Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Mon – 5.Zapis L.P. u 10. Poglavlja

Poglavlje 5. Mulen ruž ( Moulin Rouge – doslovno Crvena vjetrenjača) ž

Pričati o Tuluz –Lotreku a ne ispričati simbiotsku priču o Mulen Ružu ličilo bi kao priča o dimu bez vatre.
Tokom studija svijet Tuluz – Lotreka se sve više okreće kafanama i noćnom životu. Shvatio je da u tami polusvijeta njegov izgled skreće manje pozornosti. Počinje njegovo oslobađanje i definitivno razdvajanje dva života. Aristokrata se povlači, na scenu stupa slikar – boem.Od „normalnih“ uglednijih kafana i bistroa , težište njegovih lutanja postaje sve razuzdanije.
Bordeli, Pigal, pločnici Sen Mišela i zavojite Sene ga uvijek vraćaju na Monmartr , u tom utočištu slikara i boemije javlja se novi hram života – Mulen Ruž .
I tada , 1899. godine vlasnik Olimpije Žosef Oler gradi Mulen ruž. neveliko i nepretenciozno zadnje na kojem krovu dominira crvena vjetrenjača.
Tuluz – Lotrek ima dvadeset pet godina. Polako gradi ime. Kao da slava jednog i drugog zajedno raste i kao da se potpomažu u dizanju. Mulen Ruž je Tulus – Lotrek . Grof je već stekao ime i renome. Nezamjenjivi je stanovnik kružnih tokova noćnog života Monmartra i plaćenog promotora Mulen Ruža.
Ovladao je tehnikom litografije do savršensta i jednostavnosti tako da je stvarao stvarao plakate koji privlače pažnju posmatrača i prenose mu potrebne , slikovite informacije u nekoliko trenutaka.
Javnost osvaja serijom plakata koje je napravio za, promociju tek otvorenog Mulen Ruža. Kao i uvijek njegove slike nisu samo reklamni plakat.One nose pečat sjaja i bijede pariiškog društva. Satira, groteska, burleska, razotkrivale su komičnu stranu čovjeka i života, unosile su tugu, razočarenje, bezbadežnost ne ostavljajući nikoga ravnodušnim. Reakcije su bile oduševljeno prihvatanje ili ošto negodovanje i neodobravanje.
Dakle, slikovno je gradio imidž Mulen Ruža. Burlesknom boemikom je postajao zaštitini simbol simbol Mulen Ruža i duša Monmartra. Njegova slava raste.
Neobuzdan život, nedostatak vremena, čini da mu Mulen Ruž postaje drugi atelje. Salvete , stolnjaci , ručnici , novinska hartija postaju platno na kome skicira život oko sebe. Ne želi ništa da propusti.
Život Tuluza –Lotreka postaje kovitlac koji ga vodi od Mulena Ruža, ka drugim pariškim lokalima , kabareima, pozorištima , da bi se putešestvije najčešće završavale u bordelima. Skice prenosi na platno i plakate. Iscrpljući život i rad. Vrlo malo vremena za odmor.
Sve oko Tuluz –Lotreka je kompleksno.
Postaje vrlo značajna i tražen postimpresionistički slikar, Art nuvo ilustrator, litografer, i ilustrator. On je među začetnicima novih pravaca u slikarstvu ( umjetnosti) , postimpreionizma i ekspresionizma, koji su jasno odredili sve pravce moderne umjetnosti.
Njemu nije do slave i odmora. On zato nema vremena . On hoće da utoli glad za životom. I u tom ludilu postaje promoter pariske dekadencije.
Svi likovi su bili jasno određenog karaktera , makar dati u karikaturalnoj formi. Ni sebe nije štedio predstaviti u sličnim situacijama i karikaturalnim formama.

Rezultat slika za Tuluz Lotrek Mulen ruž 1985  Srodna slika

 

Moulin Rouge (1895.).

Sliku je dao u nekoliko nijansiranih verzija, od đavolski crvene od godpodski tamnijih nijansi.
U klubu je trenutna pauza, atmosfera je i vesela i tjeskobna. U zavisnosti od boja koja domniraju slikom steće se dojam o usijanosti atmosfere ili zlokobnim naznakama koje poznato mjesto nosi.
U prvom planu je dama čije lice asocira na zavodljivu mistiku zla. Tuluz-Lotrek nas ostavlja u dilemi, da razmišljamo da ta dama nije posjetiteljica Lože sa pozlaćenom gravurom. Frizura, pernati šešir, pune crvene usne , haljina sa visokim naramenicama , suviše istovjetnih detalja da bi to bilo slučajno. A Tuluz – Lotrek je dokazao da voli epizode i opetovanja.
Za priču o Tuluz – Lotreku i Mulen Ružu nezaobilazno se vezuju prostitutke sa Monmartra,koje postaju dio miljea, njegove slike ovjekovječuju kan kan , plesačice Žan Avril i Ivet Gilber i čuvenu i nezasitu alžirku , madam La Guli stvoriteljicu tog urnebesnog i raskalašnog plesa. Kažu njenoj čulnosti i nazasitosti nije moga odoljeti , a ni ni pobjeći . Poznavajući Tuluz – Lotreka , sigurno je da on nije bježao.
Kažu bio je promotor pariške dekadencije. Gluposti. Pariz, Njujork, Sarajevo, neka selendra u vukoderinama , imaju noćne živote. Usijanje noćnog život nosi dekadneciju, koja uvijek tinja. Potrebno je samo pokrenuti. Pokrenuo je Mulen Ruž , čiji je promoter , igrom slučaja , bio Tuluz – Lotrek.

