Joj,  ljudi da ne vjerujete !

Kakvih smo se novogodišnjih fora nakačili?

Ma ljudi časni i nečasni   ne morate nam vjerovati ali ovi 3. Januar / Sječanj je treći dan 2023.

Ne mre se disat od trgolavate nacionalističke fukare.

Nemamo mi ništa sa pljačkašima , peremo ruke.

A onda se jednim strahom  veže drugi.

Vanjski faktor.

Uvaliće nam imbecili zemlju ravnu kao plohu, a nećemo ni osjetiti.

Pa onda vanzemaljci nam prijete invazijom.

Ko da nam naših pržunastih vanzemaljaca , koji nam na suho deru kožu,  nije dosta.

Poslije toga će nam cijelu godinu prodavati bubrežnjake , da Bosna nije Bosna , oliti Bosanskanego je  kroatjanska, srbaljska  i turska.

Sa ovom ,potonjom kretenskom bedastoćom  ćemo lako.

Samo im kažemo idite u hrvacku, srbljansku i osmanlijsku prćiju pa tamo budite šta želite.

Možete biti ” građani “drugog i trećeg  reda.

U Bosni zemlji Božije milosti rezervisana privremena prebivališta, samo za građane bosanskog roda – za BOSANCE, Bogu mile ljude i ljude dobre volje-

I vi nama ne vjerujete da je sve to za nevjerovati.

Vrlo neljucki.

Što bi poete rekle:

-Mač ima dvije oštrice kada đavo dođe po svoje.

U prevodu:

-Časni ljudi izvrše harikiri, pogan  se pravi da ne zna  da wu pogan i fukara, i narod ih otpuše ili ih neminovnost vodi u pržun.

Dobro priznaćemo,  nismo baš ekstremno zagrijani filantropi,

ali svakako veoma mnogo volimo žene.

Vjerovatno i puno više no što zborimo, ali bi ta izjava  mogla biti shvaćena kao seksistička.

Šta ćemo, moramo paziti na dobar glas.

Inače nismo ni pristalice seksa.

Mi više volimo voditi ljubav.

Hem je izraz  umilniji i radnje ljepša, nježnija a temeljitija.

Sveobuhvatna i svestrana.

Još kao dijeca svi smislimo plan oženićemo se jednom prelijepom upis vilom.

Takom i takom, vakom i vakom, koja neće biti taka i taka i vaka i onaka.

I bome oženismo se.

A onda , jazuk.

Oko nas take i take , slobodno možemo reći bez pežorative , napako van take.

I  sve se zainatile da nam dohakaju.

Ne m'remo vam detaljisati , kako, šta i zašto.

Nemamo vremena.

Imamo preča posla.

Kakva?

Idemo slagati i preslagati.

Šta?

Joj levata , mati mila.

Domine, posteljinu ,dušeke , jastuke …

Sve su to vrlo kompleksini i zahtjevni elementi igre.

Koje igre?

One zbog koje smo ograisali i  iz raja nogirani,

da bi taj raj na zemlji nastavili.

Sarmu , japrak, sogandolmu, musaku, turane paprike , pasijans   i puzle   ostavljamo vama na slaganje i preslaganje.

Morate se i vi nečim zabaviti.

Nova godina je.

Danas je nedelja  1. Januara/Siječnja 2023. godine u novom  odbrojavanju po Isusu Hristu.

U načelu to je skoro jedan   prohujali dan.   Dok si reko keks, nekome se prisnio sličan naziv , nema ih , niđe ni jednog prošlogodišnjeg dana.Ustupiše mjesto ovim novm  levatima ( na broj 365 )  da se bakču sa nama do kraja ove nove godine. Tako mi mislimo,. A levati će zalevatiti i olešiti hejbet pametnjakovića, gluho i ćoravo bilo.

A i mi danas prepisivački raspoloženi. Umjesto nekih gluparija , natandarićemo vam neka vrlo poučna , jako mislena  i još gluplja pametovanja.

Petrović Petar Njegoš:  on se nije ženio. Hadum dokazano. Kako neće  tuberan bio, u tujini po kojoj je svoje balege sijo, nije lijeka našo. U nekom kamenjaru daleko od hećima rikno.

Tako to usud radi. Ti zlo siješ i pjesmama hoćeš narod svoj nevini , braću da istrijebiš. E pa vidi kako se kusi trijebe.

Dali je ovo kvintet klapa pojila , duet Debe i Oma tarabukovao ili samo Deba izšargijo ne sjećamo se .

