Nak nam oproste drugi Gradovi ali u Sarajevu se uvijek rješavala sudbina Bosne i Hercegovine.

Historija je pokazala sa su svi mrzitelji Bosanskog bića i Bosanske opstojnosti odavno shvatili da će uništenjem Sarajeva Bosna u Hercegovina prestati da persistira.

Satajevo bi uvijek uspjelo da se odbrani i odbrani BiH.

I sada je taj trenutak. Izbori 2022. su raspisani , fašistička neman blokira izbore i ne dozvoljava da se narodni novac , maleni dio , usmjeri u korist izbora i za budućnost zemlje.

Odakle bilo kome , a pogotovu rušiteljima zemlje pravo da jednoumno i nasilno blokiraju i raspolažu narodnim novcem rušeći državu , a sa njenih jasala se hrtane , pljačkaju i kradu je.

Da bi se stalo u kraj fašističkim mrziteljima i djeliteljima Bosne i Hercegovine Sarajevo mora stati u njenu zaštitu.

Molimo vlad Grada sarajeva ( Kantona Sarajeva ) da iz svojih fondova hitno obezbjedi 12.000.000,00 KM pozajmice CIK -u radi početka priprema za Izborne procese 2022. A ako treba i bespovretno pomoći Izbore BiH , a samim tim i narode i opstanak Bosne i Hervcegovine.

Sarajevo te novca ima , može i na kraju mora učiniti sasvim normalnu gestu pomoći zemlji čiji je on vodeći grad, a u interesu i za dobrobit i svojih građana , a i osiromašenog BiH naroda.

Ukoliko vlast Grada Sarajeva do kraja tekuće nedelje ne obezbjedi potrebna sredstva i stavi ih na raspolaganje CIK BiH , onda je vrijeme da narod izađe na ulice i pomete uzurpatore , pljačkaše, rušitelje i izdajice domovine sa lica zemlje.

Ako Glavni grad koji planira projekte od 2 milijarde KM , na kojima će profitirati uglavnom gradska vlastela , ne može da se sjeti patriotske dužnosti i odvoji siću za demokratske izbore ma nivou države me zaslužuje ni poštovanje ni čast- a kamo li vlast.

Sandri  Dragoj Mamici

sve njaljepše i mnogo sreće

žele

sinovi Vanja , Vedran, Alek i  oni Vedad   i Deda

Savršen snježni dan                                                               Čarolija

Sandrin univerzum

Sandrina duša                                                      Djetinja radost

Djelić tvoga neba                                                   Mali princ – maksumče

Vrijeme ljubavi                                                        Plišani dodiri

Tirkizni snovi                                                              Ona u vrtlogu proljeća

Čudesni djetinji sni                                                        Razigranost

Tisuću velova jedne žene                                                                Nesalomljiva krhka ruža

Krhki dodiri                                                                                      Školjka

Vanjin poklon Dragoj mami

Dječija igra                                                                   Behar i trnje

Odakle vam pravo da me smještate  u Vitlejem

A ja sam Ješua Hanocri iz Nazareta

Prezime po časnom Josifu ,drvodelji dobio..

Trudnica pri porođaju da ide na tegoban put?

Jesu li vam vrane mozak popile?

Kakav vas popis i magi snašli?

Kažete da se zbude ko u knjizi proročkoj

I ti Vitlejeme zemljo judina

iz tebe će izaći bođa koji će moj narod Izrael pasti.

Nije se zbilo kko je napisno,niti će se zbiti.

Proroci često griješe kad iz njih Znalac ne progovara,

i nisam napasao  ni vodio nikog,

doli mojim slijedbenicima nauk Božiji prenosio,

tek nekolik šačica njih.

Smiješno je sve to.

Kažeta rođen u staji u sijenu,

a magi ulaze u kuću da me vide.

Stranci ,pa bili oni hiljadu puta magi,

nikad nijednom Izrailjcu ne bi u kuću usli,

da gledaju porodilju i porod njen

dok leži u krevtu.

Ni jednoj ženi ne bi smjeli ući

u svetost njenih noćnih odaja.

Nisam  vam ja   nigdje iz Nazareta mrdo.

Ni u Misir,ni u koptske zemlje.

ja sam  u Izrailju naukovanje za drvodelju izučio.

Kažete da se zbude:

Iz Egipta pozvah sina svoga

Tako je dozivan  Josif sin Jakovljev,

i Mojsija je slat iz firavunove zemlje,

nazad doma u pustinji da luta.

A oba  bjehu vjerni Gospodnji sinovi.

