Pjesnik je volio trešnju
Beharli grane, tanane i lepršave kao Ženina duša
Maksumče je uvijek uživalo u trešnji
Podatna sjajna obala sočna kao Ženino postanje
Pjesnik a maksumče je naučio slikati
da bi mogao ljepotom bojiti Trešnju i Ženu
A onda je spoznao nju Princezu
Srce mu reče Ona je njegova Krhka ruža
Slikao je i slikao
Želio je da joj pokloni Čaroliju
U očima boje sna vidje dugu
Duga obasja Njen Univerzum
Pomisli to su Ah , to su Naši snovi
Moraju biti jer Ona je ljubav
Sve postade čarolija Osvita
Zov ljubavi Njenih hiljadu velova
Miris Cvijeća u plavoj milosti Djetinjih snova
Ples svjetlosti slikama snivao pjesmama pjevao.
I volio da volio kao što Nebo voli.
I bolio da bolio kao što led boli.
U ljubavi u boli svojoj
zaboravi da Trešnju obdari ljuljačkom.
Nedostajala je sasvim mala , obična ljuljačka.
Ljuljačka za Princeze da Krhku ružu ljulja i ljubavlju miluje.
I tek tako ode Ona
Što ti je žensko
Prelijepo i Čedno
Anđeo
Slikar je svoju umjetnost na lomaču rastanka bacio
okrenuo se ka Trešnji
pogledao u nebo
spustio se na koljena
i nijemo izustio
Molim Te
Oprosti mi
Hvala ti