Ćao Malena, nosi i ureži očevo ime sa ponosom

 

Ne sjećam se imena jedne bebice

ne sjećam se mnogo toga

bila su zla vremena

samo pamtim jedan geler

a ona je imala samo sedam mjeseci

ali sjećam se nje

vidjeh je onog dana

rekoh joj

zatvori uši i zažmiri Mila

 

otac joj Merhum Islamović

naš mahalski drug

dobri blento k'o mi

zaljubljen u grad i zemlju bio

Grad čednosti i Zemlju Božije milosti

dvadeset sedam u zao čas imao

kad ga strefi geler

manji od vrha špenadle

 

Brekin potok je bio tih i zelen

tog prelijepog julskog dana

Sunce se postavilo visoko iznad šumarka

malo niže minobacač hinjski vreba

neoprezni smo tada bili

kontamo ne može nam metal ništa

hitali u pomoć

Dobrinja gori

 

počeše padati sa brda ko kamenje

jedna ispored jedna iza

jedna slijeva jedna zdesna

ova slijedeća

nečujna

će nas pokupiti

kaže Meho

ona je naša

 

i pokupi nas upravo ta

imena naša u njoj upisana

ponajviše njegovo

 

intedant raportuje

jedno stopalo

pride potkoljenica minus

jedna noga i jedna ruka helać butum

jedna glava nije loše skoro dobra

malo krvi malo kosti sljepoočne

i po skalpa fali ali biće dobro

Bosanska je

ne mreš joj ništa

Meho zijan

 

nemoj ti meni Meho zijan

pričaj šta bi tovaru konjski

cijelu priču

sada se bar vremena ima

 

kako šta bi

ništa nije bilo

samo se rat među braćom zbio

granata upala nepozvana među njih sedmoricu

sreća raštrkani bili osim Merhuma

on  malo zaosto

i onako kršan  grupiso sam sebe

brao ljubičice da ih kćer miriše

dok on svoj Grad čednosti brani

 

on pozadi

granata deset metara ispred

mislili ste mimoišli se

aha kako da ne

gdje ćeš se na deset metara mimoići sa granatom

a još ljudinu metar i devedeset

da je bio moje visine

samo bi mu lijevo oko iscurilo

 

nije čuo kako fištuće i znao je da je njegova

takve stvari jednostavno znaš

a baš sinoć lijepo sanjo kako leti

ona puče ono jako gruuuhha pa buum

on samo sjede

nije ni letio

 

nasloni se na jedno drvo i jedan kamen

nije imao vremen travu birat

čini se hoće da otpočine

ko umorio se

bilo je tu uzbrdice

misliš ništa mu nije

ljudina uzima predah

 

đe ćeš ba uzimati predah

dok granate rokaju

pojma nemate

o vi neuki

 

vidi se hvata dah

ne može da ga zajmi

pritrčavaju jarani

granate još sviraju rekvijume

stvorovima Božijim od kostiju

od krvi i mesa

punih Bosne i ljubavi

tečnih od snova

sve je manje svakim danom

a plaho krvare

 

Meho Islamović koluta očima

pruža ljubičice

nije dobro

nikako nije dobro

pozdravite mi Malenu

i milo ljubljeno slavlje moje

mater njenu

 

zatvorio oči ali diše

Bogu milostivom se moli

 

na vratu na kucavici ubod igle

ni krvi nema

biće dobro

mahalske blentovije misle

 

lako je  dobri čovjek ispustio dušu

misleći na Malenu i ljubav svoju

konstatuje hećim po sata poslije

motanja u šatorsko krilo

trk uz brdo

valja nama preko potoka

a nove vesele gromade metala lete

 

Malena moja

ime ti upamtio nisam

ne sjećam se mnogo toga

ali znam

ovih dana imaš dvadeset četiri godine

 

Sretan ti rođendan

i dvadeset četiri rođendana

dvadeset četiri godine samoće

bez divnog oca

molim te nemoj mu zamjeriti

i nemoj plakati

njemu je sigurno još teže

gladati tugom umiveno lice tvoje

 

Ti si svikla samoći on nije smio

djete raste a zaštitnika nema

čednost raste a nježne očeve ruke nema

djevojka raste a ukor riječi nema

 

džaba je sad da ti pričam koje je snove tebi snio

da je jako dobar čovjek i muž i nježan otac bio

 

to si skontala

mater ti pričala

ono kratko vrijeme

dok na zemlji bijaše

poslije je postao još bolji

tiši i nježniji

nisi ga zato osjetila Mila moja

iako je svakim danom nad tobom bdio

 

smotani i smeteni drugovi oni

zaboraviše ljubičice

sve do jedne bijela

zaboraviše mnogo toga

ne i druga svoga

 

