“Islamska zajdnica” BiH

 

Dio prvi

Hanefijski mezheb

 

Reci (Muhamede) :

”Hoćete li da vas

obavijestim o onima koji najviše

štetuju u poslovima,

o onima čiji je trud bio

uzaludan u ovozemnom životu,

a računaju da rade dobra djela?

 

To su oni koji su poricali

znakove svoga Gospodara

i susret s Njim,

pa su im poslovi propali,

te im Mi nećemo uspostaviti na

Sudnjem danu nikakve mjere.

(18.Poglavlje El-Kehf  (Pećina)  Ajeti 104.,105. i 106.)

 

Ne budite kao oni koji su se razišli ( u razne  grupe)

i razdvojili se nakon što su im došli jasni znakovi.

To su oni koje će stići teška kazna.

 

(3.Poglavlje Imran  Ajet 105)

 

”Tko se okrene od njega (Kur'ana)

na Sudnjem danu će on sigurno

Nositi tovar,

Vječno će ostati.

Ružan li im jeteret

na Sudnjem danu.“

(20.Poglavlje Taha  ( slova Ta i Ha fig.O,čovjeće ili O,ti)  Aheti 100. i.101.)

 

Neko bi rekao da imamo nešto protiv one samoustatutčene i samouprailčene  ”islamske zajednice“BiH i njihovog „rijaseta“ .

Bio bi u pravu,uglavnom;99,99%.I protiv svih uniformisanih,svešteničkih religija koji se odvajaju od Božje Istine.

Ona je Jedna.

Oni nama stalno;pravopis vam loš,jezik lajav,stilske i tehhničke greške,dikcija loša,jezik birvaktile,a ni mjere nemate.I jedna i druga,i treća i četvrta strana.

Oni koji su se pocijepali na sekte;a u Boga Jedinog bi trebali da vjeruju.

Jedan Bog Silni a tri (i mnogoviše ) strane.To je po vama;svećenicima ko  normalno.

Tu nešto nije dobro u institucuioinalnoj religiji.Svi se pocjepali na grane, pa na pravce,pa na frakcije, pa na sekte,pa na klanove,pa na…,bezbožnike.

Jevreji 71,hrišćani 72 i muslimanei 73 (prorokovani broj) grupacije imaju.To je 216 grupica.

Poređenja radi UN broji 193. članice + Kosovo.

Srbija  nije priznala Kosovo,ne znamo zašto?

Pitajte Dodika on sve zna,onako pijačarski,đuture i bez mjere,lopovski,zakidajuće.On  ne vjeruje UN da Kosovo više nije srpsko.Tama-tam gusle to nisu još objavile i dojavile. I neće slijedećih pet-šest vijekova.Takva im pjevljivost kroz istoriju.

Džaba mi ”islamistima zajednice” rekli da nas njihovi statuti,pravilnici,riječnici,pismena, ni oni sami ne interesuju.Tek kada  pokažu da rade u interesu Bosne i Bosanskog čovjeka,a ne hanefijca, Iraka, Kuvajta, Turske,Avganistana i drugih arapskih pis mileta i metilja.

Zašto su hodže „ ti odabrani „ koji odlučuju o našem ili bilo čijem  Islamu.

Tako govore ” Ustav iz” i svi ostali normativni akti ”iz”.  Hoće da nas uče,pouče i okrenu na njihov pogani put. Nama su hođe svi;i ulmije,i mule,i derviši i članovi rijeseta i reis i drugi kenjci.

Svi oni žive sa narodske grbače.A narod go,bos i još gladan.I oni hoće da budu naši učitelji i vladari naših osjećanjua,misli i naše vjere.

Zbog  jasnoće odlučili smo da ih malo bolje proučima i upoznamo dunjaluk ;sa njima i njihovim djelima.

Pogledajte hodže,bilo kojeg (nemojte sušićave), vidite  gegaju se kao utovljeni kurbani pred klanje.Svi vile, kuće imaju. Na prst ruke se mogu nabrojati oni koji stanuju u društvenim zgradama, u stanovima. Ovo mere bit da imaju kuću i više stanova,radi kotizacije. Stanovanje  ko vaskoliko pučanstvo je  sramota za hodže.

A narod gladan, krče mu crijeva,toliko krče da zagušuju gradski saobraćaj i konc-logorske megafone što su umetnuli umjesto ezana. Ugojio se,pa prolijenio hodža. Onih nekoliko basamaka se ne može popet da Bogu Silnome i narodu gladnom ezan umilni otpjeva.

Kad bi pregladnjelom Bosanskom insanu,pravom muslimanu neko rekao;idi ezan kuiši,ne da bi se uspeo,preletio bi on i hiljadu basamaka u trenu,  k'o suri orao samo da Bogu milostivom svoju dušu predanu molitvom pokloni.

Ovdje se ne govori o hodžama početnicima i pripravnicima. Za njih ima vakta,doći  i oni tobe;naučiće ih svemu “učeni ljudi”.

Na hodžijske smicalice,prijetvornost i otimačine se lako hobi'knuti.

Po kojim  kriterijumima su hodže ”odabrani” i ko ih je odabrao da vode jadni i gladni narod?

Da bi neko bio odabran treba imati potporu u bazi,narodu.

Nikad ,ni jednog hodžu, narod nije odabrao za vođu svog džemata,za bilo kakvog kerovođu,konjo ili mazgovodca, ili bilo gdje i šta drugo.Eto samo u Sarajevu uškropili 13.000 đukela. Da ima narod pravo birati ne bi ni jednog izabrao.Pogotovu one koji su u ”rijesetu” i nešto malo više.

Dakle narod je izbačen,izbrisan iz papirologije „islamske zajednice“.On ne postoji.

Tu tvrdnu je lako dokazati.

Može odjednom,namah. Nećemo;to je suviše lako i jednostavno i ne pije vode. Ne može okorjeli đon upiti vodu,pa makar ona bila do usta.

O,vjerni,hoćete li da vas uputim

trgovini koja će vas spasiti bolne kazne,

Vjerovat ćete Boga i Njegova Poslanika i

borit ćete se imecima i životima na Božjem

putu.To vam je bolje ako znate.

(61.Poglavlje Es – Saff  (Redovi)  ajeti 1o. I 11.)

 

Krenimo redom,na preskokj, baš ko pravi analitičari:

III.Poglavlje ustava  ”iz” :

Obaveze i prava pripadnike islamske zajednice

čl.27.stav l.

Pripadnik islamske zajednice ima obaveze i prava:

U nastavku se taksativno nabraja:

Dvanaest (12) obaveza,niti jedno jedino pravo pripadnika (pučanstva) „iz“,.

Nije uvršteno barem reda radi ,ni ono pravo,jedno od pet osnovnih temelja Islama a koje je Bog Milosrdni u Milosti Svojoj odredio svakom muslimanu. Pravo na milost i  dio zekata koji mu je Bog Milosrdni Kur'anom propisao,ili kako bi hodže popularno rekle pravo na milostinju. Ako je muslimanu Bosne zakinuto osnovno pravo,šta može očekivati od takvih kreatura?

Zavirite u bilo koji ustav svijeta naći će te nabrojana neka prava narodima. Čak i u totalitarnim režima se uvijek prvo navode prava , pa tek onda obaveze naroda. Prava su saopštavaju u dva- tri-četiri puta opširnijim formama i tumačenjima nego što je to stvar sa obavezama. Nije bitno da li se ta prava poštuju ili ne, bitno je da se barem forma zadovolji, da se prava saopšte.iIHitler je davao prava Jevrejima barem na žutu zvijezdu.

Dakle ustav ”iz”  protiv  BiH muslimanskog dunjaluka – pučanstva :

Obaveze 12  –  prava 0.

Hodže sebi zapisale  pravo da mogu bosanskog muslimana zajašiti dvanaest puta na način kako požele , a ovaj musliman, ”jado” nema pravo da ni da se buni, a kamo li da ima neko stvarno pravo.

Dobro i pametno skrojen ustav!?

„Da li misle oni koji rade ružna (djela)  da će nam pobjeći?

Ružno je ono kako presuđuju!

(29.Poglavlje El – Ankebut (Pauk) Ajet 4.)

 

Gdje će vam duša krvopije i pogančeri?

Kod islamske zajednice toga nema. Rečeno im:  samo je u Boga Mudrog znanje o duši.

Mlohavi im, „učeni um“ objasnio da ne trebaju imati dušu, kad već ne znaju šta je to.

Muslimanski narod nema nikakvog prava u osnovnom pravnom aktu islamske zajednice.

Što je mnogo mnogo je!

I oni će nama  spočitavati nevjeru i netoleranciju,sihire,dove i fetve.

I oni će nama izmišljati neke svoje ”bošnjake”. Čak i ako je radi veće brojnosti neće moći!

Hitler je u majn kampfu,ma koliko on dekadentan i fašistički ,nacistički i genocidan bio,nabrojao njemčkom narodu (ono zaista samo germanima i arijevcima) mnoga prava.

Staljin,Mao i Čušesku su u svojim ustavima  narodima zlatne kašike obećavali.I Alija Izeti takođe. Doduše od zlatnih vreća narodu ni jedna nije zapala.Prigrlio ih riđobradi i pokuju poklonio uvlqkqčimq i hodžama za slijepu poslušnost.

U svim pojedinačnim i stvarnim,autorativnim i diktatorskim ustavima,knjižicama, deklaracijama, breverima i brošurama malih vođa i vođica ima više prava i “zlatnih kašika” za potlačene i porobljena nego što ga ima u ustavu ”islamske zajednice”.

U ustavu ”islamske zajednice” BiH bosanski musliman nema nikakvih prava,dakle on je rob; čak je u gorem položaju od roba.

 Robovima su uvijek imali neka prava: da dišu,da jedu,da piju ,da imaju bračne drugove i pravo na lične stvari i rad. Robovlasnik se obavezivao da ih prehrnjuje,kako tako,ali prehranjuje,Da ih ženi,i da im obezbjedi krov nad glavom.

Ustav „islamske zajednice“ svom narodu ne dozvoljava ni ta osnovna robovska prava.

Previdjeli smo neka prava bosanskom muslimanu, (koja se iz hanefijske pripadnosti mogu naslutiti) zato što ona nisu nigdje striktno navedena jer su „vješto“ zakamuflirana:

-pravo na drogu, terorizam,izbjeglištvo,glad,kopanje po kontejnerima,nekažnjene krađe tena, samoubojstva i smrt.

Da smo cinični rekli bi: da im u preraspodjeli sredstava i dobara nešto preostane (njima uvijek malo) finansirali bi te aktivnosti jer donose dobre profite. Neke od pobrojanih aktivnosti nose direktnu lovu u đep „hodža“ ,bez ikakvih poreznih odbitaka.

Kakve veze ima bračni drug,robovska prava,droga i terorizam ostalo sa  ”(i)slamskom zajednicom” BiH?

Neraskidiva povezanost proističe iz normativnih akata ”islamske zajednice” BiH!

Ima i to kakve i jako mnogo,čak previše!

 

Da li je  ”iz” BiH uvela hanefijski mezheb kao glavni pravac koji ”islamska zajednica” slijedi?

Jeste!

Da li se u henfijskim zemljama :Avganistanu,Iraku , Turskoj i ISIS.u dešavaju najpogubnija djela protiv Islama?

I više od toga.

Od sada zbog iznesenog i zbog onog što će se kasnije navesti, smatramo ”islamsku zajednicu ” navodnom,takozvanom i uljezom u Bosni i oduzimamo joj pravo da bude bosanska i da zastupa bilo kakva prava Bosanskog naroda. Oglašavaćemo je sa ”islamska zajednica” ili  ”iz”,

Bez velikih slova,molim:to treba zaslužiti.

