Oni koji odu
sretno im bilo
Oni koji ostanu
zahvalni su
Oni koje ne upoznamo
tužni su
Oni koji odu
sretno im bilo
Oni koji ostanu
zahvalni su
Oni koje ne upoznamo
tužni su
Kada ti dođem
Samo me zagrli
Nježno i strasno
Kada ti odem ..
Ti ne plači l'jube moja
Sami zagrli naše uspomene
jer
Pritisli kalendari vikom uokvireni
svaku noć me vodili tebi
ljube moja anđelu moj
svitlosti ditinjoj tvojoj
i pivali o l'jubavi našoj
u testamentu mom
Išle me boje i poneki stih
u zakutku očiju zaljubljenih
uvijek slutih tvoj nježni lik
međ maslinama naslonjenu o škuri hrid
moliš more plavetno
more jadransko
da me tebi vrati
Nevera pobisnila jaka
mene na kraj drugog svita odagnala
al ne tuguj dušo mila
sritna si sa mnom uvik bila
i brnistre gorke brala
sa radošću ih meni dala
da nam osmjeh sunca sjaji
za dane kada ti dođem
i kada ti odem
I ne plači
kada ti dođem
l'jube moja
kada usnim
sanak vični
u kome živiš ti
od iskona
I kada ti noću
misic bili
srebrom tkani
na licu l'jubavlju zapleše
siti se jecaja naših
u sutonima čudesnim
kada ti se u osvit
sunce sjajno
zlatom tkano
u kose zaplite
siti se poja slavuja
smiraja naših tila
kada te južina
pomiluje po licu čednom
donese miris behara
i tilo zadrhti
znaj
to te ja berlavi
jubim za vike vikova
kada ti odem
umjesto tuge
siti se naših zagrljaja
smiha dice koja se igraju
i jure
i briga ih ni
za nevere i bure
što ih život nosi
kada ti odem
ti ne plači
živote jedini moj
suze djetinje su gorke
nisu dobre za ten
i anađela prelijepog lik
A
kad ti dođem
osjetit ću miris suza
životom što mirišu
nošene vjetrom
kapaju licem
žene
što ustreptalo osluškuje
galop
srca mog
E
kad dođem
tu
u masline okupane srećom
podno kavala
vjernosti
di se
bure i nevere
eonima vraćaju
po usplamtjeli žar
u južini
nerazuma
od pogleda skrivenoj
I
kad ti dođem
proljetnog dana
suđenog
ništa ne reci
ispruži ruke prema
meni
i povedi me
u postelju čežnje
iskovanu noćima neutažene
strasti
O
kad ti dođem
vrisnut ćeš ljubavlju
kao ptica feniks
kad na pepelu čekanja
krikom
iz dubine utrobe
svjedoči rađanju
novom
U
u u u kad ti dođem
pjevaj mi
ljube moja
o gorkom vinu
o grdelinu
što samo jednom
propjeva
kad u gnijezdu ljubavi svoje
krila svije
pa
poj svoj prekida
tek
kad ih smrt razdvoji
*
A kada ti dođem
osjetiću miris suza
što životom mirišu
a nošene vjetrom
slaze niz lice
žene koja ustreptalo osluškuje
galop moga srca
E E kada tu dođem
u masline okupanim srećom
podno kavala vjernosti
kojem se
bure i nevere
eonima vraćajuće
po još malo plama
u južini nerazuma
skrivenoj od pogleda
I i i kada ti dođem
suđenog proljetnog dana
ne reci ništa
priži mi ruku
uvedi me u postelju čežnje
iskovanu za robove strasti
O o o o kada ti dođem
i vrisneš bolom ptice feniks
šzo u pepelu čekanja svoga
krikom iz dna utrobe
svjedoči
rađanju novom
*
U u u u u kada ti dođem
Pivaj mi l'jube moja
onu o gorkom vinu
i onu o grdolinu
što propjeva samo jednom
kad krila svije
gnijezdu ljubavi svoje
i poj svoj prekida
tel kad ih smrt razdvaja
*
*
Dobri Božiji rob, Čovjek, Đorđe Balašević nas je napustio.
Nenametljivo i ležerno kako je živio.
Neminovnosti se događaju.
U svojoj neminovnosti Usud je velikodušan.
U svojoj velikodušnosti je pravedan.
U pravednosti nema izuzetaka.
Svi ljudi su isti.
*
To je je jedan od osnovnih zakona Univerzuma.
*
No , ljudi su sebični i nesmotreni , tom odlazećo daju posmrtni pomen,
ponekad bez mjere i ukusa,dobar ili loš, svejedno je
Oni koji vole su neutješni.
A ne bi trebali biti!
Svi odaze danom kada im je ime zapisano.
ili ako ima dovoljno lijepih uspomena da može mirno na počinak poći.
*
Balašević je sve svoje snove ostvario i odsanjao za života.
