Žena u ljepoti svoje nagosti

 

 

 

 

 

 

Jednom davno rekoh joj , volim te Malena.

Nasmijala se,nestašna i prelijepa u ljepoti svoga obnaženog tijela,

pokrivenog  čarobnim velovima ljubavi,i rekla:

 

-Volim i ja tebe ludice,zašto suze u tvome oku.

 

Nisam uspio da joj odgovorim,usnila je i odlepršala.

Jednoj drugoj ljepoti sam poklonio riječi ,koje sam nosio u tim suzama.

**

Nagost žene u ljubavi je tako čista, blistava i čedna,

da je se čovjek ne može nagledati ni nauživati.

 

Golišavost mimo toga, razodjevenost iz drugih razloga ,

meni je strana i stvarno me srami.

 

Golotinja samo radi golotinje, je nepristojna i vulgarna.

Ja se nje stidim i crvenim. Još vijek.

 

Ne radi golotinje, koja je uvijek lijepa, nevina i krhka u svojoj čaroliji ,

već radi žene koja sebe prezire i blati.

Čednost svoju na smetljište pogleda pohotljivih gadova baca.

*

 

*

A šta bi sa poslijednjom,pitao neuki pitac neki?

Tko da zna (?),dopire eho sjene iz rijetkog drveta ljubavi,

što ljepotu njenu skriva.

 

 

Toma Zdravković – Pomen – Ostale su samo uspomene

 

 

Svako malo spotaknu nas sjećanja koja vode ljepotama stare nam Majke Jugoslavije.

Nije bitno , privid ili ne ; voljelo se i družilo.

Pjevalo i tugovalo.

Svi smo bili isti.

Napopravljivi romantičari.

Zaljubljeni u ljubav.

Ljubav  je značila:  Prelijepe žene , mirisni đardini , vino pija nano Sarajlije i sevdah.

 

Nismo marili za bilo šta drugo. Nismo imali vremena.

Odakle ti vrijeme frajeru.ba.

Trebalo je sve to posložiti i osvojiti.

A bome i često odbolovati.

Lijeka je bilo.

Snovi i nova ljubav .

 

Joj , mamo mamice …

 

A bilo nam je lipo.

A bilo je milina.

Joj meraka u večeri rane.

 

Ceven fesić u dragana moga , joj nano nanice…

 

Negdje pri vrhu nosilaca derta i sevdaha je bio Toma Zdravković.

Vrijedni , zaista vrijedi poslušati neke bisere iz njegove prekrasne niske.

 

Ima tu za svakog po nešto.

 

Grlice mile , ako vas neka pjesma gane nismo mi krivi , naša ljubav je.

 

 

 

 

 

Vali  Ljeto sretno  Otrovano srce   Sunce more miluje

 

 

Ostala je samo uspomena

 

Ispod palme na obali mora

rastaju se dvoje sa suzama

vec je zora pocela da rudi

ona place, on je nezno ljubi

 

Ref.

Ona place, on je nezno ljubi

za njih dvoje vise srece nema

od sutra ce samo jedno leto

da ostane samo uspomena

 

Tu na pesku pocela je ljubav

samo more pricu zna o njima

do juce su oni srecni bili

sad su samo suze u ocima

 

 

 

 

Dotako sam dno života

Dotak'o sam dno zivota i pakao i ponore
ali ti mi dusu uze prokleti zenski stvore
pa zbog tebe nemam mira
u snovima ni na javi

Refren 2x
Kako da te muko moja
kako da te tugo moja
kako da te srce moje
za trenutak zaboravi

Duboko je, daleko je ja osetih svu gorcinu
dotak'o sam dno zivota
sad verujem u sudbinu
ali tebe vise nema u snovima ni na javi

Refren 2x

Sibali su moju dusu i orkani i tornada
ali ti mi dusu uze prokleta zeno mlada
pa zbog tebe nemam mira
u snovima ni na javi

Refren 2x

 

fatma 1images

Umoran sam od života  

Umoran sam od zivota, umoran sam od kafana

umorno je srce moje, umorno

jer na njemu lezi rana, dugo vec

stare rane iz mladosti, sto su ostale

 

Refren

Zatvorite sve kafane nek se moja dusa smiri

da zalecim srcu rane, sto me bole

da ne slusam violinu niti onu pesmu njenu

sto je nekad meni pevala

 

