Trebević i Grad čednosti , Zlo i rađanje poslijednjih Bogumilih ljiljana od zlata

 

Harmonični zakoni Bogom date prirode su neumoljivi.

Svako živo biće ima svoj početak i kraj.

Ima srce i dušu

Između toga život.

 

I ovaj Grad. I ovaj narod . I ova mala plava planeta.

Na kraju krajeva i Univerzum.

 

Ko te udari po obrazu ti okreni drugi. Bolje ti je.

Božja zapovijed , sasvim logična poslovica,

izgovorena ustima skromnog Nazarećanina.

 

Trebević .

 

Ta malena planina iznad Sarajeva grada čednosti peristira

i prije nego se Grad  čednosti rodio.

 

Nikad mu nisam poklanjao veliku pažnju.

Prihvatao  sam ga  nako prirodno.

Jednostavno postoji ,

pride par časnih starina iznad grada.

 

Ali…

Jednom u mom potonjem životu ,

vraćajući se poslije dužeg odsustvovanja , zanijemio sam.

 

Odmah poslije Blažuje , sa strane podnožja monumentalnog  Igmana , nadvožnjak  se naglo spušta ka Ilidži , tim ugodnim vanjskim vratima Grada . U njegovoj blizini vri mnogo hladnih i bistrih , modrozelenih vrela, kojiima   Modra rijeka počinje  da plovi i sni , kroz  zemlju po kojoj dobi ime – Bosna zemlja božije milosti.

Saputnici rekoh da zakoči na vrhu  tog betonsko-asvaltnog zdanja. Moradoh stati i izači. Želio sam pogled smiriti. Nisam želio fatamorganu.

Nestavrno je bjelasao Trebević izlazežim suncem okupan.

Odjednom me posred čelenke , među rogove , u velji i u mali mozak ,i hipofizu  zapljusnu i spzca drevna istina.

 

Trebević nikako  nije planina !? To je dobra , nježna, brižna i  plodna žena prekrivena plavetnim velom , u čijem se krilu, poput fetusa, skoro stidljivo, smjestio moj rodni Grad.

Obronci , razliveni u jednu čvrstu, a ipak, titravu bjelinu ženskih skuta obgrlili su Čednost poput nezaštićenog dojenčeta.

Okolina i više planine mi se učiniše kao neki dekor za nadrealističku sliku bremenitosti:

-Dobrota majke , i  blagost njenih bedara , a u njima uronjeno nejako dijete, štićeni okolnim planinama , pretvaraju se u sliku iskona.

Ipak , tuga me  preplavi. Atavističke seni mi priču zbore.

U neko prethodno doba , dekretom nekog nadobudnog došljaka, koji se močugama i opancima uspentrao na čelo došljačke oligarhije koja je uzurpirala vlast , u kojoj nije bilo rođenih Sarajlija , zabiše u vrh glave , u čelo usnule planine Majke, ružni  TV toranj. I dan danas strči, kao glogov kolac zabijen u mozak , u grudi nevine žene, umjesto u grudi mentora projektanata zla.

Tako, godinama unaprijed , označiše zli nevjernici i najaviše skrnavljenje, mučenje, silovanje i ubijanje Majke – planine i  njenog djeteta – Grada čednosti. Silna , zla ,monstruozna  želja za ubijanjem Majke – progovara nakana  da se taj Grad – nevina beba učini nebranjenom  i nehranjenom, ugušena u vlastitim suzama.

I na tom nadvožnjaku od željeza i betona Grad  zaslijepljen zatvara oči.

Zatvorivši oči , Grad  vidi sve, jer zna sve, zna to iskonsko znanje koje Majka i beba Grad nutrinom svojom prenose dušama svoje krvi.

A te duše , ta srca čedna, lete letom čudesnih gradskih visokoletača , golubova vjernika i vjesnika sa grančicom malsine u kljunu.

Zle horde pagana maslinu skidaju , golubove na roštilj bacaju ,

sa svih strana nadolazeći manijaci zla –  mračnih sila neolita , krede i jure,

homo primogeniusa , aveti i pošasti starog i novog vijeka.

