Proljetna rijeka
Sniježna rijeka
Mjesečeva modra rijeka
Blistava rijeka
Vremenom mojih rijeka njene uspomene hode
Bojeći dušu nježnošću proljetne rijeke
Oplemenjujući srce tugom
U tihom vrtlogu sanja i dodira
Zauvijek opstaje jedno krhko biće
Čedna kao snježna milost
Uzdasi se lome damare svijajuć u čvor
Koji dušu tijesni ljepotom modrom
Dok ljubav obavija umorne oči
U vremenu blistave rijeke na tahtali odar
Malene će ruke bijele položiti
Krhku ružu nevinosti i suzu zaborava
Tamo niže
u ulici Prkosa
moja mila Grlica
usnila al’ zaspala ni
uvijek zaboravna ona bi
granata monstruma je napala
glavu joj milu načisto otfikarila
Grlica tijelo ispotiha moli i kumi
priđi mi bar malo bliže molim te
nije zgodno da nas dvije atraktivne
na pute nebeskih putanja hodimo odvojene
Ah , to proljeće
Srećo moja
tugo moja
klecaš pomalo
za prošlošću
prelomljenom u zraku nestajanja
nemoj
odi ponosno
nisan ti mogao doći
metalni farovi me presjekli
bez poljubca osta
kao neubrana nevjesta
ne izgovorih
poslijednje Zbogom
u ranom jutarnjem svjetlu
nestade me
zlo
ne tuguj dušo moja
dolazi ah to proljeće
a ja ti sanak snim
srešćemo se ponovo
sa mirisom juga u grudima
**
Kreni meni starim putem
Kojeg vidim još u snu
Kako lebdi kao plavi cvijet
U oceanu moje ljubavi sja
Zagrli me ti ljepoto
Pomiluj još samo ovaj put
Poljubi me onako nježno
Svojim tijelom kao prvi put
Ne dozvoli da nam bježi
Dan za danom bespućem tuge
A još me voliš kao u snu
Kada smo Tišina i sni
Stvorena si mila
Samo za feniks ptice let
Što lebdi zaljubljena
U blesavo maksumče tvoje
Onaj jedan tvoj
Spi dubokim snom
Života mu bez tebe ni
Dok dah poljubca ne osjeti tvoj
Ogrni ga ljubavlju
i ljepotom
i samo budi tu
za vike vikova
Šta ću
koljena ne klecaju
samo što nisu
mogu izdurat
dosta tanga
i heklanih tangica
boje ciklame
mogu
prepješačit do mora
do violetnih
onih svijetlijih
ljubičica
i tufnica
samo da bi…
miriusni ruzmarin
u maslinama brao
mogu
još štošta
srce bi pjevalo
jer muzka more je dobra
a mozak
ko i muzika
uvijek zelen
duši njenoj se klanja
djetinjoj
i šta ću
nenadano
koljena mi klecaju
dok svijam ruke
oko njenih skuta
Nemoj mi spiti
u srcu
ledenih brodova
nemoj se buditi
u duši
ledenih bregova
ne boj se ljubljena
štitim te
ledenih okova
samo sanjaj
dijete si
željno ljubavi
U ovoj tami
opija svjetlost tvoja
a ne znam
gdje se gubiš
Tražim tragove tvoje
u maglicama
nađoh te u maglici Mossier
kako tamu drugih svjetliš
Hej
nije ti tamo mjesto
vrni se domu svom
krvavom srcu mom
očaran tobom
počinjem staru igru
Staklenih perli
strpljivo
jednu po jednu nižem
ali ne stakla
većme biserja
samo takvu ogrlice zaslužuješ
ne znam
ti koja si
duboka ko planinsko jezero
u vrhovima Adna
čista kao njegova voda
kako ću izdržati
a uronim u njegove blagodeti
sa ovim ljubavlju orošenim srcem
Molitva za ljubav
Duga sna
Blagi dan
Ima dana i dana.
Dani imaju noći.
Noći imaju snove.
Dani i noći kroz vrijeme beskraju plove.
Tiho i lepršavo.
Nikad ne posustaju bojiti se dugom.
Takvi su kakvi su .
Prelijepi i blagi.
Molitvama obasjani.
Ljubavlju bremeniti.
Alelujah!
ža mi a rečem
ja nisam iz Bosne
moja Bosna nije od ovog svita
od Neba je
zemlja Božije milosti
duši je nosim
u srcu Sarajevo milujem
sa grlicom jednom ludujem
Grad čednosti
ljubavlju ga zovemo i umivamo
plivamo uranjamo milina je
od sunca se krijemo
u blagosti i plaveti
Modre rijeke
neprebolne
Molimo prostiće se
oholost ljubavi naše
nježno prišivene
srcu ranjenom
i nevinom
kao stećak
Bogumilski