Author Archives: admin

 

Kada ti dođem

Samo me zagrli

Nježno i strasno

 Kada ti odem ..

Ti ne plači l'jube moja

Sami zagrli naše uspomene

 

jer

 

Pritisli kalendari vikom uokvireni

svaku noć me  vodili tebi

ljube moja anđelu moj

svitlosti ditinjoj tvojoj

i pivali o l'jubavi našoj

u testamentu mom

 

Išle me boje i poneki stih

u zakutku očiju zaljubljenih

uvijek slutih tvoj nježni lik

međ maslinama naslonjenu o škuri hrid

moliš more plavetno

more jadransko

 da me tebi vrati

 

Nevera pobisnila jaka

mene na kraj drugog svita odagnala

al ne tuguj dušo mila

sritna si sa mnom uvik bila

i brnistre gorke brala

sa radošću ih meni dala

da nam osmjeh sunca sjaji

za dane kada ti dođem

i kada ti odem

 

I ne plači 

kada ti dođem

l'jube moja

kada usnim

sanak vični

u kome živiš ti

od iskona

 

I kada ti noću

misic bili

srebrom tkani

na licu l'jubavlju zapleše

siti se jecaja naših

u sutonima čudesnim

 

kada ti se u osvit

sunce sjajno

zlatom tkano

u kose zaplite

siti se poja slavuja

smiraja naših tila

 

kada te južina

pomiluje po licu čednom

donese miris behara

i tilo zadrhti

znaj

to te ja berlavi

jubim za vike vikova

 

kada ti odem

umjesto tuge

siti se naših zagrljaja

smiha dice koja se igraju

i jure

i briga ih ni

za nevere i bure

što ih život nosi

 

kada ti odem

ti ne plači

živote jedini moj

suze djetinje su gorke

nisu dobre za ten

i anađela prelijepog  lik

 

*
*

Dobri Božiji rob, Čovjek, Đorđe Balašević nas je napustio.

Nenametljivo i ležerno kako je živio.

Neminovnosti se događaju.

U svojoj neminovnosti Usud je velikodušan.

U svojoj velikodušnosti je pravedan.

U pravednosti nema izuzetaka.

Svi ljudi su isti.

*

To je je jedan od osnovnih zakona Univerzuma.

*

No , ljudi su sebični i nesmotreni , tom odlazećo daju posmrtni pomen,

ponekad bez mjere i ukusa,dobar ili loš, svejedno je

Oni koji vole su neutješni.

A ne bi trebali biti!

Svi odaze danom kada im je ime zapisano.

ili ako ima dovoljno lijepih uspomena da može mirno na počinak poći.

*

Balašević je sve svoje snove ostvario i odsanjao za života.

Iako se trudio živjeti po vlastitim mjerama , u životu su mu se desile i neke stvari koje on nije želio prihvatiti.

Nisu ga slomile, ali se umorio i jednostavno zaspao, odlučio otići tamo gdje ga ništa više neće boljeti i čekati na voljene i na neke druge ,dobre i velike ljude nalik njemu.

*

A opet, postoji nepisano pravilo,kada odlaze veliki ,dobri ljudi svi se utrkuju ko će iskazati svoje “osjećanja i žal” izreći velikim, pompeznim,grandioznim riječima. Bez obzira da li su ga voljeli ili mrzili.

Samo da bi se utrpali u dnevne vijesti i mit o velikom čovjeku.

Balašavić je jednom rekao da je život ona crtica na epitafu imeđu godine rođenja i smrti.

Da vidimo šta ta crtica na epitafu Đorđa Balaševića kaže:

Vrijeme teče brzinom svjetlosti.

Život pokušava da ga prati ali ne uspjeva,jer mnoge stvari se ne dešavaju našom voljom.

Onda treba učiniti nešto nesvakidašnje;usporiti život,pjevajući o životu.

Pjevajući o žovotu ,zapravo, pjeva se o ljubavi i dobroti.

Ležerno jednostavno iskreno.

Život ne trpi filozofiju.Život je vječna borba za opstanak.

Tmurnu svakodnevnicu treba razvedriti , pjevajući o trenutku koji jeste, upirući pozornost na nju , ali i rugajući joj se :

“Glupirajući se”. Lagano i konstantno. Uporno iz pjesme iu pjesmu.

I čitavo vrijeme pjevajući o ljubavi .

O zviježđu u kojem će sresti nju.Sanjajući ljubav.Živeći ljubav.

Uprskos svemu i svima kojima je život bofl roba lošija od one na buvljaku.

Ima jedna pjesma drugih dobrih i velikih ljudi;maestralnih Indexa,

koja između ostalog kaže:

*

“Šta sam radio sve ove godine

o čemu pjevam

trideset ljeta*

Prvih deset o ljubavi

o ljubavi drugih deset

i još deset o ljubavi

i još deset…

*

A Balašević je , eto, pjevao o ljubavi 44 godine.

I kad nije pjevao o ljubavi on je ljubav slavio.

*

Otišao je veliki i dobri čovjek.

Umro je , kako je i živio.

Veselo i ležerno.

*

Zadnje sate je proveo uveseljavajući ljude koji su se grčevito borili za njegov život.

Poznavajući ga, mislimo da je bio svjestan da mu smrt stoju nad uzglavljem.

*

Amđelu smrti se nikad nije rugao.Poštovao je i bio pomalo tužan zbog nje..

Bilo mu je žao što mora prevedno raditi posao koji svi neuki ljudi

mrze.

*

Znao je da će biti velikodušna prema njemu.

*

I bila je .

*

Sretno veliki dobri čovječe. Kreni na put mirno i tiho , tamo gdje Anđeli i dobri ljudi obitavaju.

*