Pretpostavljamo , ako se dobro izrazimo i pravilno obrnemo konopce u ruci i začvorimo ih , kao Inke , možemo sasvim slobodno kasti da je prohujalo 150 ovogodišnjih dunjalučkih dana.
Kad te iste čvorove odvežemo , ponovo dobijemo ravne konopce za steranje veša ili ljudskih gluposti To nimalo ne pomaže kako da dokučimo koliko dana ima do kraja ovog ljeta.
Ipak , ako je jednom data pamet ona ne lapi dok ti je Nebo ne oduzme i mi skontali štos kako na jednostavan način izračunati ovaj preostali dio dana.
Od ukupnog broja godišnjih dana, a kažu da ih je ove godine samo 365 , oduzmemo čvornato izračunate prohujale dane , i to je to.
Nije da nismo pametni, ali jazuk se hvaliti , mogli bi nas počet kopirati i gdje bi nam onda kraj bio?
Ne znamo, a vjerovatno ni vi. Zapravo samo sudba može sa sigurnošću zakantat i zapisat šta će biti. Nadmao se da će kao i uvijek biti milostiva.
Da ne bi bilo zabune , sa očevidnim retardiranim poštovanjem prema dunjaluku , ipak osjećamo dužnost da vam saopštimo da vam se do kraja takarli , ali prelijepe 2023. godine restovalo okruglo 215 dana.
Što ti je na priliku posebna ova viša matematika.Ne mo'š joj pera odbiti. Baš kao ni anamo onoj.
Ono kojoj, nećemo danaske širiti trač i opijenost imamo pametnijeg posla.
Što bi poete reklo:
-Ko o čemu, dunjaluk uvijek sprema razglebati o njoj.
U prevodu:
-Više konkretizacije , a manje razglabanja. da ne bi bili glabamka-
Daklen, vrlo pametno i svrshisodno natezanje na djelu.
Blekijev međunarodni institut za Prirodne i društvene nauke , u saradnji sa Harvardskim Institutom za tehnologiju ( Nezvanično stručni saradnici Područja 51),obratio se američkoj i međunarodnoj zajednici obsaopštenjem za javnost.
U saopštenju stoji ( citiramo) :
Međunarodni tim eksperata, je na osnovu podataka iz Dnevnika admirala Richard E. Byrda , vođe ekspedicije Jugh Jump ( Antartik , 1946.) pokrenuo je sveobuhvatnu naučnu pretragu Mjesečeve transparentnosti.
Tim je izvršio eholokacijska mjerenja, matematičke propračune i ostalih mjesečevih postulata i došao je do zapanjujučeg zaključka :
-Mjesec je šupalj.
Ta činjenica iz osnova mijenja saznanja o Mjesecu koja je nauka donosila o Zemljinom satelitu.
-Mjesec je vještački satelit.
Njegova putanja je malo bliža nego što se mislilo, jer je naučnike zavarala prividna težina mjeseca , dobijena na osnovu pogrešnje pretpostavke da je mjesec monolitnog kamenog sustava.
Postavlja se pitanje ko je mogao napraviti mega-satelit ?
Dnevnik admirala Boya ukazuje na stanovnike Antartika sa kojima se susreo i sklopio primirje davne 1946. / 7. godine.
Tim za sada odbija bilo kakve komentare o ovim detaljima.
Sveobuhvatna istraživanja su u zavšnoj fazi , pa će se naučni konziulij ponovo obratiti javnosti po završetku radova i sumiranja svih konkluzija i njihovih reprekusija.”
Glasogovornica za štampu Mrs. Lucile Blissful Frckyson je odbila dati dodatna objašnjenja.
Mi nemamo komentara.
Čekamo novo saopštenje za štampu.
Dodatak :
Neki od podataka dobijenih na pres konferenciji.
Eholokacijska mjerenja Usporedba prividne Mjesečeve i Sunčeve putanje na nebeskoj sferi.
Libracija – Ponašanje šupljeg tijela Snimka teleskopaALMA
Izoštrena rezolucija) / Atakama, Čile
Kemijski sastav Mjesečevog regolita dobijen ultra- termičkim mjerenjima
Nesvjesno , istraživajući nelogičnosti u mjesečevim mjenjama, putanjama i osvjetljenju, naučnici su dokazali ono što im nije bila namjera.
Dobro pogledajte video.
Naučna ekipa sa Blacklys Institute for Natural Sciences, Whiteland je pročila ponuđeni snimak i konstatovala da se tako može ponašati jedino šuplje tijelo.
Drugi dokaz koji upućuje na vještačko porijeklo mjeseca je smjer njegove rotacije.
