Ona sanja
Bolna preznina
Jednom neznano prijekog vremena
dok je obitavao na zemlji
zaboravljeni Mali Princ reče Ruži jedinoj
Malena
ne mogu te ubrati
boljelo bi te
a ti poklanjam
dušu svoju
kroz ljubav vječnu
u riječima
Hvala Ti
molim Te
Ti oprosti mi
Otvori srce
ljubavi
nutrina mi zbori
ne tuguj
doći će
samo sanak pusti sni
aha
kako ne
nevidljivi sudac zna
anđeli ne dolaze
kada te zima zagrli
Srce umorno
samuje
Usamljena duša
tišti
Svjetlost u srcu
boluje
Snježni most
razdvaja
Žalovanje
ne spava
Mali princ
ubijen je
Krik ljubavi
jeca
Ljubav i rastanak
oplakuju
A Ona sanja
Što te nema
Bar da svratiš
Tko da zna
čemu našto to
Hvala Ti
a još uvik mislin na tebe
u duši mojoj
radost tugu snije
a je srce vratilo slike tvoje
u vrime naše
milina
smiha i suza
djevičanskin ljubičicam posuta
prelipa dica
a si spila kraj mene
orošena
procvjetala ruža
u naručju ljubavi moje
sebe davala
Jube jedina
Ti oprosti mi
Volim kišu
ne i njene tragove
bole
volim je po svome tijelu
isprala je moje kose
isplakala sve moje suze
ipak
srcu mome sunce je jarko
duša uvijek otvorena
za onu koja zna ljubiti
mene treba ubrati
a ja ću je ljubavi učiti
jecajući kriknuće
ne dam joj tišinu njenu
moja je
ko vjetar u dodiru mom
Otvori srce
ljubavi
nutrina mi zbori
ne tuguj
doći ćeš
sanak pusti snim
aha
kako ne
nevidljivi sudac zna
anđeli ne dolaze
kada te zima zagrli
Jube je Tišina koja sni
zahvalnost
za ruku čednu
misli srca
i dušu snenu
samo tebi pričam
Modra rijeka Vodopad
Ocean Dijete u oblacima
More u plamenu Zavodljivo plavo oko
Hodio sam alejom platana
Modre rijeke što na njenom kraju vrije
K'o vodopad istine
U ocean se vječni izlivala
Da bi se djete u oblacima u njemu ogledalo
Kao da je nježno more beskraja
Tisuć ljeta duboko
Iskri svojim zavodljivim plavim okom
Shvatao sam svakim korakom njenim
Bosna zemla Božije milosti je istina
Nedostaješ
kao grlice krik
praznoća
nebo bez duge
tišina
jecaj zviježđa
samoća
ocean sna
smiraj
krhka ruža
srcu mom
nedostaješ
kapljice rose
u očima mojim
subota je nježna
ponekad snježna noć
kada se snovi polažu
u zagrljaj voljene
uvijek iskri neka ljubav
za onu drugu
do jednom
kad barem jedno zaplače
on poželi da kaže a laže
ne želim uprljati bjelinu tvoju
i odi za zvijezdama
iza brda novu ljubav da sanja
a ona ponosna
srca slomljena
ko skamenjeni cvijetak
ne moli za ostanak
nade nema
a dva srca skršena
tragaju za snom
koji usud brani
****
Pjesma za ugodnu noć
