Blagdani mota i mova /Igrokaz na dan 6.Januar/Siječanj

Danas je Subota  6. januar/siječanj, šesti dan 2015. godine. Do kraja godine ostalo je 359 dana.

Znači već je odletjelo šest dana. Kad prije. Nismo čestito ni odmamurali , ni umočili.Mislimo grlo u rasol.

A ono nema pet dana.Nogiralo se. Otfikareno.

Nije to ništa , kad dođe nova , najnova godina , tek onda ćete pomisliti, zar već.

Oni koji budu te sreće da to mogu uzviknuti.

Oni koji ne budu te sreće , biće neke druge sreće, a neki , zapravo mnogi i neće.

Oni neće ništa uzviknuti. Oni će zapomagati.Ko da ih neko roštilja.

A nije daleko od istinu. U pržunu, insanska koža cvrči ko janjetina na ražnju.

 

Ko im kriv? Hoće  ,nacionalistička bagra ,vrećama pljačkat narodsko blago i tlačiti narod!

A opet nećemo ružnijeh rijeći.

Idem nam još jedan Blagdan u susret. Ovaj se slavi u oba etniteta.

Nije kao ona dva sebična Blagdana , koji se slave samo u jednom etnitetu.

Na znamo što su ti blagdani taki, pa im se ne slavi u onom drugom etnitetu.

 

Šta vi mislite – imaju li razloga za štrajk. Ili  ih je  neka neuka  bradata pogan ,

jednostavno protjerala sa tih dunjalučkih prostora.

 

Što bi poete rekle:

-Blentovije ne znaju šta rade.

U prevodu:

Prevodilac u nedoumici. Nije mu jasno ko su blentovije, koji blagdani ili koje bradate kreature.

Ima hin i mota i mova.

 

Ljubav , San i Žena

 

Svitanje

 

Svitanje nad visovima

 

Suton nad Gradom čednosti

 

Suton

 

San o ljubavi

 

Nestvarni krajolik

 

Krajolik čežnje

 

Savršena ljubav

 

 

 

U nedostatku pjesama i boja ,mi ih izmislimo.

Nasumice odabiramo riječ.Pritom i žmirimo i pride maramom zavežemo oči.Radi objektivnosti i brisanja svih nedoumica i nepotizma.

Skinemo povez i gle jada,to nasumično nam uvijek, na cedulji života, donese najbliskijeg i najvoljenijeg srodnika.Po srcu i duši,iako mnogi sumnjaju da je imamo, zapisano:

-Ljubav !

Da, uvijek isto.Ta nasumična, sveobuhvatna i nezaobilazna nametljivca nam se kači za pero. I uvijek hoće da nam ga otme.Mi ne damo.Muški ponos,šta li?

A onda ,slegnemo ramenima, jer nemamo izbora. One pakosnice Suđaje tako odredile. Mora da su se opet  zaljubile.

Biramo krajolik,tako ona hoće.Ne može se svuda vucarat.Nikad nije zadovoljna i uvijek prigovor i zapret ima.

Jedan joj taman, drugi blijed.

Treći nema dovoljno plaveti.

Četvrti je slabašan i nije dovoljno čvst.

Negdje kiši ili sniježi,a nema zaklona i skrovitih mjesta koje ona voli.

Ponekad je cvijeće nasumično nabacano i odabrano.Razmaženica hoće harmoniju.Ona koja je drugo ime za haos.

Baš zato,kaže ona:

-Jedan nered u savršenoj slici je sasvim dovoljan.

Kad smo došli do tehnikalija ,bila nam je od velje pomoći.

U trenu je znala gdje smjestiti šedrvan, peškun, koju voćku ili šerbe.Ništa sa alkoholom.Nema ljubavi i alkohola.

-E onda ti piši pjesmu, kažemo joj ; a mi odsmo  na koju kod Mare Gatare.

Ko fol se ljutnemo mi,ali to je trik .Zna to ona,ali ali i ona, ko fol, jedva nam odobri dvi tri ,i to samo kad ona milsi da je potrebno. Jes kako ne mnijemo mi,bitno je da smo na peškun stavili tu jednu flašu kurvoazijea. Poslije ćemo vidjeti šta nam je raditi. Sve se nadmao  premuntati je na našu mahalsku sreću.

Ljubav nas čita ko bukvar ,smiješi se i u sebi  smije:

-Joj ,blantovija,mamo mamice.Ovo izvoljevanje će iskijavati hejbet puta na dan,i minimum još toliko obnoć.

