Za tvoju ljubav ja ne molim.
Na sigurno je smjesti sad…
I vjeruj tvojoj da nevjesti
neću u pismu prolit jad.
Al’ primi mudre sad savjete:
neka pročita moje pjesme,
i neka čuva mi portrete, –
mladoženja to odbit ne sm'je.
Jer draže takvim je ludama
saznanje potpune pobjede,
već prijateljske sve besjede
i spomen onih nježnih dana…
A kada groša sreće zbroj
proživiš s tom dragom zlatnom
i duši već prezasićenoj
odjednom bude sve odvratno –
u moju uzvišenu noć
ne dolazi. Jer ja te ne znam.
I kako da ti pružim pomoć?
Za sreću ni ja lijeka nemam.