kada smo ga prvi put posjetili i kaže :

-I pad je let; valja nama preko rijeke.

I nije pao mudrac bijeli , polako se diže i kreće da leprša ; nove snove i ljubav nekoj drugoj nevinoj dječici da poklanja.

Obećava: neće praviti razmeđa nikakvih, toga u Bosno nije i ne smije biti. Tako ga Bog Ljubavi naputio, svi ljudi su Božja djeca.

Kad se Muzej sagradio prvi od darovanih mu poklona je bio hadis Božjeg poslanika kojim se Zemaljski muzej proglasio sarajevskim vakufom. Hadis je vakufu poručio:

-Proklet bio onaj ko na bilo koji način oskrnavi ovo moje dobro.

Žao nam nastaviti ,ovdje bi kraj najljepe pristajao,ali moramo. Ubrzaćemo i skratiti malo.

Nisu se preduzimači uplašili ničega, oni su obijesni i imaju vlast. Njima se plaho dopala pomisao,a uvijek im malo bilo; da muzej pretvore u, nismo baš sigurni što , pouzdani izvor, zakazao:
– Nove ljepše dvore ” islamskoj zajedanici”.
– nove dvore usred šehera za nekog poglavatog pojedinca.
– novi plac za neko moderniji i veći hanefijski citi centar ; ima ba tu hejbet kvadrata,

Jao ljudi , što bi se tu svega iz Muzeja moglo dobro opljačkati i ogromna bogatstva steći!?

Nisu ni pomislili: ne bi narod dva puta pao na istu mućku  iako se nahorozio. Nije njih ni strah i ni briga za narod. Licemjeri su to i silnici.
Uplašili se oni i prste, kanđe grabljive od svetinje maknuše: neko vrlo Moćan im jedan drugi jedan hadis pred blentare raširio.

-Stvar se uvakufila tako da se ona ne može ni prodati ,niti darivati, niti naslijeđivati, a njeni prihodi da se upotrebljavaju , kao opće dobro.
„ On prethodi svemu , (On) će
stati iza svega, vidljiv je ,
(po svojim djelima)
tajan (po svom liku)
i on zna svaku stvar.“
/ 57. Poglavlje El – Hadid ( Gvožđe ) Ajet 3. /
Objavljeno 14.09.2015.

Ko ne skače mrzi Bosnu

 

Ta hajte molim vas,oni će nama određivati patriotizam.

Mi ne djelimo lekcije.Mi kažemo uzmite riječnike i vidite šta je to ljubav prema domovini.

U toku paklenih dana ovog ljeta koje jedva prođe pogodila nas na 49 stepeni celzijusovi glupost.

Ko ne skače,mrzi Bosnu!

Mi ništa;ni jene.Mislimo, vručina nekoj blentoviji mozak popila.Kad opet prije  par dana  isti naslov ugleda svjetlost dana.

E sada nam nije preostalo ništa drugo nego da razmislimo o naslovu.Poslije par sekundi razmišljanja skontamo da naslov ni misao ne vijedi ni dva komarca koja se takare.Pride vrijeđaju razum svakog pristojnog i vaspitanog čeljadeta.

To nije ni glupost ,to je maloumnost. Šta sve ljudima neće pamsti na na blentaru? To bleismetar ne mere izmjeriti!Valjda im vrućine mozak popile,a kiše ono resto isprale. Ako su ga i imali?

Povod nije bitan , ni novinar čiji smo naslov posudili.Sportski događaj koji se dešavao ,bio i prošao.I ovajdrugi slične sadržine,je takoše otperjao. Bitno je da se članci sa ovakvim naslovima javljaju pred svaki imalo važniji događaj.

Sve da se Kulin ban vratio sa novom poveljom i novim slobodama za Bosnu u kojoj bi kao u njegovo vrijeme bio samo jedan jezik, jedan narod i Jedan Bog , takvi naslovi se ne bi smjeli upotrebljavati.

Pobraćemo neke od razloga:

– majmuni i zvijeri skaču ,

-većina ljudi ne misle kao Darvin da su ljudi postali od majmuna,

-ljudi dostojanstveno navijaju za timove koji nose boje po njihovom izboru.

– izraz podsječa na bojni poklič koji ljude treba da pretvori u horde raspomamljenih skakača,

-bojni pokliči nikad ne donose dobro,

-raspomamljeni ljudi nimalo ne liče na dostojanstvene ljude , oni postaju životinjama nalik, ne bilo kakvih , već onih dviljih, nekontrolisanih,

– protivnik ima svoje navijače i oni imaju nalog da se ponašaju na način kako sugerira onaj hajvan,

-eto neminovnog sukoba majmuna i zvijeri koji skaču ,

-zvijeri i majmuni , posebice šimpaze su najorganiziranije ubojice među životinje,odmah poslije ljudi,

-a opet neki ljudi vole šah ili sinhronizovano plivanje.

