Bio jednom jedan čovjek.
Dobar čovjek . Zvali su ga Dobri.
Radi uroka dodali ono jedno , naoko nesuvislo Crni.
Ali, nijetom usuda i gatke ,nije bio od ovog zemana.
-Neće ti biti lako. Uh, Biće tu puno radosti i bola. –
Gatala mu jedna lijepa cigančica na travi,
Sa iskrom u oćima , i jednom jedinom plavetnom suzom na licu,
tiho, skoro nečujno , jao za sebe dodala:
-Srce mi se ledi, ali moram reći – imaćeš mnogo sreće u ljubavi.
Žena se i lutanja ti ne boj , ali pamti da uvijek postoji ona ciganska ,
a ljudska i tvoja – dvoje se nađu pa se poslije ne nađu.
Vremena su bezbrižna i neprolazna.
Ako postoje?
Ljudi , u svojoj nadobudnosti su smislili mjerenje određenih relacija
kroz prošlost, sadašnjost i budužnost.
Godinama je imao problema sa pojmanjem stvarnosti koja se određeuje vremenom .
Prošlim , sadašnjim i budućim.
Nije mogao naći vremenske odrednice
koje bi najzornije prikazale bitak
nekih njemu bliskih i nreprikosnovenih datosti:
ljubav , radost, milost, nježnost, blagorodnost , … ,
ljepotu.
Rano shvativši da se mnogo toga ne može mjeriti
uvriježenim ljudskim mjerilima ,
prestao je misliti o vremenu
i ljudskim normama.
Okrenuo se postojanosti blagorodnosti svojih percepcija ,
koje su mu donijele neizmjenru ljubav ,
neslućene nježnosti i uzvišenost .
Život je samo djelić uzvišene vječnost.
Kad jeka tam tam doboša počnu odzvanjati u zadovoljnom umu,
pravo je vrijeme da se uspomene repliciraju ,
u najkraćim reminscentnim valerima.
To je znak da su stavljene rampe na iscrpljenim putima ,
a umor nadvladaozvuk ezana ,
rađa se vrijeme koje donosi nujnost
odlaganje uspomena
u plavetne sehare prelijepog života.
Šta se može ?
Što mora . mere da bidne.
Bio jednom jedan hairlija.
Kušao je i probao mnoge pute. ,
staze i bogaze ,
i još prelijepo štošta
I zadovoljan bio.
Na početku il na kraju puta,
sad sasvim svejedno je,
uvijek je bilo bar jedno prelijepo ,
nježno i čedno biće.
Žena .
Veličanstvena i snena .
Podatna i rosna.
Raskošne ljubavlju i milošću.
Opojna i krhka kao poljsko cvijeće ,
čedna ko djevičanske ljubičice,
krvavi karanfili
ili pupoljak ruže u cvatu.
Uh Bože milostivi ,
naputi me da se do kraja života ,
svakim danom ,
svakim trenom ,
zahvaljujem na neizmjernim blagodatima
kojim si me darivao.
Amin Gospode!
(Hajro bleki je ,za nevjerovati, dobar ,
blagodaran i blagougodan Božiji stvor.
Čovjek.)