Ustav ”islamske zajednic” član 8 stav 2. naređuje :

„U tumačenju ibadetskih dužnosti u islamskoj zajednici primjenjuje se hanefijski mezheb.“

Pravilnik o organizaciji i radu i ”rijaseta i” poglavlje III čl 17.stav l.,“rijaset“ sam sebi naređuje:

„Stara se o cjelokupnom vjerskom životu i ustavnoj utemeljenosti svih djelatnisti u  ”iz” po načelima šerijata i hanefijskog mezheba.“

Dakle ”rijasetu” malo bio hanefijski mezheb ,već polako uvodi šerijat na prostore Bosne.

To je ”izmudrijašio“ onaj raspali (propali) dovaš Kavazović,čim mu je ona užegla trezorska minderpuza ,na jedvite jade ,predala poglavnikovu štafetu.

”Rijaset”  tjera svoje pripadnike da odbacuju, ignorišu i krše osnovni pravni akt Bosne i Hercegovine : Ustav Bosne i Hercegovine.

Hanefijski mezheb i jegov šerijat su u suprotnosti sa Ustavom Bosne i Hercegovine.

Šta rade sudske i zakonodavne institucije BiH.Poziv na rušenju,nepoštivanju i ignorisanju Ustava BiH je krivični čin koji se kažnjava novčanim  i zatvorskim mjerama.

Tek da se zna,hanefijskom mezhebu priipadaju:

Talibani,Bin Ladinova vojska (većina) i ISIS (ogromna većina).

Za šta god se oni borili,koje vjerovanje i učenje slijedili,da li su u pravu ili ne,bili izazvani ili ne, mediji ”novog svjetskog poretka” , i  većina nesvrstanih, pa čak i nediji BiH ih proglašavaju za:

Teroriste,silovatelje,pljačkaše,ubice,rušitelje kultura i ubice nevine djece.

Opasati se bombom ući u džamiju,školu ili javni prostor i ubijati nevinu djecu,žene i ljude nije samo terorizam i zločin ;to je čista hula na Boga Mudroga koji to izričito zabranjuje.

Ubiti nevino djetešce,nečiju majku,sestru ili brata svoga to nije samo za gnušanje i osudu,to je za Bogu Silnom se moliti i plakati.

Talibani se finansiraju uzgajanjem maka i prodajom heroina u ržiji CIA, i okrvavljeni se bore protiv svog naroda.Dio njihovog heroina stiže na prostore gdje djeluje ”islamska zajednica” BiH.

Bin Ladenovi su to radili manje ekstremno.Bili su povezani sa talibanima i makom..Njih je takođe finansirao petro dolar i CIA.

ISIS  izvore finansiranja svojih aktivnosti ne krije.Ta transparentna otvorenost je malo sumnjiva.Izvori obezbjeđuju tek 70% finansijskih potreba.Odakle potiču onih preostalih  30%.U svojim redovima nemaju Rokfelera i njegove bogatašem barem ih javno  ne oglašavaju za saučesnike,ili barem jednog Bin Ladena. Erdogan trguje sa njima.Ali to nije dovoljno.Neki će se obogatiti to je sigurno.

Kviz pitanje:

Odakle ISIS-u nedostajuća sredstva?

Istok ne da novac jer se razvija i treba im mir.

Sjever ne da novac, jer je „neutralan“i ne interesuje ih dešavanje u ostatku porobljenog svijeta.

Jug nema ni za preživljavanje.

Ostaju Vatikan,SAD i zapad.

Sve ono što ISIS radi odgovara najboljem scenariju i planu koji bi zvijer mogla zamisliti da uništi ili diskredituje Islam.

Šta  Bosanskom dunjaluku znači uvođenje njihovog hanefijskog  „šerijata“ :

Hanefijski ”šerijat ” propagira neke neljudske i robovlasničke  principe neprimjerene  XXI vijeku, kao što su:

A.

Zabrana ženidbe sa inovjerkama .

Muhamed A.s. se oženio sa hrišćankom – kopćankom Marijom,smatrajući da je savršeno čista i dostojna Allahova poslaniku.

To je i Kur'an i Sunnet.

Kome se priklonitu:Kur'anu i Sunnetu ili henefijama.

Samo nevjernici i pogan imaju dileme, ili pravo na drugačije mišljenje.

B.

Višeženstvo (poligamija).

Hanefiski ”šerijat” dozvoljava četiri do 1.000 žena u zavisnosti koliko ste moćni i imućni.

To je svakako mimo Kur'ana i Sunneta. Kurna insistira na monogamiji. Saudijski kralj i Bin Laden su imali sedam žena.

Pređašnji turski „dostojanstvenici“ su te cifre beskonačno umnožavali. Izgleda da je i  ovdašnjim hanefijcima nešto zamirisalolo, pa im se omeračilo.

Možda su se ovdašnje ”hodže”, ”učen” i mentori im zaželjli friškijeh ženskinja.

Ne shvataju da je njihova mlitava moždana i fizička disfuncija u suprotnosti sa željama ,a i zakon BiH to brani.

No to njih ne brine. Oni su zakon i iznad zakona.

A i hanefije koje porobljavaju Bosnu im tako nalažu. Henefije u Bosnii se ponašaju kao da Bosna nema svoje zakone, kao da je Bosna njihova prćija.

Ko danas,osim divnog,običnog Bosanskog naroda poštuje Ustav i zakone Bosne i Hercegovine?

Niko!

Mnogo je tih niko.

Od poglavništva,do doglavništva i „hodža“ i „učenijeh“spodoba. Sve sami nihilizam.

 Primjer drugi :

Ako sto „mušakaraca“ u prosjeku ožene po tri žene oduzimaju mogućnost dvijema stotinama drugih muškaraca da se žene.

To nije ni humano ni “bratski”.

„Muslimani“ višeženci propagiraju bratstvo među muslimanima.Svi su hanegfijci.

Kakav si ti brat kad  drugom bratu,ljudskom biću zabranjuješ Bogom,Kur'anom i Božijim poslanikom zagarantovana prava na ženidbu i potomstvo?

Kakav si ti doglavnik,“hodža“ ili „ilmija“ da  braniš insanu ono što mu je Bog Milostivi i Kur'an odredio?

Šta će onih 200 od 300 muškaraca raditi?

Ili se upucati k'o siročad ili u homoseksualce?

Žene u višeženstvu će se polako pretvarati u tribadije? Čo'ek nije horo,niti će ikad biti.To samo gladna guzica zinula.

Gdje vam je iman i iskreno vjerovanje.Izgleda da je sve izgubljeno i zagubljeno ostalo u Turskoj, Avganistanu i Iraku.

C.

Pshičko i fizičko kažnjavanje ljudi i insana:

C l.

Racimo,napriliku, autor  ovih redova bi zbog „hule“ na vjeru ,a ne istine protiv protiv poglavnika,“ reisa „ i „ilmija“ po „rijesetu “  BiH bio kažnjen sa:

– sihirama, i fetvama,(Kavazović bi ga možda napao dovom),

ukoliko to ne bi pomoglo,a  objelodanjeno je  da ne pomaže,slijedi:

C 2.

-zatvor zbog hule,2. – 1o god.( prema simpatijama i više)

-C 3.

-odsijecanje ruke kojom je pisao istinu,pa po potrebi druge,za svaki slučaj.Opatice obično kažu sigurno je sigurno.

Zatim:

-C 4.

-osljepljivanje zaradi slijepoće što ne vidi njihovu,neznabožačku istinu

Zatim:

-C 5.

-bičevanje 75-100 udaraca ,na do čakšira golo tijelo u zavisnosti od „milosti hodža“.

Ako  „jadnik „ preživi bičevanje slijedi:

-C 6.

-kamenovanje na smrt.

Ako kojim slučajem preživi kamenovanje slijedi:

-C 7.

čerečenjue

U arapskom svijetu broj 7, je i formulističan i simboličan i može značiti mnoštvo mnogo veće od 7.

Ako proradi „henefijski šerijat“ autorima se ne piše nikakvo dobro.Tako im treba.Hoće oni huliti na tamo neke hanefijce,poglavnike,doglavnike i  ”hodže”.

Koga briga za istinu i objektivno informisanje?

 

„Dosta je bog kao svjedok između mene i vas.

On zna šta je na nebesima i na zemlji.

Zaista su na gubitku koji vjeruju laž,

a niječu Allaha.“

(29.Poglavlje El . Ankebut (Pauk) Ajet 52.)

 

Kao da je njih briga za Kur'an,Poslanika i Sunnet?  Može im se, sada sve imaju crno na bijelo,u statutima i pravilnicima.

I sila i vlast su.

Pojedini uvozni i domicilni hanefijci propagiraju lično pravo na:

-eksploziv i ubijanje

Eksploziv oko pasa pa u džamije,u škole,na trgove i javna mjesta i ubijaj nevinu djecu,žene

i odrasle insane. I kurbani (hajvani)  imaju bolji tretman i humanije klanje.

-javne egzekucije i ubijanja bez zakonitog demokratskog,može i šerijatskog suđenja i osude.

-silovanje i prinudno robstvo.

– uzgajanje maka i dilovanje droge,po mogućnosti i Bosni. Ona je po sektaštvu  i geografiji  hanefijcima bliža od zapada. Zapad je  kolijevke terora,silovanja,čerečenja,nabijanje na kolac i krst,spaljivanje na lomačama,pljačkanja,A-bombi,napalma pustošenja i smrti. U tome ih nikad niko neće prevazići,jer ne prestaju sa svojim zverinjim planovima i egzekucijama.Hanefijsci su od njih ispekli zanat.

-pljačkanje,sakaćenje,otimanje,uskraćivanju svih prava Bosni i Bosancima osim omogućavaju prava Bosanca na odabir narkomanije i homoseksualizma.To je recept zapadne zvijeri kojim „umiruje“ svoje i tuđe „urođenike“.

-porobljavanje i ekonomsku bijedu

-izgladnjivanje i neimaštimu

-iseljevanje i protjerivanje onih kojuima se ne sviđa henefikat i šerijat

Sve to hanefijski ”rijaset” i  ”islamske zajednica” predviđaju  i nameću Bosanskim muslimanima.

Mi smo možda slijepi, pa ne vidimo finiju sliku od grubljih?

Zato vas molimo: Ako u hanefijama i njihovom”šerijatu”, ”islamskoj zajednici”,poglavniku i doglavniku,“rijasetu“,”ilmijama”,”reisima” ,”hodžam” i njihovim ustavima, statutima i pravilnicima nađete jedno jedino dobro u korist stvarne islamske zajednice BiH; javite nam.Pao bi tu dobar muštuluk.Kokuzi smo za nagrađivanje.

Svaki komentar je suvišan.

Ako Bosanski muslimani pristaju na sve ovo,bolje i ne zaslužuje.

Nas ne čudi ova bezočna drskost i bahatost hanefija!Imaju od koga učiti i direktivu dobiti.Nas interesuje porijeklo  pravo takvog odlučivanja.

Ono nije od Boga Jedinog,Kur'ana i Božjeg poslanika.

Sabur,doći ćemo do toga kad se dohvatimo „učenih“ ljudi, malo kasnije.

Bog Milostivi određuje kome će udahne Svoje svjetlosti i milosti.

On sve vidi zna.

Divni Meleki ga slušaju.

„Nipošto ne misli da Allah zanemaruje ono što rade silnici.“

(Kur'an 14.Poglavlje Ibrahim ,Ajet 42.)