Nažalost tvoj otac Meho je bio samo prvi

od naših drugova koga zlo nestade

poslije su na red došli drugi

večina su očevi i muževi bili

bilo je i onih koji to nisu

svima smo imena noktima

u meitski taš urezivali

 

pitaš se što ti nismo navrnuli neki put

umorili smo se Malena

mnogo smo jurili Bosnom da bi je branili

mnogo smo mrtvih na leđima izvlačili mila

mnogo smo ranjenih sa lakoćom kući ponijeli

mnogo smo mrtvih ženama majkama i ćerama donijeli

a i njih su ubijali i čerečili

 

poslije kad je stalo trabalo je prtiti bol i tugu

odrvenilo se i zaledilo

mnoge su nevinosti nestali

sve je postalo nemar svejedno je

 

i stid Malena mnogo stida Mila

toliko stida da se duša ponekad sama od sebe crveni

 

kako doći pred dijete i reći mu žao mi oca tvoga

dobar je čovjek bio

a ti živ gradom hodiš

korake i mezare nestalih brojiš

 

svaki korak jedan mezar

nemamo više koračaja za svakog nestalog heroja

ljiljana zlatnog Bosne ponosne

svakih kvarat dana hoda jedno dijete mrtvo

plače hodi i majku svoju doziva

i ne zna da više nije od ovog svijeta

 

nemamo više daha za mrtvu nevinost

suze nismo isplakali ne pomažu

tugu nismo odbolovali ubija

a i zarazna je

 

znamo da si dobro

slavljena mama se dobro brine

nekad nas sretne i ne prepoznaje

oči su joj izblijedile

Mehu muža

oca ti snijući

 

naše vrijeme polako ističe

zato riječi ove

ni jednog druga nismo nikad zaboravili

ni bol njihovih najmilijih

ni grad nije

ni Bosna nije

 

oni koji se čine  ljudi

a monstrumi su

nikako nijesu

vrijedni spomena

 

Ćao Malena hodaj ponosno

sa urezanim likom oca 

u djetinjem srcu

i oprosti nam

 









Brekin potok juli 1992. - Sarajevo ,Bjelave  2016.

































												

Yossamin – Napokon













u osvit jutra ovog,

što stiže

okupano prvin zrakan

sunca,

sanjam tebe





…hodaš plažon

u košari od pruća

vućeš za sobon

zaspalu ljubav

i zastajkuješ

kraj svake kupačice

lice joj pogledat izbližeg





a

ja te pratin

naslonjena

na ogradu,

kamenu,u ladu

kostela,

znajuć, tražiš

mene





i želin

da me vidiš

i

ne želin





čekan,

dal da te

zovnen,

ne znan,

…promatran





obilaziš drugi put plažu

s kraja na kraj,

spreman odustat

podigneš pogled





prvi put

oči vidiše oči,

ti

takav kakav jesi

ja

vakva, sa stotinu friža





ne mičuć pogled

prilaziš polako,

uokviriš rukama

lice mi,

tiho kažeš

napokon

Ja jesam / I AM -Predponoćna Galerija Bosna zemlja Božije milosti

 Prava ljubav

Ja jesam

Gospod

Jahva

Jehova

Allah

Alfa i Omega…

i nema boga osim Mene.

Iskon 2    

Iskon                                                                               Svjetlost

   

Vrelo istine                                                                           Ruka ljubavi

Ja sam  Iskon

Svjetlost

Istina

Milost i Ljubav

vaša duša

se samo meni moli

i meni pripada…

Vali  Ljubav radosti

Vali                                                                                      Radost sreća

Vali sreće   Oprost

Vali sreće                                                                       Oprost

Svjetlost u srcu   Čežnja

Svjetlost u srcu                                                                       Čežnja

Iskričava čednost    Plavetna duga

Iskričava čednost                                                     Plavetna duga

Zadovoljstvo    Duša lebdi

Zdovoljstvo                                                                         Duša lebdi

Duša jecajpg    Duša gori

Duša jeca                                                                                        Duša gori

Duša moli    A, duša čezne

Duša moli                                                                    Duša čezne

A duša voli    Kutak sna

Duša voli                                                                           Kutak sna

Svjetlo noćno nebo    Svjetlost na kraju puta

Svjetlo noćno nebo                                                       Svjetlost na kraju puta

   Duša cvate

Oda gospodu                                                                  Duša cvate

*

Meni pripadaju samo najljepša imena.