Ima ljudi i neljudi.Tako je uvijek bilo.I majki i nemajki,I očeva i neočeva.Taki je dunjaluk.Nedokazan.

A jema  i jedna konjina ljucka. Taj se zna naopako svetiti ženama. Imo nešta protiv njih, zicer.

Danima ih ,noćima samo buba i  udara,uh sve tako.Bum bum,zvek,zvek.Kad se to zalaufa , po’ Bjelava ne može spavati,pa sutradan po dunjaluka  nervozno i bijesno ko paščad  poslije posne veljačke noći, na posao  odi.

Što ti je narod? Mjesto da i on počne udarat1 i bubat. Pučanstvo  hudi i po svu noć ne spava.

Konta Deba, što bi to fešta i vatromet bio,  kad bi se svi odjednom probubali.

Recima narod na Bjelavama  se počne bubati i udarati. Prvo, namah se probudi  Mejtaš . Vidi ironije , simbolike i poetike. Ja posto ko oni hadumćar Njegoš ;  poeta.

Moram Mojsija pitati jel to dobro  ili  loše. I kako to utiče na bubanje.A možda i ne moram njega pitati, nego Dobrog . On je poznat da dobro buba. Svaki stih mu buba  minimum dvanaesterac. A ako treba i šesnaesterce rahat uglavi. A sa penaltika je nepogrešiv. Pravo u sridu.

Ne konta Deba da mu je strah od  moguće visine  pomutio mozak , ko mućak jaje ,sve se u krug vrti i zvecka gluposti.

Dakle , prvo se probude kameni  mrtvaci sa Meit taša, pa onda Višnjik, Podhrastovi, Koševo i  i Koševsko brdo i svi se počnu  bubati i udarati.I  sve je gotovo.Bubanje i udaranje budo dio po dio grada , i u njima se počene bubati i udarati dok ne zavlada opšte bubanje i udaranje. Ljepota, što bi poete rekle:

-Joj miline judi moji.

To  postane tako skladno , ko da  netko pritiscima dugmeta  bubanje pokreće, a svetla se u gradu pale dio po dio, i svijetle kao božićna jelka  . Čas vamo čas tamo. I jopet čas tamo, čas vamo. I isponove. I nikako da  svijeće pregore.

Bio bi to začarani krug, iz koga se grad nikad ne bi izvukao, dok svi ne bi pocrkali. Ne mere se do beskonačnoati bubati, sve da  su  Mujini potomci. Onog Muje , kraljice Marije Terezije najboljeg, ha , kako da se izrazi, aha, dušekli   havera.

I sada , ne dao usud dušu griješiti, recimo jedan dio se prestane udarati i bubati.Oni prvi okolni jenjavaju i gase se. Međutim upaljenim svjetlima ne preti nikakva opasnost.Poslije eto ti Mojsija pa on buba i lupa. Jopet opšta bubnjava svuda naokolo.

Ha on počne jenjavati , osjetim  to  ja Deba, ni ja  ne volim , ni za živu glavu , da preskočim svoj dio, pa i ja lupaj i bubaj. Pa zatim Herco i Oma. A za Baška Bašu i ne pitaj!

I na  kraju Lenji,  konta  i ceraka se Deba. On namjerno ostavi Lenjeg za kraj , da ga malo nataslači. Dok se čitav grad pretvori u red bubanja  za redom lupanja , oliti pravu pravcati redaljku bubanja i lupanja , doći će i Lenji tobe. Na vakat. Odnekud će  jedna pametna naći put do njegovog  malog mozga i Lenjem šapnuti:

-Takariš lenjost, kad je fešta nek i dušek gori.

I tako bi Lenji prekršio prvo pravilo trojno. Nikud maći guzicom. Jedino ako moraš bježati od smrti. I počeo bi  dušečiti , oliti jastučiti.

Vidi molim te, što je ovi Lenji konj, odjednom posto pametan. Sve na mehkom. Što ti lenj čo'ek neće skontat.

A ja , jado se mindero. Ne'š ti meni više tako, Deba blentovijo jedna. Ima da se modernizuješ i nabaviš francuski ležaj. Rekli mu taj ležaj na glasu. Tvoje je samo da se pristaviš i zalegneš  sa  bubalicom,  i ne brigaj.

Normalno nije školska bubalica.  Šta će ti ona u francuskom ležaju? Da ti prenese neku boleščinu iz knjiga. Ali ako dođe bez namjere da štreba ono knjiški, već samo bubalački, mere vala i ona doperjat na pernate podloge.

