Autor
Hajro Šabanadžović
Optužujem Nedefinisani krugovi
Mjesec u moru Tačke krive i plavet
Zarobljena Ples sjenki
Miris ljubavi Njegovi snovi
Velovi nježnosti Svijet odrastanja
Neko je gurnuo djevojčicu
ljepota je pala
pod točkove smrti
škripa kočnica kasni
svi okreću glave
samo jedan dječak
zagrljajem skuplja mrtvu ljubav
i bolno plače
zna
snovi se vratiti neće
upili ih farovi automobila
sa kapima jesenje kiše
Nitko me ne može poznavati
bolje no što me ti poznaješ.
Tvoje oči u kojima spavamo
nas oboje
dadoše mom znanju čovječjem
sudbinu bolju nego noćima svijeta.
Tvoje oči u kojima putujem
dadoše kretnjama cesta
smisao odvojenosti od zemlje.
U tvojim očima oni što nam objavljuju
našu samoću neizmjernu
nisu više ono što su mislili da jesu.
Nitko te ne može poznavati
bolje no što te ja poznajem.
Ranije smo se svađali, ne iz milosti
prema primirju koje će poslije doći.
Sad se ne svađamo-
znači i ne mirimo se.
I žalimo zbog toga, ali bez ikakve smo moći.
Želeći sve češće i češće i češće
ponavljanje sumnji i muka,
mi ispuštamo neke riječi
kao čaše
iz namjerno olabavljenih ruku.
Ali ni tuga
ni suze
ni saučešće-
tek voda iz tih parčadi se cijedi.
Što je razbijeno slučajno-
to vodi do sreće.
Što je namjerno slomljeno-
to nikom ne vrijedi.
Traži se, po svaku cenu se mora naći
jedna izgubljena ljubav
koja je stečena u mlade dane
koju su odvezle daleke lađe
a uspomena je toliko draga
da za njom bol podmukli tišti
i suza (rekvizit stari)
ipak iz srca kane
dajem koliko se ište
ako se samo nađe
Pjetao je zakukurikao
Svijeće se pale
Ruže su prigušile miris
Neko je preskočio komšijski plot
Vatra pucketa toplinom
Mirs kestena osvaja dan
Topot konja na seoskom drumu
Romantikom boji jesenju idilu
Žena strpljivo plete čarape
Mužu koji neće doći
Ona to još ne zna
Vlast upravo tipka riječi hvale
Život je za slavu države dao
Kroz Sen-Žil
prođi nam, ate,
moj čili,
dorate (V.Igo)
Drveni konji
Vrtite se ,vrtite se,dobri ati,
vrtite se stoput i hiljadu puta,
vrtite se stalno i nemojte stati,
vrtite se uz zvuke flauta.
Vojničina krupna i sluškinja prosta
u sedlu su vašem srećni i ne glume:
otišle su gazde u Kambrejske šume,
otipli su lično,ostaće još dosta.
Vrtite se ,konji niina srca gruba
dok s eoko vaših obrtaja sviju
žmirkajuć očima džešaroši kriju.
Vrtite se oko pobjedničkog stuba.
O,kako je divno pijanstvo te strasti:
ići u taj cirkus,vrtoglavi!
Milje u utrobi i muka u glavi
od obilja muke i gomile slasti.
Vertite se u svom obrtanju lenom
stezati mamuze da ne bude nužno
onima što vode kretanje vam kružno,
vrtite se tako bez želje za sjenom.
Ihitajte,konji njina srca gruba,
jer i noć će,evo,polako da dođe
da sjedini golubicu i goluba,
daleko od vašara i od gospođe.
Vrtite se samo!Nebo u kadifi
oblači lagano živo zlato zvijezda,
ljubavnici,evo traže svoja gnijezda.
Vrtite se čilo uz bubnja zvuk živi.
Izgubljen u danima prošlim
zaleđen u satima sadašnjim
ne osjećam vrijeme buduće
dok neumitno sjaje odaje sive
Znam lako je tebi pružat ruke
bez praznih noći tuge i kajanja
dok gledaš crne svate moje
kako prežu vrane konje smrti
ne plači jube jedina ne plači
kada smrtni svati krenu tvojim putom
samo mahni nježnom rukom bijelom
očima od kristala klimni zbogom
i ne zaboravi kako se se voljeli
u maslinama podno kavala bijela
okupani mirisima sunca našeg
i suzama mora lipog jadranskog