Joj šta je ta,u pejsaž  natandarila,minderluka,jastučadi i šilteta, ko da je princeza koja se ispod devet madraca natakari na zrno graška.

Kada sa svim pejsažnim detaljima završimo , a ima ih točno tisoć i ena piklić, malo odahnemo i htjeli bi cigar,Gitanes oli neku našu Drinu da udahnemo, i da  kurvuazije bar jednu zveknemo, mislimo čašu, ali korbač sijeva.

-Nismo završili.

-Znamo,ali ohani malo bona,đe si navrla,nije valjda opet rat.

-Nije rat,ali nije ni mir.Tako vam je to u ljubavi.Uvijek neka frka i neko proljeće,možda i ljeto sa blaženim licem,il jarka jesen ,pa zima što u redu čeka i najviše mrazi i boli.

-Nestrpljivice jedna,lako ćemo izabrati aktere.Ženska haman ti,a svakog insana nacrtamo ko bilo kog hajvana i nećemo pogriješiti.

-Blesani jedni,kad ste toliko pametni crtajte bez moje pomoći,ja vam odoh.

I nesta. Najednom, ko magle poslije kiše.

Šta će nam ta lutalica , ponositi smo mi. Uzmemo plajvaz ali riječi bez nje nema. Usta nam zavezana,misao utihnula,srce se zaledilo,duša se sakrila.

Joj ,jesmo stvarno blentavi.Šta ćemo sada bez ljubavi.Ne možemo ni ovu pismen završiti. Kako ćemo pjesme pisati.Ili boje mazati. A onda sjetimo onog jade,koji se takođe nehajno odnosio prema Ljubavi i natandarimo zapis o njemu:

Ponoć je odavno prošla

čovjek je sam

sjedi

plajvaz u ruci

arak prazni

švrlja

o ljubavi pjeva

na serdžadi obeznanjen žmirka

 

kandilo i tisuću dušeka  njemu je drug

zato ne vidi

da ni slova više nema

sve je otišlo

sa jubilarnom princezom…

 

Šta dalje pitamo se mi!?

Žulja nas ono zrno graška. Ipak podsvijest zna ,vratiće se ona.

Ne mere bez nas  praznovat i dušeke ravnat.

Sve do jednom.

 

A ipak…za svaki slučaj zapišem0:

 

Ljubav je život.

Život je samo jedan san;

živjeti nježnost,tišinu i mir.

A kako ljubavi neizmjerno imamo ,

onda prepustimo srcu biranje tonova i boja.

 

Godinama pokušavamo dohvatiti suton i svitanje ,

u onom čudesnom , nezaštićenom jednom jedinom trenu,

uplitanja noći u dan , i dana u noć , kada sve postaje snoviđenje.

 

Tada se anđeli spuštaju da podare ljubav i snove voljenim Božijim bićima,

i uzdižu se , počesto tužni , razočarani, slomljenih krila , zbog neobavljenog posla.

I čini se , sve su ređe sretnice koje obasjava njihova milost, jer se neuki boje prihvatiti

tu bezuslovnu ljubav i prenijeti je na nježni način kojim je darovana; nevino i kristalno čisto.

 

 

Tankoćutnost / Igrokaz na dan 5.Januar /Sječanj

 

Danas je surbota 5.Januar /Sječanj i igrom slučaja  5. dan 2018. Do kraja godine preostalo je još  okruglo 360 dana.

Reko bi čo'ek guta dana . A nije ! Vrlo je  tanježno. Biće još tanje, koliko sutra.

A oni nama o tankoćutnosti. Kao da znaju šta je to. Da znaju, ne bi im pučanstvo svake sekunde mater spominjalo. Ne po dobru, već po vrećama opljačkanog narodskog zlata i po zlu. Što jes, jes podne tu i neka psovka.

Sočna , onako po bosanski. Vrlo opisna i slikovita, da se muževi tih majki u grobu okreću ko ringišpil. A mnogi od tih grobara su za života zaslužili još veće psovke. A ovi živi ni mukajet. Kako će kad su svi hadumi i licemjeri.  Da nisu takvi, vaspitali bi djecu , pljačkašku nacionalističku bagru, kako treba, a ne da budu zlotvori i pogančeri.

