Toma Zdravković – Pomen – Ostale su samo uspomene

Toma Zdravković , jugoslovenski pjevač narodne muzike.

 

Aleksinac  20. oktobra /studenog 1938. – Beograd, 30. septembra / rujna 1991.

 

Svako malo spotaknu nas sjećanja koja vode ljepotama stare nam Majke Jugoslavije.

Nije bitno , privid ili ne ; voljelo se i družilo.

Pjevalo i tugovalo.

Svi smo bili isti.

Napopravljivi romantičari.

Zaljubljeni u ljubav.

Ljubav  je značila:  Prelijepe žene , mirisni đardini , vino pija nano Sarajlije i sevdah.

 

Nismo marili za bilo šta drugo. Nismo imali vremena.

Odakle ti vrijeme frajeru.ba.

Trebalo je sve to posložiti i osvojiti.

A bome i često odbolovati.

Lijeka je bilo.

Snovi i nova ljubav .

 

Joj , mamo mamice …

 

A bilo nam je lipo.

A bilo je milina.

Joj meraka u večeri rane.

 

Ceven fesić u dragana moga , joj nano nanice…

 

Negdje pri vrhu nosilaca derta i sevdaha je bio Toma Zdravković.

Vrijedni , zaista vrijedi poslušati neke bisere iz njegove prekrasne niske.

Čovjek koji se imao kob da se stalno zaljubljuje i pjeva o svojim ljubavima.

 

Ima tu za svakog po nešto.

 

Ako vas neka pjesma gane nismo mi krivi , naša ljubav je.

 

Vali  Ljeto sretno  Otrovano srce   Sunce more miluje

 

 

Ostala je samo uspomena

 

Ispod palme na obali mora

rastaju se dvoje sa suzama

vec je zora pocela da rudi

ona place, on je nezno ljubi

 

Ref.

Ona place, on je nezno ljubi

za njih dvoje vise srece nema

od sutra ce samo jedno leto

da ostane samo uspomena

 

Tu na pesku pocela je ljubav

samo more pricu zna o njima

do juce su oni srecni bili

sad su samo suze u ocima

 

Dotako sam dno života

Dotak'o sam dno zivota i pakao i ponore
ali ti mi dusu uze prokleti zenski stvore
pa zbog tebe nemam mira
u snovima ni na javi

Refren 2x
Kako da te muko moja
kako da te tugo moja
kako da te srce moje
za trenutak zaboravi

Duboko je, daleko je ja osetih svu gorcinu
dotak'o sam dno zivota
sad verujem u sudbinu
ali tebe vise nema u snovima ni na javi

Refren 2x

Sibali su moju dusu i orkani i tornada
ali ti mi dusu uze prokleta zeno mlada
pa zbog tebe nemam mira
u snovima ni na javi

Refren 2x

 

fatma 1images

Umoran sam od života  

Umoran sam od zivota, umoran sam od kafana

umorno je srce moje, umorno

jer na njemu lezi rana, dugo vec

stare rane iz mladosti, sto su ostale

 

Refren

Zatvorite sve kafane nek se moja dusa smiri

da zalecim srcu rane, sto me bole

da ne slusam violinu niti onu pesmu njenu

sto je nekad meni pevala

 

Hej kafano, muko

hej zivote, moja tugo

Hej kafano, muko

hej zivote, moja tugo

 

Necu svama da se druzim hej pijane moje noci

idite od mene sada cigani

neka ona drugom peva, kao pre

neka drugi o njoj sneva kao nekad ja

 

Refren

 

Crno vino crne oči

 

Daj mi da pijem

nocas tugo

nepitaj gdje sam

i skim bio

 

nali mi samo

crnog vina

odavno nisam

pijan bio

 

Ref. 2x

Crno vino

Crne oci

sve je crno

oko mene

tek ponekad

njene oci

u plamenu

zatrepere

 

Oprosti tugo

same teku

te suze sto sam

dugo krio

 

nepitaj sta se

sa mnom zbilo

nepitaj skim sam

nocas bio

 

Ref. 2x

Crno vino

Crne oci

sve je crno

oko mene

tek ponekad

njene oci

u plamenu

zatrepere

 

 

 






												

Hajam – Rubaije 74. i 75.

74

Mesece slasti koja ne vene,

kad umrem, jednom seti se mene.

Koliko puta sjaćeš na nebu,

nad istom baštom – bez moje sene?

75

Kad među goste prođeš,

k’o međ’ zvezdama,

travnom putanjom što je tvoja noga zna,

na mestu gde nekad ja samovah pijan,

okreni čašu – i iskapi je do dna!

