Ženo moja , ne plačem ja









Ženo moja vječna ne plačem ja

kad mi jube jedina mre

to suza sama licem gre

U suzi toj

ljubav jedna tiho

postaje vječna





Ženo mila ne plaćem ja

što odru trnjem bijelih ruža i poljskog cvijeća hodim

okom hoću fantaziju tuge da prebrolim

U oku tom

djevuška mila tiho

ljubav je čudesna bila





Ženo jedina ne plačem ja

što ispod taš kamena

moja je tuga zemljom pokrivena

Ne tugujem tugu svoju

sebe je tiho srcem od kristala poklanjala

za naše snove se nebu darovala





Ženo čarobna ne plačem

nikako ne plačem ja

jer grijeh je ljubav žalovati

ljubav jedinu

slaviti a suzom tiho svjedočiti

grijeh je u bolu nizbježni

*
 
https://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=54130
Bookmark the permalink.

Komentariši