Okrtetanje obrnuto smjeru kazaljke na satu nije odlika prirodnih nebeskih tijela.
To je odlika kojom neko pokušava da dovede u red. U slučaju mjesečeve orbite, mjeena i rotacije
stiče se utisak , da je neka napredna civilizacija instalirala Mjesec , kao vještački satelit kojim će se regulisati neka dešavanj neophodna za normalno i bezbolno funkcionisanje pojedinih Zemaljskih tokova.
Loptu nije briga šta je „da“ il’ „ne“,
da li će levo il’ desno da skrene.
Onaj ko te u tu igru bacio –
on zna šta čini, da stane i krene.
(Hajam Rubaija 50)
Pogledajte Video.
Blacklys Institute for Natural Sciences, Whiteland je odlučio da napravi serijal zapisa o Mjesecu
koji govori da je Mjesec vještački satelit i da ih objavi neovisno o našim napisima.
Samo nam šapnuše da je ovo 149. dan 2023. godine.Koliko je ostalo moramo sami izračunati.
Abakus u kvaru.Izvalila se jedna žica.Perle se rasule.Eh ,da su barem biserne.
Čak nisu ni drvene.Plastika i sintetika.Ko sve u današnjem vaktu. Od perli do sisa , guzova i usni ; čak i anamo one . Grehota vam bonićke ljepotu kvariti.
Sve manje je prirodnog.Kada pogledamo žene dugo razmišljamo koliko je njenog,
A koliko plastičnog. Najčešće se ne možemo uhavizati.
Kako smo gentlemani po prirodi navalimo im komplimente ko da su prave polovnjače.
A na njima sve poskakuje i biba se. I vanka i unutra. Glava boli od bibanja. Najčešće sintetičkih .
Prsti nam zaigraše i sami izračunaše da do kraja ovogodišnjeg vakta ima čitavih 216. Dana.
Čuj čitavih?
Ja kakvi će biti!
Neće valjda biti okrnjeni , kada su novi novcati, ka jungfrajlice sva 24 sata koliko dišu.
A za uzvrat mnoge insane prevare i ovi zaborave da udišu areu.
Jerbo se opet tribaju tornirati idućeg stađuna.
.
Baš su ovi ljudi ponekad jako čudno zaboravni.Najčešće na svoju štetu. Corpus delicti. I Corpus sinteticus delicti .
Što bi poete rekle:
-Što ti je nauka. Od ženska napraviše sintetiku. Na smiješ je poljubiti , barknuti ili sačuvaj me tlih pomisli , natakariti . Namah se prosipa silikonska tečnost.
U prevodu :
-Čisti poganluk . Galaktički zakoni univezuma.Hoćete vi kvariti insane ? Eto vam ga …
Ima jedan vrlo zanimljiv riječnik. Zove se Blekijev mahalski rječnik / pojmovnik.
Riječnik ko svaki riječnik.
Pametan i nepametan. Pretenciozan i ležeran. Ali ono što ga malo odvaja od zahtjevneog akademskog vokabulara je mahalizam. Riječi koje su upotrebljavaju u mahali, i riječi koje se ne upotrebljavaju , bar ne u krutom leksičkom smislu .Iako se značenja neupotrebljivih riječi znaju, ipak je mnogo sočnije, efektnije i živopisnije prevesti kada se one prekrste na mahalizme.
Mnogo puta ostanemo zadivljeni mahalskim verbalni umotvorinama i sklopovima i umnim manifestacijama koje one impliciraju.
Kada zaista nemamo šta raditi, a toliko smo umorni da nam čak i ono ne pada na pamet, obavezno zavirimo u taj čuveni , jedinstveni , neponovljivi , mistični svijet mahale i njenog poimanja riječi i dunjalučke zbilje.
Ovaj put nam strelica zodijaka zastala na kovanici:
MENTALNA BULA
U vezi ove riječi se vodila vrlo dosadna, neinventivna i tandarli-mandarli diskusija koju smo prisiljeni unijeti zbog povoda i sveopće atmosfere:
1948.-Generalna skupština UN u Parizu usvojila je Opću deklaraciju o ljudskim pravima. Prvi član glasi:
“Sva ljudska bića su rođena slobodna i jednaka u dostojanstvu i pravima.”
Kakao to na papiru lijepo izgleda.
Kada bi vas neko iskreno pitao:
-Koliko vrijedi rezolucija UN ova ili bilo koja druga koju ne podupiru članice sa pravom veta?
-Kakav bi vaš odgovor bio?
-Ne čujemo vas, gluhi smo napriliku k'o UN.