Hej kafano, muko

hej zivote, moja tugo

Hej kafano, muko

hej zivote, moja tugo

 

Necu svama da se druzim hej pijane moje noci

idite od mene sada cigani

neka ona drugom peva, kao pre

neka drugi o njoj sneva kao nekad ja

 

Refren

 

Crno vino crne oči

Daj mi da pijem

nocas tugo

nepitaj gdje sam

i skim bio

 

nali mi samo

crnog vina

odavno nisam

pijan bio

 

Ref. 2x

Crno vino

Crne oci

sve je crno

oko mene

tek ponekad

njene oci

u plamenu

zatrepere

 

Oprosti tugo

same teku

te suze sto sam

dugo krio

 

nepitaj sta se

sa mnom zbilo

nepitaj skim sam

nocas bio

 

Ref. 2x

Crno vino

Crne oci

sve je crno

oko mene

tek ponekad

njene oci

u plamenu

zatrepere

 

 

 

Šupljanje u neradne dane / Igrokaz na dan 26. Mart / Ožujak

 

 

Danas je ponedeljak 26 . mart / ožujak 2016.  Dani ovog stađuna su se raspodjelili tačno ovako:  84/

281, odjahalih/ jašućih.

Kako je juče bio krasan dan, ne moramo od današnjeg očekivati da bude na istom nivou.

 

 

Danas , a bome i sinoć smo se igrali  pogađača, jer nemamo ćoravijeg posla,

kao ni većina Bosanaca.

Nezaposleni smo , pomalo gldni i kaharli, a i dosadno nam.

Ne volimo kukati i nasumice ćemo reći ,da je vikend pred nama ili za nama.

Nama sasvim svejedno.

Pazi, molim te, pogodili smo.

Nije teško, ni laste po ovom vaktu ne lete ,

a muhe otišle na   retuširanje.

 

Zatim smo pogledali kroz prozor , vidjeli plavetnilo ,sunce

i   dvadeset šest oblaćića bijelih

a u vidokrugu nam tri stara panja  sa  hejbet mrava. Njima opet svaki tren radni.

Ovo nam se prisnilo.

 

Znači dvadeset šest kontra tri

To nam miriše  26.03. jer ne može bit o3.26.

Ko je još vidio da godina ima okruglo 26 mjeseci?

Mi nismo.

A vi?

Dabome da niste. Nisu vam još, tronacistički lešinari , sav mozak ispili.

 

Sada je trebalo otići kod Mare Gatare da nam izgata godinu.

I odosmo.

Ona se zavalila od šege.

Kaže ,kako smo mi ljudi jadni.

Interesuje nas godina koja mnogima  takar donosi.

A ako baš da želimo da znamo, prošla je bila 2018.

Ako smo pametni skontaćemo koja je ova.

Skupili smo konzilij mahalaša da donesemo konačni sud.

A vi?

Jeste li se vi dohavizali?

-Ha, šta rekoste ?

-2019.

 

Ma nismo na to mislili. Nego, jeste li se pameti dohavizali?

Hoćete li opet glasati za troglavatu nacionalističku bagru i fukaru , da vas opet ,

isponove , i isponove četiri godine taslače,kao i prethodnih tri'set.?

 

Čudesni svijet životinja

 

*
Kroikodil i Gnu – poveznica – lovac i plijen

Krokodil i nilski konj bez poveznica – trpeljivost i rijeka.

Gnu i nilski konj – bez bliskih poveznica – biljoždaeri.

 

Lovac uhvati plijen.

Plijen se otima.

Pomoći nema.

Sa kopna porod i prijetelji gnuovi nijemo bleje i muče.

Pomažu im zebre.

Gnu tone sve više u vodu i čini se, kraj je sasvim izvjestan.

 

Ali Nebo šalje pomoć.

Možete zamisliti?

Više tonaši kao teško tonažna  tenkovsa konjica nasrću na krokodila.

 

Gnu je slobodan.

Ostaćće ćopav , ali živ.

 

Ljepota Božijeg stvaranja i djelovanja,

ponekad nam je nedokučiva u svojim uzrocima i posljedicama.

Kolinda Grobar Kitarović zvana jadnica,jadna

 

U Univerzumu vrijeme  je relativna stvar. Ljudi ga izmislili .Ponekad nam nekoga bude žao . Tada

pomislimo ,bolje da nisu, jer vrijeme ni krivo ni dužno , često postaje saučesnik i svjedok mnogim

stvarim.