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Mon – 4. Zapis L.P. u 10. Poglavlja

 

 

Poglavlje 4. Pariz , Monmartr i Pozorište

Izabrao je umjetnost kao svoju profesiju. Bolje reći bolest i opšte fizičko stanje mu nisu ostavljali drugu mogućnost.Sklonosti ka crtanju i slikarstvu ,koje mu je od djetinjih dana potspješivala majka ,su postale osnov njegovog života.
Utraganju i odabiru građe za rad , često se pominje jedna rečenica:
-Usled nemogućnosti da se koristi svojim telom u potpunosti, poceo je da živi za umjetnost.* ( *Enciklopedija Britanica 2004.).
Pogrešno. Iz više razloga.Mnogi će pomisliti da je živio od umjetnosti. Zaboravljaju da je porodica Tuluz-Lotrek bila među najbogatijim aristokratama tog doba. Ono važnije , umjetnost bio bijeg Tuluz-Lotreka od nesreće i usuda u vrtlog života.
Grad svjetlosti, Anatol Fransa * (* Anatol Frans književnik , slikarev savremenik koji je prije svega bio esteta koji je objavljivao stihove u duhu Parnasa, impresionističke kritike i romane) , Pariz je bio njegovo životno opredeljenje od najranijih dana djetinjstva. U njemu je počela njegova bolest i završila.
Pariz je u to vrijeme bio centar svih kulturnih dešavanja i što se tiče same umjetnosti a i svrukupnog života i provoda na ulicama. Monmartr je bio središte umjetnosti i srce Pariza . U isto vrijeme na ulicama Momartra, bolje reći u zagušljivim lokalima , pozorištima, Monmartra su se susretali slikari Van Gog, Pol Gogen, Žorž Sera i Tuluz Lotrek. Sasvim različiti po svojim karakterima imali su nekoliko zajedničkih imenitelja, ljubav prema slikarstvu, apsintu, noćnom životu i lične tragedije.Sve to je stvorilo neke spone među njima, koja je dovela do male revolucije u slikarstvu i umjetnosti. Lične tragedije su prijemčive za sveopopštu neprevdu i bijedu. A to su već neiscrpne teme za rad. Zahvaljujući tim umjetnicima, još jače se nastavlja probražaj umjetnosti i rušenja krutih načela akademizma , koji su započeli impresionisti.
Monmartr postaje kulturno umjetnički centar epohe na prelazu dva vijeka u kome su se desile revolucionarne promjene u slikarstvu i umjetnosti. Umjetnost je izašla iz uskog kvira ateljea. Oslobođena, lutala je po prirodi , po kafanama, trgovima , parkovima i pločnicima. Kist i boja su postali oružje koje kritikuje i upire prstom u sve prisutnu nepravdu . Istovremeno ruše se i krute umjetničke, slikarske forme i shvatanja.
Ulica, kafana, javne kuća , pločnici crvenih fenjera, scene svakodnevnice polusvijeta postaju nepresušni izvor motivacije, ali i druženja. Ogromne količina apsinte su kolale krvotokom umjetnika.
Slikarstvo i zabava , bjesomučni noćni život u tami polusvijeta , kao jedini močući vid življenja zarobio je i grofa Tuluz – Lotreka. Cinici bi rekli – smrtonosno.
Vremenom postaje nezabilazan činilac u dešavanjima u kvartu umjetnosti i nazivaju ga „dušom Monmartra“.
Odjednom njegova umjetnost nije samo puka faktografija, plakat ,posteri, ilustracije ili printovi za časopise. Odjednom slike dobijaju dušu, umišljaj, potiku , autentično viđenje ili snoviđenje slomljenog ili nestašnog čovječuljka.
Tuluz-Lotrek postaje vjerodostojni dokumentarista koji predstavlja avangardu svoga vremena. Njegovo djelo postaje poziv naputovanje kroz život pariškog noćnog života. I tadašnjim i budućim generacijama.