Zloća i pokvarenost im utisnula žig na lice i u oči. Pogledajte ih malo bolje. Da ih čovjek ne zna, smilovo bi im se i udjelio sadake. Izgledaju kao pravi pravcati garibi. A i jesu,vjekovna gladež isirotinja. Misle da  vjekovnu glad očeva svojih  mogu utoliti na brzaka, kroz očiglednu neljudskost i pljačke.

Ne ide to tako. Prazne im i zrikave oči. Lijeni do neobrijanosti. Usne stiskali od gladi i sada ih nemaju.

Ništa doborga od njih čo'eku ne može zapasti. Žao nam njihove djece.  nisu djeca kriva što su im roditelji bezvrijedni i morbidni insani.Neće tu jadnu djecu  imati ko ljudskosti učiti. Voljeli bi da nismo u pravu, i da ispadnu na dobro.

Ali kako odrastaju vidimo da smo u pravu. nekažnjeno ubijaju, siluju i počinju da pljačkaju.

A gdje su oni , koji su sebi uzeli za pravo da ureduju i dijele moralne i socijalne pridike ostatku dunjaluka. Oni takozvani učeni, jal popovi, jal fratri, jal ilmije. Tikve sa pljačkaškom bagrom sada ,jer dobijaju mrvice sa trpeze silnika. I u uzlove  sa Ebu Lehebom pušu.

A znate li šta biva sa Ebu Lehebom , ženom njegovom i onima koji sa njima tikve sade?

Nešto vrlo strašno i pakleno.

Što bi poete rekle:

Svo dobro je od Boga. Svo zlo je od zla oca i zle matere.

U prevodu:

Tronacinalistička pljačkaška pogan je nagrabusila ko i svaka pogan. Čeka ih pržunsko roštiljanje. Ali  mala razlika. U pržunu su ljudi stoka za roštilj.

Dobar nam ovaj prevod. Još kad bi nekoga uplašio, bio još bolji. A hoće. Protokom vremena tijelo samo od sebe počinje osjećati jal hladovinu ,jal paklenu vrućinu. Sreća njihova, putnici za pržun imaju u vlasti sve klinićke centre u Bosni. neka valjaže im. Kako kome i kako kad.

 

2 + 2 = 5 / Dodatni igrokaz na dan 4. Januara/Sječanj

Evo danas je četvrti Januar i pade posred četvrtka.   Dokraja godine je ostalo još neki tričavi 361 dan. Znači današnji datum  je četvrti,  mjeseca Januara/Sječnja . Nema mu druge.

Volimo što nas je majka rodila pametne pa nas računica plaho pazi. Računica ide, ali lova nikako . Zaglavila  u trezorima. Ne nardoskim,  nego nacionalističkim.

Recimo naš drug Dostojevski je skonto da  je 2 plus  dva jednako pet sasvim u redu. Hem dobro zvuči ,hem nikoga nije briga jel to tačno, osim matematičara. A oni ne čitaju književna djela. Šta će im to. Tamo brojeva ima  samo da označe stranice. A to su brjoke za sitnu raju.

Velika raja voli milionske cifre. Pitajte Bakira Izetbegovića, Milorada Dodika i Dragana Čovića. Ni oni ne čitaju Dostojevskog. A trebali bi. Napiso čovjek dobru knjigu Zločin i kazna. Njihov fah i ako Bog da njihov temperaturni dom. jako vreo temperaturni dom. I to na jako dug period. Najskromnije  rečeno; eonima.

Oni drmaju Bosnom i sve znaju. Eto , garant znaju gdje je otišlo narodsko blago, Morali bi znati. Bez njih ne jedan lahorac ne smije zapuhati.

A Mladen Ivanić, pitate vi. On je sića , rabi procente , kao i  vehti Lagumđija.Nisu džabe ekonomisti, ko fol opozicija.

E sad o njihovim ženama ne možemo ništa loše  kasti. Nije da ne znamo.  Ali mi smo đentlmeni i ne odajemo ženske tajne. Jazuk. Rečeno nam: Lako je po ženi, isto ko po mački.

I , nije da mi ne volimo po ženi.

O volimo i te kako. Ali samo kako i kada to one  požele i vole. A meščini to je skoro uvijek. Neka , tako  valja. Pa, zar zbog toga nismao istjerani iz gornjeg đardina. Ako je već tako priliku treba maksimalno iskoristiti.

