Autor
Hajro Šabanadžović
Đardin malina Drvo života
Blistavo Začarani krug
Pogled Djevojke sa Francuskom kapom Rađanje nove Bosne zemlja Božije milosti
Dani snivaju po ledinama
snijegom zapretenih
okova sleđenih sjećanja
plašim pitati a gdje si ti
jer nepoznati ljudi reći će mi
ubijaš tugu bolujući usne moje
Uskoro će jasmini mirisati nebom
ispod zvijezda sa mjesecem koji tuguje
a nema nas u đardinu ljubavi
tada bih u odrazu sunca
što pravi tvojim skutima hlad
sahranio snove o ljubavi
moj lipi anđele
i jutrom tužnim
jubin te više od sebe
Prelijep je dan
nebo je plavetno
sunce blista
snebiva se al zalazi
suton se smješka
noć nam sne sprema
došli u pohode
najljepšoj kćeri
u ružičastom kostimu
Ne reče mi koji cvijet
tvoje mirise krade
koje boje od tebe
svjetlost upija
Da li se proljeće
uz tvoju djetinjost budi
i život i nježnost ljudima nudi
Nađoh da ljeto
nevinost i plam od tebe pozamljiuje
da bi nadu u radovanje pretvorio
Za jesen sam siguran da zbog tebe
ruja i rudi
i dunjaluku raskoš
nalik tvojoj
stere
A tek zima
bjelinu i čednost svoju
kroz kristale
hiljadu pahulja bijelih
pretvara u dugine boje
ljepote tisuću velova
tvoga čednog bića
ne brini
nevinosti moja
zlo se skriva
dok ljubavi
u meni biva
Biće neko
u gradu bilo kom
zemlje nam mile
u vaktu bilo kojem
savim obično je
nerazumno biva
vrišti a ne proklinje
zlo se sprema
niko ne vidi
zlo se sprema
ne obraćaju pažnju
zlo se sprema
dan i noć
zlo se sprema
šta da se radi
biće
ramenima sliježe
umorno
klekne na serdžadu
skrušeno
dotakne pod glavom
drhtavo
širi ruke
ponizno
gleda uvis
molećivo
Nebo doziva
Ramazan se smješi
Računicu nas učile knjigovođe i prepisivači. Nema da se maši. Ništa drugo i ne znaju.Buljiti u medije i prepisivati šta se tamo zbiva. To im sva pamet i maštovitost.
Mi tako i tako.Nije da se falimo.
Nogatrans od šuplje priče.
Ma, bjaž’ ba od prepisivača i drvenih filozofa , i bijesnih vrtložnih pasa koji ganjaju buvu u svom repu i koji sebe zovu popušlići .
Joj , skoro da smo pametni. Tko da zna?
Šta bi bi, to već znate. A šta će biti – ne pitajte.
Ništa dobro!
Mislimo jednog dana kad dođe vakat.
Nama treba predevarat i ovaj dan , pa noć. I idući i tako redom.
A u tim danima nanijetili puno ljubavi i takara.
Joj , jeste vi naopaki. Svašta vam na um pada.
Mi govorimo o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.
Vi mislili ; mi onako po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , jednog stanovnika.
Opet, mislimo treba se ponekad malo i odmoriti.
Ma ko frštulji odmor. To je za besposlene i zaposlene.
Odmorićemo se tamo gdje se insan nikad ne umara.
Ovdje se može na čas ohanuti, samo da bi se opet …, zaleglo.
Čuj molim te , odmor. Kaki je to način.
Proljeće cvate. Đardini vabe i mirisom magijaju , a tamo neki bi se odmora faćali.
Idite , boni , pa se liječite.
Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih razboli od našeg odmora.
A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:
-Dođi Dragi uberi me.
Nije da se nema izbora.
Ali budaletinama ne moš dokazat.
Nama je zaroniti u đardin , kao u ocean se baciti i mahnitati, jal slobodno, jal prsno , jal leđno, a mere i baterflaj ako nam neka primadona zapoje – tiho na uho. Nama je uvik tako , k'o budali u bazenu baklavica il’ k'o hudom u ljepoti rajskih đardina.
A oni nama nemojte zgriješiti.
Hadumi i jumferi. Neznalice totalitaris . Kada je ljubav bila grijeh.
Uranjajući u mirise i ljepote đardina ne bojimo se grijeha .
Što bi poete rekle:
Uranjajte , mili ,samo uranjajte.
U uranjanju je spas.
Normalno ko preživi prebibavanje.
Ponekad ne'mre tu milinu srce izdurat.
U prevodu:
Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj .
Milina je , ne da mi se iz miline buditi.
Briševo – Najveći zločin nad Hrvatima u BiH
/Tekst prenosimo u cijelosti/
Kamenjar com.20.03.2919.
Autor Ante B.
“Pokolj u Briševu 1992., hrvatskom selu između Prijedora i Sanskog Mosta počinili su pripadnici 5. Kozaračke brigade i 6. Krajiške brigade Vojske Republike Srpske iz Sanskog Mosta. Prije ubojstva gotovo sve žene su silovane, a muškarci masakrirani odsijecanjem noseva, spolnih organa, uši i drugim zvjerstvima, podsjeća Hrvatski Medijski Servis.
Briševo je naselje u općini Prijedor. Prema popisu iz 1991. godine nacionalni sastav je bio sljedeći: Hrvati – 370, Jugoslaveni – 16, Srbi – 7, Bošnjaci – 1 i ostali – 11.