 

Biseri bjelavskih mahala 535* – 540 *

535* Zakukaće pogan , ali kome? Kukali  ili ne kukali ništa se ne može promjeniti. Ni ono što je bilo , ni ono što će biti; koliko god opljačkanog blaga za otkup nudili.

536*Vlast je slast, a pržun je nagrada.

537* Ne budite ribolovci . Štukajte se , ništa vam se ne m're desiti, svakako, ‘vako il’ ‘nako ćete riknuti.

538 * Ljudi su sebični i nestrpljivi. Hoće sve.Odmah i zauvijek .Nisu svikli odricati se i poklanjati.

539* Ljubav je radovanje i kad je tužna i kad je bolna. Rastanak muhura :neko je volio i voljen bio.

Šta će ti više ! Voljen biti i snove sniti, milovati  i ljubiti , igrati se i juriti , znači sretan, presretan je

biti.

540* San je dio života , naše nade  , naše  želje. Snovi uvijek postanu taoci života.

 

Biseri bjelavskih mahala 529 * – 534 *

529* Ništa se ne mere sakriti, ni zrnce gorušice. Lagali vi ne lagali, sve se zna, zapisano je  .

530* Nije muzika i sevdah  u ćemanetu , u insanu je , u damaru. I kad te oni jame nema tu pomoći.

531* Ko se štuka taj zlo ne misli.

532*Možete mislit’ ! Onaj  ‘omerov  čova, Edip , imo Edipov kompleks. Koja slučajnost?

533*Život sa smrću nema nikakve veze , već vrijeme.Ako proživiš čitav život najebo si. Ili te herc bubne ili alzejhamer hekne. A ako si srećan nešto te satare, pa opet najebeš. Po nekoj poetskoj pravdi vremenom ili rikneš ili krepaš , a poneko i crkne.

534* Ovdje na zemlji  anđelima tjelesnim,prostor i vrijeme su ograničavajući. Ispred njih se ispreče                ljudi zla. Ili imaju vremen,a a prostora nema ,ili ima prostora a vrijeme je davno isteklo

 

Zaboravljene ljepote Božije ljubavi i darivanja zaleđena kistom ( I dio )

 

Zaboravljene ljepote Božije ljubavi i darivanja ,

zaleđena kistom u Galeriji Bosna zemlja Božije milosti.

 

Uvod

Pitali nas kako nastaju mjesečeva i druge slikovne bajke.

Nismo sigurni da bi nas razumjeli,

jer  ponekad ni sami  ne shvatamo kako nam boje pomute um

i misleno se prospu po platnu , sledivši se za vječnost.

Ako kažemo sve počinje s ljubavlju ,

u redu je;  istina je.

 

Ali ipak , to nije sve!

 

Mnogo je ljubavi i poetike utkano u svaku sliku.

Prvenstveno Božije ljubavi i milosti,

koje se posredstvom umjentikovih ruku

i zabezeknutog uma pokušavaju prenijeti na platno.

 

Fasciniranost  Božijim blagodatima ,stvaranjima i stvorenjima ,

djeluje na boje i one postaju  odane i razigrane,

nježne , plemenite , pune radosti i ushićenja.

No , to se  ne može  u jednom zapisu opisati,

ako se ikako može razumljivo objasniti,

jer mi ljudi smo uglavnom neuki i nemamo vremena za takve sitnice.

A i  svaki zaleđeni kadar  ima svoju  priču , osjete  i svoje boje.

 

Često se zamislimo:

Odrekli smo  se Boga Jedinog  radi žurbe i “egzistencije “!?

Trpamo i trpamo, preko tijela braće gazimo, samo da je nama dobro.

Zaboravljamo da se dobro  samo od Boga dariva, i dobrim vraća.

Dobra koja pribavljamo , a uz koja nije pomenuto Božije ime i Božija milost nije dobro.

 

Mislite da smo skrenuli od naših slika?

Nismo, nikako nismo. One su dio uvijek ustreptalih damara.

 

Svi mi imamo/nosimo Božije darove u sebi.

Istovjetne i neslućene, od samog rođenja.

 

Još u majčinim  utrobama, dok smo  jedno krhko

i prelijepo ništa , tek začetak jednog posebnog mikrokosmosa ,

Bog milostivi nam  udahnjuje dušu ,

darujujući ljubav ,milost i znanje.

 

Rođenjem počinjemo gubiti ono što nam je dato.

