Baš su dani krhki.
Samo trepneš i nema ih .
Godinama , milenijima tako.
Ne mre ih se čovjek ni nauživati.
Kao da se dani boje dodira i bliskosti?
Kao da su nauk primili od ljuskog bitisanja.
Dvoje se vide i svide i budu par dokle im suđeno.
A onda su vidjeli da su se prerano svidjeli i nisu više par.
I uvijek barem jedno bude suzom natakareno. Ponekad i oboje.
Tuga golema, suza do koljena, uživanju je došao kraj , nisu više par.