Dva bezrazložna umora
naslonjeni jedno na drugo
misle
dokle će padati ovi snijegovi
zašto se ne pojave magle
zarobe razdor
što neprestano buči
umorom
Dva bezrazložna umora
naslonjeni jedno na drugo
misle
dokle će padati ovi snijegovi
zašto se ne pojave magle
zarobe razdor
što neprestano buči
umorom
Slavlje počinje
a ti si daleko od mene.
Vjerujem da je bitnije što si u meni.
u svakom danu u koji dišemo,
u svakoj molitvi koju izgovorimo,
u ljubavi i nježnosti koju osjećam.
Sretna ti 2023. Mili Anđelu.
Nek ti Gospod Milostivi podari sve što zaslužuješ.
Znam , ljutnućeš se i reći :
Ja neću da slavim.
mnijem .bez mene
misliću tvoje riječi :
Uobraženo dijete!
Dobro, D'bro,prihvatam.
Ali svaki dan je prelijep ,
da se podari ljubav
milost i lijepa riječ.
Čuvaj se Mila djevojčice.
Jednom
neznano kad
ni vrijeme ne pamti
sretoh te na kraju Oceana
tišina i sni koji blagošću iskona
moju sudbu dariva ljepot grlicama
Poslije
iza vremena
i kalendara koji
polako posustaju pomislih
mili Bože koliko si velova i sna
podario ljepoti što miluje srcu moje
Još kasnije
iza vremena i
utihlih kalendara
uspomene bojiće se
plemenitim titrajima duše
Bože mili koliko je silno ljubim
Božija milost Božije blagodati
Tirkizno talasanje Veloviti dan
Tirkizni snovi Ona je osvit
Naši snovi
Led i krv
Blagdan
Minule su kiše jesenje
nar je već odavno procvao
ispod plavog neba
terakota nas rodila
Modra rijeka odgojila
cvjetne doline hranile
snivalo se u zemlji Božije milosti.
Jedan Grad čednosti imade
sniva rijeka modra zlaćana polja
krvava Drina remeti sliku
vjetrovi nad šeher Banjalukom zavijaju
dolina modre Neretve pleše
milosti puno je dato
Bosni divnoj, jedinoj.
Moj univerzum je ponekad tužan
zemlja moja prečesto krvari
moj grad prečesto spaljen biva
u njemu krijem đardine sretne
i neke stađune davne i sjetne
proljeća mojih radosti
moje tuge neisplakane.
Nad nama naše nebo
zemlje ove prelijepe
cvijetnih polja šarenih
naše snove sakuplja
naše čežnje dodiruje
naše snove pružamo ruke nevine miluje
Oh my Lord, Oh naš Bože Milosti.
Nikad rano
uvijek kasno
pomislim i zaželim
a ipak se pojavi
zadivljujuća svjetlost
u noći nad ravnicom
Tada sanjam
proljetni vodopad
razgovor cvijeća
crvene noći
jer vrtlog ljubavi
nosi violetni san
U snu san
Plavetni Anđeo
ni na zemlji ni na nebu
u lebdećem stanje uma
javi se
vrelo istine
kao eho
odjekuju
sretna nova
onoj koja je
Tišina i sni
Kako Kapljici rose reći
mila
a drži te
kako Kap srca
zadržati na dlanu
a voli te
kako Kapljicu duše prinjeti
usnama
a boli te
svakim dodirom
uzdahom krhkijom biva
kako Kapi
reći volim te
a je dah tvoj
riječ tvoja
prži sgorjeva
zato samo šuti
ne govori
predaj je kiši
ona će joj reći sve
što je u srcu tvom
A rosa po rosa
kap
A kap po kap
kiša
A kiša po kiša
Bijela dama
A dalje
nema
a ljubav
zauvik
a krhka ruža
dobrotom miluje
a tišina i sni
crna čarobnica
a možda se ponovo javi
a ja gdje sam ja tu
Sunčicin univezum Strast i snovi
Nježnost lebdi Sto godina samoće
Nježna muzika ljubavi Duša nježne dobrote
Okovani vodopad Nježni svijet krhkog proljeća
dani ko dani
svaki je prelijep
raspjevan i slijep
jedan je ljepši
još umilniji
zovu ga rođeni dan
jednoj našoj djevojčici
Lanetu milom
u pohode
u zagrljaj dolazi taj san
nemam riječi osim
mnogo sreće
labudice mila
a šta će ti više
sreća je sve
pogled u zaljubljene oči
miris ljubavi
snovi do neba
dani od cvijeća i meda
starost tirkiznog sjaja
na dohvat ruke
dani bez bola i tuge
i ovaj dan
i Sretna ti nova
Lunjo
Sva sjećanja počinju tangom
dodirom tijelo uz tijelo
do dubina puti
koja bježi zaboravu
dodira ruku
želja u pogledu
desna u lijevoj
i čežnja u okretu
srca trepere uspomene
njih dvoje u inat svih
i svega
bježe od sivila
koje neumitnošću prekriva dan
u kojem se rađa noć
stvorena za ljubav
vođena dodirima zvuka
uzbibanih tjelesa
orošenih mirisima miline
U vrtlogu mjsečine
Ona sanja
Mladost u klopci
Oprost
**
Tvoju vjenčanicu bijelu noć je obukla
Tvoj je prsten zmija otrovna zagrizla
Mjesec je plavet na odar tvoj spustilo
Boljelo te nevjerstvo moje više od ujeda
Livade su u uvojke tvoje zlatne ljiljane prosule
Nerazumjevanje uludo bačena mladost nevina
Moja Šošana je umorna bila
Zaspala
Sne ne snije
Pjesme više ne pjeva
Nevjernog dragog ne doziva
Imala je samo devetnaest godina
Moje srce ledom kajanja otrovala
Samo mi zadnji poljubac u dušu utisnula
I oprost za ponos svoj tražila
Bože mili Ti oprosti joj neka mirno spije