Irod je bio krvolok baš kao čopor vukova,

no , ne  zakla ni jedno dijete radi mene.

Ne potvarajte čovjeku zločin na zločine njegove,

jer stari su rekli: ne kuni se krivo,

a ja vam vaistinu kažem ne kuni se nikako

ono što se dodaje to od lukavog dolazi

i vatri plamenoj vodi.

Još rekoste; začu se vrisak u Rami,

Rahilja za svojom djecom plače.

Zaplakala je ona i zajaukala silno triput!

Ne zbog mene,ne prtjite mi grijeh na leđa.

Babilnci joj,pa potom krvoloci rimski  poklaše djecu.

Zatim dođe ona vaša kršćanska neman

miljenik papa Pia i Zapada zamalo joj svi djecu ne pokla.

Jaukala je i jauče Rahilja stalno,

jaukaće  i vriskaće dok je svijeta i vijeka.

Jauče od noći kad su Izrailjci sami sebe nastali.

Izmisliše da se Jakov hrvao sa Bogom silnim,

da bi sebe mogli zvati : oni kjoji se bore sa Bogom.

Toliko su „kuražni“ bili

i zato se zlatnom teletu se klanjali,

žrtve paljenice mu prinosili.

Bogu Jedinom ne trebaju žrtve,

Samo vjerovanbje u njegovo jedinstvo.

Izraelcima preko poroka bi rečeno:

Hoćete da se borite sa Bogom Stvoriteljem svojim,

e, pa borite sa svijetom i crnilom dok je vijeka

ili dok ne promjenite svoju bitnost.

I plakaće Rahilja i njene kćeri ,

i moja majke i moje majke kćeri

nad vama i vašim lažima

jer ja sam njen po velikoj milosti Božijoj   sin,

i brat njegovog drugog sina Jahje,

koji se rodi u vrijeme moje

iz doma Zaharija roda majčinoga.

Nazvaše ga vijekovima poslije krstiteljem

a on bješe glas vapijući u pustinji

što je opominjao i upućivao na staze Boga Jedinoga.

Da bi ispoštovao Božju odredbu da će dobiti sina

Nije smio tri dana i tri noći rijeti ispuustiti.

Zajedno smo se Jahja i ja igrali

i moja braća i sestre,njih šestoro

rođenih od majke moje Marije

i prečasnog oca moga Josipa Hanocrija.

Pazili nas mater moja.

Učitelj nam bio Zaharije

Božiji sin i prorok i učen čovjek.

Odakle vam pravo da prozovete Jovana

sina Zaharijahova krstiteljem?

Pa i samo znate  da je ta novotarije –

krštenje nastala na temeljima moje lažne i iscenirane smrti.

Kad kažem lažne i iscenirane –

tada  mislim da ja nisam imao nikakvog udjela u tome.

Mit o mojoj smrti je spletka farizeja,

svi dijelovi jevanđelja o mom uskrsnuću dodaci

naknadno naknadno ubačeni

po smrti autora radosnih vijesti

Krst  – raspeće se pojavljuje kao simbol kršćanstva

tek u sedmom vijeku,nevjere moje.

Časni Jovan što prozvaste ga krstiteljem

je samo upozoravao na razvratnost, blud i licemjerstvo

u koje je sve dublje zapadala Judeja

pod vlašću licemjernih farizeja i saduceja

on je samo vršio obred pomazanja  i  pranja  vodom –

očišćenje od grijeha po Mojsijevom vjerozakonu

pa ne griješite dušu već istinu zborite

ali vi ste je zaboravili

u nasilje i blud ste ogrezli.

Glava I

Rođen  sam kao jevrej

obrezan u pravo vrijeme

bar micvah o prvo sjeme

živio po Mojsijevim zakonima

nikad svinjetinu i krv nisam kušo

ubračen u pravo u vakat

ko svaki čestit čovjek

i nisam bio sakat.

Koliko puta da oprostim bratu?

ne sedam puta,nego

sedamdesetsedam puta

a neke stvari ne oprostiti

već ispraviti i razmisliti

za krivi pogled

oko izvaditi.

Najčudovišnija laž

ja da budem Božiji sin

odakle njemu sin a nema ženu

ja Ješua Hanocri sam sin

milosnih ljudi

vanbračno dijete nisam

nastadoh sam po naumu Božjem

rođen sam u svetom braku

majke mi Marije milosne

i drvodelje Josifaoca mog časnoga.