I konta Deba kako bi to bilo prelijepo  kad bi se čitav grad uvijek,  iznova i iznova,samozapaljivo bubanjem.

Nažalost , Gradu nikad nije prijetila opasnost da sagori u bubanju i udaranju iz dva razloga.

Prvo zbog one  narodna,što narod ne vidi to narod ne imitira. Boji se novina.

Drugi razlog ću  već smisliti zabrino se Deba, jer   ima ih hejbet koji remete rapsodiju sveopćeg bubanja; hadumćari, političari, tetkice, prepisivači,  ilmije , pljačkaši narodnog  zlata,razroka fukara…

Glava boli, a treba odabrati pravi drugi razlog. Iz dubokih misli ga trgnu njiska konja.

Drugi konj onaj na konju,malo posramljeno tapše hajvana  i kaže mu:

„Eheej, curik.“

Što bi poete rekle:

-Curiko ne curiko isto ti se piše.

U prevodu:

Malo tiše sa tim Ehhej, mogla bi neka čuti, pa se navrnut na još koji put; joj mamo, mamice.

Vidi ti njih!

Šta se neće sjetiti?

Civilizacija na Antartiku.

Aha, kako da ne.

I” nađoše ” uporište u Svetim knjigama i scenama iz naučno fantastičnih filmova.

Kažu napredna neka civilizacija , naša im pera ne može odbiti.

Pobiše sve živo što im se primakne.

Ipak ostave dovoljno svjedoka da njihovu slavu stegovno prenose.

“Navodi ” iz Svetih knjiga kao govore o zloj civilizaciji.

Onda  je to civilizacija degena ili ako ćete kretena ( da proste kreteni).

Zašto ? – pitate se.

Pa jednostavno žive u najsurovijim predjelima zemlje ,

gdje im se smrzava svako udo, ili svaki rasplodni organ ,

a oni puštaju da “urođenici” lješkare u rajskim blagodatima.

Tu nešto nije u redu.

Ili nisu zli ili vole epp i velike minuse.

Znači nisu sa ovog svijeta.

Što ne odu u Europu, dakako Jupiterov mjesec.

Tamo ima hladovine koliko god hoće  I velikih minusa.

I ne moraju nikoga rokati, niti se sakrivati.

Dopisano

Pitate se zašto ove ” misterije ” na bigajli hak tupimo namah po novoj godini.

Jednostavno, mnogi su mamurni , ili spavaju pa neće vidjeti ove gluposti.

Oni koji nisu mamurni i koji su budni, zaslužuju da ih kaznimo, jer nisu ko normalni ljudi slavili najluđu noć.

Znači pravili se pametni ili slušali preporuke minderplaza , oliti haduma i tetkica.

Noć želja

Novogodišnja noć

Novogodišnje slavlje

Novogodišnja ludnica

Novogodišnji vatromet

Nama  smiješno reći sretna vam Nova 2023. godina.

Ko da ima neka stara ili još starija 2023. godina.Ili će biti neka novija.

A jopet, nova je u odnosu na otfikarene vakte.

A možda i nije.

Ko zna ? Možda je to jedna te ista  godina , koja se eonima samo kamuflira u novu misicu.

Zato smo skratili.

I da bi bili svi sretni i osmjehnuti ,upisujemo , kratko i jasno, bez dilema i vraćanja u birvaktile dane:

Srećna vam i berićetna 2023. godina. Svaki njen dan i tren.

Ako imate sreće sve će se posložiti, a vjerujemo ponekad i složiti.

Taki je naš mahalski čojk.

I o velikim slavljima misli na slaganje.

Dabome , jal posteljine,  jal lego kockica.

Otuda su jastučenja,dušečenja,minderisnja, baldahinisanje …sasvim legalne takarli radnje.

I nemojte da bi vam    zafali slučajno zafalilo vremena za slaganja.

Recimo sarme.

Jazuk u nevakat.

Ali oprostiće se.

Nema se vremena … od ravnanja ili gužvanja  postjeline  bez pegle ( zavisno iz kog se položaja gleda), i slaganja … lego kockica.

Danas je 31 Decembar / Prosinac 2022. godine.  Otkrit ćemo vam veliku tajnu; subota je  sve do 24.00 ili 00.00. , zavisno da li ste optimista ili pesimista.