P.S.

Javi mi se Mojsuije isto veče u snu:“Valja ti ona 30 + 1o.“

“Ja se probudih,nigdje ničega.Bosna je još uvijek tu.To mi Mojsije poručuje:Tuđmana, Miloševića i Izetbegovića nigdje.I Miteran i papa Ivan Pavle II su se u pržun sa njima preselili.I ostali katili Bosne će vrlo brzo za njima.A Bosna će  uvijek biti tu;neokaljana,čestita,ponosna i prkosna od sna.

I sa hanefijama stranjskim ćemo se izboriti. Manje/više po bradama i grlatosti na četnike liče,a vi znate kako smo  se borili i izborili sa bradatim kreaturama. Ove domaće hanefije sve sama minderpuza koja je svoju hrabrost zajedno sa sobom u trezore  sakrivali. Oni samo sebi režu granu kojom se hrane. Što je veća visina i pad će biti teži.

Što ti je insan.

Danas jeste sutra nije i ništa ne nosi sa sobom.Niti jedne malecke zlatne kašićice, one najmanje kafene. A šta će im tamo gdje su,hem im ne treba, tamo je zekum hrana, hem se začas istopi ,toliko je vruće.

Deba bi rekao – jal’ usijana vatra sekir'a, jal’ hutamino zlo koje peče i muči; hanefijci i „islamska zajednico“ na volju vam birat. Treću sreću, vam ne možemo ni vašim“ustavom“ dodijeliti.

 

Mare – II dio

 

 

 

 

Radi se o narodnoj izreci:

Razumije se u to ko Mara u kriv anamo onaj.

Pučanstvo je takarli insanluk.Ono ima svoje tokove koji proističu iz jednostavne inačice:

-Takarim, dakle postojim.

Pošto smo pučanstvo mi vjerujemo da među svakakvim tandar aparaturama ima i poneka kriva blentovija.Tu ne bi trebalo biti ništa sporno.Ako ima mali i veliki;jaki i slabi,crni i bijeli,žuti i crveni,plavi i rozi,čokoladni i sladoledni,tvrdi i mehki ko friško pače,a poneki se i visuljak zove,zašto se ne bi među njima zakofrčio i neki krivi.Ništa on ne bio drugačiji od onih koji se hoćkaju i blesavo glavom klimataju.

Nikad jasno i pobliže da konkretizuje svoje umotvorine,pa smo se zbog toga uvijek pitali kakvo žensko je ta ženska koja se ne razumije u poglavatog krivog bezmozgaša.

Dvije nam Mare povećale dilemu.Koja se od njih ne razumije u ono o čemu znanje samo po sebi,  dolazi ha se žensko čeljade šteke može dovatiti.

Mara daskara je uvijek imala frculet na glavi i ohrndani svileno cvijetni šlafruk na kabastom tijelu.Navlačila je i najlonke na bretele ili haltere.Nismo zavirivali,dlakava ko srodnik primata bila.Jedna najlonka  joj uvijek pobjegne i i sleti ili bolje rečeno šljegne  na kaubojke,nekad lijeva nekad desna.Imala je brčiće i po neku dlačicu na licu.da se zbude ko u priči:

-Postarija ,dobrostojeća i dobrodržeća brkata gospođa.

To je vješto krila jer je po vas cijeli dan nosila masku za skidanje dlaka.Kit ili neku dugu cjepidlaku.Noću,u radno vrijeme bi palila samo jednu svijeću pa prorokovala.

Gatanje bi uvijek ,u inat Mari daskari započinjala:

-Gospodarica mraka,grada i svjetova. (Vatikanski  – Mater familijas oskuro urbis et orbis)

Znala ona to i na latinskom prozboriti ,ali nije htjela da je porede sa onim individuama koje se  pderu sa sikstinskog svoda  mole. Opis ove upečatljive osobe je sasvim odgovarao   vješticama  Nativitas Solis Invicti (Rođenje nepobjedivoga Sunca) koje su se posvetile otimanji love  od naivnih budaletina. To nam  je dalo naznake da nju nije briga ni za šta osim za gatanje.

Mara Daskara je, jopet ,  bila ravna ko taraba od od fino izdeljanje  bukve.Nikud se nije micala bez širokih farmerskih pantala i blejzera sa tri reda zlatnih dugmadi raznih gravura.Oko vrata bi vezala svileni šal cvijetnog dezena impresivnih boja radi uroka.Daske koje je prenosila morale su biti čiste ko dječija guza poslije kupanja.Nije željela da se uprlja dok tegari.Nikog nije zavarala.Kad bi pučanstvu dosadilo da je zovu Mara Daskara,radi promjene zvali su je Košćata Mara.Zbog istih razloga su Maru Gataru zvali Vještica Mara.

One bi se ponekad osladile.

Maru Daskaru je ponekad obhodio Deba.Htio je da mu gata.Zbunjivala ga njegova indolentna sudba.Ona ga vrnula jer mu je sve bilo jasno zapisano i ona tu nema šta tražiti;a ni on.

Deba ko deba;inađija i uporan vazda bio,pa se navadio.A i znatiželjan bio,nisu ga ženskinje išle tih dana.Navadio se tada , da mu svaku veče da  Mara Vještica gata.Mi se nismo čudili šta mu je ,jer takav je on.

Jednom on došo na gatanju a osto na rimi.Maru,jal  Gataru jal Vješticu tu veče plaho prisvrbilo.Deba nikad nije bio veliki đentlmen,tek osrednji.Međutim za rješavanje vještičijih svrabeža dušu dao.

Poslije se komšiluk čudio kakve to Deba teške muke ima kad mora svaku noć na gatanje.Mara jedno vrijeme prestala da prima drugi svijet što u kugli pomoć vide.Narod se pobunio, transparenata se dohvatio pa na bjelavske džade.Morala Luca intervenisati.Možda joj se tada Deba zamjerio.

Oma opet prolazio pored komšinice Mare Daskare i pozdravio je.Ona se zacrvenila ko bulka u cvjetanju i moli ga da joj pomogne dvije tri bukove daske pomaći,ne može sam teške joj.Oma se ne bi prljo,ali odbiti molbu komšiluka u mahali je veliki jazuk.

Ono nisu bile dvi tri daske nego sto dvi tri.Lipsko Oma ko ker kad vija fiću.Lipso i zaprašio se.Šefica od dasaka ga uvede da ga raspraši,a ispalo je da je Oma nju dobro isprašio.Poslije se kleo da uopšte nije daskara već iza široke odjeće skiva čusto i savršeno usjedeličko tijelo.

Bi nam lakše.Deba i Oma se nisu fačali neznalica po pitanju krivog sudionika takar priče.Ali i dalje smo tragali za Marom iz narodnog predanja.Možda vam jednog dana ispričamo kraj.

Naravoučenije :

-Sabur , saburli ,strpljen spašen.

 

Mare / Dio prvi

 

 

Bilo je nekoliko Mara u našim mahalama.Uglavnom su to bile skraćenice imena Marija.Samo je jedna Mara imala puno ime Mara.I još jednu  . Marinu smo zezali da je Mara.Ona se ljutila,a nama je to bilo vrlo simpatično.Kada se prestala ljutiti ,znali smo da se zaljubila i mi je više nismo zvali Mare.

 Mara koja se najčešće pominjala u našem komšiluku su zvali Mara Gatara.Nećemo vam otkriti toplu vodu kad kažemo da je ta znala gatati.Nikad nije fulila.Nema svjedoka da je išta potrefila.

 Narod ko narod.Ode kod mare i debelo joj plati za gatanje.Sve što ona izgataoni obrnu naopako i ibrete se kako ona naopako pogađa.

 Gatara je bez gatanja sve znala.Ko s kim,koja je ovo,čija je ona-Čak ni koja je i ovo i ono joj nije moiglo mašiti.Svi svetski šund mediji tog vremena prenosili njena zapažanja i komentare i tračeve.Čak i ono „ozbiljni“ mediji je počeli ozbiljno shvatati.

 Opet onu drugu zvali Mara Daskara.Ona nije znala gatati,ali olajavati je mogla po čitav dan.U tom faxu je bila i ispred Mare Gatare na top deset gatara svijeta.

 Prvo mjesto su ubjedljivo držali Vatikanski  jal bećari,jal hadumi,jal tetkice.Nikako ljudi.Ne mo'š biti čo'ek ako nisi ženjen.Njihova olajavanja i laži i mali vrapčići znaju pa ih nećemo pominjati.A i bliže se blagdani.Nije vakat dušu griješiti olajavanjem.

 Drugo mjesto drže glavno svećenici Jehovinih svjedoka .Od sanstefanskog mira 1878.godine laju na sav mah oglašavajući apokalipsu.Od tada svake godine o tome kukuriču po više puta godišnje.Mi izbrojali do sada su 411 puta najavili smak svijeta.Merete skontati  koliko su puta fulili.

 Treći si bili Buš i Bler,oliti kapiciner i drekavac.Iako su  oduvali fenjer nije zgoreg ih pomenuti,jer imaju naslijednike.Oni su kevčući obznanjivali da su upucali Bin Ladena, zaboravivši obznaniti da su ga stvorili.Njihov lavež su mediji  u stopu pratili.Irak gomila hemijsko i atomsko i oružje prijeti Izraelu ,njihovoj mazi.Sadam je bez njihovog dopuštenja nekoliko puta pustio vjetar.To rokanje im je posebno išlo na živce.Zbog toga su nalajavanjem ujedinili zapadni dunjaluk da porobe i razruše Irak.Irački narod još uvijek u krvi plaća njihovo olajavanje.Olajavali oni i Iran ,no to je malo čvršći orah.

Trenutno treće mjesto drže kreacionisti.Oni olajavaju starost Zemlje.Kažu da su svi drugi ludi ako misle da je Zemlja stara koliko je stara.Jojk ona je stara 4006 plus 2015 godina i nema druge.To je tako jer oni tako skontali da bi pučanstvu lovu otimali.I jošte svake godine ,zadnja  64 stađuna otkrivaju po jednu Nojevu barku.

 Mara Daskara je ili olajavala ili slagala daske po dvorištu.U intermezzu bi se falila četvrtim mjestom svjetskih olajavača.Iako je slagala daske po vas cijeli dan, nije dobila ime po daskama.Jok.Ime je dobila zato što je bila obla k'o tabut tahta.

I tako neprimjetno se prišunjasmo temi koja nas zaista tišti.Moglo bi se reći ne da nam mira još od pubertetskih dana.Stariju su to tada zvali jutroklik dani.Danas se vabe kao tinejđerski dani.Mi bi prije rekli dani zbunjene mladosti.

 Radi se o pučanskoj izreci:

 Razumije se u to ko Mara u kriv anamo onaj.

 Prvi dio

Isus Hrist – kanonizacija

 

 

Isus Krist po grčkom Hristos,latinskji Iesus Christus, latinično Ješua rođen je (navodno) u Betlehemu  oko 4.godine  prije sebe.

Neki ga prozvaše i Isus iz Nazerata,po mjestu rođenja.Morali su da naprave razliku.Bilo je puno Ješua u starom zavjestu,posebice Isusu Navin.

Mi ga znamo kao Ješua Hanocri, po Josifovom obiteljskom imenu,koje mu najbolje priliči.

Sretan je on čovjek bio.

Bog Jedini Milostivi Gospodar svijetova ga postavi za svog pomazanika na zemlji ,da bude ravan drugim mesijama i prorocima,svojim očevima Nou,Abrahamu,Davidu,Sulejmanu i mnogim drugim.