Van riječi moga naukovanja

nekoliko vijekova  po smrti

me pijani crkveni oci obijedili

Oče naš

prelijepe i jedine

polazne molitve Bogu.

skup blještavih odora

obamrlih od silnih gozbi

naoružani Konstantinom I  i vijnicima

debelo zagrijanih rujnih vinom

sa grbače sirotinje

proglasiše me za boga

a moju skromnu majku

za majku božiju .

Koje li hile na Boga Jedinog?

Koje li potvore na mene?

Na moju čestitu majku!

Nebo to ne može podnijeti!

No,to se ne može podnijeti

ali riječi te nisu bitne

to je glas bludnice

to su riječi sinova pakla

ništa ne može izmjeniti

moju ljudsku bitnost

ni savršenost moje majke

ni život moj ni moje majke.

nisam kriv

nije ni majka  kriva

za  potvoru  Boga da ima sina!?

To je da se nebesa raspuknu.

Ako niko ja znam da je Bogu sve moguće

tvrdnja da Jedini Bog  ima sina

suprotnost Njegovom Svetom Biću

Njegovoj velikoj milosti,

dobroti i pravdenosti .

Savršeni univerzum je Stvoriteljevo čedo

Svi ljudi su njegova djeca ,

i  jedino u tom smislu sam i ja njegovo dijete

kao i svaki koji počinje molitvu

Oče naš na nebesime nek sveti se ime Tvoje.

 A moje rođenje bijaše ovako

Marija majka moje bi isprošena za Josifa časnog

prije nego se nađoše ona zatrudni

jer Bog Milosni samo kaže budi

i ono bude

ocu mom Josifu to anđeliu u snu rekoše

i on uze majku moju za ženu svoju

ali je ne po zna sve dok se ja Isus ne rodih

poslije je pozna petoro djece sa njom dobi.

/ nastavak slijedi  /

Ovo je moglo biti Isusovo Jevanđelje ,da je koljim slučajem bio pismen.A možda je neko u riječi pretočio njegov nauk.

Papirus sa tekstom koji vam u našem prevodu nudimo je pronađen zajedno sa Judinim jevanđeljem.

“14.aprila 2005.-Stižu  vesti da je u srednjem Egiptu pronađen kodeks sa tri apokrifna teksta među kojima je i Jevanđelje po Judi .”

Međutim jevanđelje po Judi je u posjedu crkve još od dana katakombi,ali ga ona krije od svijeta.O tom jevanđelju imamo tekst,ali ga sa razlogom čuvamo.Objavićemo ga kada završimo Drvodeljinu bajku koja je obimnija od bilo koje druge poznate radosne vijesti.

»Judino evanđelje« spada među ranokršćanske apokrife, koji su nastajali od početka II. do kraja IV. st. Njih Crkva nije prihvaćala u svoj kanon, to jest u popis svetih i nadahnutih knjiga, budući da se u njima često “iskrivljivalo” evanđeoski opis Isusova lika i Isusovih riječi i djela i jer su često prožeti gnostičkom herezom.”

Obzirom da pismenije nije imalo  naslova mi smo se drznuli da ga nazovemo Drvodeljina poema. Dijelove ćemo povremeno objavljivati u terminuod 20 08 h.

Drvodeljina poema

Uvod

Pogledaj ispod nogu čovječe!

Pa – pogledaj u zemlju oko sebe sine čovječiji!

A, zatim

– pogledaj u nebo stvore Božji!

Ako imaš vid ,a  dato ti je da ga imaš,

šta vidiš dijete Božje?

Oslušni ispod nogu čovječe!

Pa – prigrli treptaje zemlje oko sebe sine čovječiji!

Zatim – upij zvuke neba stvore Božji!

Ako imaš sluh,a  dato ti je da ga imaš,

šta čuješ dijete božje?

Sretniče, samo je tebi  govor pokon Nebeski!

Pripovjedaj o onom ispod nogu,nebu i zemlju  sine čovječiji

A zatim zaviri u svoje srce i pričaj Istinu  stvore Božji..

Ako imaš govor,dato ti je da ga imaš,

progovori Dijete Božje!

Dali si to zanijemio

Srce okorjelo.

Zašto šutiš?

Oko nevjerno.

Ili se posramio.

Dušu zlu poklonio.

Oči ne dižeš.Govor si zaboravio.

Ili zanijemio od zaborava – bježanja

od velikog eonskoga stida i kajanja

od iskonskih korijena zbog bremenja

sa puteva Stvoritelja Jedinog  skretanja?

Čovječe – sine čovječiji – Božji stvore

dijete Božje – ja ću ti reći –zborim istinu

ono što jasno je i kad se oči – uši  zatvore

da vidiš i čuješ sa neba čistu suštinu.