 

Roditelji, okolina, škola,društvo nas

( upravo tim redom )

počinju sputavati ,braniti nam i ograničavati.

 

Dok smo djeca ne razumijemo odrasle – “učitelje”.

Želimo se samo igrati i “dječijoj” mašti ,

toj božanskoj iskrici pustiti na volju.

 

Budi miran,budi dobra,ne prljaj se,

ako ne budeš dobar ili poslušna ukrašće te neko,

oni drugi zli ljudi…

 

Prosto sluđujemo djecu koja nevino i sa radošću

hoće samo da uživaju u Božijim blagodatima…

 

Oni koji uspiju sakriti ili sačuvati svoju djetinju dušu

ili dio nje , kad “odrastu” nastave se igrati

i stvarati svoje nove , predivne svijetove .

 

U narednom periodu ćemo vas , vizuelno i riječima,

upoznati sa nekim  čarolijama i biserima Galerije

Bosna zemlja Božije milosti.

 

Slika 1.

 

Mjesečeva bajka

 

( Slika u porodičnom vlasništvu )

 

Slika Mjesečeva bajka je vrlo neobična ,

jedinstvena u poznatom svijetu slikarstva.

Po svim značajkama odudara od bilo čega do sada naslikanog .

Bijeg od bilo kog poznatog  pravca ,teksture  ili tehnike?

Jednostvana kombinacija , dvije boje, bijela i plava  u tisuću valera .

 

Nebo, Mjesec , Planina , golet (možda srebrena zimzelen)

i Modra rijeka u uskovitlanom  zagrljaju snježne noći.

Sve se prelijeva i iskri , obasjano  mjesečevim srebrom,

naizgled statično, a tako puno života.

 

Predah između dvije sniježne oluje išaran je munjama?

Snaga olujnog  neba koje prijeti ,

uzavrelost nabujale rijeke koja nosi  sve pred sobom ,

nasuprot mirnog ,tihog, dvozračnog mjeseca ,

koji , uz pomoć snježnih kristala prosijava,

svjetleći planinu nadrealnom čipkastom bjelinom  ,

koja blješti i obasjava noć vizurom iskona.

 

Umjetnikov krhki univerzum nema jasno bojenih granica.

Sve je u naznakama , a tako nježno i jasno tkano i pleteno.

Upitno je  gdje se završava planina , a gdje počinje noć?

Da li na obodima čipkastih zmijica ili visoko gore do samog Mjeseca.

A možda , u tom beskrju  snijeg ponovo počinje bojažljivo da leprša ,

strahujući  da ne baci sjenu na Srebrenu svjetlost ,

koja se vlastelinski ustoličila na blago osjenčenim zidinama

i hridima u vrhovima planine.

Jedino se neukrotiva ljepota , uvijek nestvarne Modre rijeke ,

kao neki perpetum mobile ,

iznova , kao nekim prividom vraća , da  upije milost Mjesečeve bajke.

 

Posmatrač je u prilicu da sam povuče neke granice

i subjektivnom percepcijom odredi da li se to bjelasaju nebeska bespuća,

goleti planine ili srebrena zimzelen.

Ili , možda , zabezeknuti  slikar , opijen mirisom eteričnog ozona,

bojuom neštedemice posipa krajolik, i ledi tisuće iskričavih zmijica.

 

A opet ima tih vječito zaljubljenih sanjalica  ,

rukom u ruci,  ljubavlju na usnama, srcem krvavim i živim na dlanu

koji prepoznaju uzvišenu nježnost i blagost ,

kojom se  Božija ljubav, milost i dobrota ,

prelijevaju obzorjem djetinjih snova.

 

Ipak uputićemo vas u jednu tajnu:

-Svaka ljepota je u oku posmatrača.

 

A mudraci nas od iskona uće :

– Oči su ogledalo duše.

 

Bog je Milostiv ,

Hvala ti .

 

 

Biseri bjelavskih mahala – 523* – 528*

523* Moroni nikad nisu slikari, osim kada umisle da su slikari, ali i dalje ostaju moroni.

524* Čak ni sveci nisu imuni na smrt, još manje na takar!

525* Religija je opijum za pljačkanje naroda i takar nasuvo do smrti.

526* Svako svoju sitnu knjigu piše.A opet: Piso ti il’ ne piso  Knjiga  te čeka.

527*Žena se čitav život dijeli , i humanitarnim i socijalnim i svim mogućim drugim karitativnim načinima,i sve joj se uračuna u dobrotvorni, merhametli rad. (?)