Sa otvaranja galerije Bosna zemlja Božije milosti

 Sretna ti osma godišnjica Galerijo Bosna zemlja Božije milosti !

 

Neobjavljeni detalji

oliti

Crtice o jednom životu

 

Radostan , sretan ali i tužan…

 

Hoćete život jedan  u čet'ri crtice ?

 

Merel’ nako ukratko , foto i slikično, uglavnom?

 

Crtica I.

Dolazak Jr Seniora i  Jr/Jr I

 

 

Jr/Jr II (  Mahalaš jednom , mahalaš  i šeret uvijek ) :

Varijanta A. (za javnost)

Joj,  dedinih Ljepotana, boli glava.  

 

Varijanta B. ( kućna )

Joj , levata , Deda mili ,  boli glava .  

 

Crtica II

They are zabezeknuti!

 

Šta ste se zagledali? Ja samo malo grickam.

 

Ništa ,ništa. Joj, lijepih slika, ljudi mili…

 

Blenuli tetka , blenuli. Aha , malo grickaš? Aferim tetka! Jel meni šta ostalo?   – evidentno zabrinuto Jr.-Jr.II

 

Crtica III

Slikarev slatki zdravstveni konzilij

 

I ja ću, kada odrastem,  ako Bog da, imati   hejbet ‘vakih slatkih konzilija k'o Deda.

 

Ah, nekada!

 

Baš je ovi Deda smi'šan.

 

Crtica IV

 

 

Belajli , jazuk Tahta!? 

Ovu ću crticu , pijetetom ,  da oćutim.

D'bro.Dobro.

Nema mjesta ljutnji , ljepoto mila.

 

Zemaljsko vrijeme neumitno teče.

Jr Senior je dobio Juniora 3.

Tetka je dobila Juniora 1.

Očekuje Juniora 2.

Mašallah!

 

Galerija Bosna zemlja Božije milosti je ušla u osmu godinu postanja .

Nježne grlice još uvijek lepršaju njome.

Slikar je neumoran , škraba , moluje .

Tišinom sni i voli djetinjim srcem .

Grad čednosti se oporavlja.

Modra rijeka blista.

Prelijepi život  se polako zaokružuje i sa Bosnom zemljom Božije milosti gre dalje , polako putem ka svjetlosti.

 

Savjet? (Oprostite , nije obvezatan.)

 

Molite se Bogu Jedinom,

vjerujte srcu svome nevjernom

i daće vam se.

 

 

Epilog?

Nije mu vrijeme!

( Valjda ! Ali tko da zna ?)

 

Hvala ti Gospode ,

oprosti nam grijehe naše

i molim Te čuvaj nas od zla.

 









 

Godišnjica otvaranja Galerije Bosna zemlja Božije milosti

 

Malo podsjećanje

U ponedeljak 17.Juna / Lipnja 2024 je osma godišnjica od otvaranja

Galerija Bosna zemlja Božije milosti .

I  dan za danom ,njih 2.555 radovaše posjetitelje i kupce slikama,

bojama ,snovima i vizijama u  prelijepom okruženju

Galerije Bosna zemlja Božije milosti.

 

Preko 500 slika se udomiše u tople domove ljudi koji cijene umjetnost.

Dosta je prodato , ali ima i mnogo poklonjenih.

Kupci nisu škrtarili.Nismo ni mi.

Morali smo uzvratiti. Niz dobrote se ne smije prekinuti.

 

2 555 blagorodnih  dana .

Sve prolazi kao san ,  u kojem je dan samo jedan tren,

ispunjen Božjom Milošću i  Ljubavlju.

U preliepom svijetu  njegovog stvaranja,

boje trepere,noseći u sebi dah i obrise

posebnih, nježnih i prelijepih likova  bića ,

bez kojih se san o Galeriji ne bi mogao ostvariti.

Hvala im što ispunjavaju svaki tren moga života.

 

Nema važno ako  neka slika padne,

klizne niz stepenice,

i staklo il’ okvir se skrše.

Tada se prospu mirisi djevičanskih ljubičica,

a ljubavlju  zašumi Ocean tišine i sna ,

bojeći dan velovima mora Jadranskog, mora plavetnog,mora prelijepog,

i nježnošću zapljusnu oazu ljubavi i snova.

