Sjećam se ko da je prekjuče bilo , bješe to pred sami katolički Božić . Zaboravljam se kada i koji. Ni krečana , vakat joj još nije. Neće um da se previše zamara detaljima.
Možda baš u ovo prelijepo sarajevsko doba , u kome ljubav i milost umjesto snijega prosijava.
Nekako blago , umiljatim i konačnim tonom , kao da se obraća nekom umiljatom mahlukatu , reče mi:
“Trenutno stanje je spokoj sa primjesama sreće”
-Ma idi bona pa se leči! Čuj, molim te. Oklen ti to?-Okrećem na šalu , pokušavajući da prniknem u nutrinu bića kojeg volim..
K'o djetetu puna čaša ricinusovog ulja, ko čojku kome se tabut tahta glača , meni se nutrina presamiti naopako
Iako mi do jela nije , na dijeti nisam. Inađija. Kaharli sam večerao nisam – moto pjesme stare me potkačio večeras
Nisam k'o svaki normalan i moderan svat ili svak, pa da mučim tijelo raznim makinerijama za sređivanje kičme, sa efektom napuhane tikve , ili upečenog mladoženje:
Učini mi se da pravim salatu i kažem :
-Dodaj mi malo kopra , na ostale primjese , okus nije zadovoljavajući. Oprosti mi na nesuvislosti, zaista ne želim da umanjim tvoju sadašnju sreću, kojoj najvećim djelom ja kumujem.
-Drago mi je da učiš plivati niz struju. Jednostavno je , a i lakše možeš i dušu pogubiti. U ovom vaktu normalnom insanu to ne treba. Pitaj hajvane.
-Znaš malena , mi samotnjaci smo sebični i sociološki nepismeni. Zapravo , naša neuka računica nam podnosi samo jednačinu sa pola nepoznate: 1 + 1 = 2 (3?) . Jedina nepoznanica je rodnost eventualnog zbroja 3.
Prođe vakra i bakta. Ne znam da li sam izgovorio riječi ili ih je ona sveznanjem anđela koji odlazi shvatila:
-Mila moja ,
godine i razmišljanja nemaju mnogo zajedničkog sa ljubavlju.
Ona se desi.Ili ne desi.
Vrlo jednostavan zakon.
Kao i ovi drugi :
-Sve što visi i mora da visi,prije nego prestane da visi.Čista alhemija.
Ima jedna multo bene kvaka!
Desi se ako nas neko gurne sa litice u sigurnost i bezdan Oceana – Ljubav Tišina i Sni.
Jal isplivaš ,jal ne isplivaš.
U svakom slučaju ostaneš živ klan nedoklan.
A tada svejedno je .
Al’ svima osim tebi.
Ali dobro je što ti nikad ne saznaš,a ljubav ti se prihevta.I ‘vako i ‘nako.
Nekako si mi previše nestašna.
Čednošću izvlačiš iz mene tajne koje skoro nikada i nikome ne pričam. I ne bih bio svjestan da me tvoja ljepota i podatnost ne potiču da mislim i da volim.
A i kako bi ? Sve moje tajne od tebe meni greju ili su tebi poklonjene.
A ljubav nije džuboks. Vjeruj mi.
Misliš u boksu stotinjak muzičkih zapisa po nečijem neukom izboru.
Ubaciš kovanicu , odabereš broj.
Jedina dilema dilema je strana A ili B.
I imaš li dovoljno kovanica da odabereš sve riječi koje treba da naučiš _
A ni to uglavnom nije upitno. Nismo pogan, nalet ih bilo.
Stratuješ je i ljubav zapleše.
Aha, kako da ne!
Jer zaboga ,u najboljim sam godinama.
Ima vremena, misliš ti.
A nema;vjeruj mi milo moje.
Život proleti ko bandera gledana iz naj – brzog voza.
Eh, lijepi dragi ćiro iz našeg vakta. On javno glaso :
-Hu.huu , sve od 16 do 96 je u najboljim godinama.
Mi blečci kaki jesmo , skontali sve preko sto je klimakterično i pomalo nerazumno.
Ali mere i mlade i starije od ćirine objave, Samo da nema autizma , policije i demencije,
To zakonom, atritisom i pelenama zabranjeno barkati.
A bome i atritis zna zažmiriti i pravit se da ga nema.
Ova moja iskustvo ne vrijede ni pišljivog boba.
Drugima.
Svako svoje rane treba da šije kovačkim mengelama na svoj način.
Meni je donjelo mnogo blistavog ordenja.
Onog što se platinastim iglama kače za srce sa unutrašnje strane, da manje krvari.
I za nevjerovati , još uvijek kuca kao toranj sa sarajevske katedrale za ponoćke i sahat kula za ramazana. Veselo i blistavo.
Život je prelijep .
Zar ne Malena?
Damaru svome tvoje malecku pitalicu u uznesenju tvome slutim:
-Navsegda !