Tražim pomilovanje za zbrkane misli onih koji su izgubili
i svoje srce stisli.
Za one koji klecaju pod teretom svog bremena
I koji ne znaju da svemu treba vremena
Za one koji hoće kraticom
Da postignu mnogo.
Tražim pomilovanje za one koji bježe od života
I koji su obnevidjeli mišlju
Da postoji divota
Jedino izvan našeg planeta
Za one koji bježe poput djeteta
Kad se pred njih stvori problem
Kojem u oči treba pogledati.
Tražim pomilovanje za one koji sami sebe ne razumiju
Ne zato što ne umiju
Već zato što su pobjegli od sebe
I što njihovo srce težak teret grebe
Što ga sami sebi natovariđe.
pB