Author Archives: admin

No comments

Bleki – U maslinama neobranim

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

 

Krajolik snova

 

 

Mjesečeva bajka

 

 

Plavetni  đardin

 

Rijeka rastanka

 

Bolna praznina

 

 

 

U krajoliku snova što ludilom nijemi

i u maslinama pustim neobranim

okupana mjesečevom čarolijom

spavala si osmjehom anđela

umilna od ćežnje najdublje

snena od dodira nježnijih

u  plavetnom đardinu

ne sluteći neveru

a rastanak nosi

 

 

i kada me prekriju kristali snijegova bijelih

bojeni sleđenim  virovima rijeke rastanka

zaborav nećeš videjti  u plaveti praznine

smiraj neće doći tirkiznom moru suza

bjegi ti neće otvoriti pute mire

nijemim suzama  očaja

mili moj  dragi moj

zašto i  zašto

ne shvatam

a toliko si

me volio

do boli

a boli

boli

 

 

 

No comments

Bleki – Za vike vikova

  By Nekategorisano

 

Suton okuopan mirisom behara

 

Srce krhkog proljeća

 

Violetna ljubav

 

Plišano svitanje

 

Duša jeca

 

 

Sutonima mirisnim tebi što hode

jezovito sićaćeš se  mene bezglasno voljenoga

krikom nevino umorenog za tobom neprobolnog

sa dnu mora plavetnoga mora jadranskoga vapućeg

uvik i zauvik

 

svakog plišanog svitanja prazninom

violetne jjubavi bojene našim tijelima

stiskaćeš uši u bunilu vrištećeg  krika

ljubavi a ponoru ludila zove

za vike vikova

 

bačen sa litice nerazuma

ubijen hladnim  srcem krhkog proljeća

tačno u ponoć gledaću te

usnulu  i tužnu l'jube mila

uvik i zauvik

 

ah šta ti je ljubav pusta

u maslinama sanjana

zapretenih bolom nepresahle duše

jarbolima brodice naše plovi

za vike vikova

 

No comments

Bleki – Ja ljublju vas  navsegda

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

 

Sanjar

 

Njena ljubav je kao modrozelena rijeka

 

Ljetna ljubav

 

Uzburkano podvečerje

 

Rijeka vjernosti

 

Muzika stara

 

Kad me tuga  u srebreno čelo strefi

sjetim se tihih podmoskovskih večeri

jednog davnog zaljubljenog ljeta

kada osviti i sutoni bjehu jedno

blagorodni nijemi svjedoci

očaja bez mnogo riječi

 

znadoh tada reći samo

djevuška ja ljublju vas

i dala mi da je ljubim

u trošnom Kaštelu bez sna

pored tihe rijeke zakletve

smijala se srcem

dizala obrve tugom

uzvraćala nadom

navsegda

 

uh

munjom ode to

neizbrisivo i djetinje

ja ljublju vas

navsegda

i evo čitav život poslije

još uvijek šume

u nježnoj duši mojoj

i djevuška i rijeka

kao muzika

kao ljubav

kao eho

prelijepog života

pored vječne rijeke vjernosti

u podmoskovlju

u nezaboravu

u riječima

ja ljublju vas

ljepoto mila

navsegda

No comments

Bleki – Pas , dječak i Ljubav

  By Pjesme, Poezija k'o fol

 

 

   

 

 

 

   

 

 

 

 

U mahali su neki čudni

rečemo biva

humani običaji.

Ha neko umre ,

kažemo:

Mi nemamo vremena za tugu,

mi ljubav slavimo.

Otuda sjeta ,

ne i tuga.

 

 

Aha , kako ne!

 

Vraćaju se snovi u djetinjstvo,

kada je Maksumče imao jednog psa,

običnog  ,

malenog rundavog psa

bosanskog torlaka.

 

Ubiše ga šintori njemu na očevid

Žica oko vrata.

Glava o ivičnjak i Medija nema.