 

Danas , sedam godine poslije ,još uvijek sve izgleda bajkovito.

Galerija je ispunjena ljubavlju, lik moje  djece njihovih obitelji  i jednog posebnog bića ,bez kojeg Galerija ne bi bila ljepota bez premca i ne bi opstala, stalno su prisutni u njoj  i meni..

Kovid nas mimoilazi,zamandalili smo privremeno vrata neko vrijeme . Nismo neodgovorni, Galerija , sa Božijom miloššću persistira , a obazrivost prema eventualnim, budućim kupcima je velika.za par dana skidamo zarazu sa sebe i idemo dalje.

I ova godina je krneula  bajkovito . 

Šta nam je sudbina namijenila?

Ne znamo!

Ipak idemo dalje.

Do kada ?

Ništa određeno.

Dok Bog milostivi miluje  Galeriju svojom svjetlošću  i Galeristu dahom  i duhom .

A jednog dana , tko da zna?

Možda na jug , gdje ima još jedna Galerija posvećena Galerijom Bosna zemlja Božije milosti.

Ljubav u sprezi sa slikama i riječima čini čuda.

I nemojte zaboraviti:

Nikad nije kasno za nove izazove i snova.

I ljubav.






												

Kako biva Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Na današnji dan prije, rečemo biva ,sad već osam godina objavih zapis koji vam ponovo imputiramo pred vidna pomagala:

Poštovani!

Zadovoljstvo nam je obavijestiti Vas da će Galerija „Bosna zemlja Božije milosti“, otvoriti svoja vrata u subotu, 17. juna 2017. godine.

Vlasnik galerije, i umjetnik , Hajro Šabanadžović je u šezdeset šestoj godini ostvario svoju želju otvorivši vlastiti umjetnički kutak. Poručuje da nikada nije kasno.

„Ovih dana posložih nekako sve kockice i uz pomoć boga Milostivog i njegovih časnih Anđel ,a pride tri zermaljska anđela – sina , kćeri i prelijepe kustosice napravih Galeriju.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti.

Nije mi dugo trebalo. Samo šeset'šest godina.

Htjedoh je napokon otkatančiti i odahnuti..

Jok , ne dadoše. Zašto boni , dumam ja.

Sin reče – treba mi reklama.

Kćer reče – pozovi medije.

Kustosica ozbiljnim tonom reče:

-Nezgrapna ko slonica u radnji kristala i poručulana , slomila sam nešto stakla na na nekolko slika. Treba ih ponovo uramiti *. Čuj slonica. A prelijepa , paučinasta i nježna grlica , kao da je ona sama udahnula ljepotu i krhkost galeriji.

Normalno nisam je poslušao. Slike

-Ovo iskričavo nebo nad nama, Cvijetna refleksija, Božićne iskrice, i Svjetlost na izvoru Modre rijeke nisu preuramljene. Sebični razlog – slike pod “mahanom” ne prodajemo.

Obatroje se složiše:

-Napiši nekoliko rečenica o tome šta radiš i zašto otvaraš galeriju . I sve će biti kako treba.

Ja blejim ko najveći levat, oliti papak .

O tome šta radim trebalo bi mi pedeset godina priče , ono u minimumu..

O tome zašto tek sada otvaram galeriju isto toliko vakta . Barem .

Slikam jer Volim: Boga Milostivog , njegova stvaranja , ljepotu ,  žene ,  djecu , prirodu i boje , između ostalog . U ljubavi i molosti redoslijedi i gradacije su nesuvisle odrednice.

Sama pomisao na sve to ,  sveže mi  mozak u čvor , srce obehuti , ruka poludi kao da nema kontrole .Kist klizi , lebdi , bludi i igra se . A kad se osvjestim , imam sliku za koju pomišljam da sam ja naslikao.

Niko se drugi nije javio kao autor, pa je to vjerovatno dokaz da su moje.Ili mi ih je neko podvalio stideći se svoga djela.

Ja se ne stidim.

Moje slike su moja čeda.

Da sam bilo kada izašao u javnost sa bilo kojom slikom ,to bi bilo kao da sam pokušao prodati vlastito dijete.

Sada me uveliko pritislo breme mnogobrojnih kalendara. Učinilo mi se da imaju ozbiljne namjere da me jal potope , jal nestanu.

Uplaših se za slike – čeda moja.