Zatim rimljani, avari, huni, slaveni , hadumice  Vatikana i  krstaši ,

bijeda srednjeg i kasnijeg vijeka, pa opetovani krstaši,

za njima turci, austrougari, srbalji i kroatjanci ;

te Njemačka pošast, sa bagrama četnika i ustaša,

raznih Jahići aljija, Izetija.

Sve sami nacista , fašista i sotona.

Neprimjetno se privukoše svjetske i bjelosvjetske kurve,ubice, zločnici i silovatelji pod maskom mirotvoraca.

 

Molimo vas prestanite, dosta , dosta više.

U ime Boga ,prestanite.

-U ime ljubavi i milosti zaustavite se i idite s mirom , svojim paklenim domovima.

Tiho jeca bremenita Majka. Jauče beba grad Čednosti. Vrišti Bosna zemlja Božije milosti.

 

Niko se ne obazire na izbezumljene i epohama mučene Nevinosti .

Pomen Boga Jedinoga , milosti i ljubavi još više raspomamljuje krvavu, pobješnjelu rulju izniklu iz đavolove glave.

 

Kada se nekim čudom , jedni bezbožnici zamore od brutalnih radnji, a drugi bogohulnici još ne skupiše snage za zverinje rabote, malo se odahne.

 

Majka planina i Dijete Grad i njihova rijeka i zemlja koja po njoj dobi ime , malo se odmore , prikupe snagu. Valja opet vojevati i čednost braniti.

Ta čuda , ti potomci Bogu milih ljudi ,  od iskona,  postanu mlađi , ljepši, nježniji, čestitiji , neviniji. I mogu biti i goli i bosi , i gladni i žedni, ali su i prkosni i čedni ; uvjek okupani  Njegovom svjetlošću ,  ljubavlju i snima .

Zlo ne može  ubijati , u crno zavijati, koliko ta nevinost može voljeti i Bogu Jedinom se klanjati.

Milošću Božijom rode se novi ljiljani od zlata.

 

Ta ogromna , čista , iskrena vjera i ljubav , široka , univerzalna , neuništiva , uvijek iznova i iznova  ozeleni  i olista,

Išara  prelijepim , nježnim Božijim bojama svoje krajolike, nadomak plavetnog neba i zlaćanog sunca.

Zatitra osmijeh čedne majke jer čuje veselo gugutanje svoje bebe ,  Grada čednosti.

Nebeski glasnik mira može da odahne i gleda rađanje novih bogumilskih života i novih ljubavi.

Hvala ti Gospodaru svijetova 

Alelujah!


												

Pred ponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Autor

Hajro Šabanadžović

Kiše jesenje   Usnula ljubav

Kiše jesenje                                                                   Usnula ljubav

Nar cvate   Vrt strasti i čežnje

Nar cvate                                                                   Vrt strasti i ćežnje

Nebo, rijeka i terakota   San

Nebo terakota i rijeka                                                             San

Cvjetna dolina  Ne osvrći se malena

Cvijetna dolina                                                                         Ne osvrći se malena

Snježna šuma   Oblaci

Snježna šuma                                                                                Oblaci

Zimska idila   Ukradeno sunce

Snježna idila                                                                           Ukradeno sunce

Dodir usan i pobjeglo proljeće   Dobro mi došla i hvalati

Dodit usana i pobjeglo proljeće                                      Dobro mi došla i halvati

Svjetlost nad gorom  Pupanje

Svjetlost nad gorom                                                                Pupanje

Žal





Oni koje otjeramo

tragove duboke ostavljaju

posute ljubavlju

i obećanjem

vratiću se mila

kad djevičanske ljubičice

rosom zasuze





Dobri se nikad ne vraćaju

šapće joj zaljubljeno srce njeno

Bleki – Umor iza rešetaka

 

Autor

Hajro Šabanadžović

Trnje i ruže

 

Krajolik majskog cvijeća

 

 

Čežnje zakopane duboko u nama

 