Postavši neodvojivi dio slikarevog bića, noćni život Grada svjetlosti , upoznavši sve njegove velove i valere Tuluz – Lotrek omogućuje posmatraću sudioništvo u tim šarolikim i opijajućim svijetovima pozorišta, kabarea, bordela i trotoara ulica crvenih fenjera. Začujuće je da svaki posmatrač bez izuzetka poželi da postane dio života Tuluz – Lotrekovih pralja, pjevačica, igračica prostitutki ka vodilje i opsjene boemima i hedinistima, lišenih predrasuda, oslobođeni okova učmalih molralnih društvenih normi i licemjerstva.
Pariz je još u djetinstvu postao Tuluz-Lotrekov grad i sudbina. Blagodeti Pariza koji su odškrinuli vrata slikaru , a on ih treskkom širom otvorio pobrojani su svakom slikom koju je poklonio javnosti.
Monamrtr bez Tuluz-Lotreka i njegovih muza, prijatelja, i svega onoga što što je tada značio njihov život definitivno ne bi bio onaj Pariz o kojem se već stoljećima priča.
Čini se da nema dogođaja koji se desio u njegovom okolišu a da ga on fotografskim sjećanjem kista nije ovjekovječio.
Zaljubljenik u pozorište od mladosti , nikad se nije rastao od njega. Čitavo vrijeme umjetničkog djelovanja bio je aktivni sudionik u životu pariških pozorišta.Bezrezervno, ponekad i bez novčane naknade ili svojim prilozima je učestvovao u realaizaciji mnogih avangardnih programa. Mogim sačuvanim i izgubljenim posterima , printovima, panoima i slikama proslavljao je pozorište i pozorišne umjetnike , izvođače i scenu..
Neko reče ; dobro se dobrim vraća!
Prvenstveno zahvaljujući djelima posvećenim pozorišu Tuluz – Lotrek je stekao slavu, prvo na Monmartru, pa u parizu i dalje je sve išlo svojim tokom.
No. njegovo djelo nije samo zaljubljenost u pozorište. To je bila prilika da iskoristi moć pozorišta koje je ono zauzimalo i pariškom društvu. Pozorište je bilo žila kucavica noćnog života i promenada skoro svih ličnosti od imena i značaja. U pozorištwe se dolazili da se posmatra , uči i sklapaju poznanstvai prijateljstva , i da se istovremeno bude viđen i prepoznat.
U Tuluz-Lotrekovim djelima čini se da je scena pozorište, bordela, hipodroma, šetališta …, potisnut u drugi plan, ponekad čak i potpuno izostavljene. On želi da nam predstavi kretanja jednog društva kojeg čine skoro sukobljeni pojedinci , koji skriveni iza maski posmatraju jedni druge, zaboravljajući da pogledaju u svoju grotesknu nutrinu
Radeći za pozorište otkriva tehniku Japanakih drvoreza. Da ali je to primjetio u djelima Degasa i matisa na koje je ta vrsta japanske umjetnosti utjecala, ne može se pozdano tvrditi. Ali sasvim je evidantno da je Tuluz.lotrek otišao korak dalje.
Radeći na plakatu predtave Japanska diva do maksimuma je iskoristio dvodimenzionalnost kao način prezentacije predstave. Velika jednobojna ravna ploha plakata i jaki efekti uzoraka kao da su preuzeti dirktno sa japanskih drvoreznih igrarija.Od tada ova scenska odlika je vrlo čest gost ne samo na plakatima nego i u ostalim djelima.

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Mon -3. Zapis L.P. u 10. Poglavlja

Poglavlje 3.

-Majka i pozorišta

( ili zamišljena priča o slikama )

Rezultat slika za Anri de Tuluz Lotrek Anri de Tuluz Lotrek Portret majke   Rezultat slika za Anri de Tuluz Lotrek Loža sa pozlaćenom maskom, litografija (La loge au mascaron doré), 1893.

 

Anri de Tuluz Lotrek                            /            Anri de Tuluz Lotrek

(La loge au mascaron doré), 1893.       /            Loža sa pozlaćenom maskom, litografija
Portret majke

 

 