 

Evo , recimo ona , anamo ona, Kolinda.

Bila je Grabar , prozvaše je grobar. No o tom malo poslije.

Kada se pojavila , pomislismo gle;evo jedne lijepe,otmjene dame.

A ono , ispade jandica jadna . Vrijeme ne da ništa kriti i sve otkucava na vidjelo.

Pokaza se da je dotična  sklona alkoholu , do oblokanosti i nerazuma.

I tako poče nerazum sijati ;  i verbalno i vizuelno i emotivno.

Poče se priljubljivati  najgorem fašističkom smeću – ustašama. I domicilnim i emoigrantsko-tujinskim

šljamom..

Nastavi se javno  oblokana obljubljivati sa “vatrenim” , protivnicima njihovim  i pola stadiona pride.

Zapravo to nas i ne dotiče. Njen život je  njen izbor.

Malo nas ponekad zažulja njeno jadno poznavanje historije , neinteligencija     i primitivna neukost.

Ma i to nas ne dotiče.Svako ima pravo da radi šta želi i da se kreće i bude kreten (ka).

 

Ali , ljudi mili , pomagajte; dozovite je pameti.

Može joj gluho bilo pozliti od silne muke ,ljubomore i bahatosti.

Natakarila se Bosni na leđa , ne miče joj se sa grbače.

Kontamo plaho joj se zamjerila Bosna , prkosna od sna.

Možda zato što je zwemlja Božije milosti.

A možda joj se zamjerio  neki Bosanac .

Hoće oni. Na lošem su glasu . Samo dobrotu i milostivost , kako Kitočka voli reći , karitativnost

opsežnu nude.

I onda , ničim izazvana, osim svojom bijedom i čemerom,  svako malo svoj jad i komplekse  prosipa i

nastavlja činjenje sa namjerom produženja udruženog zločinačkog  poduhvata.

 

Evo sada nešto probobonja o hiljadugodišnjem prisustvu Hrvata na prostorima BiH.

Prelistasmo malo historiju i relevantne historijske činjenice. Ne nađosmo hrvata u Bosni do okupacije

Austro-Ugara 1878. Osim hrvatica , udatih , dakako za kog abi nego za Bosance.

Do te godine zlosretne 1878.  godine ; Zapad,Vatikan i Turci pominju Bogumile, do dolaska Turaka ,

a potom  Muslimane, Katolike i Prvoslavce.

 

No ,nismo tu da držimo lekcije iz historije, već da završimo priču o jadnici jadnoj.

Nećemo duljiti. Postavljamo joj samo jedno i po  pitanje:

-Gdje će joj duša ( ono pretpostavka je da je ima/la) . Zar joj nije žao djece i supruga?

 

A prozvaše je grobar jer redovno sahranjuje vlastitu ljudskost.

I nema ti u Bosni ,jadnice jadna ,niti je ikad bilo  Hrvata,Srba i Bošnjaka.

U Bosni je uvijek živio dobri čovjek Bosanac,  Bošnjo i Bogumil .

A to što katolike,pravoslavce i muslimane  prekrstiše u  ‘kroatance, srbalje i bošnjake ,ko im kriv.

Sada ih   fašističko-mafijaška , tronacionalistička bagra i fukara može lakše u konstituitivne torove

ugoniti ko najveće hajvane.

A opet džab-džabe im je

Bosna nikad nije bila,niti će biti , hrvatska,srpska ili bošnjačka, već samo zemlja Božije milosti

i njenih Bohu milish bosanaca, bez obzira na breme boje, pola,nacije,vjere i ostalih manje više

nebitnih obilježja.

 

Pa se vi nastavite igrati sa Bosnom.

Poznat vam je princip bumeranga.

Ko jamu drugom kopa postaje vlastiti grobar.

 

 

 

 

 

 

Zlatne kašike – Igrokaz na dan 25. Mart / Ožujak

 


Pjesma dana

 

**

 

Danas je Ponedeljak  25.  Mart / Ožujak,   2019. godine.

Dani  furaju, zima će po svojo prilici izgleda mora malo ohanuti. Nema naznaka , ali ne vidjesmo je ni u njenom vaktu.  Moraće ona svoje iskihat. Kad tad , makar  i sa mobilnim padavinama, ako neće zimogroznaom hladovinom.

Stojanka se približabva.  Za sada je omjer  85/ 281 , četvrtinu godine samo što nismo spucali.