Umor iza rešetaka

 

Đardin  ljubavne nježnosti i ljepote

 

Prolaze magle i bure

godinama posnim

sutonima blagim

raznoseći mirise jasmina

maslinovom gorom

 

hučale  nevere i oluje

decenijama hladnim

svitanjima nježnim

utapale ljubavnu strast

o hridine beskraja

 

ne primjetivši godine što brode

nepovratu odra

bijelim udovičkim  ružama tkanim

bježeć smiraju tihom

umor iza rešetaka

uzdahe sve rjeđe

bolnom tugom diše

galerija tišinom nijemom

mre

 

kraj razapetih jedara prošlosti

na krmi ispranoj dugom

sa kormilom u ruci

starac sijedi

čvorove tegobnih kalendara mrsi

razvezuje

jednu po jednu

uspomene koje gasne

bolom neprebolnim

 

skuplja ledene kristala srca

rasute po jarbolima tuge

sanjajući cvrkut nježni

prozračni  eho  koraka

čudesne žene  bijele

što poput čarolije

ka njemu hodi

osmjehom

dolazi

 

Ehej

kormilaru vremešni

okreni čvornate ruke

savršenoj ženi

primi je za ruku

zagrli je nježno

najnježnije

budi joj vodič

podari joj kormilo

u slijepoći tmine

obasjaj joj pute

ljubavlju

za vjeke vjekova

 










												

Sevdah i muzika


  

 

  

 

Rekoše nam da imamo neki iščašen odabir muzike.

Neki horuk i horog mahalski spoj.

Neuk je narod koji tako misli.

Postoji muzika i sevdah. I pravo odabira.

Muzika može biti dobra i loša. Ozbiljne i lake note.I muzika bez nota ili teksta.A ima teksta koji je muzika. A slika može vijekovima pjevati i svakom gledaocu drugačiji zvuk u oku dati.

Neko u muziku ubraja i ogoljenost zvani turbo folk.

To nije ni kič; mi ne znamo šta je to. U nama ne izaziva nikakve emocije.

Ne znamo zbog čega ,ali sa muzikom naših damara nema veze.

Svako ima pravo na slobodu i kretanje.I pravo na izbor muzike koju će slušati.I neukusa kojeg će gledati.

U kretanju svako može pogriješiti pravac i postati kreten.

Naš izbor su pjesme duše Grada čednosti i Zemlje Božje milosti.Naš izbor su pjesme Grlica lepršavih i Djevojčica ljubavi.

Biramo sevdah.

Iako se nekome ne čini, svaka dočarana pjesma je kristalno jasni sevdah.

Nema veze ako nije Bosanska. U Bosanskoj duši nema razmeđa.Bosanska duša se Svjetlosti i Ljubavi moli.
Sevdah je Bosanski naziv za ljepotu, nježnost i ljubav. I mnogo više od toga.  Sevdah je dar sa neba.

O sevdahu smo pisali. Jednom , možda već sutra ili neki drugi dan ćemo pisaniju ponoviti.  A možda neće biti potrebe.

Naše stranice vri od ljubavi, sevdaha, muzike, slika i blagosti.

Sevdah je rječitiji od romana i muzike. On je poveznica svih tuga i boli, ali i radosti i čežnje upućenih nebu.  Sevdah je jedna neprekidna molitva Jedinom Milostivom.

Sevdah nema razmeđa; ni jezičnih ni teritorijalnih. Bitna je ljepota i muzika utkana u glas i dušu onoga ko svoje darove drugima djeli.

Mi takve darove veoma rado prihvatamo i prenosimo.

Muziku koju biramo treba prigrliti i oslušnuti. Žao nam je ako vam se ne dopadne.

Muzika i sevdah ne moraju značiti isto. Muzika ne mora uvijek biti sevdah.

A sevdah je uvijek i muzika i molitva.

I to je to. Naš izbor .