A bogami ima mački i mački. Pitajte koga hoćete , osim političara troglavate nacionalističke bagre. Zašto da ne pitamo njih , pitate se vi?  Vrlo jednostavno:

-Nikad ih ništa ne pitate. Valjda strah. Ne smijete glasno postaviti pitanje. Zagubili hrabrost. Ne smijete jedan drugog u oko pogledati.

 

Što bi poete rekle:

Lijepi strah.

 

U prevodu

Nacinalista jednom, nacionalista i pljačkaška bagra uvijek.

Konci i gaće / I grokaz na dan 4. Januar / Siječan

Danas je Petak 4. Januar / Siječanj 2019. ostalo je još 361 dan do kraja godine. To nam govori da su već prošla tri dana ove nove godine , a četvrti se upravo zaletio koncu. Godina polako uzima zamah i mnogo danka.

A opet ima tih riječi koje nas zbunjuju.

Eto recimo ta riječ konac.

Neki se naježe kad je čuju. Kraj neki sluti. A niko ne voli nikakave krajeve ili svršavanja prije vremena.

I sad vi mislite da ćemo o seksu ili ne daj nam mili dunjaluče o vođenju ljubavi pričati, zato što je danas petak

i što se rimuje sa zrno. Loša rima, ali vi ćete nadoći na pravu. A i za ostale dane ima po koje tane. Ne treba štedjeti.

Jesmo li borci ili nismo?

Ma joj boni , jester na kraj pameti.Hafifni i zlohudi. Danas smo nanijetili pričati o  koncu koji su u iglu uturi.

Vama jopet naka asocijacija u glavi. Baš ste nevaspitani. Mislite ako igla ima malu rupicu i konac uturimo u nju ,

da vas to sjeća na nešto.

Baš ste neki. Zastranjujete nas. A mi mislimo na obični bijeli konac kojim se krpe poderane gaće.

Šta ? Više niko ne krpi gaće. Ha se rupa probiši baciš gaće. To nam novo.

I nisu više gaće samo bijele. Bolje u boji da se ne vidi jel se ko upišo. Jal’ od straha , jal’ od šege, jal’ iz navike.

U našem vaktu  su naše hanume štedjele na koncu i na gaćama.

Oblačile ih što rijeđe i pravo da vam rečemo nisu ih imale kad navlačiti. Što će ih navlačiti kad su ih morale svako malo

svlačiti. Eh ta lijepa vremena kada su žene bile sretnice, što ne morjau krpiti gaće , jer ih ne navlače. Uostalom to je

muški posao. To navlačanje. Voljele one kad ih kako muškarac dobro nategne , odnsno navlači. Normalno gaće,

a ja'šta ste vi mislili.

A i uturiti kionac u iglu nekad je zaludan posao. Štos se mučiti kad ima ljepšeg uturivanja, oliti navlačenja i izvlačenja

Gubitak vremena.

A tek kada bi se počelo pričati o svilenim koncima za vezenje, posebice anterija. Boli glava šta  ubadanje može učiniti sa

tijelom žene u anteriji ili bez nje. Mislimo igle sa svilenim koncem na platnu.

 

No nemamo vremena da vam sve ispričamo, kažu zapado veliki svijet.

Imamo dvije mogućnosti . Lopatu u ruku i čistiti snijeg.

Ostati u kući i opetovano ubadati. Mislimo sitni štep. Niste čuli za singericu i sitni štep.

Tako se to radi. Sitni štep i hanuma i  anterija haman sad pa sad gotove. A i zadovoljne. Što ne bi bile.

Ne moraju krpit gaće.

 

Što bi poete rekle:

-Niđe veze sa vezom.

 

U prevodu:

Ko umije sve razumije, a bome i tvita ko singerica.

 

 

Radmila Karaklajić – Ciganske pjesme

   Mila Moja

 

Ovaj divni potpuri ciganskih pjesama u uvodnoj izvedbi raspjevane Radmile Karaklajić poklanjam svojim ljubavima gdje god one bile.

Ako se vama dopadnu , hvala vam.

Prevodi  i riječi su suvišni .

Srce osjeti ili ne osjeti ciganski žar,čežnju ,ljubav i bol. 

 

Divan narod.

Oteše im identitet . Rekoše im da su Romi.

I oteše čerge.

 

Bolje da su im dušu oteli.

 

Ali  Usud ima svoje planove.

Skoro trećina dunjalučkog svijeta se skita kao nekad  Cigani.

 

U potrazi za Suncem i pjesmom.

 

Sretno nam bilo.