Vidiš ti  prelijepa – čudesna

Božija stvaranja – savršena

nemjerljiva bez ikakvih mana

datost  bez  najmanjh pukotina.

Oslušni

šta čuješ

sva vaseljana slavi

zahvaljuje

Bogu Jedinom na poklonjenim blagodatima

sve  ničice zemlji pada i strahuje

sa skretanja

naputa, nauka  i zima.

A u ime Boga Jedinog

moje ime se

mnogo toga reklo uradilo

nešto dobroga

ali i jako mnogo

previše toga

lošeg

zlog umobolnog i iskvarenog

da zemlja samo što ne izbaci svoje kosti

sa njima i moje kosti.

Duša mi ne nalazi smiraj.

iza mene ostadoše mnoga svjedočenja

moja

o dobrim vijestima,

najvjerodostojnija su

po kanonskim pravima Matejeva  i Lukina

mada i u njih drugi uvukoše laži

dodaše neke neistine

sablazan meni i njima

Mihajlu i Gavrilu

anđelima.

Jovanovo svjedočanstv,

a i takozvano otkrovenje

samoproglašnje zaprisegnutog

Pavla za apostola Savla

goniča , ubicu pravovjernih

boli i vrijeđa mene  lično i 

anđele sluge Gospodnje

Ustoličenje njegovo ,ime mu se ne pomenovalo

za mog nasljednika hula

najveća historijska podvala farizeja

iz koje su proistekle i usmjeravane

sve zablude hrišćanstva

koje se  izrodi u suštu suprotnost

mojega naukovanja.

Zbog toga ja  Ješua Hanocri,

zvani i Isus iz Nazerata

kao i svaki čovjek

rođen po volji Božjoj

od majke Marije

i prigrljen od prečasnog muža njenog

i mog oca drvodelje Josipa,

zaklinjem se  govoriti Istinu

kao što sam i uvijek činio.

/Nastavci slijede /

Da li ste ikad razmislili kako da ja otkupim vaše grijehe?

Koliko grijeha mogu podnijeti moja pleća?

Milijarde je grešnika,a to je mnogo više grijehova.

Koji se to silnik drznuo da naplaćuje iskupljenja u moje ime?

I ko ima pravo oprosta osim Boga Jedinog Milostivog?

Pokazuje historija koja nikoga neukog i slijepog ne uči ,

unazad iskona što ih ljudi pišu

silnicima  pripada samo jedno mjesto bez pomisli o oprostu,

napose  od vremena Nabukodonosora.

Oni što protiviše se Bogu jedinom

i još se tako nazvaše bezumnici

Izrailjci – oni koji se bore sa bogom

kažnjeni zbog nasilja lutahu tri milenija.

I opet će pitanje je dana, bezumnici zaboravljaju,

čim ih  Jedini Bog malo milosti da,

oni  sada   oni drugima ne daju mira.

Čineći što je njima činjeno bilo

otimajući tuđe  oni gube svoj mir ka šeolu se kreću.

Oni su šaka pjeska koje će lahorac rasijati,

jer tako nebo sa stisnitim rukama radi.

Poslije njih, oni sa bludničkih sedam brežuljaka:

oni što se časnom  materom mojom kunu

i u moje ime zaklinju  nevjernička  zvjerstva čine.

A ne  prevariše ih farizeji i izrailjski žreci

ni onaj što je Sodomi pristajao,

onaj što nije gledo jel pod njim je žensko il muško.

Ne prevariše jer oni  znaše za spletke i Bogohuljenja

da se moje učenje makne od Svetog hrama i Zida plača.

Nije onaj, ime mu se ne pominjalo,  moj apostol ,

on je progonio i zatvarao moje učenike.

Mnoge je pobio i netragom nestao.

Zar nije on bio Kajafin sluga i žbir?

Zar nije  samo prvosveštenika Izrailjova i Irodova nedjela  izvršavao?

A  to vam je oni Kajafa  što me Pilatu predade.

Zar ne zapisaše , zaboravljajući da će ih istina stići:

„Međutim Savle,još odišući prijetnjom i ubistvom protiv učenika Gospodnjih,

Otiđe prvosvešteniku i izmoli od njega poslanice za damaštanske sinagoge,

u svrhu da ako nađe pristaše nove nauke,

ljude ili žene,da ih svezane dovede u Jerusalim …“

I gle čuda,neposredno poslije  susreta sa prvosveštenikom,

Kajafom I njegovim povjerljivim pisarom Teofilom

Savle je  susreo mojega  duha,

oslijepio na tri dana,   preobratio se i postao moj apostol.

