Zdravko Čolić – Tvoje oči / Song – Lyrics

 

 

Tijelo ljubavnika  Kovitlac snova Noć milosti i sna

 

 

Tvoje oci

kao zrele sljive padaju po meni

tvoje oci vrlo dobro znam

napolju svice

otici ces iz moje sobe brze

nego svetlost

sto kroz prozor ulazi zrak po zrak

 

Kada spavas

ne mogu da ne mislim sta sanjas

ne mogu da ne mislim sta mislis

kada spavas ti

 

Ref.

Tvoje oci, tvoje oci

progone me, progone me

tvoje oci, tvoje oci

progone me, progone me

tvoje oci

 

Tvoje oci

kao letnja kisa padaju po meni

tvoje oci vrlo dobro znam

Pismo

 

Danas je  ljetna  blagost zabljesnula  naše srce  dobrotom  . Ispunjeni smo nježnosšću i ljubavlju.

Nemamo teških riječi. Pjevaćemo vam u pismu koje  šaljemo djeci i ljudima kojima vrijeme ne prkosi. .

****

Pismo

 

 

Mili naši,

 

Kundera je zapisao „Nepodnošljiva lakoća živeljenja“.

Dorsi su izveli „ Nepodnošljivu lakoću sviranja“.

Indexi su pokonili „Nepodnošljivu plemenitost muzike“.

Mi smo živjeli „  Laganu plemenitost ljubavi“.

Zajedničk crta ; svi smo  djeca cvijeće.

Ne po godinama i fizičkoj pripadnosti, već po srcu.

 

Peas brother,peas.

Selam sister,selam.

Hvala vam na muzici i ljudskosti.

 

Blagdani će, a nema vas .

Nestali su vas.

Hvala vam i čestiti vam snovi.

 

Znamo da tamo negdje  slavite Stvoritelja i ljubav.

Meke love , no war.

Alelujah!

I Amin!

 

Znamo da ste u prelijapim poljima cvijeća,

obasjani ljubavlju i milošću.

Tamo vlada vječna blagost i mir.

I zaziva umilno proljeće.

 

Mili naši,

Vi,Kundera,Dorsi,Indexi i mi.

Istovjetni sni.

Svi smo imali zajedničku viziju – Svjetlost i Ljubav.

Svi smo voljeli  cvijeće.

 

Svi smo voljeli najljepši cvjetak – Ženu Lotos Milosti .

Neke se nestali zajedno sa vama.

Neki su odustali od snova.

Tako neuki kažu,ali nisu u pravu.

Ne može se pobjeći od milosti i ljubavi, sve da hoćeš.

 

Neki su pjevali do groba.

Nisu se oni umorili.

Ne može se čovjjek umoriti od muzike koja ,milost i ljubav priziva.

Nego grob , se ponekad,neprimjetno prišulja i šta će slabašni čovjek.Mora prileći.

Svi zajedno snivali o ljubavi i ženi i poslije groba.

Znali smo,  to nam niko  ne može oteti.

 

Imali smo samo Jednog , ali jako Moćnog zaštitnika.

Njegovo ime je   Svjetlost.

Sve ljepote su njegovo djelo.

 

Mi smo te ljepote upijali, a   muziku,cvijeće i najljepši cvijetak ponekad krali i sakrivali.

Milostiv je On,možda i previše,oprostiće.

Mudri zna,samo smo dijelili darove koje nam je usadio.

 

Dobri smo mi.Bar tako mislimo.

No, nikad se ne zna.

 

Mili naši.

Mi  još   hodimo   prelijepim stazama i putanjama koje ste vi proprtili.

Muzika naša ,koju smo dijelili nije ljepša.

Samo je jedan njen  dio je nijansu plemenitija i harmoničnije.

Za to su krivi vi i Indexi.Učitelji i savršeni učenici.

 

O ljubavima prošlim,sadašnjim i budućim još uvijek pjevamo i sanjamo.

