Aleksandar Blok – Muzi









U pesmama tvojim tajnim ima
sudbonosna o propasti vest.
Ima kletve i u zavetima,
a i sreće koju neću svest.

Tu i neka snaga mami, vrela,
da sam gotov reći dušom svom
ko andjele da si ozgo svela,
zavoleć’ ih lepotom i snom…

I kada se smeješ ubedjenju,
tad nad tobom sine i zasja
onaj bledi, u purpurnom vrenju,
krug koji sam nekad vid’o ja.

Zla il’ dobra? – Sva si tu – uludo
ne priča o tebi star i mlad.
Sva si drugom i Muza i čudo.
A meni si – mučenje i ad.

Ne znam zašto, sred svanuća svetih,
kad ne beše ni snage ni sna,
ne propadoh, već lik tvoj primetih
i draž tvoju isko sam sa dna?

O, što nismo mi dušmani kivni,
i zašto mi dade cvetni raj,
te livade, svod zvezdan i divni –
i svu kletvu lepote, i sjaj?

Lukaviji od severne noći,
i jači od ajskih vina svi’,
od ljubavi ciganske i moći –
beše kraći tvoj zagrljaj zli.

Sudbonosna beše neka radost
pogaziti zavete i čast,
i bezumnom srcu mome sladost –
ova gorka, kao pelen, strast…

Nick Cave – To Be By Your Side / Song – Lyrics – Prevod na Bosanski jezik

 

 

nebeska-carolija  sanjar  plavo-i-njezno

 

 

Across the oceans across the seas,

Over forests of blackened trees.

Through valleys so still we dare not breathe,

To be by your side.

 

Over the shifting desert plains,

Across mountains all in flames.

Through howling winds and driving rains,

To be by your side.

 

Every mile and every year,

For everyone a little tear.

I cannot explain this, dear,

I will not even try.

 

Into the night as the stars collide,

Across the borders that divide

Forests of stone standing petrified,

To be by your side.

 

Every mile and every year,

For every one a single tear,

I cannot explain this, dear,

I will not even try.

 

For I know one thing,

Love comes on a wing,

For tonight I will be by your side,

But tomorrow I will fly.

 

From the deepest ocean to the highest peak,

Through the frontiers of your sleep.

Into the valley where we dare not speak,

To be by your side.

Across the endless wilderness,

Where all the beasts bow down their heads.

Darling, I will never rest

Till I am by your side.

 

Every mile and every year,

Time and distance disappear

I cannot explain this, dear no,

I will not even try.

 

Svaki kilometar i svake godine,

Vrijeme i udaljenost nestanu

Ne mogu objasniti, ne  draga

Neću ni pokušavati.

 

And I know just one thing,

Love comes on a wing

And tonight I will be by your side.

But tomorrow I will fly away,

 

Love rises with the day

And tonight I may be by your side.

But tomorrow I will fly, tomorrow I will fly,

Tomorrow I will fly.

 

 

Biću uz tebe

 

Preko okeana preko mora,

Preko šume pocrnjelog drveća.

Kroz doline sve dalje dok ne mognemo disati,

Da budem uz tebe

 

Tijekom prelaženja pustinjskih ravnica,

Preko planina  u plamenu.

Kroz urlanje vjetrovi i vožnje kišom,

Da budem uz tebe

 

 

Svaki kilometar i svake godine,

Za svaku malu suzu.

Ne mogu objasniti, draga,

Neću ni pokušavati.

 

U noći kad se zvijezde sudare,

Preko granice koje dijele

Šume kamenja stoje okamenjene,

Da budem uz tebe

 

Svaki kilometar i svake godine,

Za svaku malu suzu.

Ne mogu objasniti, draga,

Neću ni pokušavati.

 

Jer ja znam jednu stvar,

Ljubav dolazi na krilima,

Večeras ću biti uz tebe,

A sutra ću letjeti.

 

Od najdublje okeana do najvišeg vrha,

Kroz granice tvoga sna.

U dolinu gdje  se ne usuđujemo govoriti,

Biću uz tebe.

Preko beskrajne pustinje,

Gdje sve zvijeri klanjaju glave.

Draga, nikada neću zaostati

Dokle god sam uz tebe

 

Svaki kilometar i svake godine,

Vrijeme i udaljenost nestanu

Ne mogu objasniti, ne  draga

Neću ni pokušavati.

 

Jer ja znam jednu stvar,

Ljubav dolazi na krilima,

Večeras ću biti uz tebe,

A sutra ću letjeti.

 

Ljubav raste sa danom

I večeras mogu biti uz tebe.

Ali sutra ću letjeti, sutra ću letjeti,

Sutra ću letjeti.

 

 


												

Archibald MacLeish – Ars poetica

Pjesma mora biti opipljiva i nijema,
Ko oblo voće.