Reklo bi se da slike Portret majke i loža sa pozlaćenom maskom po svim konotacijama nemaju veze jedan sa drugom.
Vjerovatno nemaju. Ali i imaju kao poveznice dijelova geneze Tuluz.Lotrekovog slikarstva.
Jedna je rađena akademskim stilom, vidno urađen modulacijom svijetlih i tamnih boja. I isuviše je lična i ne tako popularna gldalištu.
Druga u postimpresioničkom , skoro ekspresionističkom koloritu, sa primjesama grozničavog van Gogovog žutila. Jedna od najpopularnijih djela malog majstora i veoma javna od prvog trenutka.
Jedna slika je klasični kućni portret , koja je za krasila salon grofice Adele Tuluz-Lotrek. Slika je strogo definisala sveukupnost slikarevih razmišljanja o majci. Oda zahvalnosti sina majci? Vjerovatno. I ta slika ne donosi mogućnosti bilo kakvih komparativnih razmišljanja . Detalji su jasni. Hladan , sterilna, usamljenička atmosfera, obojena snjegovitom svijelošču koja ne dotiče slikarevu majku, koja je izvan nje .Raskošni , lujevski namještaj , složen po krutoj šemi; sto ispod prozora, mnaslonjač do kamina , stolica sa strane . Majka je sama , nema nikakvog pokreta ili bilo kakvih nagovještaja da bi se situacija mogla promjeniti.
Duga slika je više slika situacije , javnosti, narudžbina za pozorište ( iz 1984. godina) A kada se radi narudžbina i to za pozorište onda slika mora biti jarkim tonovima obojena, bombastična , a ipak odmjerena sa ukusom.
Neukost posmatrača, upućenog u život Tuluza-Lotreka ga upućuje da pomisli da je na slikama predstavljena njegova majka.
Jedna je stvarna žena , tužna , zamišljena, brižna i zadubljena u beznačajno štivo. Druga je blještava, radoznala, životna , u središti javnog života.
Iako dvije dame imaju veoma slične crne bluze evidentna je razlika. Slikar crninom naglašava sličnosti i razliku među ženama. Obje imaju urođeno uspravno aristokratsko držanje, samosvjesnost i nadmoćnost. I još nešto. Okružene su svjetlošću koja titra oko njih kao leptir oko svjetlosti. Tuluz- Lotrem je majstor privida. Kod jedne bluza a podcrtava zamišljenost, odsutnost , i ukočenost, iako su joj ramena slikana tako da izgledaju opuštena. Drugoj su ramena ukočena, dodatnim čipkastim ramenicama , ali upravo to , naglašava ženinu bezbrižnost i radoznalost.
Da li je Tuluz – Lotrek slikao stvarnu majku i onakvu kakvu bi on ili njegov otac više voljeli?
Moguće je. Tuluz- Lotrek je bio svjestann činjenice da je njegova majka bila jedina žena koja ga je voljela radi njega samoga.
Iako posmatrač zna da je scena otrgnuta sekvenca pozorišne večeri, priije početka predstave. To nije jasno određeno. Slika nosi mnogo dilema.Dame ne stoje ako je predstava počela. Ova žena je ustala opazivši nešto interesnto.
I onda slika postaje dokument o nečemu sasvim drugom. Posmtrač slike postaje dio pozorišnog gledališta. Niko ne obraća pažnju na pozornicu. Sve oči, refletori i, svjetlost i boje su okrenute dami u crnom , koja kroz veoma skupi minijaturni damski dvogled gleda ka muzičarima ili prvim redovima partera. Nikako ka pozornici.
Digresija poetica.
Mnogi scenu doživljavaju tako da im se čini da par na balkonu gleda prestavu. Nije nam jasno zašto.U visoko uzdignutoj loži muškarcu je dosadno i on kao da je zaspao, zaboravivši da džentlmeni ne sjede ako žena stoji. I ne spavaju u prisustvu žena.
Žena je ustala , a to dame ne rade usred predstave. A žena je dama, jer samo one imaju svoje lože. Da li je naglašena jukstapozicija para na slici povod da se Tuluz – Litrek poigre sa oubičajenim normama?
Moguće je. On je majstor burleske i izvrstan igrač slikarske pantomimime . Suprostavljenost odnosa para prema dešavanju u pozorištu i uvriježenim društveniom normama, posmatraču nameće dilemu ko je ovdje posmatrač , a ko se posmatra.
Tuluz – Lotrek je i iluzionista koji nas svojim dekorativnim linijama i igrom detalja i svjetlosti dovodi u zablude.
Onda odjednom shvatimo. Žena ne stoji ona sjedi. Muškarac pored nje ima bradu jednog poznatog slikara.Crvena kosa, blijedo lice, crni pernati šešir i ufovička crna haljina suprostavljeni su krivudavim linijama oko nje, naročito pozlaćenoj maski koja s vremene na vrijeme djeluje zastrašujuće. Zavisno od ugla gledanja. Ženino ponašanje i toaleta dovode u vezu prihvatljivost izvještačenog ponašanja i trivihlnost društvenih normi.
Tuluz – Lotrek je i poeta . Loža sa zlaćanom maskom. Zar jednom u pismu majci nije pomenuo da crta ženu sa zlaćanom kosom. Zar prostitutke nemaju hiljadu maski , koje mogu zavarati svakog posmatrača.
Simbolizirajući Karmen Guden kao pozlaćenu masku, da li je pokušava izjednačiti sa majkom i ženama kojima su sva javne i porodična odnose pretvaranja i izvještačenosti maske ličnog karaktera?
Ne, ne i ne. Taj , mamin Rori nikako nije bezazlen.
Ali, prezentirane slike su nastala kada se već odavno udaljio od majke. Nastale su u vremenima kada više nije imao nikakvih iluzija o svijetu u kojem živi i kada je ovladao kistom i životom.
S njegovi počeci , njegovi prvi koraci u svijet umjetnosti , su nastali najviše zahvaljujući majčinom bodrenju.
Iako je slikao i životinje ,sve slike skoro sve slike su posvećene ljudima. Ljudi su život, pokret , osjećaj. Životnije ili spavaju ili su blesavo mirne. I tada nemaju nikakvog izraza. A Tuluz – Lotrek je želio svojim slikama napraviti zapis o pokretu , zalediti pokret. Jer pokret to je život.
Ipak žene su imale najvidniju ulogu u slikama Tuluz -Lotreka. Logično. Uz slikarstvo žene su bile sav njegov život. Volio ih je više od sebe ili života. Kažu i mnoge njega. Ljubav prema ženama je stekao zahvaljujući majci.
U njegovim usamljeničkim danima , punim patnje i boli jedini družbenik mu je bila majka. Jedino se pored nje osjećao sigurnim. Jedino se u njenu ljubav mogao pozdati.
Ona ga je naučila mnogim stvarima. Jedna je veoma važna i pratiće ga čitav život. Kada je došlo vrijeme za skolovanje trebao kao i svi grofovi otići u Pariz na školovanje . On se rasplakao jer nije želio ići od kuće i majke. To je bio sav njegov svijet. Udobrost , sigurnost radost, sloboda.
Majka mu je jednostavno rekla:
-Ne smiješ da plačeš. Jedan Tuluz – Lotrek nikad ne plače.
Već tada je pokazivao interes za crtanje. Tokom odrastanja, majka ga je ohrabrivala da slika. Njih dvoje su vodili skoro usamljenički život na ogromnom imanju. To je bio način da se djetetu skrene pažnja sa vlastite sudbine. Nila je to ponožna, lijepa, usamljena i tužna žena.
Radio je portrete majke. Stalno. Nikad mu nje bilo dosadno ponavljati crtanje njenog lika, jer:
-Mama , ti si veoma lijepa žena.
Čitavo vrijeme njegove bolesti samo mama i mama. Otac ima posla. Tek po koja posjeta.
Pet godina očaja, bolova, vrištanja, bespomoći.
Pet godina majčinog bola i požrtvovanja.
I onda nenadano ozdravljenje i groteskna metamorfoza . Dijete postaje nakazni čovječuljak.
Da li majka , ta svetica , ta požrtvovana tužna žene odustaje od svoga milog Rorija?
„Sa užasom punom nevjerice njegova majka je posmatrala kako on postaje nakaza: pola čovjek – pola dijete…
Prvi put je izgubila hrabrost.Obuzela je panika.Bila se pomirila sa tim da on bude inbvalid vezan za postelju, pa čak i hromo dijete.Ali ne ovaj neobičan kratkovidi kepec, smiješan i žalostan u isti mah.“* (* Str.42 Milen Ruž Pjer la Mir)
To što je ostao živ, svo znanje koje je stekao, sve što je naučio o ljubnavi , životu , dobroti i požrtvovanju, Anri Tuluz – Lotek treba da zahvali majci grofici Adeli de Toulouse-Lautrec.
Uskoro će Anri Tuluz Lotrek u očima roditelja vidjeti razočarenje i odbacivanje vidjeti ploda njihove utrobe.
Ipak, brižna i požrtvovana majka ostaće mu podrška i oslonac do kraja života, Na njenim rukama u njenom zamku će i umrijeti.