Zato je onaj zvjerski aspekt događaja na koji na neko poziva i sigeriše nam kako da se ponašamo.

Razlog našeg javljanja nisu samo zbog navedenih aspekta sportskih i drugih događaja.

Neke ljude jednostavno ne interesuje pogibeljni i ubilački sportovi.

Toliko smrti ima među samim akterima da je neljudski doći i bodriti da se ljudi međusobno ubijaju.

Frustracije dobitnik – gubitnik ,mržnja prema suparniku dovodi smrt na sami rub sportskih arena.Proširio se taj krug smrti i na puteve kojim se kreču majmuni i zvijeri koji skaču.

Mnogo izgubljenih života , svakim danom sve više smrti nose oni koji skaču.

Svojevremeno je spotski događaj bi teferić koji se gušta. Nosila se na utakmicu meza i piće, Znalo se pojaviti i poneko ćemane.

Navijači su se dijelili na pitare, sevdalije, buregđije, komade teletine ili  govedine, mocarte, rjeđe konjetine , umjetnike, molere, čevabđije, štrause i simpatizere. Najgrublja riječ je bila: vozovođe / vlakovođe,

Nije bilo bitno ko si i šta si!Bilo je bitno da si čovjek,da voliš sport i imaš tim za koji navijaš. Nisi ni morao plaho navijati za neki tim.Bilo je bitno druženje. Protivnik i protivnički navijač je bio poštovan i dočekivan sa dužnim pijetetom. Poslije utakmice se zajednički išlo na akšamluke i u provod.

Bilo je tu šeretluka ;nekom bi auto,kuća,vrata,prozor,oluk ili voćka bila ofarbana suparničkom bojom. Bilo je tu i opklada; ne zna se koja je bila lukavija, osmišljenija i tandarlija. Niko nikad se zbog svih smicalica, nepodbština nije ljutio.Bila su to prijateljska nadmetanja i smicalice.

Danas toga nema.Sada je protivnički tim i njegovi navijači smrtni neprijatelj. To nema veza ni sa sportom niti bilo čime. Zapravo ima ;sa najcrnjim scenarijima. Animozitet sa sportskih terena uvukli su one ,još gore konotacije; koje prizivaju duhove zla i mržnje.Nacionalističke i šovinističke.

Svako malo neko nekog malo bocne pod bubrege i ovaj “navijač” što je pošo da skače rikne.Ponekad neki policajac ,naviječ preotivničkih skakača iz čista mira na mrtvo upuca nekog protivničkog navijača koji skače.

Pijane horde skakača mogu biti i nešto blaže. To su oni slučajevi kada protivničke timove ili navijače počaste ciglama u glavu ili jednostavno kamenuju. Cigle i kamenje je lako naći i unijeti. Za to je zaduženo obezbjeđenje, radi bolje i uspješnije saradnje sa navijačima.

Nazivi koje sebi navijači daju mogu biti istovjetni stilovima navijanjima. Mi ćemo obratiti pažnju na imena navijače dva tima iz našeg Sarajeva : Horde zla i Manijaci.

Mi smo samo par sekundi prije preživjeli jedan strašan, krvav, koljački i genocidni rat. Njega su vodile zločinačke zvijeri ustaše i četnici : nebrojene horde zla i manijaka.

Oni su samo slijedbenici vatikanske zvijeri, hordi zla i manijaka koja je potamanila američke indijance i “urođenike” širom svijeta.Sada tamane tek toliko da ne ispadnu iz štosa;zlu netrebalo.

Horde zla i manijaci su pripadnici genocidne sorte koja kolje, siluje i uništava cvijeće planete Zemlje.

Sada se navijači dva tima koja su nam draga krste tim imenima.Nas to ježi i ograđujemo se od tih imena. Zbog njih i onih koji to ime glorifikuju i nose smo prestali da idemo na utakmice, da se provodimo, akšamlučimo, mezetimo i družimo sa navijačima protivničkih timova.

Oni navijači koji su dali sebi ta grozna imena i koji se diče njima ne mogu biti dostojni Sarajeva i Bosne.

Besmisleno je pitati vođstvo klubove šta oni rade. Njihova politika je podržati navijače koji se grozna , zločinačka  imena  nose.

