Danas je Ponedeljak 22. Jul / Srpanj 2025. godine tekuće ere.
Lijepje taj izraz tekuća.
Ako smo dobro anlaisali to mu napriliku znači da nešto teče. E sada će se neuki pristaviti pitanjem :
-Kako vrijeme može teći a nije tekućina ili rashlađeni plin.
Eto , mi kažemo mogu i lubenice teći : samo napravite sok, i ima zdravlje da poteče.
A još lakše je naslagati lubenice ko cjepanice , negdje blizu nekih stepenica ili na vrh strme mahale, i onda reći neukom papku da izvuće onu lubenicu iz reda u dnu , kraj njegovih nogu. Te su zeru najslađe.
Da samo vidite kako rijeka , ma kakva rijeka , vodopad lubenica zatutnji niz mahalsku kaldrmu, tjerajući papka da bježi pred tom tekućom najezdom.
Normalno papak nije bistar da ufrštulji , da samo treba stati ili sjesti, uzet je'nu lubenicu i uživati u njenoj slasti, u ovom 203 danu ove tekuće godine.
Kao što vidite i dani i godine su kao rijeke tekućice, teku.
I preostalo je dostatnih 162 dana do kraja godine.
Dani ko dani. Nikad im kraja. Isto ko rijeke: Izviru , teku i poniru , jedna im mahana ili vrlina , ko će ga znati , svoj tok igraničili na 24 sahata. A ljudi ne pamte njihove početke.
Zato ne vide šte je zapisano u zvijezdama. Pa se uzohole. Ne znaju šta i kada im se sprema. Pa se ondak žačude kada ih poklopi, ono što ih poklopi. Ljudi su stvoreni od žurbe. I ne sačekaju kraj dana u kojemu je njihovo ime zapisano.
Većinu toga sebi pripreme misleći da su nedodirljivi. Sve do jednom,
Tada će svaki čovjek polagati račune i nema vraćanja , jer insan ipak nikako nije i ne mre biti tekući čojk.
Što bi poete rekle
-Jao li se i kuku , većini. Nemarnim.
I nadobudnim prepisivačima.
U prevodu:
-Nema prevoda , titl nam izgorio od od same pomisli na plam mnogima očekivane destinacije.