 

-Nastavak slijedi 31.12.2017. u 19.07

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Mon -Uvod u Zapis L.P. u 10. Poglavlja

Pozajmljene riječi

 

 

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Mon – Zapis L.P. u 10. Poglavlja

Poglavlje 1.

Uvod

Vikont Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Mon , slikar i aristokrata.
Najveći slikar među aristokratama. Najveći aristokrata među slikarima.

Po mnogima – jedan od najvećih slikara  svjetske likovne umjetnosti.

Dojmljivo.

Malo buni kako se pravilno piše njegovo ime. Genije je u pitanju, ne smije se griješiti na osnovnim stvarima.
Tuluz Lotrek ili Tuluz-Lotrek ?
I pronađemo odgovor. Tuluz-Lotrek.
Sa tim imenom se rodila magija jednog slikarstva koje svojom jasno izoštrenom poetikom plijeni dunjaluk već treći vijek uzastopice.
A tko mu bijaše taj čovjek , ili čovječuljak kako obavještavaju učenike i ljubitelje umjetnosti?.
Tužni gegavi smotanko ili raskalašni veseli čovječuljak?
Teško je sa ove distance biti jasan i određen , pričajući knjiški i na osnovu na nasumično odabrane građe. Moraju se pretražiti mnogi izvori , zaroniti u mnoge sehare koje skrivaju tajne o velikim ljudima.
Srećom, njegova ostavština je bogata i raznovrsne. I veoma slavna. A uvijek ima onih koji žele da se uklope u neki mit. I oni pišu. Pišu svašta, i istinu , i senzacije i tračeve. Ne prezaju ni od laži i podmetanja. Treba pronaći prave riječi i napisati vjerodostojan zapis o slikaru , o kojem je iznešeno obilje podataka, vrlo često kontraveznih i neutemeljenih.
Mnogi se slažu da o Tuluz: Lotreku najiskrenije govori njegovo djelo.
Kažu ima mnogo zagubljenih radova. Zagubili se u vrelim Monmartskim apstinskim noćima , kad je čovječuljak zemljotresom kosio prijatelje. Jednog po jednog. Svi veći za glavu od njega i za istu visinu manji od njehovog genija. Izuze dvojice, trojice.
Još rekoše , ima mnogo bespovratno izgubljenih slika. Izgubila ih mnoge žene koje su voljele malenog slikara. Nisu ih imale vremena skloniti , jer dolazi im slikar posjetu. Smotane u rolu, zapale bi u neki čošak i eto fešte malim miševima.
Pa šta ako su redom bile prostituke? Dobro , i poneka pralja – prostitutka. Ili igračica i pjevačica. Možda i one „potajne“ prostitutke. One su bar znale pravu razliku između ljubavi i podavanja za novac. I nepogrešivo su znale u ljudima prepoznati tugu i dobrotu.
A to je sve što je maleni genije trebao. U svijetu koji je jako surov prema ljudima koji imaju bilo kakav vidljivi hendikep Tuluz-Lotrek je tražio svoje mjesto , i samo malo topline i ljubavi.
I našao je Monmartr . Raj za umjetnike , avanturiste, boeme , posrnule ljude,ljude koji žele pobjeći od okrutne stvarnosti. Normalno , u sve to se savršeno uklapa polusvijet. To je i njihov milje. Nad Monmartom dominira čuvena prelijepa bazilika Sakr Ker , kao čuvar koji bdije na čitavom okolicom i Parizom.
Vrlo kontarstno i simbolično . Bjelina Sarkr Kera, nasuprot polutami Monmartra.
To je postao svijet snova i života jednog hendikepiranog čovječuljka, koji nije ima djetinstvo. Čovjeka koji je iz agonije lomova, groznica i bolova preko noći postao čovjek sa dječijim nogicama. Vrijeme će pokazati da fizički nedostaci nikad ne utiču na veličino sjenke koju čovjek ostavi za sobom.

 

Poglavlje 2.

Biografija

Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa je rođen, 24. novembar 1864 u Albiju, nadomak Tuluza. Rođenjem je postao pripradnik stare aristokratske porodice koja porijklo vodi od Karla Velikog.
Jedini sin grofa Alfonsa i grofice Adele de Tuluz-Lotrek imao je sve predispozicije da postane uvaženi posjetilac salona najčuvenijih i nasjlavnijih francuske ariastokratije i visokog društva.
Blisko krvno srodstvo supružnika, djece brata i sestre je poremetila porodične planove. Zakoni genetike su neumoljivi. Umjesto da pojača i stvori što čistiju aristokratsku krv i sačuva porodično bogatstvo na okupu, taj neuko skovani plan se kao mora nadvio na živote čitave porodice. Prvorođeni sin Anri Mari Rejmon se rodio sa svim mogućim incestuoznim bolestima i manama.