Ovome svemu valja dodati da su u Briševu stradale četiri kompletne obitelji: Matanović, Atlija, Dimač, i Barišić. Najmlađa žrtva bio je 14-godišnji Ervin Matanović, a najstarija 81-godišnji Stipo Dimač. Nikada nitko izvan Briševa nije čuo za te stradalnike i mučenike. Ti ljudi nikada nisu bili tema u top terminima televizijskih kuća ili vodećih tiskovina.
U selu Briševo kod Prijedora zvjerski je ubijeno 67 Hrvata tog mjesta. Njih su ubili Srbi 24. i 25. srpnja 1992., što je jedno od najmasovnijih stradanja Hrvata u jednom danu tijekom proteklog rata na području Bosne i Hercegovine.
I zlodusi bi krvnicima pozavidjeli na maštovitim metodama gašenja čitavih obitelji Briševa: Matanovića 13, Buzuka 10, Ivandića devetero, Marijana sedmero, Mlinara i Komljena po petero.
U pokolju su ubijeni i otac Mladen Matanović, te dva sina: 16- godišnji Ervin i 18-godišnji Johan Matanović.
Ubijeno je i deset članova obitelji Buzuk, a Buzuk Marku , nećaku fra Stanka Buzuka, oderano je lice u obliku križa na živo. Nakon toga je zaklan. Buzuk Mato je masakriran, odsječene su mu uši, nos i genitalije, te je nakon toga zaklan.
Riječ je o gotovo zaboravljenom zločinu koji su počinile srpske snage na početku rata nad ljudima koji uopće nisu imali veze s vojskom ili borbama u Hrvatskoj ili BiH. Ubijeni su bili poljodjelci, seljaci, obični ljudi koje nije zanimala politika, jer da su pratili što se događalo na bojištima širom BiH i Hrvatske zasigurno ne bi čekali kao janjad na milost i nemilost dvjema do zuba naoružanim srpskim brigadama.
Danas, 27 godina poslije, samo jedna činjenica boli skoro jednako kao pokolj nad nevinim ljudima, a to je šutnja javnog mnijenja.
Proporcionalno gledano koliko medijske pozornosti dobiju drugi zločini u BiH, a posebice pojedini zločini nad Bošnjacima i Srbima, može se slobodno reći da Briševo kao mjesto sjećanja i pijeteta ne postoji.
Preko pokolja u Briševu olako je prešao Haaški sud. Na koncu, valja dodati da u Briševu danas živi tek nekolicina stanovnika, većina preživjelih nije se vratila.
Briševo za hrvatske medije nije postojalo niti ne postoji!
A koliki su se samo „hrvatski“ novinari, političari, publicisti, općenito “kulturni i javni radnici”, bavili Ahmićima, Medačkim džepom, Varivodama…
Vjerojatno ne samo da više od 90 posto Hrvata nije čulo za ove pobijene obitelji, nego nije čulo čak niti za selo Briševo!
A tko je kriv za to?”
***
**
Necivilizacijska monstruoznost srpskih snaga i srpskih režima je sudbenim putem dokazana i doktorirana historijska istina. Takozvana republika srpska je genocidna tvorevima.
Genocid nad nevinim i golorukim mještanima sela Briševa se desio 24. i 25. Jula 1992. Niko nikada nije odgovarao za ovaj zločinački poduhvat ncionalfašističkih zvijeri krvoločne republike srpske..
Ono što plaši i ledi krv obničnog , “normalnog” građanina je zavjera ćutanja.
A tko je kriv za to?”
Ubiše nas brigom za narod,demokratiju i vitalnim interesima.
Ćutati o pokolju i stravičnim dešavanjima i paklenom stradanju pripadnika svoga , a i “tuđeg” naroda može se dovesti u sferu zataškavanja.
Tko se boji objelodanjenja istine?
U čije su skute glsve sakrili grobarka Kolinda, anemični uvlakač Plenković i robijaški puzavac pred zločincima Čović . i grlati HDZ-ovci. Radi kojih i čijih interesa odbacuju istinu o pokolju nad Hrvatima BiH , u srcu Genocidne tvorevine tzv- republike srpske.
Gdje su “demokratske”, svrstane i nesvrstane snage u BiH,Hrvatskoj , na Balkanu, Europi da izraze sućut nevinim žrtvama i upru prstom u klaonicu, žrtve i genocidne izvršioce.
Gdje su ti mediji
Niko da progovori , piše , objavi readak o stravičnom pokolju.
Uopšte nije bitno koji nacionalni predznak mediji nose. Ili još sablažnjivije pitanje :
Gdje su oni “nezavisni” prodavači klikova.
Jednom riječju :
Zataškavanje dirigovano od vrhuške udruženog mafijaško fašističko – nacističko projekta : porobljavanje vlastitih naroda!
I još jedna veoma bitna narodna izreka:
-Ćutanje je znak odobravanja.
Mi dodajemo :
I saučesništva.
Dodji proljeće
smjeh ljubavnice zemljin
neka zakuca srce šuma
nestrpljivo da se izrazi
dodji u naletima nemira
usred lišća
ispod cvijeća
koje hita da se razvije
dođi kao sjajna pobuna
baci se u noc
u tamu vode
iznad zemlje
dođi proljeće oglasi slobodu
zarobljnih klica sreće
kao smijeh munje
urlik oluje nođen kišom
odjekni u bučnom gradu
oslobodi rijec ugušenu
napor koji je pao u letargiju
osnaži našu borbu malaksalu
dođi proljeće samo dođi
ezanom zvukom zvona
oglasi zov života
budi pobednik smrti