-Šta će biti sa njima?

One najbolje i najljepše , po nečijem ukusu , će udomiti.

One druge , plašljive, stidljivije , neobičnije će zatvoriti u neke podrumske prostorije sumnjive kakvoće.

Tamo će propadati , pa će platna i boje biti ukusna hrana  miševima, jer moje boje se spravljaju po receptima renesansnih majstora,koji su krali nauk domaćicama u spremanju torti:

Dosta jaja, mijeko , može i u prahu,

puder brašna , može i nula obična ,

malo šećera, prstohvat soli ,malo octa i zejtina,

klasiku putera , zu kokuznim vremenima može i margarin,

ni za živu glavu loj.

I ni slučajno miksati, ubiješ smjesi život i smisao,

već ka’ Nadalina mutiti sastojke , jedan po jedan:

i gore i dole, i ukrivo , i desno i ulivo  ,

i posred sride , naravski najčešće.

Ma , boni to vam je prava fešta od jajinaca , slasti i mutiganjanja.

Take nam i  sve slike ispadale.

Lijepe , razigrane, raskošne , neobične , mjestimično lijepe i savršene,

samo svoje , jogunaste , ali i umiljate. I nadasve unikatne.

Pođeđe smišne , opičene , umrljane i nedarealne..

Nadasve jasno i uočljivo ljudskom rukom mješane,

da se stekne dojam imopresija srca , ekspresija duše

i sasvim logično apstrakcija mahalskog života i žanra..

A kad mali podrumski ili trezorski miševi navale ,

tu svaka ljepota , mislenost i humanost nestaje.

Eto ,  zato  , odlučih da udomim slike.

A kako ih udomiti?

Naći  dobre ljude koji će mi platiti udomljavanje djelića vlastite bajke. Nismo mi mahalaši vesla sisali.

I to vam je priča za medije.

O nekim drugim nježnijim i emotivnijim aspektima ne smijemo pričati. Ljepota, čast i slast prije svega.

Kažu – još uvijek se ne vjeruju mahali.

Zaostala , antiprotivna i destruktivna.

Nemojte im vjerovati.

Dođite i pogledajte slike.

One će vam reći sve.

Ne plaše se one iskrenog suda.

Ma kakv on bio.

Ni autor.

Bog je Milostiv

Yossamin – Breme ljubavi









na trideset i neki

moj

rođendan

(dok san spremala kolače)

zazvoni zvono

na vratima





U žurbi

otvorih vrata

Tebi





U rukama si ima

najveće breme ljubavi

koje ikad vidjeh

s osmjehon na licu

i onin ludastin

iskricama u očima

pružio si

breme ljubavi meni

na poklon





srce se uzlupalo od veselja

ruke malo uzdrhtale

pa ga

nespretno prihvatih

i umalo mi iskliznu iz ruku





tvoje ruke prihvatiše moje

a breme ljubavi

ostade među nama





pozvah te da uđeš

na rođendansku tortu

okrenuh da te propustin

na se prsti ne mogaše

razdvojiti





breme ljubavi zaljepilo nan ruke

pa se sve vragolasto smijucka





nismo se previše bunili

jer nam dozvoli

da rastavimo

povremeno

jednu ruku

kako bi pomilovali

jedno drugo





od tog dana

skupa smo

hodali

jeli

spavali





u nekoj noći

snivajući

ušuškana tvojom jubavi

zoron osjetin teret

na grudima





breme ljubavi

ležalo je na mojim prsima

čvrsto me ogrlilo oko vrata

a

ruku tvoji nije bilo





tek

ožiljci po mojim prstima ostadoše

Otvaranje Galerija Bosna zemlja Božije milosti

Na današnji dan 17.Jun / Lipanj 2017 .  17.30 h.

Tišina

18.01  h

Krenulo je.

Ulaze!

i ulaze

Lica posjetilaca slute na dobro, ili na hajr ,kako bi u mahali rekli

Specijalni gost – Milenko Braco Ćorović, poslijednji izdanak poznate sarajevske porodice Ćorović,

Doajen sarajevske Čaršije i Bečkog restorana.Ove godine , sa Božjom pomoću je  slavio 90 . (   Sudba  dodala još 7 godina . Nadamo se biće ih još.)

Sretno prijatelju.

Posebna gošća , posebna dama – Dr. Dunja Hodžić

Posebni gosti i dobri ljudi Zumra i Ivica Matić

Drage gošće : Azra Zećo,Aida Miletić i Mehriđana Jaganjac ( Slijeva na desno)
Zahvalnost za decenijsko poznanstvo.