Ako ste rekli da je UN , podrazumjevaju sjedinjene krvopije i gulikože svijeta i da svoj razbor mogu mačku o rep okačiti , postigli smo konsenzus.
Ako se nismo razumjeli , onda je neko od nas velikoj mentalnoj buli.Ova bula nema nikakve veze sa papama,inkvizicijom i lomačama.
Riječ mentalno(a) je još uvijek nedefinisana zbog neusaglašenih stavova i nepostignutih dogovora mahalskog konzilijuma oko etimologije.
Mišljenja su podejeljena ;tri naprema tri glasa uz jedan suzdržani. Lenji se uspavo , pa sanja da je dešifrovo značenje.
I.Teorija naučne dijalektike nalaže da je mentalna bula dekret ili pismene nekog pape koji je imao barem minimum mozga i koji je izbjegavao molitve u Sikstinskoj kapeli i aferime , odnosno nastranosti koje svod sugeriše.
Efektnu teoriju potpisuju, Mojsije, Herco i Dobri.
II. Mirišljavo smradna teorija.
Zastupnici Baška Baša,Oma i Deba. Ona je definišu:
Riječ mentalna je savim lako definisati. Složenica je od riječi menta i halal,u narodu se uglavnom izgovarana kao alal.
Menta je mirišljava biljka poznata i kao metvica ili nana,vrlo rijetko nena ili nona.
Halni ili alni je skraćenica riječi hala/ala je riječ koja može mnogo toga značiti:
1.Velika dvorana u dvorovima,fabrikama,sportska i kulturno muzička borilišta.
2.Mjesto za odlaganje izlučevina crijeva i ostalih kanala.
3.Tetka.
4.Neman ili ažbaha.
5.Žensko,prevestveno rusko ime.
Tada nastaje minimum pet kovanica,svaka sa svojim značenjem što nas vodi od opštog do pojedinačnog.
Menta 1 = mirišljavi veliki prostor slijedi – mirisna dvorana / dobar mozak
Menta 3 = mirišljava tetka – otpada iz kombinacije tetka je izuzetno rijetko mirisna osoba osim ako vam nije rod po ocu i materi
Menta 4 = mirišljava neman (ažbaha) – monstrum
Menta 5 = Mirišljava Ala -kao žensko stoji,ali kao riječ u konzilisjkom smislu otpada jer nema veze sa životom,osim sa takarom.
Dakle mentalan znači: dobar mozak,mentalni smrad/pokvarenjak,monstrum.
Ako se uzme da je bula u peškorativnom značenju neprilika, nevolja, pogan, tetka ( muška ) belaj,onda smo vrlo blizu rhješenja.Kažu da je pravilno reći pežorativno,ali nama sa papskim bulama više paše peškasta riječ.
Kada su trojci razmjenili teorije, tvorci druge teorije su na čuđenje tvoraca prve teorije, skoro baildisali od šege.To je probudilo Lenjog koji se takođe počeo grohotom smijati iako nije znao o čemu se radi.Njemu je uvijek lakše bilo pribjeći liniji manjeg mentalnog napora : gdje sve takarlije tu i on.
Tako je II teorija nenadano uletila u plus glas i postala važeća u Blekijevom pojmovniku.
Dakle teoretski ; mentalna bula bi mogla značiti mozgovna nevolja ili mentalna bolest , oliti pederluk i sve vrste pogančerskih misaonih sklopova i radnji,
ili
ili po mahalski skraćeno :
mentalna natakenost sa nepovratnim pržunskim implikaijama za vijek vjekova.
Do danas je 147.dan položio oružje , odnosno dvadesetčetvorostni akreditvni primat , što zanči da bi po svim mogućim rezonima , do kraja godine trebali pregrmjeti još samo 218 dana.
Ali ipak nikad se ne zna.
Bumo vidjeli!
Kako ko?
Neki i ne budu vidjeli.
Naše je da se molimo i nadamo da nismo na ovogodišnjim spiskovima putnika za onostrano. Pogotovu ne za onu vreliju stranu onostranog.
Prema našim saznanjima ta je rezervisana za vlastelu i sveštena lica. Đah ovu , đah onu, đah teću i inu. I za silnike svih fela.
Sve sama pogan i licemjeri.
Što bi poete rekle:
-Lice mjeri il ne mjeri, za pogan je kasno .
U prevodu:
-Biće prevedeni po činjenju i nečinjenju bezličnog i bezbeožnog lica svoga.
