(Iz serijala Oni jašu a Mojsije harmonike baca)
Eh, bijahu to prelijepa, nevina vremena.
Jedared uzeo Mojsije cijeli go'šnji. Uzela Zlata pola godišnjeg. Ona starija bila, a on pripravnik .
Mislili se malo osamiti, da Mojsije pošteno odradi pripravnički.
Lukavica mu hejbet zadaće nagovjestila. I šta ga mi mi znamo , jošten nešto svašta naumila sa jetimom raditi. Nismo valjda ludi sada detaljisati i potvarati čestite insane.
Možda mu je to je'no te isto. Ali mnijemo radiće samo ono što priliči,
kao na primjer ono, kada golubica i golub ostanu sami,
a nešto ih zasvrbi i onda , obajene leti perje..
Misle , tada oni nisu krivi za svoja djela.Jok,nipošto.Krivi preci što su ih take rodili. Čista , takarli genetika.
Dobar plan,ali imo jednu falinku.
Zlata se povjerila Leli Jeli Jeleni.Ona Herci.
Herco Omi, Oma Kosi, Kosa Frki.
Frka Debi,Deba Baška Baši,Baška Baša Lenjem.
Ovom bilo mrsko dalje novost širiti. Nebio lenj, uzo megafon,
stao na vrh zidina Bijele oliti žute tabije,ča ga on zna i grmio:
-Biće dobrog svježeg mesa.I piletine. Vakog i nakog. I roštiljanja. vakog i nakog. Kod Mojsija.
Al'mahala ko mahala.Po čaršije je očas znalo da se dobri akšamluci kod Mojsija spremaju.Dođoše skoro svi.
Njima pozivnice u principu nisu ništa značile.
Za muziku se da srediti.
Jedino Dobrog niđe.Dobri nešto mutio sa nekom Vesnom iz Avde Jabučice sa br.4 podno Gorice.
Žemska aman ciganka , čak i sefardske pjesme pojila ko Zlata.
I gitaru dobro prebirala i još štošta.
Prvi dan Dobri ne dođe.
Slagali,nije bio sa Vesnom, nego slučajno sreo Ljilju sa Marin dvora i sa njom zaglavinjo kod rođaka joj Ibre Piljka i njegove porodice.
Cigani ko cigani,samo im treba razlog za slavlje.Nekada ni on.
Namah zasjednu , poneka i zalegne , i iz čista mira nešto slave.
Tako ih život naučio.Nikad se ne zna, koji ih belaj sutra može iz zasjede zaskočiti.
Uzbunila se čitava kamarija . Došo Ljiljin momak u švrakin čergeraj,
slavnu Jatagan ma'lu , pa hajd ti sada ne slavi i ne tandaraj.
Tandaranje vako i nako se razvalilo na sedam dana.
Zaključali Ljilju i Dobrog u jedan halvatić,kroz prozor im hranu doturaju,da ne pobjegnu. prisnila im se ciganska svadbu.Ibro i njegovi se vesele i provode . kako ne bi , samo što se ne ugovori belaj svadba. Joj , opšti takeraj.
A zaključana djeca? Djeca, ko djeca . U halvatiću se ne dosađuju. Nije im na kraj pameti. Sve i da nisu mislili, igraju se grlica.
Šesti dan blagdana , slavlje i slavljenici malo posustali. Poneko se baildiso , a poneko i nije. Oni što su se baildisali ,ti se ubebali i ništa ne mogu. Oni drugi, šta će, nego gradivo obnavljat. Ono što ga cigani uz ćemane i ples najviše vole.
Neki anđelak,jedna mala cigančica ključ ukrala i Ljilji kroz penđer dodala.
Ljilja u nedoumici: za tijelo bolje se igrati grlica,za dušu istina i sloboda melem.Misli takariš danas tijelo,duša je preča,a tijelo je lako nadolmiti.Uglavnom.
Zna i njoj ni Dobrom nije vrijeme za bukagija. I još zna ;nije im suđeno. Već nauk vidjelice naučila.
Oni kror prozor,pa u prvi taksi pa pravac Bjelave.
Tek tada , zajednički,ono ko fol, shvatili da su mogli odavno kroz prozor, noge se igrati.
Sada ih mrzilo bježat kroz vrata , zbog ukradenih ključeva, da anđelak ne nagraiše. I prave se da ne znaju ,šta im je pamet smutilo. Ko da im magla danima damare smirivala.
Skontali obići njegovu kuću;prazna zvjera ,nema mu staraca i oni na morju. Valja im jastuke, šiltete i dušeke presložiti.Možda i prozračivati. Svaki čas.
Putem ih taksista Šaćir Šok obavjestio o akšamluku kod Mojsija.Šok to vam je onaj hrvač što je velika jalija i izbacivač bio.
Ljilja i Dobri nemaju kud,usput im bilo svratit kod Mojsija, u kontrolnu misiju…
Eh, Ljiljo , prelijepa Ljiljana, gdje si sad?