Traju strašne bure
vjetrovi bjesomučno kidišu
hukom uplašeno dozivaju
strast je nehajno odmahnula rukom
sačekala da joj ljubav priđe
one milosnioce neuništive
brane zaštitnicu
krhku mjesečevu noć
tmina vreba
beštije imaju krvavi pir
ljudi je sve manje
Ne znam ti ja reći prelijepa si, a jesi prelijepa
Ne znam ti ja reći čarobna si , a jesi čarobna
Ne znam ti ja reći istina si, a jesi istina
Neznam ti ja reći duboka kao ocean
moji sni su ocean
Ne znam ti ja reći fascinantna
jer fasciniran sam
Mnogo ti ja toga ne znam reći
u jednoj riječi
ljubavi jedina
Kad sklopim ove riječi
u jedan san
to je već roman
ali kako da ga pišem
kad neuk poklonih dio pjesme
i sada slijep
ko blesavi
Ja konj
moram
Tišinom da snim
i molim da mi se umjesto riječi ljubav vrne
Nije meni žao tango ostaviti
već je meni žao Sarajevo ne ljubiti
Nije meni žao snove ostaviti
već je meni žao Modrom rijekom ne ploviti
Nije meni žao dunjaluk ostaviti
već je meni žao ko će Bosnom sniti
Nije meni žao mrijeti
već je meni žao tebe jube ostaviti
Ona sanja
U đardinu ljubavi sniježi
Snježna noć
Nebo
Ples svjetlosti
I večeras nad maslinjakom
sniježi
oblaci zavejani bjelinom snova
osjećam noćas ćeš mi doći
zaboljeti srce ljubavlju
Kao i uvijek i večeras podno kavala
sniježi
u đardinu okamenjeni šadrvan
osluškuje cvrkut ja došla
a prihvata i one dvije još nježnije iječi
Osjećaš li i večeras nad kućicom naših snova
sniježi
uspomene prekriva nevinošću
i nemoj da bi mi plakala
zaledićeš mi dušu od kristala
Iako i večeras u srcima našim
sniježi
raspleti kose kao latice bijele ruže
malo sunca na blijedo lice nabakami
nećemo zamjeriti ni nebo ni ja
I ne zaboravi ponijeti plemeniti osmjeh
dobrote
satkan od velova ljubavi
tko zna možda se odledim
pretpostavljaš i večeras oko nas sniježi
I pleši Jubavi ne plači molim te
samo pleši…samo pleši…jedina
i nas sanjaj
a veju pahulje nježne u našem zagrljaju
jer sjeti se u srcima našim tada vrlo svijetlo je
iako i večertas ne prestaje da sniježi
sjećaš se šake dukata
bacio sam ih na trg robova
da skinem okove
ljubavi moje
uvijek brojim vrijeme
nikada nije bilo druge
jer iskreno je čistije
od godina šutnje
od dana kad smo se upoznali
jasmin pada sa balkona
saksija se nikad ne razbije
ne razmišljaj uzmi
a nikada nije bilo sumnje ti …
stari jedrenjak bonacom plovi
nisi razmaženo derište
ako u ocean zaronimo
jer ti si jedina
a odlazim sretan
Princeze bolne
prinčeva nema
bradate kreature niču
Princeze nježne riječi sniju
spodobe ih čokoladicom mame
to im genom romantika
Princeze krinke nose
prinčeva nema
ubiše ih ružne spodobe
Niko nam ne može reći
nikako nam ne govore
tko je ugasio bajku
Jube
ako si ti nada
a Nebeskom milošću jesi jesi…
Llijepo je buditi se sa osjećajem da imaš nekoga
kome ćeš sinoćnje snove pokloniti
Moji su dani prelijepi
sve više sanjaju ltirkizni boju
kojom sniš
A onda
Sanjah da se sjećaš
da mi praštaš…
recimo
bijege moje
Sjeti se mila
upoznah te u plavetnom danu punom svjetlosti
jer ti bješe svjetlost
Oprosti ali moram te zamoliti da se uvijek sjećaš
onog proljetnog dana
kada su ljubičice mirisima tvojim ludjele moju dušu
a ti me pozivala sebi
Oprosti mi što te sanjam a da te nisma pitao da li smijem
I oprosti mi ljubavi što te tako dugo sanjam
ako sam se na tom putu malo umorio
Sjeti se mila labudice kako sam ginuo tražeći tebe
Puno je to nestajanja Jube moja
Čitav jedan vijek ljubavi traganja i snova
Oprosti mi što ne mogu da te svakog trena gledam
i držim za ruku
Oprosti mi što ću ostati željan milovanja
cjelova tvojih
I još mi oprosti što još lutam a Tišina sni
A krhka ruža tuguje
Hvala ti što si mi dala da u tvojim snima odmaram dušu
i ljubav svoju
Neću ti reći zbogom Najmilije
Sve do oprosta tvoga
traganje za tvojom sjenkom se nastavljaju
u eonima koji nam se kradu
Sve što je dobroti potrebno
jeste mala podrška anđela
u tišini snova
Buka je nebu mrska
osim jecaja snenih
žene u naručju izgubljenosti
od sutona
boje starog zlata
trajanje počinje
do zore
okupane dugom
kada ustreptala tijela usniju
U snovima ti dolaziš
dodji već jednom
krhko proljece
donesi smjeh ljubavnice zemljine
dva cvijeta u čaši od kristala…
neka zakuca sreće sama
nestrpljiva da se predstavi
Dođi mi
u naletima nemira
usred lica
cveća koje hita da se razvije
kao sjajna pobuna
baci se u noć
u tamu vode iznad zemlje
oglasi slobodu zarobljnih klica
kao smijeh munje
urlik oluje
odjekni u bučnom gradu
oslobodi riječ ugušenu
napor koji je pao u letargiju
osnaži nasu borbu malaksalu
budi pobjednica smrti moje
zagonetke
i još zagonetki
gdje se dala iskrenost
gdje se dale riječi
ljubavne
kad znalo se
kom su upućene
imaju dva grijeha
kalendar
čast
oba mi smetnja
za tango
jer dame biraju
zar ne