Category Archives: Poezija k'o fol

Ej Konjino,vranče Sarajesko milo

mogli smo bar još jedared mamicati

ja joj mamo mamice a ti uh uhkati

joj mamo mamice nije mi se snilo

Aj lele aj lele aj lela

bajunete hek hek hek

ljeto je i avgustovski mjesec sjaji

cigani plešu jadu se i životu raduju

šta sa mnom da mi snovi samuju

šta ti srce mili preda mnom taji

aj lele aj lele aj lele

bajunete hek hek hek

nemoj mi tu sada mrijeti mili moj

život samo jedan i mene imadeš

nemoj smrti da mi ljubav kradeš

nemoj molim te crniti život moj

Aj lele aj lele aj lele

bajuneta hek hek hek

diž se mori mango sarajeska mila

hebeš štuke hebes žene hladne

sve su one tebe mojega gladne

ali ne dam te Garavuša ja ne bila

aj lele aj lele aj lele

bajuneta hek hek hek

Uvijek sam se molio

a rastanaci ne bude bol

adio

mi se učinio

kao sasvim pristojna riječ

za oproštaj

I jeste iz nekog drugog vremena

kada su anđeli

još uvijek hodali zemljom

Ne znam zašto sam ga napisao

rijetko ga upotrebljavam

a je licentia poetika

I dobar je taj pozdrav

Adio

blag i nježan

kao

krhka ruža

djevičanska ljubičica

Tišina i sni

Kad mi oproste

u Ezelu

tuga me klepi posred blentare

znači zgriješio sam

a kam

riječ

nisam bacio

kad mi oproste

u Ezelu

bol me klepi posred tintare

znam nečije sam srce ganuo

a kam iz ruke

riječ iz ustiju

tuđih nisam oteo

kako da si oprostim

kad rodih se

iza Ezela

oca nemam

majku nemam

siroče sam

kako da si pomognnem kad rodih se

prije Ezela

da snim

očevu ruku ljubim

s majkom tango plešem

neotplesani

kako da ti pomognem

mila nauči me da volim

u oceanu ispod mosta tuge

gdje nađoh te

nije važno kada

nauči me kako sebi da oprostim

ne bacaj kam dijete milo

na ženu

anđela nebeskog

riječ oporu ušutkaj

prlja dušu

i žalosti

Boga Milostivog

Eh

mila

la la la

malo muzike

možda neki ton

dopre do leventa

misira srca miloga

eh ti zvuci milosti tvoje

Nikako mi nije dobro

Nešto me golica

ko vrh bajonete u jetri što se vrti

kako će moj grad bez mene

Čednost moja kad odlutam

tamo gdje se mora

lešinari su oko njega

vidim ih

spremne

srbalji

sa guslama

i

drvosječkim sjekirama

kroatjani

sa kamama

i prangijama

hanefije

sa crnim zastavama

i

fesovima

Ne, nikako mi nije dobro

nešto me žiga

ko macola kad po glavi buba

ko će Grad čednosti

Bosnu milosnu da mi brani

kad ja odlutam

kamo pripadam

Bosanaca nema

sve ih nestadoše

samo oni što posao

nacionalni

dobro plaćeni imaju

i neke karte krstaške

u kojima Bosne nema

prekjrajaju i krvlju rišu

lakše mi biva

kad molitva me krene

pa glas pustim

ponizni

Milostivom

molim Te ne daj katilu

Bosnu zemlju milosti Tvoje

Moje riječi

Modrom  rijekom

plišanom od sna

rosne i kristalne

od čednosti

ko cvjetovi 

od jantara i žada

tebi plove

srce moje

i boje nose

ne žele ti reći

obnaži se

ne slikam aktove

ja njih živim

ljubavlju našom 

i milošću tvojom