A onda  se  zadnje dana mjeseca, kada lipe cvjetaju i zanosno mirišu,godine 325 rastužio.

Nikejski sabor je donio odluku da je on bog.

 

U Nikeji u Bitiniji (današnja Turska) održan je prvi ekumenski crkveni sabor. Sazvao ga je rimski car Konstantin I. Veliki od 20. maja do 30. juna 325. godine kako bi razriješio pitanje neslaganja u aleksandrijskoj Crkvi vezano za pitanje da li Isus ima istu ili sličnu bit sa Bogom Ocem.

 

Na ovom saboru je ustanovljen Nicejski simbol vjere, dogma koje su se imali pridržavati svi hrišćani. Na utvrđivanje dogme je uticala i careva podrška, potpomognuta brojnošću legionara koji su okruživali sabor, kao i najava da će episkopi koji se budu protivili mišljenju Konstantina i saborske većine biti smenjeni i proterani. Tako je, tek nekoliko decenija nakon što je priznato kao državna vera, hrišćanstvo zagazilo na stazu netolerancije i progona različitih mišljenja

 

Prema Nikejskom diktatu i prvoj crkvenoj  buli,naš, narodski  Ješua Hanocri postade Isus Krist  utjelovljeni Sin Božji, utjelovljena Božja Riječ, Mesija, Spasitelj i Otkupitelj svijeta. Ime Isus osobno je ime povijesnog Isusa iz Nazareta, a vjeroispovjedni naslov Krist (grč. Χριστός Hristos, »Pomazanik«, što prevodi aramejski Mešija, to jest »Mesija«) s vremenom je postao drugom sastavnicom udvojenog imena. Odnos ljudske i božanske naravi u Isusu Kristu proučava kristologija, a spasenjsku stranu njegova djela soteriologija.

 

Ostalo sve znate.Vatikan je velikodušno preuzeo  Konstantinov pristup religijskom principu. Netolerancija,krv ,lomača i klanje.

Vatikanu je uzurpirao i salvu , ali ne i riječ i nauk mesije Isusa Hrista.

 

Mi ćemo pokušati, u stađunu koji slijedi, da vam njegove moguće riječi prenesemo u znamenju zvanom Jevanđelje po Isusu ili narodski rečeno Drvodeljina poema.

Oni nama plakat : Beskučnici

Oni nama plakat – Beskućnici postaviše.Godinama nas gledao i ljeti i zimi i nikom ništa. Niko da reaguje.Šuti i nijemi  sve i svako.Čekali,ali ne dočekasmo da bilo ko progovori barem je'nu.A-a. Goveda bar muču.

Oni nama plakat – Beskućnici postaviše.Godinama nas gledao i ljeti i zimi i nikom ništa. Niko da reaguje.Šuti i nijemi  sve i svako.Čekali,ali ne dočekasmo da bilo ko progovori barem je'nu.A-a. Goveda bar muču.

Pogodite kako su beskućnici predstavljeni?

Za nevjerovati: Kao lego kockice!

Plakat je postavile Ujedinjene nacije.

UN ima Savjet bezbjednosti u njemu su velike oblokane zvjerke.

Osnovni cilj UN je da preko savjeta bezbjednosti obezbjedi mir i sigurnost u svijetu.

Jedan glas protiv – veto i UN ne funkcioniraju. Predivno pravilo smišljeno da ne bi došlo do nedemokratskog preglašavanja i da bi se izbjegla mogućnost neprincipijelne koalicije.

Mi ćemo to predstaviti jednostavno ali ipak humano, nismo djeca da se igramo lego kockicama.

Slučaj prvi:

Neko je siromašan i gladan i treba mu pomoć. Četranaest odluči za ,jedan kaže:

” On mi se ne sviđa; previše mu srce obraća pažnju ledu koje samo na polu i i slad koji smo mu mukrali; neka sam riješi problem. ” Petnaestog ne interesuju uzroci gladi suša, rat, epidemija.

Ostali šalju poruku siromahu žao nam je ruke su nam vezane.

Da Ujedinjenim narodima su ruke uvijek vezane

Siromah pristaje na sve da bi preživio i uvaljuje se u dugove. Zemlja širomaši, stvaraju se kolone izbjeglica.

Petnaesti ushićeno kaže četrnaestorici:

” Misija obavljena, šampanjac molim,može i kurvoazije.” Slučaj drugi:

Prodavci oružja , sijači zla ili jednostavno bogovi rata (a to su uvijek oni od Savjeta) zavade dva ili tri naroda i nagovore ih na rat. U ratovima je neko supreiorniji, neko ugroženiji, neko slabiji. U svim ratovima glavnu riječ neprincipijelne koalicije. One su snabdejevene oružjem. Prodao mu ga neko iz Savjera UN.

Slabiji moli za pomoć. Četrnaest odlući da se da pomoć, petnaesti ne pristaje ali odlučuje da se priključi četrnaestorici ako se slaže da njegov dil bude malo veći.

Pertnaesti ponovo veselo kliče:

” Posao obavljen, članice kurvoazije – molim.” Rat čini svoje izbjeglica nisu više kolone to su već gradovi i nove zemlje.

Desetine, stotine miliona izbjeglica.

Zato UN mora imati ogranke: atom, death, fao, fire, genocid, holokaust, Jack the Ripper killers, konclog, meit, unesco, unhcr, unicef, war, welth, who, žica i etc. Ne možemo daljem nismo mi Deba konjskih žicvaca.

Kako baš nismo vični pretragama na društvenim vezama ove smo nazive našli na stranici: slike za UN. Pogledajte je možda vi otkrijete dublji smisao ili barem novi ogranak ili organ UN.

SAD i Vatikana tvrde da su najveći humanitarci današnjicei zato su preuzeli patronat nad UN.

UN šalje pomoć i plakate:

Svaki deveti čovjek na slici je izbjeglica. Taj čovjek na plakatu nije ćovjek. On je lego kockica

Šta očekivati od abortusa demokratije?

Njima čovjek nije čovjek, žena ili dijete!

Nije čak ni životinja!

Njima je čovjek postao lego kockica.

Više to ne kriju.

Evo Bosanci moji, pošto niste htjeli da nestanete mi vas promoviramo u lego kockicu.

Tu užasnu nehumanu bijedu prosipati nama, narodu koji je tek izašao iz vremena ratnog vihora i genocida ne zaslužuje ništa osim protupitanja :

” Na čiju incijativu, pomoć i lično zalaganje i ućešće su ti ljudi silovani, ubijani, postali žrtve ibeskućnici…?*

U sjećanju živi Srebrenica. Razdvajanje. Po muškarce dolaze vojni kamioni srbaljski koljača i vode janjad na klanje. Krv još teče Srebreničkim kraje. Kolone izbjeglica lutaju i bježe.

UN i Svjet i Holandski bataljon mirno posmatraju i nude kreker bajat pedeset godina star. To je sva pomoć koja im je ostala. Ostalo su poslali kući. Njihova djeca nisu gladna i nisu lego kockice. I moraju da jedu.

Lego kockice nemoraju da jedu. Ako se bune probjlem je lako riješiti. Pozoveš odio Jack the Ripper i on nađe svoje koljače i da im kame i bombe, drvosječke sjekire i macole, gusle i prengije i klanje može da počne.

I još nešto, lego kockicama se igraju djeca od tri – četiri godine. U kasnijim godinama su one djeci neinteresantne.

Znači oni (un, sad, vatikan, zapad) nas beozočno i bez imalo ustručavanja poistovječuju sa djecom uzrasta do četiri godine.

I ne samo nas već sve beskućnike svijeta. I stotine miliona onih njihovih, u njihovim zemljema koje ne broje. Za njih su pripremili poseban tretman, izgladnjvanje pa istrebljenje, pogotovu ako im boja nije bijela.

Utješno je to da u svakom zlu ima neko dobro. U ovom slučaju ljudi su dobro prošli. Mogli su ih predstaviiti kao likove sa toalet oznaka. Ili jednostavno izbrisati.

Dakle oni nama plakat!

Mi njima: Aferim humanitarci sa kvocijentom ravnim roli toalet papira sa ucrtanim UN grbom uz preporuku:

Sklonite te lego kockice sa sunca i nosite ih cvojoj pederskoj braći što se po sikstinskim kapelama mole.

Lordica i Lord

 

Pristavila se tmurna i hladna noć.Polako plete svoju mrežu.Vjetar zavija,granje lomi,crijepove ruši. Sijeva.Na sve strane zmije sijevaju.Prelijepe su,vrcave  i blještave.Nebo grmi i atakuje.Zmija udara gdje stigne i gdje joj je ćeif.Udari zaglušuju  i plaše.Poneko ih ne čuje i ne osjeti.Taj je gotov,zreo za rekvijum.Zamalo pa avetinjska noć.

Traje to tri četiri dana.Proljeće se još nije uguralo kako to dolikuje.Nikako da se osnaži i pogubi bijelu hladnoću.Oluja posustaje,na izdisaju je.Vazduh je pun ozona,svježine, i čarolije;proljeća.Mirisi svježine. Putuju eterom i  sve će uskoro početi da se budi ili umire.Možda,već od večeras.

Kiša samo što nije zatutnjala i zabobonjala po penđeru sobe u kojoj kamin gori.Pokraj  topline sa suprostnih strana dvoje sjede.U sobi se nikad ništa ne dešava.Ne od ove noći ili ove zime,već odavno.Od početka.Ono što se otrpije dešavalo nije vrijedno pomena,kao da se nije ni dešavalo.

U ugodnoj toplini ,dakle sjede to dvoje.Lordica i lord.Zamišljeni i tužni ljudi.On priglup izraz ima,ona sjetan i tužan. Muzika tiha jedina je ljudskost koja diše sobom. Ima još malo ljudskosti. Zapretena je u grofičinom vezu koji krade anterijske đuvezli detalje.

Bahova fuga u c-duru se uigrala sa metodičnim i neumoljivim akordima nevremena koji se izmjenjuju.

Ponavljajuće mezzopiano koje sa naglim krešendo dinamičkim prelazima pretvara u forte, pa fotissimo. Tada na tren bljesne preostala živost u oku, onom iznad leda, u kome je  krik pianissimo immpossibile. Ona ispušta vez, pokriva uši. Ne želi da čuje one završne akorde, kada je u jednom  nestvarnom vremenu ,njeno tijelo bil9o  raspomamljeni intrument u rukama virtuoza bilo. Fortissimo immpossibile.

Lord je u ružičastoj kravati,indigo košulji sa diskretnim žutim i zelenim,prugama.Toaletu upotpunjuju ciglasto naranđaste pantalone i crvene čarape. To odjevanje je njegov zaštitni i prepoznatljivi znak i obilježje javnog imidža.

Sudrug mu od mladih bludničkih dana,onaj drugi EU ocvali  lord,pa zatim njegov nasljednik na poziciji objedinjenih davalica za novac sikstus domina,pa čak i prestolonslijednik negove zemlje, najofucanije  evropske bludnice, nose te ružičaste kravate i boje,slijede njegov način odjevanja i kombinacije.Anamo oni.

Lordica u čipkastoj,djelomično prozirnoj crnini.Haljina naglašava nejnu  mramornu bistu i bjelinu,ljepotu i senzualnost.To je prelijepa udovička anterija. Niko joj nije umro.Od kako se vratila; iz one jadne i napaćene zemlje;ona počela nositi modifikovanu crninu.

