Imam par i dvije tri slike
pride
Nebom oslikanim
imam pregršt riječi
ženom zapisanih
nježno srce
djetinje
i ljubav neizmjernu
to je sve
siromah sam
ali samo svoje snove sanjam
u noćima snenim
kojima meni hodiš ti
Eh
da mi je…
ipak
to je sve
što mogu da ti poklonim
Te i tih godine bogate smrću
i mnogih nestajanja
sjena mala sasvim nježna
na izvoru očaja
na obali modre rijeke krvave
kleči u nijemoj molitvi.
Gledajući krvavu rijeku
boli što lagano plovi
ka ušću beskraja
gdje nestašno sunce
po iskonskom običaju žuti
nestašno se smješka
snove vidi
jedna majka moli nebo
vrati mi bar jednog sina.
Krvava rijeka bijesno huči
prolazi ne daje odgovora
sjene sin nije u ovoj rijeci
među deset hiljada preklanih
možda je u nekoj drugoj.
Te i tih godine bogate smrću
i mnogih nestajanja
sjena mala sasvim nježna
na izvoru očaja
na obali modre rijeke krvave
kleči u nijemoj molitvi.
Krvava rijeka bijesno huči
prolazi ne daje odgovora
sjene sin nije u ovoj rijeci
među deset hiljada preklanih
možda je u nekoj drugoj
a možda…
ne naće nikako ne može
modra rijeka više jade liti
radi vragolastog mjeseca
što iskonski plavi
mora diže
snova ispunjava
ostaviće nadu majci bolnoj
možda nebo vrati njoj sina.
Poslije te i poslije tih godina
bogatih smrću i mnogih nestajanja
sjena mala sasvim nježna
na izvoru očaja
ba obali modre rijeke krvave
sleđena je u vječnoj molitvi.
jedna majka moli nebo
vrati mi bar jednog sina.
krvava rijeka tiho klizi
valova smrti se stidi
prolazi odgovore nije dala sve
pazi sjenu malu da ne probudi
okamenjenu gromadu boli da ne rasani
u snovima što je sinove našla
pa zajedno ka nebu hode.
Nekoć
prije prije našeg vremena
dok je obitavao na zemlji
Mali princ reče svojoj ruži jedinoj
obojenoj djetinjom čednošću
Mila moja
ne mogu te ubrati,
boljelo bi me
a ti poklanjam
dušu svoju
kroz ljubav
u riječima
Hvala Ti
molim Te
Ti oprosti mi
Ponoć je
već odavno prošla
miris jasmina bega
kao začaranoj šumi
vali suza
jedan čovjek je sam
sa olovkom u ruci stoji
pisaća mašina se kvari
nešto bilježi
rječ mu bježi
vodopadom suza
čini se o ljubavi pjeva
uljana svjetiljka
slomljenog stakla
njemu je drug
zato ne primjećuje
ni svjetlosti
ni slova više nema
sve je otišlo sa ženom bezgrešnom
Hej sneni leptiru moj
kuda vode skuti tvoji
koji proplanci mirise kradu
tvojih čudesnih krila let
u danu snježnog daha
dolascima vremenu i tišini
meni okovanog ljubavlju
i jutra kome spasa nema
u nedočekanom sutra
i ehu glasića ja došla
koji plazi izgubljenim putima
razmeđom neiskovanih dodira
što gube se svijetu uspomena
živog pijeska prohujalih decenija
sačuvanom od zaborava
Ljubav se dogodi tek tako
Sama od sebe savim lako
Mili moj samo ti tuguj i tuguj
Obrći se hodaj vrišti ne miruj.
Na plač za tobom nikog ne tjeraj
Bio dovoljan poljubac jedan znaj
Da ću te voleti zauvek to znam
Na osmijeh tvoj-srce obećavam.
Znaš li kako bol svoj zadržavam
Zatvorim oči i tebe pogledavam
Ali ne mogu da se utješim ja
Prejaka čežnja pod nebom sja.
Princ Mali u tebi da odraste ne dozvoli
Ako treba slamčicom mlatni ga po glavi
Da djete ne odraste i samo mene da voli
Podmiti – moli sve učini nama u slavi.
lijepa je ta riječ
to adio
ipak nikad ne reci
riječ koja zbori zbogom ili do viđenja
zbogom je opraštanje
do viđenja je neiskrenost
samo reci
lepršaj dušo moja
a se ne vrne manje boli
odlepršala je
****
Pjesma za laku noć
Detalji su nebitni
nisu za javnost
Afroditin brežuljak ili neki drugi
neće me zavarati
Lukavica sa dva lica
ako je njen ponos
prihvatam ga i tajim
zaboraviću sve
poglede i ponoranja u požar
osvježenje na grudima mramornih ploča
dok se nova vatra budi
ja blesavi mahalaš jedan
čaše medovine ispijam čitavog života
ne mareći da sagorim
Nismo se odavno čuli prijatelju moj
Nemam ti ništa za reći da to ne znaš
Na zapadu ništa novo još uvijek ubijaju
Na istoku još manje tamo krvare
Na sjeveru nikog briga imaju dolare
Na jugu ljudi i dalje umiru od gladi
Svijet i se dalje oglušuje na krike očaja.
Svijet i dalje nevinost blati.
Svijet i dalje ne zna tajne i moć tanga.
Svijet i dalje ne zna ljubavnu čežnju a je nosi Tišina i sni.
Znam , prijatelju moj poručuješ mi
Nije bitno sanjaru moj
Svijet je pun grlica kojima pomoć treba
Svijet je pun ljubavi koje ubijaju
Svijet je čarobni vrtuljak ljubavi
u kome sanjari prvi ispadaju
ali uzmeš stih, sliku ili gitaru
naše oružje kojim ljubav kujemo
i pjevaš gitaro moja …
a pjesma u nama nova se budi , a srce boli
a srce boli
Prijatelj i sanjar zajedno:
Zajedno smo , pjevali i snili o ljubavi
Zajedno smo Pjevali Sarajevo
Grade čednosti ljubavi moje
Zajedno smo šaputali riječi milosne
pjesme pjevali
lepršavim Grlicama milim
i nije nas bilo sram
a ne mogu oni ubiti
koliko mi možemo voljeti i sanjati.
Zajedno smo voljeli i ljubav snili
do neba do zvijezda
i još dalje
do Boga Jedinog Milostivog
Djetinja ljubav
Djetinja duša
Imam unuka.
Zove se Vanja.
Kažu lijepo ,
nebom obojeno ime.
Nestašan je.
Slika sa djedom.
Najdraže mu je platno djedina glava.
Zna da djeda voli Indijance.
Sa zanosom i ljubavlju djedu pretvori u Sijuksa.
Tepam mu jer je sušto tepanje.
Mazim ga jer je velika maza.
Milujem ga jer je nježno janje.
I još nešto,
ime mu je ljubav,
pa nemam mnogo izbora
Volim ga.
Ne pitam se koliko.
U ljubavi nema koliko?
Samo se voli.
Njemu ću reći,
Zato što je dijete,
Jedino će tako razumjeti.
Možda i još neka prelijepa djetinja duša.
Raširim ruke ka nebu
Pomolim se i zaustim
Volim te do kraja Univerzuma
Maleni moj
možda nešto malo dalje,
recimo , koji univerzum pride.
Ništa daleko.
Da se dijete ne izgubi.
I nazad do njegovog čednog srca.
Ništa mnogo.
Da dijete ne zaboravi
koliko je voljen
Sretan rođendan Mili moj