Tri godine poslije mu se rađa brat , ali ubrzo umire. Tuluz – Loterek ga se ne sjeća i nikad ga nije pominjao,. Iako mu je majka pričala o njemu , nije se osjećao vezanim ,više je bio začuđen činjenicom da je imao brata.
Dijete je svo djetinjsto probolovalo sve moguće infekcije i groznice, zbog izraženo oslabljenog iumuniteta. Pubertetske godine odrastanja , 12 i 13 godina dogodile su se nesreće koje će Anrija Tuluz.Lotreka obilježiti za čitav život. Skoro iz čista mira lomi prvo lijevu , potom desnu nogu (kuk) Neko bi reako Usud. Možda. Ali to je bilo sasvim logično . Uzročno posljednićna veza rodoskvrnuća.
Genetske mane, nemogućnost pravilnog zarastanja, možda i neadekvatni tretrmani čine da se mladi grof razvije kako to nalažu fiziološki principi, osim u nogama. One prestaju da rastu . Postaje čovjek sa zakržljalim i nepravilnim dječijim nogama.
Ali Pariz mu se dopao. Bila je to ljubav na drugi pogled, ali ostaće jedina ljubav koja mu je podarila svoju milost, bezuslovno.Skoro. Morao je osvojiti svoju ljubavnicu. Ona mu je pokazala put kako da to učini.
U Parizu je živio njegov otac. Poslovi, odvojenost od porodice.Možda bijeg. Njegova žena je vodila usamljenički život. Crkva , klupica za molitvu u spavaćoj sobi. Grof Alfonso je bio markantan čovjek pun života. Englezi bi rekli: pravi dendi. Ah ti aristokrati. Supružničke sobe su bile odvojene, kao i supružnički odnosi.
Škola mu je već prvih dana dovela doživotnog prijatelja Moris Žoajan., koji će postati bitan faktor u njegovom budućem životu.
Živjeli su na bulevaru Malerb u velikom stanu , u raskoši. Okolo aleja kestenova.Ali ipak to je iugledalo tako sićušno i siroomašnu prema njihovom zamku u Albi.Život mu se odvijao po majčinim zamislima. Crkva i molitva su bili u prvom planu. Čak je imao pričešće. Igrom slučaja nedugo poslije pričešća počele su glavobolje i groznice.
„Glavobolja,a ? Neveljala gadna glavobolja?
Doktor se glasno smijao u svoju četvrtastu bradu.* (* Mlen Ruž – Pjer La Mir , Alnari Beograd 2004.)
Poslije su se i doktori i porodica hvatali za glavu. Nisu znali šta je djetetu. Groznice i glavobolje su se smjenjivale . Razmaci između glavobolja buili su sve kraći. U tim razmacima liječenje po banjama, bolnicama, sanatorijumima, širom francuske. Nema pomoći.
„Ozdravio“ je nakon dvije godine. I onda je pao. Bezazlrn pad ,u kućnoj biblioteci. Lijeva noga je kvrcnula kao suha grančica.Mjeseci oporavaka , nezarastanja, i napokon pobolkšanje. Hod sa štakama.
I kamenćić , veličine graška , kažu biografi, se našao na putu jedne od štaka. Novi pad i samo jednan užasni vrišteći krik :
-MAMA!
Dvije godine bolova, doktorskih namještanja, izazvanih lomova, novih bolova vrištanja do iznemoglosti. Majka je otupjela, sleđena, shvatila je majčinskim instiktom da njeno milo dijete neće neće nikad ozdraviti.
Ipak nakom dvije godine Riri se probudio bez bolova i temperature . Kao da je došao sebi. Ubrzo je skonut gips sa obje noge. Bilo mu je bolje. Uputio se na stranu ozdravljenja. Za svo vrijeme bolesti,groznica i lomaova skoro da nije rastao.
Tada je već imao četrnaest godina . I odjednom počeo je rasti. Nesrećama nikad kraja. Rastao je gotrnjom polovinom tijela. Grudi, ramena, su poprinmali muške konture, ali noge su ostajale krhke, pune ožiljake ,dječije.Lice mu se izobličilo. Usne su mu odebljale obojene nzdravim skarletnim crvenilom, nos bezlična mesnata izraslina sa velikim nozdrvama. Oči si mu krasile naočale velike dioptrije jer mu se vi raspidno pogoršao.
Kada je ocu saopštio da će prohodati Anri je imao je čutljivu reakciju svoga oca grofa Alfonsa de Tuluz-Lotreka:
„Otac ga nije čuo.Ko je taj stranac? Taj odvratni bradati kepec koji se smiješi na njega iza svog smiješnog cvikera? Ne, to ne može da bude njegov sin! Njegov sin, njegov jedinac, poslijednji od njegove loze!
Iskrivljene noge i patkoliko geganje pri hodu su specifikum koji je Anri morao kao težak krst nositi čitavog života. Propali su planovi grofa Alfonsa za Anrijevu vojničku karijeru , dobru ženidbu i produžetku loze.
Tu se završava biografija grofa Anri Mari Rejmon de Tuluz-Lotrek Monfa i počinje život i uspon slikara Tuluz Lotreka , visokog 150 centimetara.

