Category Archives: Bajke

Karoca prelijepog života gre…

sve dalje

i brže gre…

A opet – ehhej

valja nama preko

Modre rijeke

do neba stići…

karocom

il bez nje

A ća se tu mere…

Božjom pomoću

neka gre!

sjećam se bijaše lijep dan

negdje duboko srcem zakopane

violine su svirale tango

vazduh je treperio milošću

ti se pojavila sa svjetlošću

što naglo obasja kalendare umorne

reče

ja došla

sakrih pogled

da ne vidiš suzu krvavu

u oku lijevom

onom na strani srca

što uvijek o ljubavi iskri

i kad boli

a  ime ti ne smijem izgovoriti

grijeh je 

i nebu kriknuti

ostani

zbunih se

rekoh ili ti reče tiho

d'bro

smijeh djetinjeg lica

ili mekih bora

u uglovima očiju

ne sjećam se više

uzvratiš još tiše

dobro d'bro

kao da pitaš

koje ćemo sada slike bojiti

tvoje moje

ili naše

pa možemo i koju slomiti

šta fali

naslikaćemo ljepše

barem onu rubinovu

trnovitu

na kojoj zapisaćemo

neuzvraćena ljubav

a sjećanja ne blijede

i kad boli

a   ime ti ne smijem izgovoriti

grijeh je

nebu kriknuti

ostani

sjećaš li se bijaše lijep dan…

a ime ti ne smijem izgovoriti

grijeh je

nebu kriknuti

ostani

Eh,

Da  , da

ima taj jedan san

da prostite i ne prostite

ima ta jedna čednost snena

neuništiva Bosna zemlja Božje milosti

Ah ,

Da , da

u dobroti svojoj

moleći  i ne moleći

milodarje svoje nudi svima

znanom i neznanom uvijek dobrodošlom

Uh

Da , da

u tuzi svojoj

prašta i ne prašte

zlu što bi da skrnavi čednost njenu

vjekovnim jahačima paklene apokalipse

Ih

Da , da

u ljepoti svojoj

viđenoj i ne viđenoj

čudesne latice svoga bića

širi plavetnim svodom nebeskom

Oh

Da , da

u vječitosti njenoj

ko je ne bi volio i volio

mnijem modrom još luđe i još huđe

u iskonskom  beskraju ljubavi i milosti Božije

Visoke temperature

groznica

halucinacije

nema ih

u snove se pretvorile

i pitanje

Maksumče krhko

šta radiš to

šta radiš tu

međ rajskim mirisima

bijeli pupoljak

milon latica njenih

oko mene leprša

snima uranjam

u ljepotu oceana

zar ti ža ni

mladosti što lebdi

u život kroči

svojim riječima

a smaraš

umoran sam

ali sanjar

slikar valera

još riječi

nježnih slika ima

želi

jednu pjesmu

jednu sliku

pokloniti milinom i snom

ljepoti  čudesnoj

bezuslovno

tek

za sjećanje

i jedno sjetno

adio mila

****

Primjetih. mnogi zapadnim jezicima skloni.

Neka , znanja nikad na odmet.

Ja opet rođen u vrijeme kad slavili smo pjesnike Ljubavi:

Ljermontova, Puškina, Jesenjina, Cvjetajeve, Ahmatove, Majakovskog …

Učeći naučih i jezik njihov.

Ne dobro , ali dovoljno da se usudim da vam ponudim prevod pjesme

Milion ruža.

****

Milion crvenih ruža

Bio jednom jedan slikar imao je kućicu i slike

Ali on je volio jednu glumicu koja voli cvijeće

On je potom prodao svoju kuću prodao slike i sklonište

I za sav novac kupio cijelo more cvijeća

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

U jutarnjim satima možete ustati ka prozoru , možda si poludjela

Kao nastavak na tragovima sna trg je pun cvijeća

Duša drhti , koji to bogataš ovdje luduje?

A ispod prozora jedva dišući siromašni umjetnik stoji

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Sastanak je bio kratak , u noć ju je voz odnio

Ali njen život je bila bezumna pjesma ruža

Umjetnik je proživjeo život sam , dosta nevolja je propatio

Ali njegov život bio je cijeli Trg od boja ruža

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u san cvijeća za tebe

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozora sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Milione milione milione crvenih ruža

Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti

Neko ko voli voli voli i to ozbiljno

Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe

Srce krhkog proljeća

Jednog   snenog poslijepodneva

doleprša anđeo .

Tepah joj:

Mila djevojčice.

Ona se  ljutila.

Meni je to bilo vrlo zavodljivo.

Mirisalo je na grijeh.

I neposluh.

U  vatri svoje nevinosti

bila je prelijepa.

A ja voilim ljepotu.

Ne znam da li to ima veze

s tim što volim ženu

nebesku milosnicu.

Kada se prestala ljutiti

znao sam da se zaljubila

više je nisam  zvao Mila jevojčice.

Postala je  Dama,

šta god mu to značilo.

Nije da mi  se  nimalo   nije sviđalo

to njeno novo ime

Samo, bilo je falično

Nedovoljno da opiše njeno ozračje

samo njoj svojstveno

blještavo od nekih novih

tek otkrivenih velova.

Mistična , raskošna, cvijetna

a razigrana ,tajanstvena, puna nježnosti

uz to dobrota i ljubav

Nadasve čedna

U potrazi za snovima…

Uvijek je odisala jednom uzvišenom bjelinom

nalik na svjetlost anđela.

Prozvah je Bijela dama.

I takva  , nedodirljiva

u čednosti i milini svojoj

ostaće Mila  Djevojčica

u mome srcu

za čitav život.

Krhkom proljeću

djevojci sa suncem u očima

poklanjam

životna radovanja

nježni plamen ljubavi

i još nježnije

snove

na otoku želja

Obično se dešava kao i obično;

onako sudbinski  nasmiješeno.

Tada počinju bajke.

Bar tako kažu.

Budim se .

Sanjiv i nesvsjestan

rukom milujem uzglavlje kraj sebe.

Hladno je i prazno.

Duboko kompromitovana memorija se pita

u kojem sam okruženju;

san ili java.

Neprikosnoveno talentovani ,

uglavnom blentavi

napokon

beznadežno zaljubljeni IQ ,

koji mi uvijek spotiče noge

se cereka:

-Baš si berlav.

Zar je to bitno

šta je šta

kad si zaljubljen

kad voliš  neizmjernu nježnost

dobrotu suštu?