Bleki – Pauk među tvojim trešnjama

 

Znaš li malena

mnogo toga ti o meni ne znaš

okolo tama vreba

lebdeće cvijetove nalik tebi

rijetki meni jedinom

što se tvojim igram

ko pauk među trešnjama

u Tišini i snima

 

Znaš li malena

mnogo toga ne kažem

da te ne uplašim

ne znam da li bolji od tame bivam

mreže pletem oko oceana

da sapletem plamen u srcu tvome

i upletem ljubav tvoju

žrtvu istkanoj duši mojoj














												

Jutro sa Blekijem – Dječija pitalica

 

Pitalo me dijete moje
a šta je ljubav
momenat ne snalaženja
neuko rekoh
ljubav to ti je
ah ljubav

Dijete ko dijete
samo pita i umuje
sebi odgovara

jel’ ljubav
kad voliš nečije oči
njihov sjaj i blagost
što izvire krhkost
puna čežnje
topline sanja

jel’ ljubav
usne nečije
sočne rascvjetane
i još ktomu
meke nježne
raspjevane

Jel’ ljubav
milovati nečije kose
lice bjelo
bjeklokost tijelo
grudi uzdrhtale
nabujale mirisave

Jel’ ljubav
ljubiti budući carski rez
nevidljivi ožiljak
na zaobljenom stomaku
više svile
što đardin krije

Jel’ ljubav
uranjati u tijelo
krasti rosu
djevičanskih ljubičica
njenog tijela
mile djevojčice

Jel’ ljubav
dražiti probijati
ubijati
kao da mrziš
njenu slast
i čast

Jel’ ljubav
kada si sretan
kad te nešto
u grudima steže
vazduha nemaš
na nebo pomišljaš

jer te čupa
jer te boli
jer te peče
pa ti muka biva
pa ti srce trepti
pa ti duša pjeva

Jel’ ljubav
kad snove sniješ
kad vrijeme stoji
kad srce rastanak sluti
kad neko plače
kad nerazum vlada

Jel’ ljubav
kad strast lebdi
kad sve boli
kada se neko voli
kad sve nestaje
a ljubav opstaje.

Osvrnem se nigdje djeteta
to srce moje šapatom lupeta.










												

Bleki – Bićeš ti dobro

 

Bićeš ti dobro

krhka ružo

otplesali smo

poslijednji tango

bez straha bijela djevojčice

 

damo srca moga

obećao sam odim

ako ćeš biti dobro

sjećaj se niko ne zna

milina je bilo

jubim te zauvik

more mome ubavo

lepršaj mila

a ja i Nada

Tišina i sni

oceanu smiraja odimo














												

Jutro sa Blekijem – Naznanko Mila

 

Neznanko Mila

zabrinut sam

za miris proljeća

tvoja ruka miruje

usne su ti suhe

kosa ne leprša

to je malo više ćutanja

a’ se može podnijeti

 

snijeg se nije održao

božuri su čarobni

ti si prelijepa

šta će ti više

rekao bi neuki neko

 

riječi tvoje nedostaju

jer i ruže i trnje miluju

kao tužne suze na licu

uvijek godi ono

čemu smo svikli

i tužna duša

i skršeno srce

sve

osim ćutanja

i snijega na beharu














												

Neznanka i Putevi , a između njih…karoca gre









Odavno

nad mojim obzorjem

nije bilo ovako tmurno

tužno

a teško





Vas cijeli dan

gledam most

rijeku

izmaglicom što teku





Nerazborom dumam

zbog radi čega

ta đefa





Obavijena elegijom

potpunim strancem naše svakodnevnice

Galerijom i mnome

damarala je samo jedna riječ

– Ljepota





Sada znam zašto





Dvi Lipote se mimoišle u par dekika

jedna jedina

snovima okovane rijeke

i mora plavetnoga

i Tišinom sna





Ne mogu reći tuga

nikad se ne zna da li je to dobro

ili loše!?

A opet , usuđujem se reći

– Šteta!





Hoću da vjerujem

usud mi kaže

nisi nimalo subjektivan

ako mniješ,

da bi jedina Neupoznata ljepota

i

blagoslovljena Galerija Bosna zemlja Božije milosti

mogle podijeliti mnogo toga

plemenitog

milostivog

lipog

a bome i tancavog





A karoca prelijepog života gre…

sve dalje gre…

A opet – ehhej

valja nama preko rijeke…

karocom il bez nje,

A ća se tu mere…

Božjom pomoću

neka gre!





Hvala i sretno Neznanko

a ti ime ne smijem izgovoriti

grij je

kojim god putovima odila

i čuvaj se budnih

Bleki – Za tvoj rođendan

 

Jesenji vjetrovi


Plava tuga ledom okovana

 

Ne plaši se
anđelu mili
jesenjih vjetrova
nisu me naučili slikati
kristalnu kuglu sjećanja
koja odlascima boli

za tvoj rođendan
naslikaću nešto krhkije
tobom bojeći plavu tugu
ledom i srebrom ću okivati
ljubav
da te mnome sjeća
obećava
odlazeći čovjek od riječi






												

Jutro sa Blekijem – Uvijek izroni to djetinje lice

 

Plavetno svitanje

 
 

Ledeno jutro

U đardinu ljubavi sniježi

Naše nebo

 

Poslijednja molitva

 

Ledenim  dobro d'bro jutro

izgubljenom u sjećanja

uvijek izroni  to djetinje lice

te oči dubine tirkiznog  sna

osmjeh nježnih pahulja

što  ledu se otima

 

pitam se

ne

više se čudim

odakle toj nestvarnoj ženi

toliko ljepota

 

spoznah Nebo sve daruje,

a opet …

 

ne preostaje ništa

zaista ništa ništa više

osim…

 

zahvalnost  na milosti podarenoj

a me  taj mili anđeo dotakao

 

klize otkucaji srca

vremenima bezgrešnim

u molitvi  skrušenoj

podari joj sreće

koliko  ljepota

sedefaste  nježnosti

u svojoj  čednosti ima

 

Reći prelijepa je

glasa se kao  nemoćni pokušaj

da srcem progovori ushićenje

koje lebdi u svakoj pori vijekova

a lagano kolaju stazama

što vode  beskraju

 

Ja koji snivah krajolike nježnih  riječi

toj ženi čudesnoj

još uvijek  šapatom

daljine bojim

pružo mi ruku

jube moja

 

uvik i zauvik

nijemim  bez daha

nasuprot  duboke tišine i sna

i samo blejim

ko položeni kurban

u čudesno  Božije  janje