Najljepši ljekarski konzilij : Dr Emina Hadžigrahić ,  mladenka Hadžimušović, mazalački jetim , sestra Nevzeta.

Mnogo sreće prelijepe dame.

Mladost i ljepota

U drugom planu divna a dama , jedna od prvih vlasnika slike iz Galerije.

Naše slike poručuju : Sretno, ima nas još.

Prijateljice i kume , Azra i Sanja.

Sretno i blagorodno.

Prelijepa mladost.

Mnogo sreće u ovim maglovitim vremenima.

Zaljubljena Vranićka.

Najljepše želje za prelijepu djevojčicu.

Buki sa snahom i Dr.Esad Šabanadžović sa suprugom

Šta reći, osim na mladima svijet ostaje.

Ćetiri Šabanadžovića i jedna snaha.

Mnogo sreće.

Ona i katalog Galerije !

Od silne ljepote mozak počinje da se  mota u fišek košpica.

Zadovoljstvo na licima .

Krivci slike? Vjerovatno, ali i  šarm , svjetlost i bjelina  Galerije,

urešene nedostajućim rukama nježnim.

Zadovljni i kao kupci i kao posjetioci?

Nadamo se , da će  opet navrnuti.

Ipak,

uz dužno poštovanje i izvinjenje;

najdraži gosti

Brat i Sestra

Mama i stariji sin

Otac i stariji sin

Mama i mlađi sin

Tata i mlađi sin

Sadik i Aida Šabanadžović sa bratićem i njegovom porodicom.

Na kraju balade!

Zadovoljan i umoran, a u očima tuga i nedostajanja.

U prosjeku:

Život je prelijep!

Amin Gospode

Pokušaj prekrajanja Bosne – Grbovnik,patrijarh Mojsije …

Grbovnik,patrijarh Mojsije, oni jašu gusle i na prangijama lete

 

Scenarij : Izrada  grbovnika bosanske vlastele

Njesto radnje: Kraljeva sutjeska

Likovi: mitroploit Mojsije i vikar Grgur Ilić 

Dodatak likova i radnji (mimo autorove volje) :Jahače i harmonikaša pozvo mitroplit Mojsije Putnik u besjedu o grbovima.Misli  takvo što bez konzilija ne smije proći.

Znate li da smo pisali o Grbovima bosanske vlatele?Jesmo!Ako niste čitali , žao nam je.Trebali ste,poučno je.

Mi sadržaj prethodnih epizoda ne prepričavamo. Nekad to nije ni bitno,kod nas skoro svaka epizoda (nastavak) fura sam za sebe.

Imali smo poučan nastavak prošle epizode ali nam ga neki ukrali u namjeri da ga falsifikuju,prekroje i proture javnosti da bi nas diskreditovali i u bulu uvalili.

Nismo mi naivni. Njihovog se uradka dokopali;mrven po Bosanski ugladili i

sada ga prije njih objavljujemo:

 Lažovi i krojači

Nema sumnje ili je gornji ili donji tekst fojničkog  grbovničkog svjedočenja  naknadno ubačen.A možda i nije.Mi skeptični kao što smo uvijek bili pomišljamo na ovaj scenarij:

Nije grbovnik nastao tek tako.Jok,nikako.

Prirodno,historijski,istorijski ili pak povijesnui tok mogućnosti nastajanja  grbovnika smo već isključili.

Na grbovima se radilo se svojski i zajednički.

Sastala se družba krojača,niko šivaće mašine nema.Sve sama sveštena lica,jal'su fratri jal’ su popovi.Hodža ovdje ni primirisat.Žao nam je.Ne zbog hodža,oni su svakako zaslužili prisustvo ili ne prisustvo.Sveštena i učena lica ne treba razdvajat.Žao nam nas samih.Dobro bi hodže  pasovali u ovoj priči,iako ne piju,koliko mi znamo,bar neki od njih.

Rahmetlija,nama dragi Hafiz Cico i ne baš drag hodža Amer Mujo Cero;oni nisu pili;to nikako.Oni su lokali.Nisu krivi,slušali Debu kad je rekao da je lokanje samo izvedenica od  Lokativa. Sedmi padež određuje destinaciju.Ako Lokativ tako kaže,a to je pismen iz gramatike,a ne iz birtije,čo'ek ga mora slušati i lokati. Đeš’ ba vjerovati Debi.Jednom hodži halal bilo,drugom kom si kom sa;kako mu bude određeno.Nažalost ništa o tim grbovima hodžama ne možemo priheftati.

