Žarka zimska magla sjaji –
Krv na nebu – sve do ruba.
Idem tamo gde se gaji
Tajnodelotvorna ljubav.
Ti si – u snu. Kad te sretam,
Ja ne grlim tebe, pamti,
Ja sam – carica planeta,
Ne za tebe – zrak moj plamti.
Prevaren si nepoznatim:
Jer zbog svetih snova nikad
Bestelesni neće dati
Da im pronikneš do lika.
Udubi se, manje strastan,
U sopstvenog duha mrak:
I shvatićeš – lepša ja sam
Od tvog izmišljenog sna.
Temptation
Rusted brandy in a diamond glass
Everything is made from dreams
Time is made from honey slow and sweet
Only the fools know what it means
Temptation, temptation, temptation
Oh, temptation, temptation, I can't resist
Well I know that she is made of smoke
But I've lost my way
He knows that I am broke
But I must play
Temptation, oh temptation, temptation, I can't resist
Dutch pink and Italian blue
He is there waiting for you
My will has disappeared
Now confusion is so clear
Temptation, temptation, temptation
I can't resist
Temptation, temptation, temptation
Iskušenje
Seosku rakiju u dijamantne čaše
Sve je napravljeno od snova
Vrijeme teće dušom sporo i slatko
Samo budale znaju šta to znači
Iskušenje, iskušenje, iskušenje
Oh, iskušenje, iskušenje, ja ne mogu odoljeti
Pa ja znam da je ona napravljena od dima
Ali ja sam izgubila svoj put
On zna da sam slomljena
Ali moram igrati
Temptation, oh iskušenje, iskušenje, ja ne mogu odoljeti
Holandski roze i talijanski plave
On je tu čeka na tebe
Moja volja je nestala
Sada je konfuzija tako jasna
Iskušenje, iskušenje, iskušenje
Ne mogu da odolim
Iskušenje, iskušenje, iskušenje
Ostavih srce u škrapama blizu mora,
neka ga paze smeđi rakovi
na zidiću ljušturastog dvorca
sa smaragdno zelenim terasama
u odsjevu zalazećeg sunca.
Pohranih ga u krunu mrkog čempresa
koju posjećuje jedan
vrlo muzikalni slavuj, čije mi
kasno i zvonko pjevanje u slavu
večernjoj zvijezdi toliko nedostaje.
Ostavih sebe na svim mjestima
na kojima cvate i miriše bilje
što ga ti svojim korakom prepoznaješ,
a ono što nisam ja
krenulo je duž nasipa zloćudnih
rijeka po plandištima, čije
užarene predjele ne kupaju slane
plime i ne rashlađuje vjetar s mora.
Kažem, nisam ja – jer ne vidim i
ne čujem ono što je preda mnom,
nego slušam i gledam što je u meni.
A u meni je slavuj, čempres
i vrijeme. U meni si ti, dragi moj,
lijep kao starinski suncobran
izgubljen u gradu mjesečevu.
Kočijice s modrim i crvenim
patuljcima kotrljaju se, veselo
poskakujući k moru. Ali ja ne
smijem onamo, jer je ondje ostalo
moje vrlo trijezno starinsko
srce, kojemu sam na odlasku
obećala četrdest smiješnih
djetinjstava i četrdeset
i četiri zlatna oraha.
Dajte slavuju u mrkozelenoj krošnji
znak da otpjeva svečan
hvalopoj večernoj zvijezdi u
svom srcu, na kositrenom poklopcu neba.
Kotrljajte se vesele kočijice k moru!
Zbogom, dragi moj!
Doviđenja moja rasanjena dušo!
Tvoje grudi su rođene
po udubljenima mojih ruku
i kada bih se opet rodio
tvoje grudi bi bile djelo
nemoći mojih ruku
i moje ruke bi uvijek mirisale
na tvoje djevojačke grudi
a ja opijen rosom njihovom
gubio razum među tvojim skutima