Milina.

Šta će vam više’

A, malo penezi , kažete Vi?

I mi bi!

Svi smo kratki , osim riđobradog babinog sina , pijačarske fukare i robijaškog pizdeka i njihove tronačionalistike bagre i fukare,njihovih  talđija i „ učenih ljudi“, oliti hođića i sveštenih lica .

Kojih učenih ljudi , pitate se vi . Onih  što sebe sami tako prozvaše.

A ne znaju neuki , u plićaku svoga uma , šta svojim činjenjem i nečinjenjem prizivaju .

Saznaće u vakat . Zapisano im. Sad pa sad.

Što bi poete rekle:

-Uvijek uvakat uduni u svijeću.

U prevodu:

– Ima da im se sve vreće  opljačkanog narodskog blaga lagano  topi u pržunu i kroz grlo zlatnim kašikama  u utrobu sipa.

 

Hajvani i mostovi – Čudo od mosta

 

 

Insani grade čuda od mostove i dokazuju i dokazuju da su hajvani. Prave takve mostove da normalnom čovjeku dah stane i um sledi.

Ma  nisu graditelji tih mostova ili vlast koja ih dozvoljava . ponajmanje  hajvani. Da imaju pokretljivost i fleksibilnost insana oni sigurno  ne bi pravili mostove namjestima i način na koji to rade. Hajvani se kreću i prelaze preko mostova samo ako ih insan naćera preko njih.

Kinezi napravili neko čudo, neki stakleni most vrlo blizu orlovskih gnijezda da bi se ljudi mogli uživjeti u krajolik ispod nogu. Čudo se nalazi u geološko-zabavnom parku Čangžažije, u centralnoj kineskoj provinciji Hunan.Umalo se stotinjak ljudi ne zabavi o svojim životima.

Arhitekti,izvođačima i vlastima se učinila nebitna činjenica na ponor od tisuću metara ispod nogu posjetioca.Htjeli se pohvaliti svojim umotvorinama.

Jes, kako ne!

Puklo staklo na tom  staklenom mostu,samo dvije nedelje od otvaranja.Staklo koje nije smjelo puknuti.Srećom kažu,puko jedan od tri zaštitna sloja.Krivi posjetioci,ljudski faktor.Sloj stakla slomio neki predmet koji je ispao jednom od posjetioca.Srećeom većih šteta i žrtava nije bilo.

Niko nije postavio pitanje kako neki predmet bilo koje veličine koji posjetilac ima u ruci može slomiti zaštitno staklo.To se nije smijelo desiti a ipak se desilo.

Slažemo se kriv je ljudski faktor ;onih maloumnika koji napraviše most kako ga napraviše. Ako je pukao jedan sloj ,sutra bi mogao pući drugi ili treći.Ili svi zajedno.Možda neki orao pokuša izvršiti samoubistvo pikirajući na most poput kamikaze.Ili nekom od posjetilaca ispadne kamera,dok na mostu bude dozvoljenih 800 obilaznika.Tada će kasno biti za hvatanje glave.

Nije to ništa,reći će se.Šta je 800 ljudi za Kinu koja ima milijarde potencijalnih obilaznika.Ionako svake godine ih gine u rudnicima i neuslovnim fabrikama mnog više pa nikom ništa.Na kraju krajeva ko ih je tjero da se penju na most koji je tako krhak.To je stvar izbora i slobodne volje.

U trusnim područjima se prave zgrade čija se visina približava zadanom cilju preći tisuću metara.Blentovije: i vlasti i projektanti i izvođači.Prizivaju nesreće.Kažu sigurno je.Tako uvijek kažu.Prisljavaju ljude da u tim zgradama rade.E to nije slobodan izbor,to je terorizam.

A zgrade postaju nestabilne poput WTA tornjeva u Njujorku. I da bi se propust zataškao pozovu se „teroristi“ u pomoć.

U tim slučajevima ni ljudski faktor nije kriv .Kriv je teroristički faktor.

ima to jedno čuveno – ali / Igrokaz na dan 24. Mart/Ožujak

Danas je Nedelja 24.  Mart/Ožujak,   2019. godine.

Dani  furaju. Stojaanka samo što ne kuca. Za sada je omjer  83 / 282 .

Merete misliti opet je nedelja. I ne samo to. Svakih sedam dana je nedelja. Nama to baš i nema nekog smisla.Mi bi voljeli da je svaki dna nedelja. Ili barem subota.