 

 

 

Vali  Vali luduju  Vesna Morena S.

 

Kada u potpuriju počne da se javlja sintetika ,to je kraj našeg izbora.

 

Godine ko godine , prelijepe i prolaze kao san , kao tren

 

 

Lagana i prelijepa ova  2018. godina bi.

Kao i svaka prije.

I prolze kao san , kao tren.

Sve su godine lagane i  lijepe, ali ih ljudi nagrde. Debelo, do neizdrživosti.

 

Posmatramo današnje jutro, suncem obasjano.

Pa se odjednom prosu snijeg.

Milina se dunjalukom širi.

Prohujala sjećanja mami.

Proljeće nam  racvjeta behar u srcu.

Mirisi i boje ljeta , sa prvim naznakama  jeseni se uvlače u krajolik.

Oplemenjuju prirodu.

Gane čovječiju dušu.

 

Koliko je neizmjerne ljepote, milosti i ljubavi usvakom Božanskom stvaranju i darivanju.

Um da stane .

Insanu nište ne preostaje ništa nego da padne na koljena i da se moli:

Hvala Ti Gospode…

 

Što bi poete rekle:

Uzvišen je Gospod naš.

 

Ili u prevodu:

Volite se ljudi ,

ljubav je najveća milost od Boga jedinog poklonjena, a nikad dovoljno uzvraćena.

 

Zapad i ćenifa

 

Igrali se dosade. Iako znamo da ono što se dešavalo prije može čekati , ako treba stoljećima, nama ponekad crv ne da mira, pa se zarovimo u prepisivačke kitabe.

Kad tamo:

“1792.- Umro je škotski arhitekta i dekorater Robert Adam, jedan od tvoraca neoklasicističkog stila u arhitekturi. Projektovao je mnoge javne zgrade izuzetne elegancije, posebno u Londonu, koje se odlikuju karakterističnim vazdušastim i prozračnim stilom, nazvanim njegovim imenom.”

Počeo uvoditi WC-e u domove.Britanci se ispočetka veoma mnogo bunili.

Kažu nehigijenski je uvoditi ćenifu u domove. Nije im smetalo što Londonom i Temzom umjesto plovki ,plove govna.  Gentlmenski , a bome i  Damski običaj je bio ćućnuti u kakvo ćoše i istovariti se, bez obzira na imiđ. Tovara je bilo mnogo , isto koliko i  olakšanih ljudi.

Poslije su shvatili blagodeti ćenife,rahatluk kada se čovjek istovati u vlastitom domu i ljudski se pobrine za stražnjicu.

Ubrzo je i Europa prihvatila princip – jedan dom –  jedna ćenifa, ali samo ko je imao mani ( love – za one koji ne razumiju jezik ljudi bez ćenifa).Ostali su plivali u  izmetima bogatih.

I odjednom vaskoliki svijet je počeo  zaviditi Bosancima koji su higijenu i ćenife i banje praktikovali nebrojeno vijekova prije.

Kroz odnos prema higijeni , jako dugo smo u dilemi , da li su se krstaški ratovi protiv Bosne  vodili radi krsta ili radi ćenifa. Naime, nečist ne podnosi one koji se mnogo čiste.

 

Vrijeme će pokazati svoje.Istina se ne može sakriti.Pitajte Vatikan, SAD i EU.Njima i dalje treba voditi krstaške ratove protiv Bosne.

U Banja Luci je u toku udruženi zločinački poduhvat /Igrokaz na dan 3. Januar / Sječanj

 

Joj,  ljudi da ne vjerujete !

Kakvih smo se novogodišnjih fora nakačili?

 

3. Januar / Sječanj je treći dan 2019.

Koje li koincidencije.?

Šta su do sada radili teoretičari zavjera. Kako ovaj sumnjivi detalj niso primjetili.

I još nešto . Pada u četvrtak. Za nevjerovati koliko slučajnosti. Da samo znate koliko je trećih janura odabralo četvrtak za svoju bazu.

Još ako bude pado snijeg , ili još bolje ne padao, to bi tek bilo vrh mraka.A kada on padne, službe za snijeg neće biti spremne kao ni prethodnih trećih januara.

Pa , recimo ako do kraja godine bude 362 dana to će biti katastrofično.

Opšta teorija zavjere.

