Život je prelijep
kao preslika srca
iz albuma starinskih cirkusa
sneno nježan i tajanstven
Ali ima tih ljudi
artistice mila
lepršava kao grlica
zlih ljudi svijetom bol nose
samo ću reći
pazi se vanzemaljko
svijet nije dovoljno dobar
za tebe koja nevinost krhke ruže nosiš
ne pitaj me za srce
prekrasna djevojko
snijeg je zapadao
veliki
A mi
naše čežnje
dosanjaše
zadivljujuću svjetlost
noć nad ravnicom
postade
proljetni vodopad
što nasluti
govor cvijeća
a ti
ko vode plave i duboke
uranjaš se i sanjaš
a ja
stari jedrenjak
ću te čekati
plamičke sna
grijati
u srcu koje tvojim suncem sjaji
Dišeš li
pitam
ne – sanjam
odgovor mnijem
uvijek
u sutonu purpurom rođenom
na mjesečina
ispod zvijezda
u maslinama
i po kiši
i na javi
sni me bole
živim tako
zatvorenih očiju
volim te
djeva mi šapnu
tren poslije
usni
tuga je to neko reče
nije zasigurno znam
dosanjala je sve snove
i spokojno otišla
Kad sam tužan
ne mogu da spim
bdijem sa
Tisinom i snima
Ah , da
zaboravih
i volim i sanjam
da ispod mostovlja
suze okamenjene brišem
a čekam
bez ljutnje
da mi se kaže
uroni
mili moj
u ocean mojih strasti
na izvoru
ljubavi
tamo pameti ni
samo me neko traba ubrati
naumu mi padnula
na čemer da zboravljam
da sročim
voljem te
Princezo
mori mome ubava
šenkrat lepo moje
dušo moje duše
ali čemu
nezapisan sam
nerazumom boljeti
lepršave korake samotne
što mene časnog
dočekati neće
u migrenama nesanica
zapretene mladosti bolne
odgovor tvoj
a pomislia sam
a đe si ti
zakaj se ne vrnuvaš
ljubeznice tanana
Šta ću
koljena ne klecaju
samo što nisu
mogu izdurat
dosta tanga
prepješačit do mora
do violetnih
onih svijetlijih
ljubičica
samo da bi…
srce pjevalo
jer muzka je dobra
a mozak
ko i muzika
ever grin
duši njenoj se klanja
i šta ću
nenadano
koljena mi klecaju
Zabranjeno mi reći
ali moram
iskrenosti radi
ne tugoj ljubavi
imaš me mila imaš
ruka topla je tu
znaš onu
ruka u ruci
osmijeh na licu
sjeti se sreće mila
otvori krila
lerpršaj poleti
Ja ćekaću svaku noć
a ćeš mi nasmijana doć
sniti da mi se vraćaš mila
čekati životom ma gdje bila
ne dam bolu da mi srcem bludi
ne dam bolu da te tugama sludi
želim tvoju ljepotu da duši nosim
dobrotom tvojom rane svoje rosim
nemoj se plašiti draga
što izdaje me snaga
dugo će vremena znam proći
prije mi mila uzmogneš doći
Kad se meni jednom vratiš
kad boli prestaneš da patiš
mislićeš da dolaze naši dani
a ostaće ti moje Tišine sanji
onda kad cjelov spustiš mi na lice
kad osmjeh tvoj aj tuge dane briše
bićeš uvijek voljeno čedo divne boje
dobro došlo na samrtne dane moje
Jedna veoma fina Dama
nikad
ne odlazi bez poljubca
od mene
nakon noći duge
nije ko nesreća njena
njega nema
otišao kupit hljeba
bez poljubca
ne vraća se već godinu dana
ona naivna i bez rana
sretna
čeka i nada se
donijeće svježi hljeb
ostalo i nije bitno
neka ga
živ i zdrav majci bio
ona će već nekako preživjeti
sa mnom
kotrljajući se u đardinu uz rijeku
muzika podsjeća na tebe
dah duše slike tvoje nosi
boje mi na tvom liku plešu
riječi u srcu zastale
a krvari na dlanu tvome
odjekuju imenom tvojim
na usnama uvelim
što glasa ne puštaju
jer nema anđela moga
obriši tugu mila
kap suze mi pošalji
i pleši samo pleši Jedina
sretna sretna mi bila