 

-nastavak sutra 30.12 . 2017.  u 20 08  h –

 

Hedi Lamar

 

 

 

Hedviga Eva Marija Kasler bijaše njeno pravo ime.
Eva Marija sasvim ugodno bi zvučalo i  kao Ave Marija,ali ništa ne radimo zbog dnevnih potreba.Kad slažemo mi to  složimo onako kako dolikuje: ljudski , iskreno,od srca.

09.11.1913,- Rođena je austrijska glumica Hedvig Eva Marija Kasler potonja Hedi Lamar.

Sa hrvatom Zvonimorom Rogozom je 1933. godine snimila film Extaza .Većina ga smatraju prvim erotskim filmom u povijesti kinematografije.

Historija kinematografije je zapisuje kao prvu ženu koja se je viđena potpuno naga.Mislimo na vrpci,dakako filmskoj.

Gledali smo taj film. On je snimljen u crno bijeloj boji.

Jadna krhka bijela grlica na obali pri samoj vodi.Plaši se da uđe.Vi osjetite strah i jezu koju djevojčica osjeća.Nijema molitva ka nebu ali ipak mora ući. Nema druge

Šta će ,gleda u nebo ovo joj se smiješi jer vidi njene grudi ljepše od Afroditinih. Strše ko dva nestašna oblačića na njegovom plavetnilu. I oblak kao ni mi ne skrećemo pogled sa đardina koji svježinom i mirisom popunjavaju krajolik.

Kažemo ne stidimo se jer nismo voajeri. Imamo osjećaj da smo u Luvru ili Pardu; ma ne ni tamo;već u nekom muzeju samo nebu znanom. Gledamo pramajku Evu koja sa čednošću one druge majke Marije prilazi vodi i uranja se i gubi njoj.

Ulazak u vodu mijenja sve. Nestaje grlica krhka i javlja se labudica. Sve radost i zanos ovog svijeta je tu. Labudica bijela je razigrana i pohotna Eva koja sa vodom ljubav vodi prvi put i nimalo se ne stidi. Čini se da ima boli.Da li se sa žaljenjem sječa raja.Kto to zna.