Aleksa Šantić (27. maj 1868. Mostar – 2. februar 1924. Mostar, Bosna i Hercegovina) je bio uz Maka Dizdara najveći i najplodniji bosanskohercegovački pjesnik. Povezao je svojim djelom idejne i pjesničke težnje književne tradicije i nove epohe modernizma, kojoj je pripadao. Prvu pjesmu objavio je 1886, a prvu zbirku pjesama 1891. godine.
To su relevantni podaci sa kojima će se svi složiti.Ostale biografske crtice o životu pjesnika Alekse Šantića će se razlikovati od biografa do biografa,od kritičara do kritičara,simpatizera ili nesimpatizera.
Svi će pričati o Šantiću,svi će se trpati u mit o Šantiću , bez obzira da li su njihove riječi istinite,iskrene i ljudske,ili su samo proizvod nekih ličnih animoziteta i kompleksa,ili naloga dnevne politike. Neki će pokušati da doktoriraju na Šantiću,ali ga neće moći istjerati iz Bosne,kao što je to vehta Razija Lagumđija učinila Meši Selimoviću.
Nas ne interesuju tračevi i rekla kazala.Ne interesuje nas ni „pamet novijeg doba“.Ponajmanje našu pažnju zavređuje političko blaćenje ili glorifikacija lika Alekse Šantića.
Nas interesuje Aleksa Šantić pjesnik i ostavština koju je dao.Bogata je to kula.U toj kuli ima po nešto za svakog iskrenog zaljubljenika u poetiku i ljepotu, u Mostar i Bosnu.Svako razmišljanje mimo toga je toboparalitička glupost.
Da,označiće Aleksu maloumnikom,autistom i mjesečarem, koji ne može da zapamti rečenicu ili ne može da završi osnovne škole.
Gospodo vi koji ste školovani i takve mu pogrde darujete ,napišite bar jednu jedinu pjesmu ,koja bi kao Šantićeva poezija nostila miris đula,šadrvana i ljubavi kojom vaskolika Bosna odiše.
Gospodo vi koji u svakoj riječi dlaku tražite ,pogledajte da se u vašem oku nije sajkrila šuma od koje ne vidite ljepotu probeharale alice,šum Neretve, miris Bosanskog neba i nevinosti.
Gospodo,vi koji nacionalizam u svakoj riječi tražite,zavirite u svoja srca i pogledajte koliko otrova u njimu kola.
Reći će da su ga srpski savremenici pogradno zvali Aljo, a to je zbog njegovog kosmopolitizma i htjenjima zajedništva.Neki neuki zubati ljudi će mu pripisivati ncionalizam,koji oni u srcu poput ljute guje gaje.
Nama ne smeta ako neko kaže da je srbin,hrvat ili bošnjak.To je njihovo pravo. Dopustite vi nama da nudemo Bosanci.
Gospodo zavirite u leksikone poezije i provjerite koji je balknaski pjesnik bio plodniji i rječitiji od Alekse Šantića.
Samo jedan ga je prevazišao dubinom riječi,a to je Mak Dizdar. Ali Mak je tragalac za za korjenima i iskonom.
Šantić to nije. Šantić je pripadao epohi kada Bosna nije bila Bosanska. Tragovi Turaka su bili još snažni.Austrougare nije interesovala Bosna i njen narod , već samo demonstracija sile – velesile.
Šantić je bio Bosanac pravoslavac ,koga su svim silama nastojali da uvuku u ralje srpskog nacuionalizma.Za to su bili zaduženi Garašaninovi velikosrbi Jovan Dućić i Svetozar Ćorović. Oni su svojim nacionalističkim kandžama za grkljan ščepali nervička Šantića ,ali on se nije dao.
On je želio biti samo Bosanski pravoslavac i ništa više. Od dvojca je i krenula sva priča o Šantićevim „ umnim“ ispadima . Zloba i ljubomora, na poetu koji je pisao tako lako i onako kako to oni nisu umjeli.Oni su bili ograničeni,zaslijepljeni i koristoljubljivi.Dučić je mrzio ljepote žena i ljudi i mirise Mostara, koje Šantić iz svoje duše prelijevao u svoju poeziju. Ćorovićeva djela Stojan Mutikaša i Zulumćar su autobiografska.Šantić je je pjevao o ljubavi,svijetu u kojem se svjetlost neba ogleda u ljepoti žene i krajolika mostarskog.
Šantić se uvijek zaljubljivao u žene. U muslimanku, u katolkinju, u pravoslavku i u sve žene i djevojčice svijeta. Svaka žena je djevojčica i svaka djevojčica je žena.Oni koji ne poznaju ljubav i žene ,ne mogu to ni spoznati, ni prepoznati.Njihove prljave misli ih vode pedofiliji.