Čestiti i radini ljudi su se počeli klonuti sportskih događaja radi šačice onih koji sebe nazivaju. Zato ta “posjećenost” na utakmicama. Sportski susreti su postali događaji najvišeg stepena rizika. Ići na sportske događaje i glavu gubiti to mogu samo bezmozgaši sebi dozvoliti.

Sarajevo je Grad čednosti, a Bosna Zemlja Božje milosti.Njihovo dostojanstvo,povelja Kulina bana i stečci ne smije sebi dopustiti da njena djeca pripadaju hordama zla i manijacima. Takve ljude ona ne rađa.

Samo koljački izrodi i manijački abortusi mogu biti horde zla.

Mi ne želimo da pripadamo udrugama i jatacima koji  nagrđena imena nose.

Zato molimo novinare da pozivaju navijače:

Večeras navijajmo za Bosnu. Ili danas navijamo za Sarajevo ili Željezničar.

Čak i ti pozivi su  usko ograničeni.

Navijajmo dostajanstveno i tolerantno kao dobri ljudi.

To je dovoljno,jer iz poziva izbija  čast i čest srodna Bosni . Ta imena će nas uputiti da navijamo bosanskim bilom,od srca: milostivo, časno. pošteno i humano.

Zastidimo stvarne horde zla i manijake svojom dobrotom i poštenjem.

Dobrota,poštenje,dostojanstvo i čast su nam od postanka Bosne od Boga Jedinog darovani. Nemojmo to blatiti skačući i urlajući.

Kavazoviću , može’ neka sušna Dova

Pada kiša,haman ko da su se otvorile sve nebeske slavine.Procurilo na sve strane,voda sve čak i autobuse guta.

Malo kiša pada ,pa šta.Otkad je zemlje i njenog vakta kiša pada,pa nikom ništa.

Dežurne službe kao i uvijek nespremne.

Puzdaju se u “ilmije” u “reise” .Ovi o svakom belaju i kijametu imaju spremne nabrajalice.Oni to omiljeno štivo nazivaju ” Dove”.Imaju oni i fetve i hutbe.Ali to nije za ovakve prilike.

Fetvu bi mogli prikantati piscima ovog članka.Kazna je to za drznuli se dići glas na “učene”.Hutba je opet za blagdane,ali mogla bi pasti za neke džume.

Samo  ovi iz “iz” su slaba  fajda Civilnoj zaštiti.Pogotovu oni “reis” Kavazović.Njega nemojte ni za živu glavu zvati da vam svoje dobe/nabrajalice uči.Nemojte dovu za sušu zvati ni za živu glavu.Neće kiša prestati za dva mjesea;to vam garantujemo.

Sjećate se ljeta i ljetnog pržuna.

E, taj Kavazović  24.juna/srpnja objavio svoju kišnu dovu i zamolio narod da ga potpomogne molitvom.

Da bi vam bila jasnija slika o Kavazovićevoj dovi mi vam predstavljamo tekst koji smo objavili 30.jula/srpnja,samo tri dana poslije ustoličenja dove Kavaza.Uz male korekcije ga preslikali 17.septembra.Prenosimo ga u cijelosti,iako je friško  bajat,može bar neku pouku CZ dati.

Kavazović poručio – učimo kišnu dovu

Ima neki reis koji se rijetko javlja i obraća javnom mnijenju.

Kontamo, iz poniženja mu, a kad se javi sve nekako mlitavo k'o minderpuza glas.Sada mu i glas malo ojačao.

Velimo, im'o bi rašta i mor'o bi se svako malo i po više puta na dan javit, ako želi dobro narodu. Ali se glasat ‘nako muški, čvrsto, jako. I svakako mnogo više, svojski radit i svoje vjerske službenike iz jarama nerada ispregnut.No,otom potom.

Izjavom od neki dan reis Kavazović gurnu sebe u prvi plan i dade nam otvorenu ulaznicu za reagovanje. Ko ga tjer'o. Što mož’ čo'ek sebe uvalit’  to niko nem're nikog.

– Haj'mo učit kišnu dovu.!

Ko veli biva, paklene vrućine, požari, ljudima se teško borit sa vatrom, vodom i slični belaji.

Rek'o to reis, možda se pomolio, dva rećata, ne može se više, vrućina strefila. Pa opet pozvao po običaju k'o biva treba ponoviti još dva rekata, a vrućine i dalje sijaju, požari vrckaju i migolje.

Ne ide to tako Kavazoviću!Ni je to ono „mere bit da bidne rat“ što reko onaj tvoj pismeni drug bez brade i što brže bjež međ’  osmanlijske pobjegulje.

