Antonio Machado – U plavetnilu

U plavetnilu jato
crnih ptica, što kriješte
lepršaju i sjedaju
na topolu ukrućenu
… Na goloj topoli
ozbiljne vrane, mirne i šutljive,
kao crne, sleđene note
ispisane na zapisu februara.
Polje
Večer lagano mre
ko što se sirotinjsko ognjište gasi.
Gore, na brdima,
pokoja iskra zaostaje.
A ono polomljeno stablo na bijelome putu
tjeskobom suze izaziva.
Dvije grane na ranjenom truplu, po jedan
list, suh i crn, na svakoj grani.
Plačeš? … Među topolama zlatnim,
daleko, sjena te ljubavi čeka.