Ma hajte molim vas! Ne budite djeca!

Ja i moh duh. Dovodi me do smijeha.

Izgleda da smo mi stalno iz grmlja iskakali,

kad god je to farizejima iz Jerusalima ili Vatikana trebalo.

A šta vi znate šta je duh?

Nije sigurno ono o čemu vas uče.

A Savleti  posvjedoči, da je mog duha sreo i zanijemio,

neki Ananije , učenik.

Koji crni Ananije, šta je učio  i odakle,  sad,  on ispliva?

Moje ga se pamćenje ne dotiće.

Ispliva tako neki nepoznati učenik i bi vjerodostojan svjedok.

To je isto ko da ste Barabu uzeli za svjedoka.

A možda je to Baraba bio, volio je taj krasti i lagati.

Za srebrenjake bi sve učinio.

Ali sigurno nije dobio  trideset svjetlucavi, pomalo zelenih.

Previše je za tu očitu laž.

Ko odluči da je vjerodostojan?

Kajafa prvosveštenik, ona pogan  Teofil

i ova pogan što je bolešću svojom muške žigosala.

Ne vjerujem da je to bio onaj Danilov Ananije.

Zasigurno to znam ,jer ja sam Božiji poslanik.

A koga Bog odredi za svoga pomazanika,

taj je upućen u mnoge tajne , zemaljske i nebeske.

Nije to bio onaj Danilov Ananije

zasigurno to znam

jer ga i vrijeme i mjesto odvajaju od pogana.

Nije to bio onaj  Ananije iz vremena Nabukodonosora,

zasigurno to znam , jer je taj častan čovjek bio.

Jedino čovjek Savletovog kova bi mogao biti „ vjerodstojan „ svjedok.

Lažov , prevrtljivac i sodomit.

Eakva je postala i crkva izgrađena na mojem nauku,

čistom od svih onih riječi i potvore što Rimska bludnica iznese na me.

Iskušavo je mene Đavo u pustinji.Ništa neviđeno.

Svakog dana, u svim vremenima ,svakog čovjeka Đavo  iskušava.

To mu je jedini posao i zabava otkako je sklonjen iz Raja.

Mnogi dođu u napast i pokleknu njegovom zavođenju.

Crkva sa Sikstinskom kapelom je bila lak plijen.

A Đavo  se samo okrene i ode od njih ,smijući se.

Uperavo im je gadarije prodao za dobar nauk.

Glava V

A šta ako je hrišćanstvo podvala farizeja

u najmanju ruku pobožna obmana.

Šta ako su moji  rani  sljedbenici, u svome žaru

da ubijede  druge a možda i sami sebe,

zbog osjećanja krivnje što me svi izdadoše; osim Jude,

samoinicijativno smislili novozavjetne   memorijabilije.

Da li je hrišćanstvo izgrađeno mudrom

reklamnom kampanjom , koju je provela rana crkva

na snazi i krvlju  Konstantinovog mača i pijanih Nikejskih konzilijaša.

Njihovo učenje  nema veze sa mojim naukom!

Crkvu  je tu , vodila farizejska sveštenička elita

da makne opasnost istinitog nauka daleko od svoje kuće.

U tu svrhu rabin Teofil znani prevrtljivac,

Kajafin pisar i  farizej anggažova svog žbira Savla,

da glumi slijepca i da sebe proglasi trianaestim apostolom.

Ja ih ne imadoh doli dvanaest sljedbenika.

Ko Savleta prizna za mog učenika?

Pa zar se  ljudi čestiti hrišćani nikad ne upitaše,

odakle Savle ispliva i odakle se javi.

Utemelji on crkvu na lešini mojoj,

jer raspori me i ubi  još jednom .

Savleta oliti Pavleta konvertira po naređenju

nigdje vam ja ne vidjeh i ne upoznah,mili moji.

Ni moji apostoli o njemu ni riječi ne progovoriše.

Odakle sada Teofil da bude glavni pisar nauka moga?

Kako čestiti hrišćani ne vide farizejsku spletku,

koja uspi i maknu moj nauk iz Svete zemlje.

Sasjekoše ga u korijenu i dadoše svoj đavolji,

koji neuku janjad vodi pravo u klanicu silnika

i čini ih  saučesnicima u strahotama i bogohuljenju.

Ne rekoh li čuvajte se lažnih proroka?

Po njihovim plodovima ćete ih prepoznati!

Koji su plodovi Savletovi?

Mučko proganjenje i ubijanje mojih sljedbenika.