Iako se trudio živjeti po vlastitim mjerama , u životu su mu se desile i neke stvari koje on nije želio prihvatiti.
Nisu ga slomile, ali se umorio i jednostavno zaspao, odlučio otići tamo gdje ga ništa više neće boljeti i čekati na voljene i na neke druge ,dobre i velike ljude nalik njemu.
*
A opet, postoji nepisano pravilo,kada odlaze veliki ,dobri ljudi svi se utrkuju ko će iskazati svoje “osjećanja i žal” izreći velikim, pompeznim,grandioznim riječima. Bez obzira da li su ga voljeli ili mrzili.
Samo da bi se utrpali u dnevne vijesti i mit o velikom čovjeku.
Balašavić je jednom rekao da je život ona crtica na epitafu imeđu godine rođenja i smrti.
Da vidimo šta ta crtica na epitafu Đorđa Balaševića kaže:
Vrijeme teče brzinom svjetlosti.
Život pokušava da ga prati ali ne uspjeva,jer mnoge stvari se ne dešavaju našom voljom.
Onda treba učiniti nešto nesvakidašnje;usporiti život,pjevajući o životu.
Pjevajući o žovotu ,zapravo, pjeva se o ljubavi i dobroti.
Ležerno jednostavno iskreno.
Život ne trpi filozofiju.Život je vječna borba za opstanak.
Tmurnu svakodnevnicu treba razvedriti , pjevajući o trenutku koji jeste, upirući pozornost na nju , ali i rugajući joj se :
“Glupirajući se”. Lagano i konstantno. Uporno iz pjesme iu pjesmu.
I čitavo vrijeme pjevajući o ljubavi .
O zviježđu u kojem će sresti nju.Sanjajući ljubav.Živeći ljubav.
Uprskos svemu i svima kojima je život bofl roba lošija od one na buvljaku.
Ima jedna pjesma drugih dobrih i velikih ljudi;maestralnih Indexa,
koja između ostalog kaže:
*
“Šta sam radio sve ove godine
o čemu pjevam
trideset ljeta*
Prvih deset o ljubavi
o ljubavi drugih deset
i još deset o ljubavi
i još deset…
*
A Balašević je , eto, pjevao o ljubavi 44 godine.
I kad nije pjevao o ljubavi on je ljubav slavio.
*
Otišao je veliki i dobri čovjek.
Umro je , kako je i živio.
Veselo i ležerno.
*
Zadnje sate je proveo uveseljavajući ljude koji su se grčevito borili za njegov život.
Poznavajući ga, mislimo da je bio svjestan da mu smrt stoju nad uzglavljem.
*
Amđelu smrti se nikad nije rugao.Poštovao je i bio pomalo tužan zbog nje..
Bilo mu je žao što mora prevedno raditi posao koji svi neuki ljudi
mrze.
*
Znao je da će biti velikodušna prema njemu.
*
I bila je .
*
Sretno veliki dobri čovječe. Kreni na put mirno i tiho , tamo gdje Anđeli i dobri ljudi obitavaju.
*
Vratit ću ti more
šta si ga svojin naziva,
uliveno
u plastičnu bocu
popucalu na litnjoj žegi,
a,
dom ti je daleko
sunce će ga puton
pit,
do tebe ostat će
tek sol
Vratit ću ti poljubac
sto i jedan
izljubljen u dugoj noći,
ispod tamarina u vali
umotane u bilu maramu
izdaje,
a,
dom ti je daleko
bacat će ih bura puten
na sve strane,
do tebe će doć
tek otisak
ljubičaatog ruža
Vratit ću ti snove
spakovane u kartonsku kutiju,
vezane modrom vrpcom
u veliki ukrasni cvijet
a,
dom ti je daleko
puten će je ruke lomit
do tebe će doć
pokidana vrpca tek
Autumn Leaves
The autumn leaves drift by my window
The autumn leaves all red and gold
I see your lips
The summer kisses
The sunburned hand I used to hold
But since you went away
the days grow long
and soon now hear a winter song
But now I miss you most of all
My darling
And autumn leaves are starting to fall
The autumn leaves drift by my window
The autumn leaves all red and gold
I'll see your lips
The summer kisses
The sunburned hands I used to hold
But since you went away
the days grow long and soon now hear
a winter song
I miss you most of all
My darling
When autumn leaves start to fall
When autumn…
Jesenje lišće
Jesenje lišće lebdi ispred mog prozora
Jesenje lišće crveno i zlatno
Vidim tvoje usne
Ljetne poljupce
Ruke pocrnjele od sunca,
sa kojim sam te grlila
Ali otkad si otišao
dani su sve duži
i uskoro čuti staru zimsku pjesmu
Ali sada mi nedostaješ više od svega
Dragi moj
A jesenji listovi počinju da padaju
A jesenji…