Ljudi misle žaluje za rodom nekim,ali ne mogu skontati kojim.Nije bila upisana niti u jednu njima poznatu knjigu ožalošćenih.Kako je bila poprilično diskretna, introvertna  i nepovjerljiva,niti je interesovalo mišljenje svijeta; nikad nikome nije objašnjavala svoju crninu i bol.

Ni mužu.Njega to nije interesovalo.Nikad ga nije bilo briga za ženine emocije i potrebe.Bitno je da ga ne dira i uznemirava.

Svako od njih zadubljeni u neke čitabe,svako u svom filmu.Ona ponekad spusti čitab,duboko uzdahne,skoro pa jeca,i uzme pletivo.On svoj čitab spušta samo da dopuni lulu i zapali je.Ponekad se zamisli i slegne ramenima.

Drigi put  se nimalo lordovski,tipično pederski,počeše tamo gdje bi tebalo nešto biti.Tamo sada skoro ničeg nema,.Nikad nije ni bilo;sve nešto sparušeno i skvrčeno kao crknuti crv na ljetnoj žegi.

Zavjerenička magla ćutanja i nedoticanja  je jako gusta.Podsjeća na berlinski zid,iz vremena kad se lord tajio sa rusima,vatikanom,amerima i drugim natoanijelima.Oni su uvijek glavni za tajne stvari,raditi ljudima iza leđa.

Lord iznenada ustade,otvori prozor i kao konj prde u hladnu i tmurni noć.Što ti je lordovluk i iskonsko atavističko vaspitanje.To je bio prasak koji podsjeća na mukli pucanj dvocjevke,ili skraćene jednocjevke produbljenog  i proširenog kalibra. Miris sličan barutu,samo žešći,poput ciklona B ili iperita,ispuni pozamašan prostor.

„ Jadna zemlja.“ –kratko promrmlja Lord.

Ne bi;ni koja zemlja,ni što,ni zašto,ni kad,ni kome?

Uplašena Lordiaca i  kriknu i vrisnu i jauknu:

-Ah,taj Bah . padam u sevdah.

Suze kao izvor Modre rijeke potekoše i ona pobježe od smrada vjekova.

Kasnije,tokom cijeloga dana je jaukala i pjevala,vrištala i pjevala.

“Joj,mamo joj,mamo mamice ,crven fesić u dragana moga,joj mamo mamice,da mi ga hoće bar još jedared nakriviti,joj mamo mamice.“

Stranjski neki jezik; u palači nije mogao je razumjeti niko,a stvari oko nje počele su igrati i plesati;

A,aaa,a’ ,a, aaa”aa,a’:joj mamo mamice.

Što ti je usud.Jedan jedini smrdljivi pradac izrešetane cvajtare  treba nekoj ženi da shvati gdje je život.

Sutadan je sjedila u prvi avion i pravac modro zelena,srcasta zemlja.Ona što  predivne zlaćane i baršunaste grbove i zlatne ljiljane ima.

Naravoučenije postoji,ali ovo nije basna i nismo ga dužni saopćiti.

 

Dušmani nama savjete dijele / II dio

Kažemo na nagovor ” demokaratskog ” zapada nastaviše rat protiv Bogumila što nikog više i ne čudi,jer zaradi te demokratije i ostali (nepodobni) hrišćani i nehrišćani su umirali tokom nove ere. Kažem nastaviše jer od nastanka Bosne preko dedovske hiže i povelje Kulina bana, sve do današnjih dana taj rat nikad nije prestajao.

O’ javiće se dušebrižnici i nabacivati se nekim floskulama o govoru mržnje, netolerancije i sijanja razdore.

Umjesto tih floskula samo se zapitajte gdje su nestale stotine miliona ljudi, mučenih i ubijenih na najstravičnijim načinima. Potražite vjerodostojna svjedočanstva indijanaca Južne i Sjeverne Amerike, Aboriđana, crnog afričkog čovjeka i crnog afričkog roblja rasijanog planetom , zatim pokoljenja arapa i azijaca.

Šta reći o dvomilejnijskoj šoa holokaustu Jevreja širom svijeta. A jedino ih Bosna bezuslovno prihvatila. No jevreji to zaboravljaju.

Sećate li se djece cvijeća i 1968. i godina poslije. Neman ih sasjeće. Bez milosti,bez izuzetaka uništi jednu mladost, savjest i nesuđenu budućnost planete. Cvijetnu ljepotu koja je samo htjela da voli i da pjeva o miru i ljubavi. I ljubavlju da mjenjaju svijet.

O tugo moja!

I danas u samoj Evropi u ime “zapadne demokratije” krvare i umiru ;Irci, Baski, Katalonci, Flamaci ,svi bivši sssr-ovci , Ukrajinci ,Rusi i Čečeni, srednja i južna amerika, Afrik Bliski i Daleki istok; ali ponajviše muslimani.

To su historijske činjenice i realitet sadašnjosti, odnosno budućnosti jer sadašnjosti nema ona se svakog trenutka migolji iz proščosti u budućnost.

I zato nemojte se deguntatirati i zamarati govorom mržnje.

No, vratimo se Bosni.

I u ime odbrane demokratije spektakl , TV šou licemjerja i cinizma:

Priznaše Bosnu a uvedoše joj embargo na uvoz oružja!

U ime čega? U ime i zaradi koga?

Jedini koji bijaše goloruk je bio narod koji je trebao nestati i oduvijek “svetoj šćemlijici” , Vatikanu mrzak, a Bogu mio.

To je kao dovođenje nejakog i golorukog djeteta u situaciju da se bori protiv dvojice do zuba naoružanih , vjekovno osvjedečenih , genetski izopačenih , profesionlno genocidnih ubica. Ujedno to je samo putokaz i uvod u perfidni i stravični skoro četvorogodišnji igrokaz pod naslovom:

Nestajanje jednog naroda i oduzimanju prava na postojanje i opstanak tom narodu.

” Ustani i izmjeri hram * Božji i oltar,

i izbroji one što klanjaju u njemu,

ali predvorje hrama ne izmjeri,

jer ono je dano paganima i oni će

će sveti grad četrdeset dva mjeseca gaziti.

(Otkrivenje 11.1 i 2.)

II.)Četrdeset dva mjeseca nestajanja nalik Danilovom snoviđenju koje je tako zorno prepisao ” maherica” mali Jovica oliti Ivančica:

Na očigled i u režiji ” demokrata “, takozvanih hrišćanskih otaca i njhovog zaleđja, a u stvari pljesnjivog i usranog pogana i antihrista, upakovanog u celofan mirotvorca i humanitarca, celofan providniji od vazduha poče rat. Rat je samo blaži naziv za koljačku žurkata na akrepite. Uz budnu pažnju sluge UN i nadzor mentora, koji iz utvrde grada bludnice iz Otkrovenja skoro istrijebiše jedan narod.

I sada nam taj đavolji sluga , kojeg čuva švicarska garda, sebi dozvoljava moralno pravo dan šalje poruke mirotvorstva.

Neki put ćemo se vratitri temi misli evropski. Kako i na koji način su brojni narodi natjerani da misle evropski i kakav je bio epilog te poduke.

Definitivno mi Evropi ne vjerujemo i ne smijemo da vjerujemo. Ne vjerujemo im jer u genima imamo sjećanje otaca, sjećanje djedovske hiže koji su Evropu i Vatikan označili kao slljedbenike sila tame i đavolju crkvu i haračlije siromašnih naroda.

I zato neka zadrže i zbiju sebi u hladovinu ono ” misli evropski ” ,mi se tih misli velikodušno odričemo.

A mi ćemo se već nekako sanći sa ili bez KM. Tako smo svikli.

Da Vinčijev kod ili žig

 

 Nacrtao Leonardo da Vinči Poslijednju večeru prije 52o godina.Još uvijek se o njoj koplja lome.

Neko napisao i knjigu Da Vinčijev kod.Po knjizi napravljen scenarij i snimljen film.Koliko je utemeljen po stvarnim činjenicama nije bitno.Bitno je da se Vatikan nije previše bunio.

Pitali i razmišljali ,nikako da skontamo.Uzmemo ponovo Novi zavjet da čitamo i pronađemo ono što smo pronašli prije pedeset godina;i svaki put kad smo Jovanovo jevanđelje čitali.

Ima mnogo stvari po kojima Jovanovo jevanđelje odudara od drugih.Prvo nije autentično.Drugo sumnjmo da ga je Jovan evanđečista napisao.Ako ga je napisao sam je sebe u bulu uvalio.

Sva jevanđelja se slažu samo u jednom.Za svadbenom,odnosno poslijednjom večerom je sjedio Isus i dvanaest apostola. Znači, tako jevanđelja tvrde da Marija Magdalena Isusova mezimica nije bila na tajnoj večeri.

Ništa neobično.Savle i Vatikan su isključili žene iz života.Zbog toga su se vremenom feminizirali.Ako ne vjerujete pogledajte strop Sikstinske kapele.Ne morate ni posjetiti baziliku sv.Petra jer je prizor pogan. Pederske bljuvotine možete vidjeti gdje god hoćete.

Mi ste pomislili da smo greškom večeru nazvali svadbenom . Nismo pogriješili. Stvarno je to bila svadbena večera.

Po Isusu to veče je bila i momačka i svadbena večera. Momačka, skupili se ljudi i momci da slave sutrašnje Isusovo vjenčanje sa nebom.Zasjeli  ljudi za trpezom,hastal pun meze i pića,samo im harmonika nedostaje. Slavljeniku nije bilo do muzike pa je zato Mojsija harmonikaša nije ni pozvo.

Kako se vjenčanje završilo postoje četiri verzije.

Ukratko:

Hrišćani: Rimljani Isusa na nagovor jevreja na krst razapeli i on je Božji sin..

Jevreriji i dvostruki konvertit Savle/sveti Pavle: Mi smo Isusa objesili i zbog toga on ne može biti ni mesije ni Božji poslanik.

Hindusi: Isus nije ni razapet ni obješen.Umro je u Indiji u diobokoj starosti,82 god,

Muslimani :Isus je bio samo Božji poslanik i nije ubijen.

Isusova smrt nam je u drugom planu,sad nas interesuje  tajna večera ,naročito ona slikana da Vinčijevom rukom.

Na slici se sasvim jasno se vidi žena pored Isusa sa njegove desne strane. To je  Jevanđeljski đentlmenski raspored.Muškarac sa lijeve strane,bliže ženinom srcu.

Ima još slikara koji su na taj način slikali tajnu večeru. U svim dostupnim slikama lice osobe sa desne strane nema naznaka brade,čak i ako lik izgleda ko muško.

Dolazimo do pitanja: Ko je osoba do Isusa?

Vatikan i Jevanđelje jednoglasno tvrde : Jovan evanđelista

Teorija zavjere i film tvrde : To je Marija Magdalena.

Mi nemamo svoje mišljenje,već samo razmišljanje o mogućnostima.

Ako su  Vatikan i jevanđelja u pravo onda su Vinči i neki drugi slikari u krivu.

Ako je da Vinči u pravu onda su Jevanđelja i Vatika u krivu.

Vi sada likujete,joj mu logike, boli glava. Mi nismo gotovi sa našom analogijom i molimo da se strpite.

Leonardo je bio homoseksualac i vjernik što je nespojivo sa Biblijom. Po njoj bi trebao biti nevjernik, pogančer licemjer i po inkviziciji na lomači zaglaviti. Međutim zbog njegovih majstorluka pape sumu kroz prste gledali.

Leonardo je bio veoma obrazovan i kao homoseksualac senzibilan muškarac.Nažalost njegov senzibuilitet je otišao na stranu Sodome i Gomore. Ali kažemo znao je čitati i pročitao sv.Jovana skroz na skroz i prozreo kao Malu  Ivančicu .Ta Ivančica  je bila uzor  papisi Ivani . Namjerno pravimo zamjenu identiteta radi utvrđivanja mogućnosti da Vinčijeve indentifikacije.