Simptomatično je i sumnjivo , to što se smjena godina uvijek dešava u 00 00 časova na razmeđi 31.Decembra/Prosinca i 1 Januara / Siječnja ,bez obzira koji je dan, godišnje doba, boja kože, pol , bogatstvo ,  vrijeme , da li se slavi ili ne.

Za sve su krivi stari Rimljani. Kad su porobili Evropu nametnuli im slavlje , i to pazite sad: u desetom mjesecu koji su krstili kao da je dvanaesti. I ljudi ,  taj nelogizam , puše skoro dvije tisuće godina.

Ova se godina rasplakala ko svaka stara godina. U zakazano vrijeme predaje žezlo i krunu novoj misici.

Istrošila je svojih prelijepih dana 365 dana. Onako kako im suđeno .

Ne znamo šta da kaženo!

Nije ovo nikakav fol.

Novu Misicu  ne poznajemo. Nadamo se da će biti bolja. No , može biti i gora. Nama je da slavimo , doćekujemo i da joj poželimo dobrodošlicu. Možda nas upamti po dobrim željama, pa nam uzvrati.

A opet razmišljamo , nisu godine tako naivne.  Kad se dani mogu vraćati , što se one ne bi mogle kamuflirati u novu ljepoticu i…Metamorfoza, trik…

Odjednom smo tako siromašni , da pogrešno pomislismo da smo siromašni ko crkveni miševi.

Bogatiji smo Božijim Duhom i vjerom nego svo sveštenstvo svijeta.

Da li ste ikad zamislili Božićnu ( a bome i svagdašnju ) trpezu bilo kojeg pape ili reisa ?

Znamo da niste. Pomišljate u svetinje se ne dira.

Pa da vidimo šta se dešava jednom papi , jednom reisu jednog, božićnog , bajramskog  ili bilo kojeg dana u bilo kojoj godini .

Njihov dan je svet. Tako oni sebi zapisali. Jer oni rekoše , prilikom ustoličenja:

Gospodari smo grada i svijeta. Otkrovonje im kontrira. Gospodari su antikristovi svijeta.

istovjetno razmišljaju i svi mali i veliki reisi.

Zavirili smo u taj antikristovski , antiljudski  dan , papski i reiski  dan . Pogledajte i vi okolo sebe . Strahote u ime religija.

Što bi poete rekli:

-Kako ih nije stid?

U prevodu :

-Sretna vam Nova  2023. godina, jaganjci mili.

O poeziji

Bez čega poezija ne može,

to je život i smrt;

bez čega život i smrt ne vrede

to je poezija.

Ima dana i dana.

Dani imaju noći.

Noći imaju snove.

Kroz vrijeme beskraja plove.

Tiho i  lepršavo.

Nikad ne prestaju

Takvi su kakvi su .

Ljudi ih najčešće zaboravljaju.

Ne bi trebali,  njihovi počeci  čine naše biće..

Zato ne vide šte je zapisano u sjećanjima.

Ljudi se uzohole.

Zaborave šta im se sprema.

Prepisuju i misle da su mnogo pametni.

Ogavne stvari javno rade.

Razgolićuju bijedu svoga tijela i duše.

Obljutave.

I uvijek se kasno sjete  za oprost moliti ,

tek kad ih pokupi ono što ne očekuju da ih poklopi.

Večinu toga sebi pripreme milseći da su nedodirljivi.

Aha , kako ne.

Sve do jednom,

Tada će svaki čovjek polagati račune.

Što bi poete rekle

Jao li se i kuku , većini. Nemarnim.

U prevodu:

Nema prevoda , zajedno sa paklom osuđenim ,  titl nam izgorio.

Ništa se ne mjenja pod kapom nebeskom.

Svake godine isti razime.

Milijarda gladnih  i šačice sitih.

milijarde nevinih i šačica ubica.

Nebo je zabrinuto, kuda hodi njegov svijet. Nije tako planiranao.

A opet zna ljude. I iako imaju pamet, iako imaju izbor, ipak pogani rade po svome.

Nimalo nije olakšavajuće ako znamo da trasiraju sebi put ka puržunu.

Treba izdržati krvožedne ubice i pljačkaše.

Ali ipak i na ovom svijetu većina njih je obilježena i ispašta. Vako ili nako.

Što bi poete rekle:

– Mošte,mošte kolko hošte slijepci nemilosrdni i zalutali , ali doklen , ne  merete spoznati,jer će vam se iznenada o glavu obiti.

U prevodu:

-Svaki kraj pogana i silnika je isti, vrlo plamenito i prevrelo stanište, ostalo su samo nijanse.