Malo smo umorniji,klecaviji i svjetliji.

Čini nam se i prozračniji,jer bolje vidimo  nutrinu srca i duše.

Nekako nam je lakše odvojiti misli i sjećanja i podjeliti sa drugima.

 

Sve nas je manje.

Ne znamo da li ćemo uspijeti prenijeti sve snove i ljubavi koje nosimo.

Grehota je da dunjaluk ne primi naš testament u cjelosti.

Vi ovo sve i onako znate.

 

Znamo da ste bdili nad nama. I bdijete.

Čuvajte nam naše  mirisne grlice.

Krhke su one ,ali lepršave.

Mnoge smo umorili i rastužili.

Nismo htjeli ,ali desilo se.

Neka se mole za nas i nadu da se sretnemo.

 

Halelujah!

I Amin,mili naši.

Bosna zemlja Božije milosti – Pred ponoćna galerija

 

 

 

izblijedjeli-zapisi  Vilinski đardini I

Izblijedjeli zapisi                                                               Vilinski đardini

 

plavetna-dolina-iplavetna-dolina-ii

Plavetna dolina

 

Miris ženskog tijela   Krhke kapljice

Miris ženskog tijela                                                                 Krhke kapljice

 

 

Mjesečeva romansa  Most nad plavetnom provalijom

Mjesečeva romansa                                                         Most nad plavetnom provalijom

 

Ljubav plamti 1  More Ljubav i pjesma

Ljubav plamti                                                                More , ljubav i pjesma

 

Nesporazum stađuna  Ugodni zimski krajolik

Nesporazum stađuna                                                             Ugodni zimski krajolik

 

Poderano jedro  Pauk u ribizlima

Poderano jedro                                                                       Pauk u ribizlama

 

Ona sa cvijećem u kosi Život je opsjena

Ona sa cvijećem u kosi                                                      Život je opsjena

 

 

Tatjana Lukić – Strah od spomenika

 

 

od vedrih predvečerja

mjesto našeg grlatog zbora

bio je

spomenik

 

igrom ruku prepletenih

činili smo ne znajući

svjež vijenac nad mramorom

i klesom

 

pred zimu rekošežda skupimo cvijeće

i postrojene povedoše nas

svelano

na počast na spomenik

 

u kamen gord i slavljen

razbiše s enaše skrivalice

 

rasuvši latice

strašljivi

okrenusmo se

u trku

što dalje od svetilišta trga

i motrena igrališta

Марина Девятова – В лунном сиянии / Song – Lyrics – Prevod

  Ona sa cvijećem u kosi

 

 

     Ljubavna čarolija

 

В лунном сиянье

 

В лунном сиянье снег серебрится,

Вдоль по дороге троечка мчится.

Динь-динь-динь, динь-динь-динь –

Колокольчик звенит,

Этот звон, этот звук

О любви говорит.

 

В лунном сиянье ранней весною

Вспомнились встречи, друг мой, с тобою.

Колокольчиком твой

Голос юный звенел,

Динь-динь-динь, динь-динь-динь –

О любви сладко пел.

 

Вспомнился зал мне с шумной толпою,

Личико милой с белой фатою.

Динь-динь-динь, динь-динь-динь –

Звон бокалов звучит,

С молодою женой

Мой соперник стоит.

 

Динь-динь-динь, динь-динь-динь –

Колокольчик звенит,

Этот звон, этот звук

Много мне говорит.

 

 

Mjesečev sjaj

 

Na mjesečini snijeg srebreni

Cestom samo trojka juri

Ding-ding-ding, ding-ding-ding –

Zvono zazvoni,

Zvona zvuk, zvona zvuk

O ljubavi priča

 

Na mjesečini, rano proljeće

Sjećam se  sastanaka, druže moj,   s tobom.