Režiser je doziva,kaže ispucali smo film .Vremena 1933. g. su bila kokuzna .  Hedvigu nije briga,hoće da uživa . Na njenoj strani je Eva i Keslerova. Hoće da se igraju i jure. Matrija je malo zatečena i u nedoumici. Možda sve ovo nije vrijedno neba. Uzalud se brinula

Ovo su savim naivne i dječije poetske scene i predstavljaju najpitkiji dio filma.

A oni nama bez imalo stida : erotika.

Erotika je u vašim umovima ,odgovaramo im ;estete koji su o ljepoti učili od žena.

Ameri se namah zaljubili u našu krasoticu i priveli je preko bare sebi.

Očarala ih se “najlješa žena Evrope”. Kažu joj; sada si Hedi Lamar ,američka glumica.Tako oni rade. Ukradu,premijene ime i etiketu i svojataju.

“Najljepša žena Evrope tog vremena“je imala šta pokazati.Vjerujemo da je mnoga srca slomila.Naše nije,samo ga je dojmila.

Nismo imali prilike pogledati ostale žene Evrope te epohe tako da ne možemo suditi o tačnosti navoda.Ali bila je prelijepa , i jedna od najljepših žena , po mjerilima svih epoha.

 

Otvara se Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Poštovani!

 

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“, otvoriti svoja vrata u subotu, 17. juna 2017. godine.

 

Vlasnik galerije, i umjetnik, Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.

 

„Ovih dana posložih nekako sve kockice i napravih Galeriju. Nije mi dugo trebalo. Samo šezdeset šest godina. O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče. O tome zašto otvaram galeriju, zašto je nisam prije otvorio, isto toliko godina. Barem.

Slikam jer volim: Boga Milostivog, njegova stvaranja, ljepotu, ženu, prirodu i boje.

Sama pomisao na sve to, sveže mi mozak u čvor, a ruka poludi jer nema kontrole i kad se osvijestim, imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao. Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje. Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.

Ja se ne stidim. Moje slike su moja djeca.

Da sam bilo kada prije izašao u javnost sa bilo kojom slikom, to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete. Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara, spremaju se da me potope. Uplaših se za slike, djecu moju. Šta će biti sa njima?

One najbolje i najljepše će udomiti. One druge, plašljive, stidljivije, neobičnije će zatvoriti u neke memljive podrumske prostorije sumnjive kakvoće. A meni su sve lijepe, slatke, razigrane, raskošne, neobične, mjestimično lijepe i savršene, samo svoje, jogunaste, ali i umiljate. Nadasve, jasno, uočljivo, ljudskom rukom miješane.

Eto, zato, odlučih da udomim slike. A kako ih udomiti? Naći dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje vlastite djece. I to vam je priča za medije. O nekim drugim ne smijemo pričati, kažu još uvijek ne vjeruju mahali. Dođite i pogledajte slike. One će vam reći sve.

Ne plaše se one iskrenog suda. Ma kakav on bio“.

 

U Galeriji ćete moći pogledati više stotine slika, ali i kupiti neke od njih po pedeset posto sniženoj cijeni.

 

Srdačno pozivamo predstavnike medija da propratite otvaranje galerije u subotu u 18 sati. Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“ se nalazi u ulici Trg Sarajevske olimpijade bb, na Dobrinji III.

 

Pozivnica se nalazi u attachmentu ove poruke.

Srdačno Vas pozdravljamo i unaprijed zahvaljujemo na interesu,

Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 

Iz sata u sat : Bravo! / Marko Bošnjak u finalu: Pjesmom je sve ostavio bez riječi!

S  Radiosarajevo.ba

Petnaest ‘Pinkovih zvezdica’ sinoć je odmjerilo snage pred žirijem, ali i pred žirijem publike u drugoj polufinalnoj večeri ovog muzičkog takmičenja za djecu.

 U emisiji uživo, oni su izveli svoje pojedinačne tačke u težnji da osvoje dovoljno glasova da bi se plasirali u finale.

 Među njima i Marko Bošnjak, talentovani dječak, iz Prozora, koji je još jednom oduševio Balkan. Marko je sinoć otpjevao pjesmu “Tebi majko misli lete” i izazvao more emocija kod žirija i publike u studiju, te tako osigurao mjesto u finalnoj noći ovog takmičenja.

 Marko je pokazao i da je sjajan imitator i odglumio svakog od članova žirija i nasmijao ih sve.

 “Koji si broj? 17? Eto, dovoljan i je komentar! Oduvao si. Ja sam njegov fan” rekla je pjevačica Jelena Tomašević.

 Produkcija je napravila presedan, pa je umjesto dva takmičara, “Pinkove zvezdice” napustila jedna učesnica, a to je Anja Jestrović.

Nebeske suze  1

 

 Uživajte u nastupu fantastičnog Marka, bravo dječače