I Molitve i Sevdah i Muzika i slike…

 


												

Bosna zemlja Božije milosti

Modrinom i plavetnilom je okupana Bosna

zemlja naša

to je boja čudoređa  i sna

Bog Milostivi je tom ljepotom nju darivao

i zasja Bosna  Zemlja  Božje milosti.





U njoj sniju dobri ljudi Bogu mili

I Sarajevo Grad čednosti

Mnogo ljubavi  nježnosti i ljepote

u Zemlji toj i Gradu njenom imade





tu muzika i sevdah  sve je

časnost  ih želi poklanjati

i pružati ruke svima

avaj





Bosna je zemlja boli i tuge 

 mnogo, previše nestajanja

žao kćerima i sinovima njenim

njene darove mnogi ne žele da prime

život i smrt

ljubav i ne ljubav

radost i tuga

nježnost i nerazumnost kao neumitnosti

preplitanjem

vode na putanje zvijezda i maglica

od kojih Samilosni nove svijetove gradi





samo Bosna zemlja Božije milosti 

ljubav i milost

i Sarajevo  Grad čednosti

uvijek bivaju

I to je sva priča

Modra rijeko vječna

Marina Cvetajeva – Gdje su

 

– Gdje su labudovi? – Oni su odletjeli.
– A vrane? – Ostale su vrane.
– Kuda će labudovi? Kuda i ždrali.
– Zašto su otišli? – Da krila olagane.

– A tata gdje je? – Spavaj, spavaj, evo ga san,
San na stepskom konju samo što nije.
– Kuda će nas povesti? – Na labudov Don.
Moj labude bijeli, znaš, tamo ti je…










												

Ramazansku blagi dani

Večeras su mnogi domovi hajrom okićeni.

Mirišu somuni , ramazanska sofra , halva , ko umije i četen halva, ima raznog slatkog i svega.

Takav je ramazan . Berićetli. Po starobosanskom – birićetli.

Kandilji gore , jedino smetaju ezani današnjih Cerićevih i Kavazovih hođa.

Metalom grebu , škripe ,  plaše , grdobu od ramazana prave.

Shjećate li se njemačkih konc logora i njihovih razglasa – megafona:

Ahtung – ahtung ,

pripremite se za tuširanje pod ciklonom B.

Na to nas podsjećaju ezani današnjih hiodža koji su se ulijenili.

Sprat ili dva stepenica , oliti 15-16 basamaka ne mogu se pretile narodske krvoopije uspeti,

da pozovu dunjaluk na molitvu.

Kao ljudi su dužni bogu sedžu dati.

Kao vjerski , dobro i predobro plaćeni služenici , trebaju ,

u ime Neba pozvati insanske vjernike na molitvu.

Kao insani kojima bi Milostivi trebao biti u srcu trebali bi se popeti na minaret i

milozvučnim glasom , kao nekada , pozvati prave vjernike na molitvu.

Nisu ludi .

Što će umarati pretile sjedalice ili trošiti glasnice u ime  Mudorga?

Imaju naci megafone , pojačaju ga do daske,

pobijaju mozak , uši , nerve i prave nered i sablazan na javnim mjestima.

Čudime što se država ne drži svojih zakona o remećenju javnog reda i mira.

I svakog hodžu , pa čak i nevjernički hanefijski Rijaset jednom za svagda , dovesti  redu

i pameti za neviđenu bruku , sramotu i galamu na javnom mjestu.

I u svemu tome , niko od onih koji žive sa narodske grbača

i od sadake siromašnjih ,da se sjeti poželjeti vjernicima Sretne Ramazanske dane.

Šta ćete ?

Uzoholili se puleni Riđobradog i i njegovog poslužitelja , oliti podrvornika.


												

Sat otkucava !

Sat zvoni!

Vi odmah pomislite onaj sat Jovanov,Ch.T.Ruselov ili neki drugi sličan sat lažnjak nekog kvazi proroka.

U Božjim rukama je znanje o Danu sastanka svega što on ikada stvori.

Dva-tri dana je do tog  zastrašujećeg krika.A dan kod Boga traje i tisuću i pet tisuća ,nekad i pedeset tisuća godina kako ih  neznalice broje!