O njemu je sve rečeno  Djelima apostolskim i Poslanicama,

samo ih trebate  pažljivo čitati i tumačiti,mili koji.

Šta nam ta pridodata , nevješta pismenija kaže o Savletu?

Savle  je okrutni polupismeni ubica,

grana   nečovječne žbirovske zaluđenosti zlotvora Iroda

i farizeja, što je  bjesomučno proganjao protivnike,

neistomišljenike sociopatskog kralja

i farizejske svešteničke oligarhije.

Bio je od onih koji su zatočili Jovana Krstitelja i

kumovao njegovoj glavi na pladnju bludnica Salome i Irodijade..

Savle bješe odobrio ubitstvo Stefanovo.

Savle pak raskopavaše crkvu, jer iđaše po kućama

istjerivaše ljude i žene predavaše ih u tamnicu.

Tog bezumnika vam bludnici poturaju

za nauk kjoji nema veze sa mojim.

Koji su plodovi vaših svećenika?

Liječio sam mnoge opsjednute i bogohulne,

ali ovi vaši sveštenici su gori i od sumanutih zlikovaca.

Nemaju  plodove jer su sebi odredili besplodnost.

Nemože zlo stablo dati dobre plodove.

Svako stablo koje ne rađa dobre plodove

Nebo će  sjeći i bacati u najžešći oganj.

Neće onaj koji se poziva na ime moje,

koji mi reče: rabi rabi ne prokovasmo li u tvoje ime,

zar nismo crkvu nad tvojim krstom izgradili,

ući u kraljevstvo nebesko Ocu našem.

Jer reći ću im: Nikad vas nisam poznavao,

silnici i bezakonici idite od mene u pakao.

Tamo vam je mjesto za sve splatke i laži.

Izgradiste crkve, da bi dobrotu i Božiji nauk iz njih izgonili.

Ja sam iz takvih nalik vama zle duhove izgonio.

Vaša kuća je nalik onoj  koju luđak gradi na pijesku.

Srušiće se kad nebo spusti kišu na nju.

To je pitanje vremena,jer presuđeno je.

Takva vam je crkva koju svojom zovete.

U njoj ne stanuje ni trunčića mauka Boga Oca vašega,

niti  mene meni može dopast slava po njoj.

Jer na temeljima sedam brežuljake

bludnice i antikrista je građena!

Lažno vas uče o iskupljenju mojom krvlju.

Lažno vas hrane mojim tijelom.

Lažno se žene i udaju za moje mošti.

I muški po muški,i ženske po ženski.

Bogohuljenje i bolesna taština je to.

Nisam vam ja došao dokinuti zakon.

I milodarjima vas obasuti,Naprotiv.

Došao sam ispuniti svako slovo Božjeg nauka.

Oni koji dokinu i najmanju zapovjed Božiju i ljude neuke tome uče,

najmanjim će se zvati u kraljevstvu nebeskom

i u njega nikad neće ući.

A silni mogu biti u rasplamsaloj vatri paklenoj.

Amin Gospode.

Uplašili se Izrailjci narod moj

Zbog svega toga i zbog stalnog prkošenja Bogu ,

koje kulminiralo lažima da se Jakov  hrvao sa Bogom,

ubijanjem Božijih poslanika i jedenjem narodnog imetka.

Ubiše , zaklaše  pomazanika nebeskog na Herodovom dvoru.

Uplašiše se Istinite riječi Božije koje mi Otac nebeski objavljuje.

Ali nikako da dođu pameti i još veći grijeh učiniše,

Božji  nauk međ pagana u daleke zemlje baciše,

kao biserje pred svinje koje su od neba proklete.

Tamo daleko od Svete zemlje  lakše im bi

Nauk kvariti , i na zlo ljude navraćati.

Uskogrudo htjenja da imaju  slavu zauvijek odabrananog naroda to bješe.

A Stvoritelj je Jedini Bog svih ljudi, sve ljude gleda kao svoju djecu.

Neće Ozrailjcima pomoći nikakve spletke.

Dok  ne promijene svoju bitnost neće imati mira

Dok je svijeta i vijeka. Amin.

A vama kažem ne ugledajte se njih,mili moji.

I još vam kažem,ako pravednost vaša

ne bude veća od pravednosti pismoznanaca, farizeja i svećenika,

zasigurno nećete ući u kraljevsko nebesko.

Judu,milog čovjeka,skoro dječaka ,

mog vjernog Judu, ocrniše kao nikog,

u historiji ljudstva,a zarad pravih izdajica.

Teško bijaše to breme za mlada pleća.

Vjerovanje njegovo u Boga Milostivog

nauk njegov biješe čist

ko izvori tekučica  u raju.