U svom jevanđelju na više mjesta sebe označio kao učenika kojeg je Isus tajno ljubio. U vrijema Isusa tajno su se ljubili ljubavnici preljubnici ( muško i žensko ) i pakleni potomci Sodome i Gomore. Jovan ili Jovančica je stalno kaskao za Isusom ,ne bi li pobrao kakve simpatije ili nešto više.

Druga tri jevanđelja ne gledaju na braću Jakova i Jovana Zavedejeva sa simpatijama. Vidi se da su braća i majka im tražili od Isusa više časti nego im je bilo namjenjeno.Jovan se u svom jevanđelju hvasta kao da je sam Isus. Zato Isusov osoran i poražavajući odgovor  majci  Zavejdejevih.

Isus nikad ništa nije radio tajno.On je farizeje i saduceje ružio i omalovažavao,prevrtao stvolove u hramskom predvorju.Izabranica njegova srca je Marija Magdalena. On se gnuša homoseksualca.On se gnušao svih bestidnosti i svakolikog zla.

Zato je Da Vinči   odmakao Isusa od Jovana; čovjeka koji se nameće. I onaj zaštitnički gest Petra koji Ivanu prijeti. Petar i Jovan imaju nešto zajedničko,što niko sem jevanđelje ne smije da dirne. Ako je Juda izdao Isusa,a nije,Isus mu je svjedok,  Jovan i Petar i ostali su  se  se odrekli Isusa.

Petar tri puta prije prije kukurijeka,ali u kratkom periodu.A Jovan se hvastao da je bio u dobrim vezama sa sinodom i sveštenstvom koji Isusa predadše Pilatu.I sam reče bio je prisutan u hramu kada se Isusu sudilo i sudbina mu se krojila.Ne progovori Jovica tada ni jedne da zaštiti svoga rabija.

Jovan se odricao Isusa čitavi veče dotkom suđenja pred Kajafom. I nije ga stid to napominjati u svom jevanđelju.To nam daje povoda da sumnjamo da je Jovanovo jevanđelje Jovanovo. Ako jeste, vjerujemo da je pod prijetnjom smrću pisao svoje ucifrano jevanđelje.Jovanovo jevanđelje i otkrovenje odišu stilom književnike i smutljivih farizeja.Nipošto ne liče na riječi  nepismenog ribara.

No kako bilo da bilo, slika nikako ko nije diobra za Vatikan ,Jevanđelja i Jovana.

Frka Frkica i Hiljadu pahulja bijelih / II Dio

 

 

Ni harmonike nema, samo gitara u ušima, i muzika neka mi šapuće znane riječi :

 -Bacila je sve niz rijeku i pošla u drugi svijet, nek čuti bol u srcu mom. No , glasnija je guši i pobija.

 Nježno najnježnije usne dodirujem, cjelov joj, za života željenog darujem.

Darujem..

 Darujem…

 Kao da me neka strujica tresnu, usne žive cjelov upiše.To se njena duša tek tada od tijela rastala. Čekala na dodir mojih usana što život znače.

 Penđer se iznenada rastvori. Hladan vazduh pohrli u sobu. Odar uzdrhta. Niotkuda , grlica bijela sa rubin ogrlicom , na prozoru se stvori, pogledava ka nebu. Kiša je prestala i sve je svijetlo.

 Dugo , pogledom grlicu pratim i ona mene; dvoumi se. U duši mojoj , neizmjerna punoća i mir, u njima hiljadu pahulja bijelih večeras pada. Molim grlicu da još malo ostane, priče naše završio nisam; ni pismo pročitao, bar jednu pjesmu da joj pročitam. Želim da mi svjedoči tome.

 Ona kao da klimnu glavom, neku grančicu nađe i na pismo je spusti. Malo se odmakne od njega pa zastaje.

 Otvaram pismo i gledam. Rukopis sitan, blag, pravilan i okrugao, skoro pa ženski. Vidim skorilo se tisuće požutjelih suza.

 Grlica mi na lijevo rame doleprša.

 Čitamo.

 Dobri moj,

 Ne mogu ni oproštaj početi sa mili moj. Bilo mi suđeno da te volim i da bježim od tebe.

Davno nekada , dok sam “dijete”  bila,nekako si se polako uvlačio u moje snove, zbog nježnosti i tuge koji si krio. Uvijek je među nama titralo, ono neko , veliko nešto.

 Onu večer kad pričao si o anterijama i nevinosti vidjela sam bajku o kojoj ne želiš pričati. Ljepota neka, koja ti bol, mnogo boli nanosi. Sve riječi si nekoj stvarnoj djevojčici poklanjao i molio se za nju. Ali sebičan nisi bio, dio bajke si nama i ostalim ženama svijeta poklanjao. Ja sam to osjetila i u srce svoj dio zakopala. I zavoljela te , čisto i iskreno; kako to djetinje srce može činiti.

 Znam; tu istu veče sam te i zauvijek izgubila. Neko druga djevojčica je u tvoje srce ušla, ne i u dušu , to sam znala.

 Iz srca se lako gubi, iz duše nikad. Tako si me učio. Čitala sam i krala neke tvoje pjesme i misli, kad si drugim ”poslovima” zauzet bio.

 Te tvoje crne oči. Kako su iskrile .o koliko sam ih voljela.

 Želio si sanjati svoju bajku i ja sam tvoju želju poštovala.

 U tvoj život , poslije đardina skršenih srdaca, više nisam dolazila. jedno vrijeme nisam smjela, a poslije…

 Recimo bilo je kasno. Tada ti je ona prekrasna plavet ušla malo dublje od srca.

 Znam da si me volio najviše što si mogao, odmah iza svoga djeteta i plaveti.

 Meni to dovoljno nije moglo biti. Patila sam onoliko koliko bih patila , da sam koji slučajem sa tobom ostala. Možda i malo manje jer sam troje djece rodila. Moje radosti i ljubavi. Život je često bio podnošljiv.

 ”Srećom” nisam tugovala kao ti, koju godinu gore dolje, ali žešče. A onda je usud dodao bol do neba, zvijezda i maglica. Dijete nalik tebi, Princa Malog majčinog, su na moje oči nestali.

 Dogodilo se , to što se dogodilo.

 Za neke sam stvari kriva, za većinu nisam. Život i neki pogrešni odabiri su krivi.

 Ne tuguj Prinče ljubavi i dobrote; ovo nije došlo iznenada. Tako je moralo da bude.

 Samo mi žao koliko je u meni ljubavi bilo , a koliko malo su ljudi milodarja mojih uzeli.

 I tebi sam se darovala i od tebe krala. Dosta si toga uzeo, kad si htio sve , nisam mogle. A i suđeno nam nije bilo. Znam svileni srebreni šal, svjedoka one noći , još uvijek čuvaš. Ipak toliko toga je prelijepog i dosanjanog bilo. Dovoljno da kasniji život podnošljiviji bude.

 Od trešanja onih, me zvijer ščepala i polako mi utrobu trgala. Prije godinu su mi je svu izvadili. Borila sam se koliko sam mogla, ali više nisam mogla izdžati. Rekli mi neću dugo i da će me sve više boljeti.

 Bolove sam za živote sve pregrmila, nisam ih se bojala. Ne može me boljeti koliko ja mogu izdržati i podnijeti.

 Nisam htjela da me bolest izjede i nagrdi. I da na teret kćerki ili tebi budem.

 Htjela sam da se sjećaš one Frke, one malene tvoje djevojčice kako pleše i lebdi nad obroncima i baštama srećnih dana. Kako za svojim snovima, po poljima ljubičica leprša ka oblacima i iznad njih.

 Mili moj

 uvijek sam te voljela

 Ti

 oprosti mi.

 Znam da ću te boljeti više od ijedne druge.

 

Hvala ti za ono što si mi dao i za ono što sam ti krala.

 Zauvijek tvoja mala Frka

 P.S. Ponekad mi na grob dođi , kćer mi povedi. Čitaj o nama, nebeskim plesačicama i jahačima, ljubavi, muzici i tvome i mome Gradi čednosti. Novi je vakat ,dijete skoro ništa ne zna, a treba unučadima mojim o svojoj majci pričati.

 Ponekad je nazovi, provjeri da li je dobro. Jaka je kao ja i mnogo srećnija. Valjda joj usud vraća ono što je meni oteo.

 Ako želiš i bajku tvoju, onu skrivenu, mi pročitaj . Neće me više boljeti.”

 Tu se jasno pismo završavalo, pa i ono usnilo.

 Noć je bila trptaj sna i ljubavi.

 Dijete je samo to od života htjelo.

 Ljubav i ništa više.

 Sabah se stidljivo i tužno, nekako inatno, skoro veselo promalja i prepušta mjesto ezanu.

 Ezan hiljadu i jedne džamije klizi i slijeva se od čaršije i mahala ka Bjelavama.

 Sve slavi usnulu ljepotu. Ezan tiho jeca i bruji. To vjetrove ljubavi, milosti i oprosta sa neba mojoj malenoj Grlici šalje.

 

Dunjaluk osjeća da se nešto veliko događa.

 Kad je ezan stao duboku ; bolnu tišinu i prazninu je dao. Razmaknu se put do zvijezda i maglica. Sve se oboji safirom, rubin sunce zaiskri, suze na oči navlači.

 Poljubi me Grlica bijela. Shvatam to se Frkina duša oprašta sa mnom.

 Spremna je.

 Tiho odleti. Odleprša do neba, među zvijezde i maglice, svoje druge. Znam , tamo ćekaće me . Ako oprost dobijem. To će biti vrlo teško. Varalo je srce moje.Mnogo.

 Odleti i dio moje duše sa njom.

 Neko mi šapće , ne tuguj Prinče Mali. Veseli se, evo živa sam i čekam te .

 Uskoro eto i tebe meni. Ne brini, zaslužio si.

 I nek ti druga grlica otpjeva, onu istu pjesmu. I to si zaslužio.

Muzika utihnu.

 Bol kao santa leda zaleže u dušu , koju ona u tisuće kockica ledenih u srce prenese.

 Dvije kockice leda u očima. Jedna plava , iz oka na strani srca nikako da padne. I nikad neće.

 Druga crvena kockica iz onog nevjernog oka, koje nije na strani srca je kanula. Kako je to zaboljelo. Ali se odmah tu, ispod oka i zaustavila. I sada i peče i boli. Naročito kada se tango ili zvuk neba javi.

 A u međuvremenu? Tajac. Tišina.

 Tišina i tajac.

 Samo pitanja.

 Kako, šta i zašto?

 Odgovori ?

 To će poslije doći, kontam.

 Ili neće. Bolje da sniju.

 (Frku, moju Malenu ljepotu i Frkicu uvijek u duši prtim i bolim. I moje oči nisu lažne. Svjetlucave su i nježne. samo vole da lutaju, jer su oči estete. Toliko ljepote na dunjaluku ima , na svakom koraku. A insan ko hajvan u polju ljubičica, ne mere a da ne utone u nju , dok je svu ne upije…

 A lutanja krše srca. Sada to znam. Al’ džabe…)

Na sahrani bili kćerka i ja.Tako željela.Sin nije mogao doći , posla imao.Frka mu je oprostila.Majka je to,predobra.

Lijep dan bio.

Davno prije jednu sam  pjesmu  sročio. Njoj i svima ženama što bol i jecaj u srcu nose.