 

Bio je to veoma mali i meden pas.

Četiri mjeseca star.

Mnogo vremena za ljubav.

Mnogo više za bol.

Čitav jedan život tuge,

zbog malene  nestašne

slatke

rundave blentovijice.

 

L'jube

oprostićeš mi.

Život nikad ne radi čudne stvari.

Mi ,

ljudi ih radimo.

Život

Usud

su prelijepi i

velikodušni.

Žele nam ono najljepše ,

što mi sebi nikad ne možemo poželjeti.

Ali…

imamo nesreću

ljudi smo

bića  griješna

mnogo,

hibridno  mnogo

grpleešimo.

 

Pupoljče bijeli

l'jube jedina

oprostićeš mi

i drugi put.

 

Tuga nikad ne prolazi.

Persistira kao biljeg

boli

sreće

a se voljelo

živjelo

pođeđe bolovalo

 

Najveće radovanje

i danas šleđeđ mnome

Nisi pored mene,

Ali zar je to bitno.

Znači ,

vrijedio je svaki moj dan ,

poklonjen ljubavi.

Znači,

naučio sam se da volim

onako kako je Nebu

najmilostivije.

 

Milo moje ….

violina jeca

očostari klavir škripi

možda ruka neka

nježna i mala…

ne ,

ne ,

muzika  sama je  nalik tebi

nijemim odjecima u mome srcu

 

reći ću

Život  je prelijep,

Ti u njemu,

sveprisutna

sveobuhvatna

Ne treba sanjaru ništa više.

Jer ,

na boli je sviko.

 

 

 

A opet negdje kiša i mraz neumitno biju.

I stari , ofucani ker,

koji je nekada

možda

bio poeta i slikar,

je tako sam

bespomoćnan

umire tiho

 

Ponekad

ni snovi

ni uspomene

ne pomažu

 

No comments

Bleki – Medi i Crni

  By Grad čednosti, Ljubav

 

 

Imao sam psa

Bio je meden

Rundav i crn

Nisam ga zvao rundavi

Tako sam mu tepao

Nisam ga zvao crni

Tako sam ga mazio

Zvao sam ga Medi

Tako sam ga volio

 

Pas i dječak

Medi i Crni

Igra i radost

Jedno ljeto mnogo smijeha

Tri mjeseca sna

Dječaku bješe šest godina

Psu četiri mjeseci

Mislili su zajedno će rasti

Živjeti čitav život

 

Dođoše ljudi neuki

Dođoše ljudi zli

Dođoše ljudi sa plićakom uma

 

Žicu oko psa staviše

Žicu oko vrata Medenog saviše

Žicu oko života moje bebice zategnuše

 

Zacvili štence

Zacvili dječak

Zacvili nebo

 

Nije se dao Medi

Nije ga dao Crni

Ugrizoše dvojicu od neljudi

Nejaka maksumčad kidišu na zvijeri

Zvijeri djete na zemlju bacaju

 

Jedan monstrum hvata rundavog

za zadnje noge

Diže dječakovog medenog dugara

Visoko najviše

 

I Crni očajnički

Nemoćno

Osjeti zlo se sprema

Sa zemlje vrisnu

Joj Mama mamice

 

Šućmuraste okice Medenog

Očajnički gledaju

Cvile nevinost svoju

Pomozi Maleni

 

Ni oči nisam zatvorio

Ni Bogu Jedinom se pomolio

Ni pomoć pružio

Glavom Medija protrese ubica

trotoar

 

Prosu se mozak

Crvenkasto bijela masa

Na sivom asvaltu

Drhtulji duša djetinja

U zvejrinjem smjehu

 

I prođe vrijeme

O'čas

Samo šezdeset kuka

Sanjam iz noći u noć

Ljepot okice Medijeve

Kako Očajnički gledaju

Cvile nevinost svoju

Pomozi Maleni

 

Možda me zato zovu Bleki