Ocrniše ga a čitaju jevanđelja.

Juda je samo došao da me upozori na dolazak

onih sa mačevima i štitovima;

onih što sprovedoše zavjerenika htjenje,

onih što odvedoše me pred Kajafu,

da mi sudi iskreno predavanje Bogu Milosnom.

Zar za trideset bijednih srebrenjaka me prodade?

Zar on ,koji je jedini među nama imao novaca;

nebrojeno  puta više od toga?

Zar godinama nismo živjeli, skoro samo od njegove potpore?

Nemoguće je i zamisliti da bi se apostoli

mogli održati zajedno bez njegove pomoći!

Na kraju krajeva , po mom  „uskrsnuću“ ,

zar i on nije bio prisutan,

tako vi zapisaste i svjedočite.

Sva  jevanđelja to potvrđuju.

Jovanovo ide čak i dalje :

Isus  je boravio sa apostolima četrdeset dana

po Isusovom „uskrsnuću“.

Ocrnjuju Judu a čitaju jevanđelje.

I za vo to vrijeme ,u svim jevanđeljima

Nije zabilježena  niti jedna moja riječ prebacivanja Judi.

Njemu su, kao i svim apostolima.upućene riječi

uputa o širenju radosnih vijesti i nauka.

Ocrnjuju Judu a u jevanđelju stavljaju:

„Opustio stan njegov,

i u njemu niko živ ne bio“

i još:

„Čin njegov nek drugi primi.“

Petar nije nije imao poroda,a tri puta me izdao.

Jovan nije imao poroda,

a  u vrijeme moje pred Kjafom i Pilatom,

noći je provodio u farizejskom hramu.

Sasvim mirno i nekažnjeno,kao da je njihov.

Zašto se nikad ne upitaste zašo?

Sve apostole pobiše osim njega.

Juda je imao sina koji  napisa njegovo jevanđelje.

Njegov dom ne opustje.

Čin Judin niko ne primi,jer nije imao šta primiti.

Osta laž,farizejska,Jovanova i Svletova.

I reče Luka da ja rekoh:

Juda!Zar poljubcem izdaješ Sina čovječijeg?

Jovan izdajnički poljubac i riječi ne spominje,

Marko samo poljubac, a Metej,uz Judin poljubac zapisuje:

Isus mu reče:Prijetelju šta si došao.

Četiri jevanđelja, četiri scene,ni jedna drugoj ne sliči.

Vaistinu vam kažem ,ne potvaraj druge lažima i djelima

Da se ne bi očas o svom jadu zabavio.

Odakle vam  sa Jordana svjedočenje:

„I gle glas sa nebesa progovori:
Ovo je sin moj ljubljeni,u kome je moje blagoslovenje.“

Nijedan  evenđeljista nije bio prisutan,

a časni Jovan i ja mogli smo čuti riječ:

Ovo je moj poslanik, u kojeg su moje blagoslovljene riječi.

Ali nismo ništa čuli,

jer je Bog Mudri  sebi odredio da se ne glasa pred mnoštvom.

Kad bi se oglasio, stvar bi bila svršena,

i svijeta bi nestalo.

Samo se Adamu, Abrahamu i Mojsiju od ljudi i poslanika oglasio,

ostalim  je u snove ili vizije dolazio,

ili preko anđela poslove svršavao.

Ja sam bio Jevrej,moji apostoli Jevreji!

Poslat sam Jevrejima da im naukujem.

Mnoga su se zla i hule,nevjerstva i blud,

uvuklo među farizeje,sveštenstvo i narod  vaskoliki.

Bog isitne nekom narodu šalje poslanike koji je njihov,

koji zna njihovu bitnost i vjeru.

Poslat sam kao i svaki poslanik,

da ih opomenem,

da mi njihovi sveštenici i velikaši ne vjeruju.

Da im se povećaju grijesi  njini,

da iz gejane nikad ne izađu.

Ne počeh svoje naukovanje riječima:

„Pokajte se jer se približava,kraljevstvo nebesko.“

To je  Jovana Zaharijeva  nauk.

Moje naukovanje je započeto riječima:

„ Blaženi siromašni duhom ,jer je njihovo kraljestvo nebesko.

Blaženi koji su ožalošćeni,jer će se utješiti.

Blaženi krotki,jer će držati zemlju.

Blaženi gladni i žedni pravde,jer će se nasititi.

Blaženi milosrdni,jer će naći milosrđe.

Blaženi koji su čista srca,jer će Boga vidjeti.

Blaženi mirotvorci jer će se sinovi Božiji nazvati.