A da prave svoje neke grbove, zastava i bule mimo bosanskog  svijeta,prave.Svako malo,pa opet  svako malo,nešto mjenjaju i prekrajaju. I još gore stvari čine .Neke stranjskije grbove,riječi i zastave ubacuju.

Grga i Mojsije nam grbove i zastave iz komšiluka donijeli.Ništa strašno da nas dvije rijeke i dva instrumenta ne dijele .Krvava Sava i krvava Drina.Ne zna se koja je krvavija.Samo je Drina , čini se češće krvavija bila.Bojili ih krvlju –  jal’ zakrvavljene ustaše , jal’ zakrvavljeni četnici;sve samo go fašista i monstrum.

Bilo je takmičenje ko će veći genocid napraviti.Igralo se na sportski i fer način na dva poluvremena,cifre milionske,zasluge nacističke.

Prvo poluvrijeme,ono četeres i neke dobili zapadne komšije,kamatozni bombaši kroatjanci, nešto malo veća razlika.

Drugo poluvrijeme ono devedeset i neke dobili četiri S srbalji isto nekom većom razlikom.Trenutno je rezultat nerješen.

Danas bi kladioničari rekli namješten rezultat.Kladioničari sve znaju.

Nezavisni i nepristrasni komentator predložio da se treći i odlučujuči susret zbije na ravnicama Slavonije i Vojvodine,negdje na po puta  između zvijeri.

Nema u finalu neriješeno.Kom obojci kom opanci,u njih toga ima na bacanje. Ovaj put fer bi se odigralo demokratski, bez treće strane. Novi svjetski poredak insistira na demokratiji.

A boj polje,hem široko,hem plodno,može namah upit svu krvcu i namah pođubrit plodne njive.Može se predhnuti,ne ko na Kosovu za dan završiti.Turci nefer igrali.Nema ono, završi se susret pa svako svojoj kući.Turci ostali pet i po de šest vijekova.Ovi nacisti dvadesetog vijeka misle isto.Neće moći,ove noćiZzakačili se za pogrešnog i po običaju popušili.

Organizovao bi komentator i medije novog svjetskog poretka,one druge genocidne sorte.Igralo bi se do konačnog pobjednika.Ako treba i produžetke.Gdje ćeš naći bolje a besplatnije đubrivoi domovinu učiniti uslugu.Rješili se đubriva i zemlja plodna.

Kažu za sve je krivo jahanje gusala i  let prangija.Dođe mu to ko neka dobra izvlakuša.Milioni mrtvih a ti kažeš krivo je neko ćemane: klavir, harmonika, harfa,balalajka,truba, saksofon,def,triangl,kasenjete, trzalica,instrumenata i pomagala hejbet..

Svi aplaudiraju,nije genocid,nije čovjek kriv,kriv je pojedinac koji svira ćemane,zanio se.Najviše vole negirati oni razrooki svinjoliki  degenerici, cvajtaši,pogančeri i njihova svojta.

E toga ima u izobilju.I coprnice vole da jašu i lete.

Uz prangije koje lete i gusle koje se jašu se lakše kolje.Ponese čovjeka muzika rodne zemlje srca i ne osjetiš ni napor ni umor.Vijekovima uvježbavali ljudi.Ne mogu se tek tako uzeti gusle i prangije i klati ljudi.Treba to orkestralno uvježbati.Vijekovi za to trebaju.

Nemojte slučajno biskupa i mitropolita,za nešto optuživati ili u fetve ili bule uvaljivat.Ni slučajno,to su male mace,nikome oni zlo ne bi učinili,samo su htjeli dijelove svoga naroda udomiti.Domoljibi su to.Nema  veze ako neke druge naroda za domoljublje treba istrijebiti.

Kuvalo se to još otprije.Zapisano je da je papa Grgur IX  Popušlić 1.234 god. organizovao inkvizicijsku klanicu na Bosnu.Po uspjehu pohoda su ga neki i prozvali.A možda i još zbog  nečega.Poslije skoro svaki papa krstaše na Bosnu slao.Njih nisu zvali popušlići.Dosadno je to.Tepali im na drugi način.

Tek ovaj novi papa Fanćesko odlučio se pozabavit tom sortom.Dajte mu roka,zaslužio je.