Zvona tvoga

glas nad konjem odjekuje

Ding-ding-ding, ding-ding-ding –

O ljubavi slatko pjeva

 

sjećam se  sobe sa bučnom publikom,

Slatka malo lice s bijelom šubarom

Ding-ding-ding, ding-ding-ding –

Zvona zvuk čaše,

Njegova mlada žena

Moj protivnik je.

 

Ding-ding-ding, ding-ding-ding –

Zvono zzvoni,

Zvono zvoni

Mnogi mi to govore.

Bleki – Niko ne zna koliko sam te volio

 

Znao sam mila

sve sam znao

i kako si mi voljela

dok tugom tvojom

milovala si oči moje

pobijeljele od boli

a niko ne smije znati

koliko sam te volio

 

Znao sam jedina

uvijek sam znao

i zašto si me voljela

dok rukom nježnom

srce mi miluješ

na počinak ti odlaziš

a niko ne smije znati

koliko sam te volio

 

Znao sam ljubavi

sve sam znao

i koliko si me voljela

dok tijelom- bolnim

bol mi gušiš

uh i dalje živjet moram

a niko ne smije znati

koliko sam te volio

AMIRA MEDUNJANIN – AKO ZNAŠ BILO ŠTO / Song _ Lyrics

 

Ne znam što da radim sa sobom

Na šta misli da bacim,

Eto stvaram polako pjesmu o tebi.

Gledam tvoje tijelo,

Ludujem za njim,

I ponavljam u sebi samo jedno.

Poljubi me,

Pa mi prste u kosu uvuci

I zagrli me.

Poljubi me,

Pa se privij tik uz mene i zapjevaj

Ako znaš bilo što

 

Želim da se stisnem uz tebe,

Da te milujem,

Da ti šapućem na uho bisere.

Da pričam o slobodi,

Da se glupiram,

Da ti kažem – oh ti ludo jedina.

Poljubi me,

Pa mi prste u kosu uvuci

I zagrli me.

Poljubi me,

Pa se privij tik uz mene i zapjevaj

Ako znaš bilo što

 

 

 

 

 

 

Bleki – Jednom je i meni loše odilo

 

 

 

Davno biješe
ja nadobudan i veoma lijep
uma imalo samo za slike
snove
neki stih
ljubav je sama od sebe
sa neba poput pahulja bijelih
padala
svakog plavetnog dana
ćak i kada je kiša
suze lila
jer reče mi princeza
ko te ne volio
smotan si naopako
kao zaljubljeni fišek košpica

 

Jednom je i meni loše odilo
princeza je odavno otišla
da spi
sada sam srebren
još uvijek djetinjast
i smotan
zaljubljen u ljubav
i krši me
više niko ne uzima
fišeke košpica
koje pokušavam poklanjati
svježe mirisne nježne
ali instant život uzima maha
a ja još uvijek sanjam
doći će Malena
da sanjamo zajedno

 

Karolina & Origjanski – Za kogo / Song – Lyrics

За кого?
За кого ти цути в зима лицето?
Ај не, не за мене

За кого?
За кого ти гледа светло окото?
Ај не, не за мене

За мене, само тага остана
како твоја сенка
до мене да вечера

Либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди
Ај либе, мое либе веќе не боли
само рана на срцево ти ми остави.
Ај либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди

Кој ли те, кој ли те зеде
кој те украде,
нежен мој, гулабе?
Кој ли те, од моиве раце,
кој те откина?
Младоста ми замина

Кој ли е толку многу без душа?
Како сирак сама
липам, никој не слуша

Либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди
Ај либе, мое либе веќе не боли
само рана на срцево ти ми остави.
Ај либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди

Времето тоа пусто време
никој не гледа
времето не запира
времето, тоа пусто време
не ме лекува
ветер ќе ме оддува
времето само траги остава
на мојто лице тебе те наслика

Либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди
Ај либе, мое либе веќе не боли
само рана на срцево ти ми остави.
Ај либе, мое либе веќе не боли
има деној не знам кај да се оди