Nije da nam je namjera učti  šta će ko raditi. Svako svoje terete neka nosi. Ali,neke se stvari moraju pojasniti. A mi to uvijek nagodni, činimo, po Bosanski, po tabijatu,natenane.

Nekad je bolje raditi, nego govoriti!

Bio jedan Mojsije (Musa), dobar,žestok čovjek i vjernik. Jedan dan otišao u planinu i niko nije znao ni gdje i kako. A on se četrdeset dana, trideset pride deset,u osami, daleko od ljudi, Bogu Hvaljenom molio. Bog milostiv bio i dao mu kamene ploče. Na pločama rješenja i upute za mnoge stvari i dobra dunjalučka.

Bio jedan Dedo Ajvaz , dobar čovjek,mudrac i vjernik.Mučila ga jalovost jednog izvora. Ima ga se vidjet: lijep, bistar, svjetlucav i bogat ; al’ ljudima nikakve vajda,zarobljen u kršu. Nesta’ mudrac, niko ne zna gdje i kako.A on četeres’ dana u osami, trideset više deset, daleko od ljudi Kur'an učio, Bogu Milostivom se molio. Bog milostiv bio,pobucao stijene, izvor vodu ajvatovačku ljudima uputio.

Bili su to dva dobra vjernika čista srca i Bog im na čestitost i dobrotu milošću uzvratio. Kad Bog svojom milošću kaže Budi ono biva.

I dan danas ploče i izvor žive i svijetle narodima kojim su poslati.

Sjevernoamerički Indijanci imaju ples kiše. Imaju ga i domorodački narodi ostalih Amerika. Ples kiše nije nepoznanica Afrikacima, Aboriđanima i još mnogim drugim “urođenicima”.Oni su mnogobošci i njihovi plesovi se ponekad usliše ponekad ne, zavisno od čistoće srca, djela i molitve.

Kavazoviću od tvog poziva na molitvu i molitve ne bi ništa. Nuto jada. Nešto tu nije u redu, misliš ti; i po običaju na drugog svaljuješ: ovaj narod ništa ne valja, ne zna se ni molit.

Mi opet mislimo, pametan narod koji tabiri : šta nam taj neki Kavazović ima rijet.

Gdje je dosad bio, sad bi nam neke bajalice za mudrost prosipao. A jošte nit’ smo ga mi birali, nit tražili. Njega je “onaj jedan” kooptiro i to samo privremeno,dok se onaj Glavati, od masti užegli ne uspije nekako vratiti.

Druga stvar je važnija. Bosna je ta Zemlja Božje milosti. U Boga je svaki čestiti čovjek isti, bio on katolik, pravoslavac, musliman, ciganin, jevrej ili oni drugi ostali.

Ovog ljeta je gorila Bosna i u pravoslavlju i u latinluku i u muslimanluku i kod onih ostalih: a ti na molitvu samo muslimane pozivaš , velike greške, hulu i podjele praviš.

Ne može to tako, Bosna je ovo, i snene i čista i posna, i rosna i divna i mila. Svu djecu dobrog srca ona voli, i svoju i tujinsku.

Prošle godine i godinu prije je bilo obilje kiša. Ove godine malo pripeklo, pa šta.

Bog daje i usteže po svojim planovima. Ljudi ko ljudi, lakomi i nestrpljivi i nikad ne znaju zašto je nešto dobro loše, a zašto neko zlo dobro. Navikli na ono: zlo je zlo;dobro je dobro. E nem're tako jednostavno, nit’ je sada nit’ ikad tako bilo.

Dova je nešto uzvišeno,nešto što samo čisto predano srce može osjetiti i učiti.

Traži i daće ti se. Moli skrušeno, u potaji, tihim glasom. Moli i molba će ti biti uslišena.

Još tiše kucaj i otvorit će ti se. Bog je dao Kur'an kao uputu za molitvu i svaku stvar.

U molitvi Milostivom Gospodune treba ti nikakva džamija,ni crkva, nikakav hodža nikakav ili sveštenik kao posrednici. Samo abdest i uzvišene Kur'anske/Biblijske dove/molitve  imaju molitvenu i preobražajnu vrijednost.

Kavazoviću nemoj po medijima,iz pozlaćenih mihraba ili ahtung-ahtung zvučnika svoje dove oglašavati i reklamirati. Nije to dobro, reveš i na Boga huliš.

Eto,zbog toga ne ide to sa tvojom kišnom ili bilo kom drugom dovom; od nadobudnijeh, polupismenijeh ljudi smišljenih i zapovjeđenih. Jezhikoshlovci lihkujte gledhite kohlikih ovdijeh ovijeh vašijeh h ima. Ima sve u imhenik jezhikada ih uneshete i objasnihte.