Što bi to bilo ljepota.Rahatluku nigdje kraja nema  ,nebitno je ko mezetluke sprema, a bome i šiltete sprema..

Al’ mora se i arbajtovati;ko ima posao. Znamo ,država zahtjeva red i rad, po principima neradničke vlastele.Njima,njihovom potomstvu i uvlakačima se svaki neradnički dan debelo plaća.

Ali?

Ima to čuveno i famozno ALI.

Ali i zaplačuje se  vječnim pržunom.

Ali…

Nisu oni zaslužili da kvarimo ovaj prelijepi dan.

A Vi?

Ruku od srca pod ruku drugom rukom od ljubavi i lagana šetnja proljećem, ma gdje god se nalazili dobri ljudi.

Kad je srce pune ljepote i Božijih darova, sve sluti da će biti dobro.

Što bi poete rekle:

-Život je prelijep.

U prevodu:

Bog je Jedan i svojom ljubavlju nas uvijek miluje.

Žena i Geografija /Igrokaz na dan 23 Mart / Ožujak

a


Muzika dana

****

 

Danas je Subota 23  Mart / Ožujak 2019.

Dani 82 / 284 .Još uvijek nadolazeći i velikoj prednosti. Ali neka , polako sve prolazi i nestaje. Osim dana. Oni se uvijek vraćaju novi , dugačiji i veseli.

Ovaj dan vam traje do ponoći. Poslije toga je drugi dan, drugi datum.U narodu kažu : nova nafaka. Jes kako ne. Kad bi troglava nacionalistička bagra i fukara dala bilo kome da dođe do nafake. Od njihove pljačke i lopovluka niko ne može poštenu paru zaraditi.

Nije nam nikad bilo jasno kako dan može započinjeti u ponoć.

Čuj molim te dan počinje prije pet šest sahata  prije sabaha. To nikad nije bilo niti će, barem koliko se mi razumijemo u geografiju. A geografija vam je najopširnija nauka. U nju možeš sprcati šta god ti na um padne.

Evo recimo žene.

Znali smo jedan kroz jedan , odnosno sad pa sad , da će te nas pitati kako će te boni strpati žene u geografiju.

Pa šta ako je insanka , živo biće, odgovaramo mi. Zar ne vidite da je noj mjesto Univezum nanijetio u geografiji, odnosno prirodi.

Ma , višestruko je ona geografična.

Prvo i osnovno , geografije ne bi bilo bez nje. Geografija je stvorena radi nje.  Gdje bi ona zbog svog “grijeha” protjerana da nema geografije? Ne mo'š ti protjerati rajsko biće iz geografije gdje rijeke meda  i mlijeka taku ( neki se nadaju i rijekama vina od kojih nema mamurluka) , a da mu nisi obezbjedio pristojnu geografiuju.

I ne mo'š je poslati tek tako u nepoznati svijet. Moraš ga dobro geografski potkuvetiti.

Odakle da počnemo? Odozgo ili odozdo.?

Vi mislite da sve počinje odozdo. Mislite i dalje.

Mi ćemo početi odozgo , ali ukratko. U blic krigu , što bi rekli oni drugi nacisti nalik našoj tronacionalističkoj bagri.

Crne, crvene, ruste , ako treba i plave i zelene kose do po leđa. Ni jedno stablo joj nije ravno.

Lice ženino. Čista geografija.

Čelo , obrve ..

Lice meko ko dječija guza , na dodir umilno da se čovjek naježi, pod usnama kao rajski potoci…

Oči da se izgubiš u njima. Šta ima veze ako su crne, smeđe, palve , zelene , sive , žute , ako se duga prelijeva u tim očime, koje mozak mute  i sihire blentavom muškom insanu za čitav život nose.

Usne, jal ko ruža, jal ko trešnja, jagoda ili bilo kakva voćka i ljepota, a sočna i slatka , slađa od bilo čega. Moraju take biti, kako bo zaludili tu blentoviju od muškog insana.

Vrat, nek’ labudica ima takav vrat ko žena , ne bi joj ravane među hajvanima bilo. Mačovjek da ne prestaje milovati i ljubiti to sedafesto čudo.

Ramena, bista , tijelo , udovi. Ehej ljudi, gdje vam je pamet kad neželite ženu ubrojiti u geografske ljepote i znamenitosti.