Saznaćemo tokom dana , abakus nam se pokvario, a kompjuteru crkle baterije, ne možemo izračunati. Kanafu ispucali da stavimo lance na gojzerice. Probali na prste nešto nam se računica  ne slaže. Nekad nemamo dovoljno prstiju, pođeđe ih ima viška. Sve zavisi u šta ih turamo.

Sve nešto sumnjamo da nam neko nije podvalio prestupnu .

Ma ne godinu, nisu godine naivne da ih neko može podvaljivati.

Mislimo na prestupne demokratije.

Eto recvimo u Banja Luci je u toku udruženi zločinački poduhvat, dase vrati sjaj  Dodik/Cvijenović demokratija tipa Nikolaj/Elena Čaušesku ili pak Pinočea.

Ali to nije tematika 3. Januara . To je tematika gušenja, silovanja, hapšenja  i ubijanja vlastitog naroda. Oni nevlastiti su  davno istrebljeni.

 

Ne mre se disat od trgolavate nacionalističke fukare.

Nemamo mi ništa sa pljačkašima , peremo ruke.

 

A onda se jednim strahom  veže drugi.

Vanjski fgaktor.

 

Uvaliće nam imbecili zemlju ravnu kao plohu, a nećemo ni osjetiti.

Pa onda vanzemaljci nam prijete invazijom.

Ko da nam naših pržunastih vanzemaljaca , koji nam na suho deru kožu,  nije dosta.

 

Poslije toga će nam cijelu godinu prodavati bubrežnjake , da Bosna nije Bosna , oliti Bosanska

nego je  kroatjanska, srbaljska  i turska.

Sa ovom ,potonjom kretenskom bedastoćom  ćemo lako.

Samo im kažemo idite u hrvacku,srbljansku i osmanlijsku pa tamo budite šta želite-

Možete biti i građani drugog i trećeg  reda.

 

U Bosni zemlji Božije milosti rezervisana privremena prebivališta, samo za građane prvog reda – za BOSANCE,

Bogu mile ljude.

 

I vi nama ne vjerujete da je sve to za nevjerovati.

Vrlo neljucki.

 

Što bi poete rekle:

-Mač ima dvije oštrice kada đavo dođe po svoje.

U prevodu:

-Časni ljudi izvrše harikiri, pogan se pravi da ne zna  da je pogan i fukara, i narod ih otpuše.

 

Nevjenčani par Čaušesku garant pada – poručuje narod/ Igrokaz na dan 2, Januar / Siječanj

 

Danas je Utorak  2, Januar / Siječanj 2019.godine.

Već je jedan dan otperjao. Kažu i ovi će  današnji, i slijedećih 363 dana. Uslov je da ne iskrsne planet X

i ne slisti zemlju.

A možda je Nibiru dosadilo čekati i osluškivati zloguke najavljivače apokalipse i krenuo ka nenaseljenim svemirskim

prostranstvima.

Malo smo popustili, zaobići ćemo apokaliptičare još im se  prazni mozgenzi nisu probudili,

ali to ne znači da se nije desilo ono što se desilo.

 

Danas je drugi  , a dobri januar .

Ono kako kome!?

Neko je mamurna, neko je mramoran, a većina je hafifna .

Mamurni su se nalokali, mramorni se prelokali, hafifnim prijeti glad, haps, prebijanje ili zastrašivanja…

Tako vam stoije stvari i vođe i onođe.

Vođe u Čovićevoj i Izetijovoj prčiji, onođe u Dodik – Cvijanović Čauševskom logoru smrti.

Vođe se narod još nije “pohasio”  ko onođe i još uvijek  ne traži sječi dahija , pljačkaša i zulumćara,

koji su se natovarili gladnom narodu na  ramena, čupajući im i krv i dušu.

Ali  nešto se valja .

Tiho i neprimjetno , ali ipak valja se.

 

Dodik/Čaušeski i Cvijanović Elena/ Čaušesku  gube kompas. Svi im krivi osim njih, njihovog roda i lopovske bagre.

koja će ih na kraju izdati i prodati.

Represalije dostojne najcrnjeg  aparthejda ili varšavskog geta.

Ne bi im bili u koži.

Kad narod i državni  ministar sigurnosti optužuju i poručuju nevjenčanom satrapskom paru, da  ih garantovano čeka

zatvorska ćelija, u to treba vjerovati.

 

Što bi poete rekle:

Sve je u parovima , i ljubav i zindan.

 

U prevodu:

Svaka cica dođe u svoja zaumno invalidska kolica.kolica