Gleda me u oči
tužno i zamišljeno
kao da se zavlači
nekud kroz njih
ježim se
to ona sa mojom nutrinom priča
nježno i milostivo
ali tužno
pune su blagosti i svjetlosti
kao da nisu sa ovog svijeta
zaledim se
njene misli rovare u mom umu
teške su
neproihvatljive
bole
znam da istinu zbore
.
ovo nije svijet
nije tkan samo od ljepote i dobrote
ponekad u njemu zaiskre bol i tug
svijet naših sanja
ureži u svoje srce mili
kao svjedočanstvo velike ljubavi
koju nosim sa sobom
ne plaši se
moram ići
Svjetlost me čeka
i ne tuguj voljeni
imali smo bajku
i hranili se njome
Bićeš ti dobro
jer voljeću te
navsegda
obećavam