Koja brda i i doline na tuzemnom svijetu mogu biti ravna. Bjelina vas obasja kao mramorna svježina ili bjelokosna nježnost, svilenkastog sjaja.

Drhtite pri pomisli da dotaknete te svilene velove. Bojite se tu ljepotu , tu čednost da ne oskrnavite. A mami vas i doziva. Šapće vaše , da baš vaše ime.

Joj brežuljaka , i dolina , majko mila.

Glava boli  , nikad da preboli. I svim “normalnim” muškim insanskim hajvanima nikad i neće. A zašto bi. Pa stvorene su te anđele upravo radi toga. Da budu dio geografije i svakodnevne more i glavobolje neukih muških hablečina.

I vi nas pitate kakve veze ima žena sa geografijom.

Što bi poete rekle:

-Ma kakva geografija. Žena vam je čitava priroda i društvo

 

U prevodu:

-Jedna i jedina je , i najprvija Teorije o opštem univerzalnom zakonu relativnosti i prolaznosti života utkano u prirodu i društvo pod uticajem ŽENE.

 

Dirljivo pismo majke : Po posljednji put

 

Majka nježno drži svoju kćerku za ruku dok je vodi u školu.Ponekad je pomiluje po kosi ili samo zastane i jako je stisne , bojeći se da joj ne pobjegne.A onda se srce na tren smiri i ona joj spusti dva poljubca;jedn u kosu drugi u obraz.Suza neisplakana se vrati  i  one ode dalje.

A u majčinoj glavi haos.I radi i domačica je.Mnogo je tu obaveza. I uvijek se boji hože li na vrijeme i na pravi način uraditi onaj glavni  zadatak kojim je nebo obdarilo . Biti dobra majka.

Iako ne želi da joj kćerka brzo odrasta i klizi ka svojim putima, ponekad je toliko umorna , da pomisli kako će joj biti ,alo lakše kada kćerka krene sama oditi u školu.A onda se ugrize za usnu, poljubi kćerku i u mislima prošapće ; oprosti mi mila kćeri, mama malo prolupala od umora.

I sjede i istu veče napisa nešto kao zavjet , kao ispriku, ali veoma istinito bolno pismo:

 

“Po poslednji put

“Od prvog trena kada zagrlite svoju bebu, više nećete biti ista osoba. Možda će vam nedostajati ona osoba od prije. Kada ste imali vremena, slobode. I ništa posebno o čemu biste brinuli.

Upoznaćete umor kao nikada prije. A dani će vam prolaziti kao da su svi isti, prepuni hranjenja i podrigivanja. Mijenjanja pelena i plakanja. Žalbi i argumenata. Drijemanja ili nedostatka drijemanja.

Djelovaće vam kao krug bez kraja. Ali ne zaboravite… Postoji poslednji put za sve.

Doći će dan kada ćete posljednji put nahraniti svoje dijete. Kada će vam zaspati u krilu poslije dugog dana. I biće posljednji put kada ste zagrlili dijete dok spava.

Jednog dana ponijećete ih na kuku i staviti u krevet. I poslije toga nikada ih više nećete podići na isti način. Jedne večeri praćete im kosu u kadi, a već sljedećeg željeće da se kupaju sami.

Držaće vas za ruku kada prelaze ulicu, a onda vas više nikada neće zamoliti za to.

Ušunjaće se u vašu sobu usred noći kako bi se mazili i odjednom to će biti posljednja noć da su vas probudili. Poljubiće vas kad krenu u školu, a sljedećeg dana će vas zamoliti da to više ne radite.

Pročitaćete im posljednju priču pred spavanje i obrisati im musava usta. Trčaće vam u zagrljaj posljednji put.

Činjenica je, da nikada nećete znati kada je taj posljednji put. Dok vrijeme ne prođe. A čak i tada, trebaće vam vremena da to shvatite.

Dakle dok živite sve te momente, zapamtite da postoji samo mali broj njih i kada nestanu, dali biste sve na svijetu da možete da ih vratite.”

Ovo pismo se urezalo u pamćenje, svojim iskrenim i jendostavnim, a tako istinitim riječima.

A jedna druga  nježna i prelijepa kćer,buduća majka savjetuje i pamti:

Pročitajte ovo divno pismo svaki put kada ste umorni ili očajni. Biti majka je težak posao, ali je i jedinstveno iskustvo prepuno momenata koje treba njegovati.