Eugèn Ionesco – Drveće

S jeseni, drveće urla od bola!
Zastrašujuće veliko, prazno, crno,
Poput palih anđela što proklinju nebesa.
Jesi li čuo kako s jeseni sve drveće urla?

Koji li im je to arhangel,
Zastrašujuć i nevidljiv,
Od Gospoda poslat,
Počupao nježna tijela sa grana?

Drveće urliče, moćnih ruku raširenih
Ka Nebu koje ne mogu doseći,
Smožditi, razoriti…
Drveće s jeseni, pobunjeni anđeli…