Ne da nam se baljezgat

Pučanstvo se uplašilo, skoro ubarabatilo.. Samo o ratovima trabunjaju. Ratova je uvijek bilo. Ni ubuduće ih neće nedostajati. To je kao igra ture i jazije. Zakovrneš petodinarku u vazduh i šta pane. Tura ili jazija ( pismo /glava). Jedino ako novčić  ostane u vayduhu rata neće biti. Aha. Jašta će nego ostat u havi. Bilo šta. Čak i tice moraju slećet.

I onda kolo sreće se stalno okreće. Jal te rat potrefi, jal te ne potrefi. Ali barem jednom u životu te strefi.  Ako si danas dobro prošo, sutra nećeš, garant.  Jer se izmeju dva rata insani uzohole i okreću lice đah na jenu, pođahkad na drugu stranu.

Sigurica non stop ratova je jedino osigurana Izraelićanima. Dok je vijeka i svijeta uvijek  će neko ratovati protiv njih. Ili oni protiv nekoga. Zlohuda neka sorta. Tako im zapisano.

Zar nije ljepše pričati o vrućinama , koje nam prihajaju v svak skori čas . Možda nam dovedu  koju Mojcu , oli Alenku , a mere bit i Necu. šenkrat plaho . Nemamo ništa protiv Brigite, Cecilie ili Ute. Ah , lijepa nostalgična vremena, smrtno navarna nevinostima , ampak čistost.





A danaske !

Mi najvi[e volimo ove domaće , balkanske ljepote i tovarišice. Posebice Nadaline.

Ali jamile nas vehte vrućine.

Vako će to napriliku biti.

Polako počinju pritiskati vrućene, a bome i sparina.

Htjedosno reći neka sparina , ali kad kod nas pritisne sparina, to nije neka , to je sparinčina, pride sparina.

E sada vi skontajte kako je nama.





Valja dnevnicu zaraditi, a brčkanje – makar u lavoru i hladovina mame.

Od ovih klima i ventila se uhelaćismo.

Dibidus.

Grlo nam se steglo ko da se njemu moruna skriva ili krastača  krepava.





A tek znoj, ko da nas udav jamio i ne pušća.

Jal’ piton.

E , ženama je lako.

Znaju one kako sa pitomima, pardom pitonima.

Ko da su im , haman , najbliskiji rod.

E, sada vi pomišljate na neke bezobraštine.

Nemojte, boni.

Grehota žensko potvarati.





A da ih ima,  merebitno napriliku  , a bome nekom i na nepriliku, iste zmije,

Ima hin aman kobre , nije da nejma.

I gore.

Progutaju insana očas. Ili bar djelomično . Ne mre ih čovjek uhavizat.

Joj, sparina pristavila milju kapljica, svuda po glavama.

Ne možemo dalje baljezgat.





Kraj smislite vi.

Nešto o ženi i pitonu.

More i o pitonu i ženi.

Svejedno; mislite vi.

A nije.

Ako počnete sa ženom , svršićete sa ženom.

Ako počnete sa pitonom,

nema vam druge, nego pitona u ruku,

pa ga vodite na pašu.

Što bi poete rekle :

Ne mora sve biti u stihovima i rimi. Niste PO, već čitavi insan, uslovno rečeno.

U prevodu:

-Neki insani nisu insani , jer ne znaju razliku između udava i pitona.

A razlika je vrlo jednostavna  : udav davi , a piton pit'a. Nije bitno gdje staviš . Mislimo interpukciju .

.

E  sad kako , kada  i što nije do nas muškardina.

Već do Nadalina.

A i ne da nam se više baljezgat .

A ni manje.   

Bookmark the permalink.

Komentariši