Šutljiva
Ko prema palcu stari medaljoni.

Tiha ko rukavom izlizani kamen
Pod prozorom, gdje mahovina raste –

Pjesma mora biti bez riječi
Ko let ptica

Pjesma treba biti nepokretna kroz vrijeme
Ko mjesec što se penje

Ostavljajuć, ko što mjesec pušta
Granu po granu u noć zapletena stabla.

Pjesma treba biti nepokretna kroz vrijeme
Ko mjesec što se penje

Pjesma mora biti ravnopravna
Ne istinita

Za svu povijest bola
Prazan hodnik i list javora

Za ljubav
Dvije priljubljene travke i dva svjetla iznad mora

Pjesma ne treba značiti
Nego biti.


												

Horhe Luis Borhes – Trenuci





Kada bih svoj život
mogao ponovo da proživim,

pokušao bih u sledećem
da napravim više grešaka,

ne bih se trudio da
budem tako savršen, opustio bih se više.

Bio bih gluplji nego
što bejah, zaista,

vrlo malo stvari bih
ozbiljno shavatao.

Bio bih manji
čistunac.

Više bih se izlagao
opasnostima, više putovao,

više sutona posmatrao,
na više planina popeo,

više reka preplivao.

Išao bih na još više
mesta na koja nikad nisam otišao,

jeo manje boba, a više
sladoleda,

imao više stvarnih, a
manje izmišljenih problema.

Ja sam bio od onih što
razumno i plodno prožive

svaki minut svog
života; imao sam, jasno, i časaka radosti.

Ali kad bih mogao nazad da se vratim,

težio bih samo dobrim trenucima.

Jer ako ne znate, život je od toga sačinjen, od trenova samo;

nemoj propuštati sada.

Ja sam bio od onih što nikad nigde nisu išli

bez toplomera,
termofora, kišobrana i padobrana;

kada bih opet mogao da
živim, lakši bih putovao.

Kada bih opet mogao da živim,

s proleća bih počeo
bosonog da hodim i tako išao do kraja jeseni.

Više bih se na vrtešci
okretao, više sutona posmatrao i

sa više dece igrao,
kada bih život ponovo pred sobom imao.

Ali vidite, imam 85
godina i znam da odlazim.

Mesožderi ili Izvedenica riječi preživati i čari

U Blekijevom pojmovniku stigosmo do izraza : preživčari.

Neobična i nepoznat riječ. Nikad čuli.

Vjerujemo ni vi.

Odlučili smo da vam napravimo ispis te stranice:

Preživčari

Preživčari – kovanica dvije riječi: preživati i čari ( neumitni Deba uključuje i rigoleto:  šta ćemo, kooautor se more poslušati )

Znači oni koji uživaju u čarima hajvanjskog preživanja i insanskog rigoleta;osobe koje jedu i piju,preživaju,nekad se obaljeste,ali najčešće povraćaju hranu i pri tome uživaju.

Mnogo komplikovano. Naš narod bi to skratio i rekao izjelice (poguzija). Naš narod je fin.U svijetu te individue nazivaju žderonje.

Inače , riječ preživčari ima smisla u jednom dijelu, u drugom i nema. Naš izjelica može pojesti bruku jednu, ali rijetko , skoro nikad, ne povraća.

Da bi se izbjegle nejasnoće i eventualni nesporazumi, kao svi kojima je istina primarna, navodimo neka obrazloženja uvezi etimologije preživčara. ( Vidjeste li. Ote nam se. Nije da ne znamo te učene izraze, ali ih ne upotrebljavamo. Zašto bi?  Naš , Bosanski  jezik je tako bogat i sočan da mu ravnoga nema.)

Stari Rimljani su najveći preživčari u povijesti. Njihove krkanluke,gozbe i orgije zapisali su  najčuveniji oratori tog i poslije tog vakta. Nije čas oratorstva pa ih ne moramo nabrajati.

Ni drugi barbari nisu zaostajali za njima. Avari, Huni, Goti, ,Briti, Germani, Gali su ih u Debinom kontekstu debelo nadmašili.

Rimljani su to radili sa stilom i dozom elegancije .Normalno oni bogati. Gdje ste vidjeli da siromah u bilo kom vaktu pravi alave gozbe. Dakle kod Rimljana je preživčarski pir uključivao: izobilje raznovrsne hrane, pića i slastica. ( I sasvim normalno takara, ali o tome neki drugi put, jer takar u biti nema veze sa preživčarima.)

Čari sofre su tamanili uz muziku, ples i seks,do bjesomučnosti. Malo bi preživali; neki bi se obaljestili, pa jeli i ponovo malo preživali. Potom obavezno prst u usta i rigoleto. Pa opet isponove. Dok neko ne rikne ili neko cezara ne ubije.

