Category Archives: Umjetnost

Bura maglom nebo krije,

Vihorova mrsi vlas,

Cas ko ljuta zver zavije,

Zaplace ko dete cas.

Sad na trošnom krovu sveli

Uzvijori slame klas,

Sad ko putnik zakasneli

Doziva na prozor nas.

Tužne je i mracno tako

U ubogoj izbi toj�

A što si se moja bako,

Snuždila uz prozor svoj?

Jel te umor obhrvao

Slušajuci bure huk,

Il’ je san na tebe pao

Uz vretena tvoga zvuk?

Pijmo, dobra, verna drugo

Mladovanju bednom mom,

Kamo caša? pijmo, tugo,

Lakše srcu bice s njom.

Pesmicu mi poj o ptici

Što za morem gnezdo svi,

Pesmicu o nesvestici

Što na vodu rano mni.

Bura maglom nebo krije,

Vihorova mrsi vlas,

Cas ko ljuta zver zavije,

Zaplace ko dete cas.

Pijmo, dobra, verna drugo,

Mladovanju bednom mom,

Kamo caša? pijmo, tugo,

Lakše srcu bice s njom.

Život u toku zastajanja nema,
A smrt nam krupnim koracima ide;
Muči me sve što ja do sada vide`,
Još više ono što budućnost sprema.

Ka meni kao sen jedine sreće,
prilaze dani prošlosti sećanja –
i da njih nema, i s njima čekanja –
Ja bih van ovih misli bio veće.

Vraćaju mi se prijatnosti znane
Što jadnom srcu sladile su dane;
u luci vidim brod – lik sreće svoje.

Zamorene su ruke kormilara,
slomljeni jarbol oluja obara,
A svetiljke su ugašene moje!

Čini mi se da sam te morao voleti na bezbroj načina, bezbroj puta,
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.
Moje opčinjeno srce je napravilo i iznova stvorilo ogrlicu pesama
Primi je kao dar i nosi oko vrata na svoje različite načine
U životu nakon života, u dobu nakon doba, zauvek.

Kada god čujem stare priče o ljubavi, to je vekovima star bol,
Ta stara priča o razdvojenosti ili zajedničkom životu,
Kao što uvek gledam iznova u prošlost, na kraju uvek ti iskrsneš
Prekrivač sjaja polarne zvezde koja isijava kroz tamu vremena:
Postaješ simbol onoga što se pamti zauvek.

Ti i ja plutamo na ovom mlazu koji dolazi iz izvora
Srca vremena ljubavi jednog prema drugom.
Igrali smo uz milion drugih ljubavnika, deleći istu
Stidljivu dragost zbog sastanka, iste potresne suze rastanka –
Stara ljubav, ali u obliku koji se rađa i rađa uvek iznova.

Danas je ta sila pred tvojim nogama, pronašavši svoj kraj u tebi,
Ljubav čoveka svih vremena, prošlosti i večnosti:
Univerzalna sreća, univerzalna tuga, univerzalni život.
Sećanja na sve ljubavi spajaju se sa ovom našom ljubavlju –
I pesme svih pesnika, prošlosti i večnosti.

” Prije ili kasnije gorčina će nestati,

neko koga je sudbina stavila na tvoj put

najzad će doći s naramkom sreće

i sve će biti kako treba.

Biće tako,

iako se ti u ovom trenutnku osjećaš očajno

i misliš da lažem. ”

U pregibu tog nagog tijela ima sjete
jedne mrtve tajne. Odsjaj ulja
niz bjelokosnu ženu nijemo kulja,
to meso san je pijane palete!

U slici ovoj sniva tajna daleke planete
u zatonima biljurnog smaragda
gdje mirišu zlatne naranče i smokve.
Po proplancima zvone mjesečine lokve,
a otrovne ptice nad pinijama lete.

Tu sanjaju te žene starih slika,
Ljubovce Oblaka i Rutavog Bika!
O, mnogo tajne ima u kretnji golog lika
što sakrio se rukom: školjkom od srebra.

Bestjelesnim kistom ta slikana su rebra!

Udar odreza zid i scenom
Otvorenom sva kuća zjaje
Na ulicu gdje, pod sirenom
Što ravno urla, tišina je.

Presta. No otrag stube, eno,
Ko hrpa cigle leže. A ti –
Tebi je strogo zabranjeno
U prošlo, gore, da se vratiš.

Pogledaj, ona otvorena
Soba, gore sa trećeg boja,
Ko u Pompeji sva rumena,
Više ne smije više biti moja.

Sjaj kroz slomljena okna. Stoji
Još na polici Šekspir jedan.
Na zidu visi portret koji
Iz svijeta te bilog gleda.

Ko nekad, neću ukročim
Ovdje, sag zgužvan da popravim
I na kalendar bacim oči,
S datumom što se zaustavi.

Dolje, pod ciglom, sred tog smeća:
Staklo, cimenat, prah se vije,
Kvadratna cipelica dječja –
Zaboravili anđeli je.

Ako po glavi stanovnika
padaju četiri dobra vidika
onda i ti iz svoga stana
nazireš dio Mediterana.

Ako po glavi stanovnika
dolazi pola jelovnika,
i ako se sve to pažljivo dijeli,
onda su jučer i gladni jeli.

Ako je takva prosječna plaća
onda se tebi milion vraća
i ako je moral prosječni pao
znači i ti si svoj prilog dao.

Ako po svakoj glavi troše
znači ni tebi nije loše,
i sve u svemu (a tko ti što može)
tvoje se brige dijele i množe.

Ako toliki žive bez muke,
prosječno imaš skrštene ruke,
i kada prosjek toliko krade
spadaš u one koji ne rade.

Ti nemaš kola, on ima dvoja,
jedna su onda prosječno tvoja,
pusti nek zato još više ima
poslije po glavi i tako dopadne svima.

Kad voliš tad živiš lud,
sa patnjom,
i čežnjom
i brigom.

Pa šta?

Bez ljubavi nikuda ne vodi put,
sa ljubavlju, već si stigo.

Gospodaru,

Ako sutra, na dan suđenja

Pošalješ me u Dţehenem

Reći ću mu tajnu, koja će ga otjerati

u daljine hiljadama godina od mene.

Gospodaru,

Šta god od ovog svijeta htjedneš dati meni

dadni to Tvojim neprijateljima,

šta god od onog svijeta htjedneš dati meni

-dadni to Tvojim prijateljima,

Za mene dosta si samo Ti.

Gospodaru,

ako Te obožavam samo iz straha od Dţehenema,

spali me u njemu!

Gospodaru,

ako Te obožavam samo radi želje za Dţenetom,

udalji

me od njegovih uţitaka!

No, ako Te obožavam samo zbog Tebe samog

Onda me zauvijek zadrži u Tvojoj Milosti

Visoke temperature

groznica

haluscinacije

nema ih

u snove se pretvorile

i pitanje

Maksumče krhko

šta radiš to

šta radiš tu

međ rajskim mirisima

milion ruža

milon grlica

oko tebe leprša

snima uranja

u ljepotu oceana

zar ti ža ni

mladosti što lebdi

u život kročiš

svojim riječima

a smaraš

umoran sam

ali pjesnik

slikar valera

još riječi

nježnih slika ima

želi

jednu pjesmu

jednu sliku

pokloniti milinom i snom

ljepoti jedinoj 

bezuslovno

tek

za sjećanje

i jedno sjetno

adio mila