Neće uspjeti,garantujemo.To se zlo vijekovima od Pavleta i Savleta ukorijenjivalo.

Krojači grbovnika svjedoče da je srbalj Dušan silni 1350 upao u Bosnu.Pohod se razvukao kao nešto ljigavo,pa ga u narodu prozvali Dušan Slinići.Od jeda za godinu,dvije rikno.Na vrijeme,ovi njegovi i bez mora i ilira ostali. Sada nek vide kako je bilo Balaševiću.

Neka tako treba Vrijeme će pokazati hoće li ostati bez Sandžaka i Vojvodine.Još da se plodne ravnice i vrijedni ljudi uhavizaju,a hoće,takare ih.Nije kod njih ništa brat brata , ili sin oca zaklat.To ti je svako malo,sad pa sad.I eto ti Obrenovića pašaluka.Taj Obrenović kuma,pobratima na spavanju zaklo.Taka im vjera.

Napadalo se Bosnu i prije i poslije,nebrojeno puta,a svi napadači homoseksualci postadoše, svo do jednog ga popušiše.

Mi se raspričali samo što ne dođosmo da Kulina bana,onog što je takario kćerku srbaljskog Stefana Nemanje pa je morao oženiti.Još mnogi je bosanski ban,kralj,paša,beg ,aga ili prosto Bosanac takario kraljeve kćeri i žene.Nikad silovao.Časnom Bosanacu to nije u krvi.Što'š silovati kad možeš na meraku akšamlijski ašik ljubu dobiti.I još ti zahvalne budu.

Čitali ste Mujo se uvalio Kraljici Mariji Tereziji na dvoru bečkom.Koliko bosanaca širom evrope ima,a da nisu svjesni porijekla i ne pitaj. Tma i tmuša nepregledna.Dobar ovaj Mak koju god prozboriš eto ti njega ko muhur.

Dakle sastali se Grga i Mojsije.Bio nekakav loš vakat,a gori se spremo.Za ta dolazeća vremena trebalo pripravit fermane,edikte , bule, poslanice, crtanija i načrtanija da se unaprid zna komu š'a valja radit.Ništa se na priliku ne smi pripustit.Takvi su stađuni,da prostiš.

Sastali se krojači,kažemo,sve sveštena lica nijedan Bosanac.Jednog ovlastio sviti čale,a drugi pravo pravcato iz Beča došo,sam sebe poslaniso.Sastali se za veliki sto od trpeze za dvanaest do trinaest čeljadeta,onaj vikarski za vikanje sjeli.Za trpezu sjeli i rujno vino u butelje k'o pijanci  nasuli.Ono trinaesto mjesto zna se kome je nanijećeno.Pozivnicu zaboraviše odaslat.Ko poslijednji dođe,jal'ne dođe,taj je svakako nagraisao.

Nasuli i skoroj diobi Bosne nazdravili.Na čelu im  fra.Grga  i  Mojsije.

Gdje god okreneš a ono neki se Mojsije strefi.Ne zna čo'ek jal je čifut,jal je pravoslavac,čafir latinlučki ili musliman,a može biti i sam firavun ili beduin se nacrtao.I među njih se i dan danas Mojsiji metiljaju.

Znano je,od Mojsija biblijskog da su se svi Mojsije zafrkano duševili i ljutito izgledali.Ali časnost nisu nikad iznevjerili.Koliko se zna?Takva im čehra i usud.

Sastajali se oni još od ranije od 1780.god..Veliki je to pos'o skupit,iscrtat, retuširat,prilagodit,oku svome i papinom i ostalih ugodit.I vuci (zvjeri) siti i sve ovce ,k'o fol , na broju.

Yossamin – Jednon…nećeš me naći









Kad jednom otvoriš vrata

života

nećeš me nać

ispri njih

skupiću prazne sne

u jednu ruku

isfrižanu nutrinu

u drugu

i otpuzat do srušene kučice

ispod kavala





ugurat lice u smilje

i poljsko cviće

upijaću miris moga krša

i oću

zalivat ću ga suzon

a svakon

ponavljat

i ponavljati

ka molitvu,

da duši rane olakšan

“svaka tvoja rič

o ljubavi vječnoj

istina nek ti

bude i nek te

prati”





a ja ću

lizat rane svoje

u polju lavande

upalit komin

sist u ljuljačku

za dvoje

čvrsto stisnut ruke

pune obećanja

i ljuljat se

i ljuljat

ljuljat

do sutona