Tada se fešta prekidala; cezar bi se na brzaka pod ledinu metno , pa ope’ isponove. Dok se svi ne urokaju ili obeznane;ovako ili onako.

Avari,Briti,Goti ,Germani i drugi varvari su se prežderavali samo mesom i alkoholom. Na to ih tjerala milenijska glad, pustare i močvare. Nije im uošpte bilo bitno koje je meso, samo nek je sa ražnja.

Mesa nije smjelo nedostajati. Ako nema hajvanskog dobro je i insansko. Nisu se libili okrenuti insanski ražanj. Jok, nikako. Samo su Bizantinci bili iznimka koja potvrđuje pravilo.Oni su prvo žive insane čerečili ili na kolac na bijali, pa onda radili šta im volja.

Kad se ko preždere, on povrati, otkunja, pa ponovo. I tako sve dok im krv ne provri , pa se među sobom pokolju. Najčešće su pravili pauze da kolju one za njihove pojmove  nenormalne. One koji nisu ni preživčari ni kanibali.

Ne znamo, možda su zato Rimljani stalno kukali: Kanibal Ante portas.

Kurtizane su taj stil čarobnih preživarsko rigoletskih čari pretvorile u nešto mnogo suptilnije i isplativije i bez mrtvih,barem ne masovnih smrti. Ako nekom srce crkne , nema veze. Kolateralna šteta.

Kleopatra je to dovela do savršenstva. Dionizije i bahinalije joj nisu mogle pera odbiti. Što bi pučanstvo reklo : ni opepeljiti. Tada se to zvalo Kleopatrizam. U prevodu kleo domovinu. Ima li to nekog smisla ne znamo ? Neki drugi put ćemo opet  navratiti kod Blekija.

Tada je ljubomorni Dionis organizovao usud. Učinio je da Kleopatri sve dosadi i na gozbu pozove kobru. Naivna bila; vjerovala Dioniziju , zmiji otrovnici.

Od tog vakta, kleopatrizam i preživčarenje su polako padali u zaborav.

Termine je oživio konvertit i žbir Savle oliti Pavle, proturivši hin bogatim Rimljanima i zapadno europljanima i njihovim jatacima. Ovi su se tih uzansi strogo pridržavali, proširivši ih do neslućenih mogućnost.

Kanibal Ante portas.

Šta je riječnik ovim pasusom htio rjeti nije nam jasno, tu se objašnjenje završava , kao i naše pisanje o preživčarima oliti mesožderima.

 

Snežana Đurišić – Jutros mi je ruža procvjetala / Song – Lyrics

 

Ruža ljubavi Obnažena nevinost   Rasuto srce

 

Jutros mi je ruza procvjetala

ruzu gledam pa sam zaplakala

ruzo moja mladost sam ti dala

svojom sam te suzom zalivala

 

Kolko sam te puta poljubila

jos pupoljak mladi dok si bila

ispijala rosu s tvojih grana

mesto usne mojega dragana

 

Moj je dragi otiso davno

ja ga cekam vec godinu ravno

ruzu gledam na te mislim dragi

na te usne, na tvoj pogled blagi

 










												

Seid Memić Vajta – Lejla / Song – Lirycs

Ostrvo   Oblaci 1   Grad čednosti sanja i živi

Nikad te nitko neće voljet ko ja, nikada

Nikad te nitko neće voljet ko ja, nikada

Malo nam je trebalo znaj, samo malo još jedan san

Za nas bi procvjetale ruže da si dočekala sa mnom dan

Ptice bi nas pjesmom vodile znaj, sunce bi nam obasjalo put

Za našu sreću i za tebe draga, sačuvao sam ljubav svu

O samo da si ostala tu

Ali nisi željela to, ali nisi željela to

Nikad te nitko neće voljet ko ja, nikada

Nikad te nitko neće voljet ko ja, Leila

Nikad te niko neće voljet ko ja,

Nikada…

Nikad te niko neće voljet ko ja,

Nikada…

Malo nam je trebalo,znaj

Samo malo još jedan san,

Za nas bi procvjetale ruže

Da si sačekala samo dan

Ptice bi nas pjesmom vodile,znaj

Sunce bi nam obasjalo put

Za našu sreću i za tebe draga

Sačuvao sam ljubav svu

Ooo samo da si ostala tu

Ali nisi željela to, ali nisi željela to

Nikad te niko neće voljet ko ja

Nikada..

Nikad te niko neće voljet ko ja

Lejla

Tako je to u našoj Bosni zemlji Božje milosti bilo.

Zajednički rad:Ismeta Dervoz,Neda Ukraden,Jadranka Stojaković ,Seid Memić Vajta,Ranko Boban,Ranko Rihtman i Slobodan A.Kovačević,  su na Evroviziji iznijeli ovu pjesmu u proljeće ,maj 1981. godine.