Blaženi prognani zbog pravde jer je njihovo kraljevstvo nebesko.

Da li u mojim riječima ima šta nejasno?

Da li rekoh da sam božanstvo,Bog dušu da mi prosti?

Ljudima govorim da će samo čistim srcem boga vidjeti.

Mene su stalno među sobom viđali.

Pa kako se nećete opametiti?!

Zar ne rekoh da će se svi blaženi Božjim sinovima nazvati?

Pa zar se nećete opametiti?!

Nisam ja došao da zakone rušim,

već da ih sprovodim.

Nisam ja došao da vam milosrđe dajem.

Ona vam je Boga jedinog data.

Došao sam da vam upozorim na oganj pakleni,

koji vas čeka ako budete slijedili farizeje i sveštena lica,

ma kojim  se oni imenom  zvali.

Pa zar nećete nauk primiti?

Nisam ja došao da vam grijehe nosim i praštam.

Došao sam da vam kažem istinu koja vam se neće svidjeti.

Svakom je bolje oko iskopati,

nego sa žudnjom pogledati ženu koja nije vaša.

Ako vam je desna ruka kamen spoticanja,

prevaru,lakomost,kamatu i zlo nosi i čini,

odsjecite je i bacite je.

Ako vjerujete, znate šta vam je bolje.

Odsjeci dio tijela svoga,

baci ga daleko od sebe nek se lešinari tove,

Bolje je to, nego pustiti da ti dušu truje

i tijelo vodi pravo u gejanu.

Moje rođenje bijaše početkom proljeća

a smjestiše ga u vrijeme paganskih slava solsticija.

Prevareni narod  slavi neki izmišljeni datum,

neko staroegipatsko sveto trojstvo.

Oziris, Izida, Horus i mnogoboštvo,

četrnaest vijekova su skrivali moje riječi

ubijali,na lomači spaljivali

sve one koji su imali

radosne vijesti moje.

Zbrenjeno ljudima  bilo imati,

u ruci držati jevanđelje,

nauk od Boga poslat.

A zbog čega?

Zbog,

ne misliti glavom i srcem,

ne vidjeti  prevare,

zlo i smrti,

u ime Boga Milostivog,

u moje ime što oni čine.

Najuzvišenija svetost i časnost

Milog nam i Jedinog Boga

isključuje  mogućnost da ima sina.

Otkud Njemu  dijete a nema  supruge?

Pošto Gospod Bog nema ženu,

Njegovo dijete bi bilo izvanbračno.

Njegovi uzvišeni sveto-nazori kazuju;

svetost braka i rođenje djece je isključivo u braku.

Potvora  nikejskog sabora i Konstantina I,

branjena mačem i krvlju je gnusna laž.

Oni  hoće Boga nam Jedinog da pretvore u bludnika

poput Zevsa i Lede

Apolona i Kireje.

Oni mene radikalizuju.

oni mene trpaju u božanstva.

Meni se umeće,

meni se podmeće ,

meni se podvaljuje.

Mene se  se poiistovjećuje sa

Bogom živim – Bogom  Jedinim.

Zar nisu svjedoci bili

za trpezoma sam jeo sa njima.

Žene milovao i ljubio

i one mene,jošte me

miomirisima mazale i doticale.

Nebeska bića to ne čine.

Zar nisu nazočili

da sam ritalna pranja sa njima vršio.

Zar nisu svjedoci bili

da  sam liječio gubavog i slijepog,

mrtvoga i živoga

zazivajući ime Gospoda Silnoga.

Čuda ne činih ja već molitva moja

I  Gospod Moj rukom mojom.

Znojio sam se i spavao,

i  kao čovjek svaki sam bio;

osim što me Milostivi nazva pomazanikom svojim.

Ne režite mi kovanog lika!

Reče Gospod.

A oni Egipatsko pagansko sveto trojstvo

preslikaše u hrišćansku ideologiju.

mene sačuvaj me Oče grijeha

sinom Tvojim proglasiše

i na svaki kam zgrada svjedočanstva

neki smušeni moj lik

ni nalik meni obejsiše i boja,a raznim obojiše.

Glava od bijednih laži  da se  raspukne,

od ludosti i srama.

Poncije Pilat me nađe za pravednog,bogougodnog.

Shvati bezbožnik da sam božji pomazanik,

ne dade me ubiti,

vrati me farizejima i saducejima

ovi me prognaše.

Zar nisu vidjeli krst

kako se vrti kao vrtuljak,

jer ja vidio sam,

šta će moj progonitelj da mi stavi usta.