Tog dana nebesa i zemlja će se  smotati u jednoj tački, u Božjoj ruci.I zato je bolje ne govoriti o Bogu ,ono što se ne zna i  govorite neistine i  činite zlo u njegovo ime.

Biće to strašan dan za zle ljude,pogan ,silnike, lažove i arijevce.

Biće to prelijep dan dobrim i arya ljudima.I mnogima od djece cvijeća i ljubavi.

Ponavljamo ,  sat neumitno otkucava.

Ne cartier,rolex,omega,mauric lacroix,jean piere,gucci  ili longines.

Dakle sada smo ustvrdili i usaglasili se,to su neki sasvim obični satovi marvil,seiko,insa,darvil,paljot,vostok…, a najprije će bitti obični pješčani sat.

U rano jutro bilo kojeg dana,bilo koje godine,na bilo kojem kraju ove planete satovi zvone.

U to jutro i satovi sa katedralskih,crkvenih i inih sahat tornjeva pozivaće na buđenje.Na selima pijetlovi kukuriču.Navještaju ustajanje zombija.

Pogled kroz prozor,odjeće radi. Klimanje glavom.Bez osmjeha.Bez poljubca.Ni radosti nema.

Sa nogu bljak kafa iz automata.

Sat zvoni u ušima.

Žurba ka vratima.

A napolju?

Ozareni novi dan  nestrpljivo čeka.

Nasmješeno sunce dobrodošlic hita u susret plavetnila neba i svjetlosti.

Lagani vjetrić milovanja.Procvalo drveće boja.

Mirisno cvijeće opija i zanosi.

Možda,po koja kap kišne svježine i plodnosti pada.Ili tiho sipi dok ptice neumorno djeci cvijeća,o ljubavi,miru i oprostu pjevaju.

Sve slavi Stvoritelja.Milostivog.

U žurbi većina ne primjećuje ništa. Ni dugu, ni dječju tugu, ni bol u srcu ,  ni mrenu u očima.

Ni silovane žene. Ni čerečenu djecu.

Ne primjećuju niti jedan od  Božjih znakova darovanih čovjeku u naslijeđe.

To ljudi ,uglavnom , žure u zagrljaj onih  koji ih niječu.

Slijepi,gluhi,nijemi.

Žure, a ne vide da su upregnuti u jaram poput tovara i hajvana,ispranog mozga.

I ne samo to!Obavljaju prljave poslove poklonicima pakla.

U redovima po jedan-dva koračaj  ffiju, tri-četiri stupaj grruha grumm, pet-šest marširaj bbuum, Poslovi ne smiju splašnjavati, dotok novca  ne smije stati.

Uvijek neka  nova Bosna , uvijek neka stara Palestina .Uvijek neka crna Afrika i žuta Azija. Crvenih skoro da i nema

Uvijek nekoliko bombi po glavi nevinog siromaha . Pride jedna npalmuša ili kasetna.

Ljudsko biće postaje puka statistika . Toliko i toliko nestalih i jednom danu . Toliko i toliko spaljenih u jednom trenu. Mrtve ne zbrajaju dok ne pređu crtu genocida. A onda će se za sve optužiti Milostivi Bog.

Jedini  Bog  i njihovi bozi ne obitavaju u istim umovima i  bogomoljama.

A imaju djecu.Sinove i kćeri.Ponekad i neko izvan braka. Jer silnici su i pogan. Pa kako im nije rođene djece žao? A ne mogu se proklinjati prokleti.

Kako ih nije Boga Pravednog sram?

Bog je milostiv.

Bože čuvaj  nas od zla.

Alelujah!

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 14 02

Autor

Hajro Šabanadžović

Snovi lepršaju   Mesije

Snovi lepršaju                                                                 Mesije

Mjesečeva ruža    Mjesec i zelena ruža

Mjesečeva ruža                                                                 Mjesec i zelena ruža

Cvjetni valeri    Rađanje

Cvijetni valeri                                                                Rađanje