Preporučena dova je prije neko čaranje, bajanje; gatka, neki tam- tam ples kiše,neko guslarenje.

Pa nije dova neka sihira koju tvoj zli pobočnici jadnom narodu za pare prodaju.

Pa zapiseš sihiru a ono kiša pada. A k'o što znaš sihra se o glavu gataru može razbit i uglavnom se razbije.

A šta misliš pošalje li se kiša iz svih nebeskih i zemaljskih slavina pa preplavi dunjaluk. A jedna nesreća nikad ne dolazi sama.
Kojom bi se sihirom Kavazoviću. od poplave odbranio? Ono efendija* ti nikako ne pristaje; efendijica tu i tamo, izuzetno rijetko, češće nikako. Isto tako niko na ovom dunjaluku ne bi smio dozvoliti da ga tako oslovljavaju.

Ta riječ se ne bi trebala za insana uopšte upotrebljavati.

Gospodar je samo jedan – Gospodar svijetova, Sveopći Dobročinitelj Milostivi!

Gospodin je samo jedan Gospodin Uzvišeni Mudri.

Ostali bogohulno umišljaju da su nešto što nisu.

Efendija onaj po narodski rečeno se ne postaje, on se rađa. Očit primjer ste ti i većina tvojih tituliranih vjerski obrazovanih muslimana. Kad je u vama efendluka bilo. Goljo, jad i bijeda, narodske se grbače dohvatio; čast izuecima.

Tvoja „gospoda“ tvoje efendije se u džamijama tuku, iz zasjede iza džamija kidišu na ljude, tuče se džemat protiv džemata, brat na brata, ubijaju,zavode (podrazumjeva se ali nećemo reći siluju), bigamiju šire, sihire pišu, muža i ženu rastavljaju, preljube i one muško muško gadosti čine, zlo među ljude ubacuju, kradu, smutnju prave. Podjelili se u grupe i sekte. Neki postali strani plaćenici, terorisiti.

Ništa od ovoga nisu naše riječi. To su samo naslovi u medijima.

Ti kao njihov “glavni i odabrani vođa” ništa ne poduzimaš, zataškavaš.

“Zatečeno stanje, jes’ sramota, ima toga, grijeh je!“ – braniš se u mislima ti. Ništa javno nalet te bilo.

Ako ti je utješna – tvoj prethodnik je bio toliko loš i bogohulan bio da si ti mali miš u poređenju ‘ njim.

Ti nama pokroviteljski – učimo kišnu dovu.

Prvo: nikako nam ne možeš biti pokrovitelj.

Tebe bira jedan čovjek, iako se javnosti nameće da te bira desetak ljudi.

Drugo, važnije: mažeš oči narodu gladnom. Što ne prozboriš koju i učiniš nešto u korist naroda sa čije grbače ti i tvoje hodže kajmak skidate.

Treće najvažnije : Tvoja dova nije dova, to je hibrid gatlice i nabrajalice bez reda i smisla. Nije to ni obrazovni sastav koje bi desetogodišnje dijete bolje uradilo. Nema tu nikakvog nauka i izobrazbe. To je neko pomiješao časne Kur'anske riječi sa bezveznim jadima ljudskog blebetanja i “pametovanja” :bez reda i smisla. I nešto je duga ta dova, dok je čovjek nauči, eto poplava.

Daleko nam kuća od vaših dova i još dalja od vaše dvolične “učenosti”!

Da ste bili pametni, k'o što nište mogli ste raspisat konkurs za niže razrede osnovne škole sa temom : Kišna dova.

Bili bi ste zapanjeni brojnošću radova boljih i učenijih od vaše kišne dove!

Tako vam je kako je lipi moji.Ono lipići ostavljamo za drugu priliku.

Jedna Fatiha iz srca naroda je sasvim dovoljna.

Molite se i radite vi,eće vam biti primljeno.

Molićemo se mi, raditi ne možemo vi nam ne date.

Ko zna, možda nam se naše molbe usliše.

Osvanuće Božjih dova dan.

Mi smo se molili i strahujemo.
Molili se vi ili ne molili, teško vama i teško tog dana i prije; sasvim izvjesno je! Pitajte ruke Ebu Leheba;vašeg budućeg jarana.

(* efendija = Gospodin,Gospodar,pokrovitelj,titula vjerski obrazovanih(učenih,izobraženih) muslimana,učen čovjek.)

Ovo zamalo uvedosmo u rubriku homor.Da nije Kavaz u pitanju i da kiše ne padaju bio bi čisti hutmor. A to vam je reiska kovanica :  hutba + humor .