Malo je nevesla, šta se tu može. Znam Frku, sigurno bi je u damar strefila i malo nasmijala. Takva je bila djevojčica mila .Boli je , a ona se smije. Janje malo iz mog sna  na tren odlutalo.

Za sve mile djevojčice što mrenjem ljubavi kroče:

Vrišteća kraljica boli

 

Znate li onu plahu srnu

Frku proljećnu

Pa još Frku frkicu

Nesrećnu.

Lirik, pjesnikinja

Reći ćete – kanda

Frka nikad luđakinja

Donekle – valjda..

Ali – vapaja ljubavi

Krika ljubavi

Željna

I posne korice hljeba

I gladna ljubav  traži

Hoće da se da.

Njen očaj krik

Plaši

Muškarce

– biti kukavice

Bola krik

Plaši

ženskinje– zle vučice

Muškarce na kuje sviklih

Ne na Srne u ljubavi niklih.

Žene na grubosti obučene

Na prinčeve male naučene.

Ne  na ljubav frkičavu

Neštedimice što se daje

Ljubav majke preplašene

Bol-žene ostavljene.

Bol djeteta dobrote

Anterija od safira

Nježne mile krasote

Let malog  leptira.

Bol srne ljubavnice

Što u jadu vremena

Što u jadu jada

Što u jadu sjemena

Grlica let sanjaju

Ne želi potkovice.

Bol košute majke

Troje djecu što ljubi

Dvoje spašava od hajke

Sina od istih neljudi gubi

Put rubina želi da kroči

Srna Ljubavnica

Srna prijateljica

Srna poetesa

Srna umorna

A se zaspila.

Uvijek samo nježne žene

Bijelini anterije da iskoči.

U ljubavi uzlet vidi

A bila je samo – lane

Što hoće da se svidi

U proljeća snene – dane.

Golubica u sve dane ružne

Kraljica vrišteće boli

U sve njene snove  tužne

Nikada nikoga ne moli.

Starog a novog zadnji dan

Dragana milog spoznala

Ostvari se djevojčaki san

Al’ se njemu nije dala.

Dugo se molilo i snilo

Za hiljadu pahulja bijelih dan

Nekako se dockan zbilo

Iako bio je dugin dan.

 

/ In momoriam  jednoj anteriji i jednoj nevinosti…/

Frka Frkica i Hiljadu pahulja bijelih


**
Pet mjeseci po Keminoj smrti ,umrla je Frka  Frkica  velika ljubav našeg k'o fol pjesnika.

Njihov poslijednji susret je obilježila  Montenova pjesma Hiljadu pahulja bijelih.

Frka zaslužuje da je se sjetimo  epizodom u kojoj  gostuje Kemal Monteno.

****

Anterije  i nevinost

 

Nazvala me Đugum Frka i zamolila da se vidimo.Šta ću,ne izlazi mi se,pripeklo,ali Frka mnogo toga zaslužila.Uvijek je mudra i čestita žena bila,osim jednom.Drugi put je prevarili.To jednom ili dvaput nikad sebi oprostila nije.A trebala je.Mladost – ludost.

Sjeli mi u Galeriju,sada neko carsko ime nosi.Poljubimo se u obraz.Svijet gleda.

Ona čašu vode. Ja štok,mislim alkohol , ne od vrata.Gdje ćeš ba uprtiti letve na se, usred kafane.

Šutim,ništa ne pitam.

Šuti , ništa ne govori.

Mučimo.

Razumijemo se , kao nekada. Još uvijek.

Ne kaže, ni kap nije okusila od rata i momenta kako joj je sin poginuo. Predomisli se  ,  hoće kurvoazije. Može rečem konobarici; ma ista ona Esma Drnda iz Šekerove što mi je srce htjela da  dere ko Musa jarca ; na živo. Ipak nije. Na vrijeme se drugi put udala.

-Donesi nam malena i dva kurvoazijea, jednu tulumbu  i jednu ružicu.Može i baklava sa strane. Frko Frkice , žao mi ,  što ruzaklije i  ribizli u fišek nisam zamoto. Ostarilo se , čo'ek  zaboravio što se nekad lokalo i šta se jednom nije konzimiralo…

Ima još jednog sina i kćer pa je nekako na noge stala. Morala radi djece.Oboje se ubračili pa sada sama živi.Muža ne pominje,već mi rekla,neki put prije ,od pijanca se rastavila.

Tužno; mislim,takva predivna i prelijepa žena,a sreće sa muškarcima nije imala.Sve neki idiot,kreten  ili slično.Da je barem srela  neku  budalu  ili blentoviju,bolje bi joj bilo.To mu dođe kao neka navika , baksuze birati.Neko bi rekao usud. Nije birala, tako joj nematali; je’ život , jal otac.

Kaže,čita redovno sve što pišem.Sve gola istina i plaho joj se dopada,pogotovu ove nježnije i kao fol smješnije stvari.U politiku se nikad nije razumjela,sada još manje,ali mi vjeruje.

Ponio ja ono puce što se u uho stavi pa insan k'o fol bolje čuje.Meni svejedno metno ga ja ili ne metno;ništa ne čujem,gluv ko dva topa.Granate me oglušuile na obje klempe.

Tako to život odredi.Jal nećeš slušati starije ili bilo koga? Evo ti granata,jedna,pa druga,pa milione njih dok te dvije tri ne potkače.I grruuhh , pa grruuhh ,  i ja  gluv na oba uha,kao top ,plus još jedna. isam frajer oglušiti na jedno uho, kad imam dva.

E , eto ti , cereka se usud , pa sad rahat belajiši i ne slušaj nikoga. Šeret neki , garant!

Osjeti se nije žena zaboravila govor mladosti.Kako će bolan?Nisam ni ja,mislim u sebi.I skidam bubu iz uši,sve Frku razabiram.Ona uvijek razgovjetno,tečno i čisto govorila.Nije mumljala poput međeda i čudnih stranaca , ko ovi današnji svijet.

Ima jedna molba,kaže,zna da ću joj udovoljit,ali red je zamoliti.

Ide ti ona ovih dana u bolnicu; ništa opasno. Neka obična cista na anamo onoj.

Nema laptop,provjerila nema haber slikičnog radija u bolnici.Moli da koju epizodo jahačima,harmonikama i njoj preko reda nabacim.Ona bi to išprintala i u bolnici čitala.Kaže nema takvog mahalskog  pisanja nigdje na dunjaluku.

Slike djece pokazuje i unučadi ima,pa ih hvali.Ne pita za nikoga.Ja ne pričam o tim nikoga.Od kako joj poginuo sin ,  muško je dotaklo nije.Puno je to godina nedoticanja;previše.Ali znam,ako iko može nešto durati,to  Frka zasigurno može.

Ja htjedoh nešto progovoriti,ona me šutka,očima ,kaže ne pričaj,nije ono  zbog onog što ja hoću da kažem ili predložim već jednostavno zato što nikad nikome nije imala opjevati ono:

Joj,mamo mamice.

Samo jednom  vrlo davno,one divne prošlosti ;one večeri anterija i nevinosti  tijelo joj bilo spremno.Ali  prije toga , Deba ko Deba konjina samo neke svoje finte ganjao.

I ti me to veče iznevjeri.Drugoj dade ono što je meni pripadalo.Ne žalim se;samo kažem kako je bilo. O onom kasnije ne smijem pričati . Znam da nas to još uvijek boli.

Taj voz je propustila dok je žalovala sina.Dika njena,ponos maleni samo sedam godina imao.Popelo se dijete na trešnju,mamile ga crvene bobe.Tepo im,k'o malo djete djetetu.

Niko ih nije smio sa tog drveta brati.Trešnja se vidi jal’ sa Mrkovića,jal’  poviše sedam šuma,jal’ sa Trebevića.

Ona ga molila da ne ide.Dijete ko dijete.Šta  zna dijete šta je ubica ili četnik?Povelo i tri druga.Jedan dječak domac bio.Ona ih gledala i umirala od straha.Popela se djeca, crvenu bobu nijednu nisu stavili usta,kad četnik,monstrum , neki Skoko Milenko, tenkovsku granatu sa Poljina direkt među njih poslao.

Kaže zaboravila na Poljine,konatala tamo nema minobacača.Ni cvrknuti nisu mogli.Grruuhh i nema ih.Ona samo zanijemila,ni suzu nije pustila.U led ,ma ne u led već u antartik i arktik se protvorila i do danas se nije odledila.

Četvoro sičušne djece Majko mila,četvoro malenih anđelčiča Sejo mila,četiri milijarde snova nedosanjanih Bože Silni, što samo su par  nedozrelih crvenih boba htjeli da uberu; četnička neman, srpska pogan , ubila. Nije ubila nego nestala, u vazduh raspršila Bože Mili,Jedini. Ni pokupit ih ni sahranit nismo mogli. Ostala neka crvenkasta masa. Ne znaš da li su dječije jagodice ili crvene trešnje. Ni na grob mu nikad  nisam otišla, znam da ni dio njega tamo nema. Tu zastane,na suho zajeca.Više je to prigušen krik bio.

Otad se povukla u sebe.Tuga je to golema pregolema,preboljet se ne može.Muž i prije pio,tad se otisnuo i nikad sebi više nije došao.Žao joj ga,ali znala je da mu je to i bez tragedije bilo nanijećeno.Sve mi ovo ranije pričala,ali zaboravila. Kako neće,i ja bih;možda i gore od njenog muža prošao.

Šutim,neću da je mučim i da kažem da je u Sarajevo još  5.000 djece što ubijeno,što nestalo.Tek da se zna.

Ja je ispratih do kuće,taksijem naravno,ne bi se noge mogle popeti sve da je u pitanju ona slatkica Frka iz najljepših dana. Spustiila se ona niže od Pašina brda,u kućici maloj,trošnoj,na našim Bjelavama, živi. Njoj drago, vidim milina joj srcem bije.

Po običaju sređen i uglađen,iako već đuturum;sav u bijelom.Ono sa kosom da se složi.Ne mislim u svatove ići,jako je ljeto.Neki se u jesen žene,zna se koji,zbog plodova zemlje.Mi u proljeće ili rano ljeto.Snova i jubavi radi.

Jako vruće,ništa dova ne pomože.Ona me pozva sebi na kafu ja rado pristajem,da se sa mađara sklonim.Znam zašto me zove.Popismo kafu i još jednu.Mahom ćutimo i nježno se gledamo.Ponekad jedno drugom ruku stisnemo.Nismo previše tužni,više nostalgični.

Ustajem,kasno je poslijepodne,brzo će ga akšam smijeniti.To je ono,naše vrijeme ,kad ludovanje kreće i ne može da se zaustavi.Zna to ona;znam to  ja.Mislim , red je ,  vrijeme je da pođem.Kaže sjedni,još jednu zapali. ‘Ajd’,poslušam je.Sada će ona ,samo nešto da završi.Nešto se zamisli,otvori onu ,ovih novih dana haber kutiju i pristavi nam Keminu:

Hiljadu pahulja bijelih.

Muzika teče, mozak ubija.Sjećanja naviru k'o ozon poslije kiše,samo se prelijevaju u hiljadu pahulje duginih boja.Ni cigar nisam završio,ona se vraća.Pogledam je.

Meni suze niz lice.Treći put  u životu jer  Ona ulazi bijeloj anteriji,nov novcatoj.

Vrijeme kao da se vratilo  na ono veče kad su tri golubice u anterijama bile. Jemenka ona haramska preda mnom stoji i pogledava u me.Sretna je što me usrećila izgledom koji mladost doziva.