528*Mentalna natakenost sa naplaćuje  nepovratnim pržunskim implikaijama za vijek vjekova.

Biseri bjelavskih mahala 517* – 522 *

517*  Usporite malo i osvrnite se , dani prolaze   brzinom svjetlosti , a tada nekome se jeza , jal’ Leza , jal’ Hutama sprema.

518* Ko drugom jamu kopa sam u govna pada.

519* Poete pojma nemaju o nauci. Zgranuti  o saznanju da se sad i crv na amebu može prikalemiti . Takvi su vam ljudi. Uglavnom nerazumni . U prosjeku.

520* Nikad ne vjeruj zavjesama. Prozorii imaju dvostruke oči

521* Jednom bagra i kriminalac,uvijek potencijalni robijaš.

522* Daleko nam kuća od smradova.

Biseri bjelavskih mahala 511* – 516*

511*Istina je ljudska obaveza,kaže Moral. Jes’, kako ne.K'o da morasč ne zna slagati.

512*Ko kome krade sunce ,zemlju  ili vreće sa zaltom , strefiće ga nepamet kad tad.

513*  Nikad ne berite zelene voćke , mogli bi se ubarabatit.

514* Sasvim je izvjesno je da  se mnoge stvari događaju i dešavaju, pa čak i ponavljaju svakog

sasvim izvjesnog dana.

515* Znate onu duno u fenjer. Veoma poetska i proročka misao . Ako jednom zaduvaš u fenjer , zaduvo si za sva vremena.  Rikno si načisto.

516* Mara i bumbar su stara raja.I buba i Mara se pođeđe nabodu na dobar trn.

Trošenje – veoma sumnjiva riječ / Igrokaz na dan 27.Januar / Siječanja


Pjesma dana

**

Danas je Ponedeljak  27.siječanj 2010.Trajaće do 24 00 ili 00 00 po srednje evropskom vremenu.

Persistiraće kao 27 sedmi dan ove godine u trošenju.

Ovo trošenje je veoma sumnjiva riječ.neko nam je podvaljuje. Smutnju pravi. Na silu hoće da “lajemo”.

To neko , ko biva nas izaziva. E , vala neće moći ove noći, a bome ni na dalje , ni  ubuduće dok smo pri zdravoj pameti.

A opet uvijek su nam govortili , nikad od vas čo'jkova neće biti , odakle mahalašima pameti i nepameti. I u pravu su bili. U glavi nemamo ništa što nema veze sa trošenjem i onom koju ne možemo potrošiti.

Može se sve potrošiti za zemnoga života.

I život.

Samo se jedna stvar ne m're  potrošiti.

Ne mo'š joj pera odbiti.

Nemate pravo pogađati ni sekunde.Ako se zamislite i mili sekundu niste naša fela.

Ali  ona nema pera ima …

Ima svašta nešto.

Ljepotu ,  šmek, miris, ljepotu, nježnost , svilenkastost … ma čaroliju kad vam kažemo , i napose zadivljujuću sposobnost prilagodbe svuim datim i nedatim situacijama.

Vi'š nema pera , a pera joj ne m'reš opepeljiti.

Takva vam je ona , perasta. Lepršava i vazdušasta. Čovjek bi je jemah na srce , na grudi , na usne , na udove prislanjo i …

Sjećate se one igre poklape. Ne sjećate. Onda nam je vaske mlogo ža’. Kako ćeš ovoj pera pokušati odbiti ako nisi čuo, a to znači da ne znaš da igraš poklape.

Poklapa jeoma starinska, najstarinskija igra. Samo poklopiš i eto igra počinje. Kad jednom počne insan bi volio da nikad ne završi. To je u redu. Ali neki se spotaknu, ovi što ne znaju igrati i brzo ispadnbu iz igre. Jazuk. Bolje da nisu počinjali .

Šro bi poete rekle:

Poklapa je carica svih igara.

U prevodu:

Blentovijo, marhumu, ili kako se ti ono već  vabiš , ne mo'š ti njoj pera odbiti.

Tako skontana. Levatima i papcima.

Biseri bjelavskih mahala 505* – 510*

505* Ko drugom jamu kopa sam je sebi grobar.

506*Ko slavi zlo ne misli!? Normalno ,osim pogana , licemjera i silnika.

507*Ko sreću fato , fata  je i dalje , i fataće je uvijek.

508*Ne pravi pitu ko pljačka narod , nego ko se naučio.

509*Rad je stvorio fataljiste , a nerad pogan.

510* Sve   je zateftereno , i rad i nerad.