Koliko je samo ljubavi u njegovim pjesmama.Koliko dunjalučkih ljepota ostavljeno kao testament naraštajima koji slijede.
Mi nikad ne letimo za razmišljanjima: šta je pjesni htio da kaže , već za onim šta je kazao. A kod Alekse Šantića ima mnogo toga rečenog.Mnogo je tu ljubavi i ljepote. Da, tu u njegovim pjesmama obitavaju žene od krvi i mesa,koje vole samo one koje njihove srce hoće. On se ne stidi priznati odbacivanja.
Dobro, bila su to patrijahalna vremena, u kome đule i jorgovani bijeli nisu smjeli svoju ljubav tek tako poklanjati.Ako vidite prelijepu dvanaestogodišnju djevojčicu, vi znate da će ona , koliko sutra, postati prekrasna žena.Ona neće smjeti da vas voli.Ako ste poeta vi će te napisati pjesmu o toj nedostižnoj ljepoti, jer ona to zaslužuje.
A u Mostaru je svaka pristojnija porodica imala šadrvan i nemojmo mu zamjeriti ,ako je ponekda zastao da se napije hladne vode i nauživa mirisa đula i behara, baci pogled na neko uzdrhtalo djevojče, iako to nije smio.
Šantiće je odrastao,njegov Mostar se mjenjao ,ljudi su odlazili i nestajali.Neke nove rugobe su se spuštale na kaldrmu , noseći na prtinama svojih opanaka prange i gusle.
Bilo je sve teže biti Bosanac.Bosanske pravoslavce,muslimane i katolike su silom, mitom, strahom i mržnjom htjeli da pretvore u nešto, čega u Bosni nikad nije bilo.Sudarivši se sa zlom mnogi su bježali na istok, dosta njih na Zapad.
Šantića jer to boljelo i on je ostajao usamljenik.Vremena njegovih ljubavi su prošla.Žar polako gasne. Ostaje prostor samo za sjećanje i elegije. Sve je manje svjetlosti ,a sve više socijalne zebnje u njegovoj poeziji.
On ne kaže ostajte ovdje srbine,bošnjače ili hrvatu.On to pjeva dobrom čovjeku Bosancu, koji napušta svoju milu zemlju ,majku Bosnu. Aleksa Šantić nikada nije bježao od svoje Bosne i svoga Mostara.
Svjetlucava modrina Neretve je zarobila njegovu dušu i um. Otuda u njegovim stihovima lebdi poneki narodni zvuk.Otrgnuo je od zaborava neke riječi narodnog pjesnika, ubacio ih u svoje stihove i vjenčao ih sa vječnošću.
Anka Tomlinović mu je srce poklonila.Nisu mu dali da je voli.On je svoju dušu darovao Zorki Šolini.Kaćiperka ju je prezrela. Mlađahna Emina Sofić je prekasno rođena pa je njena ljepota bila dostatna samo za divljenje i poeziju.Tri žene,tri paralele koje se sjeku u beskonačnosti. Tri je neparan broj i znamo da ne može biti sretan,jer harmonija leži u parovima.Nesretni Šantić nikako da bude par.
Ipak to su tri ljubavi na kojima pjesnik može graditi svoje svijetove poetike.
Vako vam to u životu insana gre . Odi mi, dođi mi.Neko biva, pa ga nema,ko da ga nikad nije ni bilo. Jopet a neki zalud bivaju.
A jopet ima ih , bivaju , žive a ne znaju da su mrtvi. Dišu na škrge , a ribe nisu. Jedu na slamčicu , a ne primaju infuziju. Obijesno mašu ušima , a nisu hajvani. Kleče i mole se, ali Boga Milostivog ne pominju.
Pogađate koji su to?
Ma , razmislite malo!
Pomoći ćemo vam :
Imaju Kainov znak na ćelu, vreće opljačkanog blaga , riđu bradu, razrookost pijačara, upraviteljstvo konc logora , a svi vezani sa robijom, jal’ porodično jal’ lično. A vjerujemo da će im se osmjehnut sreća, da će nagovoriti sudbu da ih nagradit dugotrajnom robijom, za činjenje i nečinjenje.
A posebice im je , za utjehu , nagrada vječnim pržunom. Što njima to i bijednim sluganima njinim priprada.
Što bi poete rekle:
– Puti ka nebu su tako jednostavni i nepozlaćeni.
U prevodu:
-Pljačkaška bagra i fukara nikad se nauka dohvaizat ne m're. Slijepi , gluhi i nijemi.