Kemo tuguje :

Hiljadu pahulja bijelih večeras pada

Umiru pahulje bijele i moja nada

Da li te vjetrovi nose

Jedina moja

Na nekom oblaku mekom duginih boja

Ne zna se ko je ljepši ona ili anterija.Muzika i pahulje joj se prelijevaju kroz kosu,vlaže oči i lice,nalik su suzama.Dotiču joj  nježne ruke,ona ih podiše i sve počinje da treperi i da nestvarno biva.

Ona je ; mila Frka iz Đul bašte kada puna nade i života je bila.Njeno tijleo igra,gori i lebdi.

Sluti se,ništa  ispod nema.Grudi i noge djevojačke,boje ćilibara ispod bjelila anterije nestvaran krajolik nude.Ona je mlada što svoju poslijednju djevojačku noć oplakuje.

Njen budući muž  , nije dragi ,  vać očevog prijatelja sa sela sin.

Zla sreća je stizala i prestizala na svakom koraku.Gdje god krene,gdje god se makne njena zla sreća je sa osmjehom čeka.Zato se ovaj bolero posvećuje onoj maloj Frki što na krlilima ljubavi je htjela da živi.

Šteta, mislim,trebao sam ovu ljepotu prije nekih drugih upoznati.Možda,a možda i ne?Neće duša Princa malog ,ni u ovoj nebeskoj slici, isključivosti.Ništa drugačije ne bi bilo.Samo bi jedna uloga  u bajci bila  dopisana i tada bajka ne bi bila bajka,već nejasni trolist srama neki.

A ovo dijete malo bi vjerovatno nesretnije bilo,ako je to moguće.

Njoj suze na licu,meni suze na licu,valjda se pahulje tope.Osjetimo; i srca i duše plaču.

Smirimo se,valja izaći pred svijet.Sreća njena ona se nikad šminkala nije.Nije joj trebalo,toliko je blistava i lijepa.

Malo se sagnem,poljubim  u čelo,uvijek oniža krasotica bila i kažem:

Čuvaj se  dobroto moja milosti puna.

Ona se raznježi,suza samo što ponovo ne pođe,klima glavom,riječi nema.Trgnu se i sa osmijehom reče:

” Ali ima da u komšiluku pukne bruka,od trača i jeda.Nemaju šta raditi već samo olajavati,i tuđe brige voditi.Sve tračaruše u džamije odreda idu.Ovdje i tebe i konzilij svi znaju i kakav nas glas bije.Neke tvrde da su sa vama bile.Mnogo njih.Neke nas mrze što sa nama nisu bile, još više njih.I muškinje nas mrze.Ti hadumčari će me najviše olajavati.Ljubomore i pakosti radi.”

Pušta Montena ponovo i pojačava do daske.Prati me,do ulice,vrata kučice trošne ostavlja širom otvorena.

Muzika  titra,bjele sjene nalik anđelima izlaze,kao da ih hiljadu pahulja bijelih na led života tjeraju i pramenova svjetlosti razbacuju..

Zavjese u susjedstvu  se tresu.

Ljepota moja me zagrlila čvrsto i ljubavnički se privija uz mene.Dvije siluete,besprekorne, bijele i blještave na kapidžiki stoje.Ljepota prošlih dana i sjećanja čine ih  nestvarnim urotnicima. Zalazeće sunce je na njima dok se pahulje lome i ne tope.

Mahala te sjene, tu bajkovitu nošnju i bjelinu nije vidjela četrdeset godina ili pedeset godina.Neki od škiljavca iza penđera nikad.Ni strasnije poljubce žene i čovjeka,što iskustvom i neugasivim plamenom ljubavlji gore.

U predahu ona šapuće šteta,mogli smo dobri glumci biti.Ja se šalim;nismo vremena za gluposti imali,trebalo je glumiti preteške uloge života.

Zatim me ponovo ljubi dugo,očajnički.Kao na rastanku dvoje ljudi svjesnih da se ovaj djelić sna  nikada više ponoviti neće.Ja se ne bunim,uzvraćam joj za sve naše neljubljene dane i noći;i njene i moje.

Dok se rubini presijavaju u njenoj kosi Kemin refren bruji i ja zapjevušim,možda treći put u životu:

Ti si noćes sva u bijelom

Tamo gdje se pjesma čuje

Pahuljice srca moga

 

Ko te ljubi i miluje.

 

Ona se odvaja,suze joj u očima.Nije dobro ,mislim ja! Neka me ledena  jeza hvata.

Kažem vratiću se mila,nekog od ovih dana ,da nastavimo gdje smo stali,ako treba pobjeći od sveg sad…

Uvijek tiaj Kemo,uvijek ti Indexi,gdje god kreneš,šta god uradiš,pomisliš ili usniješ evo ti njih.Moraju svojim tuč muhurom  sve ovjeriti.Neka ih,muzika ljubavi je to,takve više nema niti će biti.

Ona se smješka,neizmjerna tuga sjaji joj u očima.Samo prošaputa;kako ti kažeš,mili.Miluje me  ručicom malom po obrazu,dugo,grčevito.Okrenu se i lahko,kao pahuljica odleprša.Vidim bijelu anteriju  na vratima kako se i njiše i maše i poljubce šalje.

Tako je izgledao rastanak mladih ljubavnika sa početka sedamdesetih, ne zrelih osoba nekih novoga,a već bajatog milenija.Trenutak zastane,kao da bi sa vratila i nešto rekla. Glava klima :ne ,ona ulazi u kućicu malu,trošnu i pritvori vrata..

Zapalih cigar usporeno,duboko udahnuh i izdahnuh.Niz ulicu hodim.Povučem dim,dugo ga otpuhujem.Izvučem pljosku,što bi Mojsije reko alkoholeru,nije kurvoazije sada pijem štok.Nema više tog slatkog vakta.Gucnem nikad viši cug,skoro da se zgrcnem, ne mogu sebi doći.

Ne od štoka.To život se ponovo zbio.Koračam niz brdo,taksi ne tražim.Niz brdo se sve kotrlja.

Nikad više nisam imao prilike da joj se zahvalim za svu dobrotu koju mi je i koju nam je poklonila.

To evo sada iz srca i blagosti čiste duše kličem jer znam da me osjeća i čuje:

Hvala ti velika čestita i mila ženo,mala  Velika Frko ,najdivniji prijatelju i dobrota naša,za sve što si nam darovala.Nikad nije kasno da kažemo voljeli smo te,svi od reda.Svako od nas na svoj način,iako to nekad nismo znali pokazati.

Dani su prolazili , izgubilo se vrijeme.Raspisalo se o Jahačima,Harmonici,anterijama i Frki; i pjesmu koju pride.Ništa na haberu nisam objavio.Mislim iznenadiću je i sve napisano joj lično pokloniti. Valja i obećano ispuniti.Vidim četrdeset dana je prošlo,a meni kao tren.

Nazovem.Javi se.Ili pospana ili umorna taji joj glas.Može kaže,sutra se o akšamu kog nje vidimo.Sat gore dole ništa ne mjenja.

Suta u podne sve natenane,po tabijatu.Žilet,voda,sapun,miris,teget plišano odijelo,leptir mašna i prsluk od kadife,glanc cipele,kare i zejtin osmijeh na licu i pičim.

Srce drhtii pjeva pičim,pičim,pićiču i na Bjelave veselo stičiću.I stigoh.

Taksi polako klizi do ulice iznenadnih poljubaca,do kučice male trošne. Na vratima Frka u rubin  anteriji.Sa kapidžika se čini malo većom i krupnijom.Anterija se raspucava i nudi.Priđem i saginjem se da  je poljubim ,ali ona okreće glavu i poljubac na obraz pada.Žena se se smješi kroz suze ;to nju Dobri za majku zamjenio.Drago joj i uvodi osjedjelog zbunjenika u kuću.

A tamo,odar boli i tuge.

Na odru ;svilenom od bjeline ; nježnom od ljepote ,urešenom đulama svih boja, prekrasno dijete u anteriji plavičastim safirima  optočenoj sanja. Strast svoju,neutoljenu, vedrinu svoju,žeđ za životom sa sobom na nebo nosi.Buket djevičanskih ljubičica joj u ruci i jedna slika.Znam je,lica anterijska i nevina sa nje glede.Igrom slučaja ja pored nje i zagrlio je,lagano kosu joj ljubim.Sada joj lice mirno i spokojno ;kao da je odahnula i smiješi se.

Piano!

I u smrti –  ljubav i muzika  sve je.

To je dijete moje ,naša ,mala Velika Frka je usnula.

Kraljica vrišteće boli čini se sni.O Frko,Frkice otvori oči,mladoženja tvoj Princ Mali je došao.

Čuti dijete.Ne progovara.Umorna od čekanja njega neuviđavnog,umorna bila pa spije.

Oko nje nema nikoga samo kćer joj,tuga i ja.

Kapi kiše po penđerima  liju i pjesmu nose:Ti si nam bila u svemu naj,naj,naj;u sve'mu naj.

Priđem meleki i poljubacem joj,kao nekad ,orosim  onaj dio između kose i čela i samo jedna jedina suze kanu na usne njene.

Znam sada bi se smijala i ne bi dala da joj tu suzu brišem,već nestašno čekala da se sama u usne upije.

Kćer kaže ma'ma bi htjela i poljubac nježni što sve znači.Sve zna sve joj majka ispričala.I šta se zbilo i što se nije zbilo;a trebalo je da  se zbude.Glupava mladost ili dušmani neki,ili jednostavno sudba na put nekoj sreći uvijek nesavladive prepreke nose.

Zastidi me ova mlada žena, načisto.

Kćer mi kafu,žestoke cigar plave kutije za koju su francuzi ukrali Frke ples, bez filtera i kurvoazije,čitav bocun i dvije kristalne čaše  na sto iznijela.Kaže ma'mo mame joj rekla  šta volim, a i trebaće mi.Dignem obrvu na ono ma'mo mame.Ona se nestašno smješka kao nekad Frka.Na tacni srebrenoj pismo.Kaže za vas je.Osvrćem se i gledam,nema nikoga  oko nas.

Ide ona sada nazvati brata i kasti mu da je majka umrla.Brat joj u tuđini radi.Nije bio doma već pet godina.

Majka joj znala da ću  po običaju odocniti kad treba odocniti i sve pripremila za to kašnjenje.Poželjela  jednom glavnu ulogu po svom scenariju odigrati.U tom scenariju  sa njom se oproštam na njen način.

Još jednom joj život scenario po njenoj zamisli poklonio;skoro.Onu veče bjeline i oproštaj poljubaca i hiljadu pahulja  bijelih.

Ode  Frkina kćer u drugu odaju.Ista ljepota mila i blaga.Vrckava i vesela,ni tuga to ne miože ukrasti.Diskretna.Nadam se da je bolju sreću u životu ma'mo mame pokupila.

 

Primičem sto odru blještavom  i čitabe što sam za nju pripremio iz đepova vadim.Uzimam njenu desnu ruku u moju lijevu ruku,đozluke na nos tandarim i čitam joj:

Predah pravim,cigar palim.Dim polako uvlačim i otpujem.Kontam dim joj nikad smetao nije,a i pušila je u ona naša vremena.Poslije nije.Za cigar treba kafa,piće i društvo.Pića i kafe imala,društva nije.Šta će joj onda cigar go golcat da je truje.Kurvoazije sipam i cokćem.

Čašu odlažem i Frku gledam.Ne javlja se,ćuti.Zeru ublijedila,kao insan koji  nešto sprema,a tuga ga mori.

Joj,Frko Frkice,gdje si sad?