Category Archives: Muzika

Because of you

I will not make the same mistakes that you did

I will not let myself

Cause my heart so much misery

I will not break the way you did,

You fell so hard

I’ve learned the hard way

To never let it get that far

Because of you

I never stray too far from the sidewalk

Because of you

I learned to play on the safe side so I don’t get hurt

Because of you

I find it hard to trust not only me, but everyone around me

Because of you

I am afraid

I lose my way

And it’s not too long before you point it out

I cannot cry

Because I know that’s weakness in your eNo

I’m forced to fake

A smile, a laugh everyday of my life

My heart can’t possibly break

When it wasn’t even whole to start with

Because of you

I never stray too far from the sidewalk

Because of you

I learned to play on the safe side so I don’t get hurt

Because of you

I find it hard to trust not only me, but everyone around me

Because of you

I am afraid

I watched you die

I heard you cry every night in your sleep

I was so young

You should have known better than to lean on me

You never thought of anyone else

You just saw your pain

And now I cry in the middle of the night

For the same damn thing

Because of you

I never stray too far from the sidewalk

Because of you

I learned to play on the safe side so I don’t get hurt

Because of you

I try my hardest just to forget everything

Because of you

I don’t know how to let anyone else in

Because of you

I’m ashamed of my life because it’s empty

Because of you

I am afraid

Because of you

Because of you

Zbog tebe

Neću praviti iste greške kao ti

Neću sebi dozvoliti

Da priredim svom srcu toliko bijede

Neću se slomiti kao ti,

Ti se osjećaš tako loše

Ja naučila  teži način

Nikad neću dozvoliti da ode tako daleko

Zbog tebe

se nikad ne udaljavam  od utabane staze

Zbog tebe

sam naučila da igram na sigurno  ne  želim biti  povređena

Zbog tebe

mi je teško da vjerujem ne samo sebi već i svima oko mene

Zbog tebe

sam uplašena

Skrećem sa puta

I neće proći mnogo pre nego skreneš van

Ne mogu da plačem

Zato što znam da je to slabost u tvojim očima

Prinuđena sam na lažni

Na osmjeh, na smijanje svakog dana mog života

Moje srce neće slomiti

Kao da  nije bilo cijelo od početka

Zbog tebe

se nikad ne udaljavam  od utabane staze

Zbog tebe

sam naučila da igram na sigurno  ne  želim biti  povređena

Zbog tebe

mi je teško da vjerujem ne samo sebi već i svima oko mene

Zbog tebe

sam uplašena

Gledala sam tvoju smrt

Čula sam tvoj plač svake noći u kad si spavao

Bila sam tako mlada

Trebao si bolje znati da se na mene  ne možeš osloniti

Nikad nisi mislio na nekog drugog

Samo si video svoju bol

I sada ja plačem u sred noći

Iz istog prokletog razloga

Zbog tebe

se nikad ne udaljavam  od utabane staze

Zbog tebe

sam naučila da igram na sigurno  jer ne  želim biti  povređena

Zbog tebe

se ja nikad ne udaljavam previše od puta

Zbog tebe

sam naučila da igram na sigurno da ne bih bila povređena

Zbog tebe

Svim silama se  trudim da sve zaboravim

Zbog tebe

Ne znam kako da   dozvolim  ikome da mi se približi

Zbog tebe

se stidim svog života praznog života

Zbog tebe

sam uplašena

Zbog tebe

Zbog tebe

Tvoj smijeh, Lara, umro je s danom tim

Kada si ti zadnji put bila s njim.

Znam, znam, Lara, da mrziš onaj vlak

Lica kroz dim, ledeni zimski zrak.

Ti si pošla kroz snijeg, Lara,

A on u pakao vatre te,

Pamtiš li zvuk pjesme vojnika tih

I njegov glas tužan i tako tih?

Ti si pošla kroz snijeg, Lara,

A on u pakao vatre te,

Al sunčan dan vratit će drage sne:

Vjeruj, Lara, k o prije bit će sve…

Dabogda, kceri, da dragi Allah jednom da

da tobe dodjem, dunjaluka prodjem

Idu dani zum, sirok gaze drum

a i noci jos brze

sve k'o dlan o dlan

pa se upitam kako noge izdrze

Lijevo-desno, desno-lijevo

malo mi Sarajevo

Dabogda, kceri, da dragi Allah srecu da

al’ su blizu vrata taksirata

Kuca tika-tak, hladna kao pak

vekerica srca moga

sta mi vrijedi sad rubin i smaragd

sta mi vrijedi prolazna ljepota

Lijevo-desno, desno-lijevo

tijesno mi Sarajevo

Dabogda, kceri, da dragi Allah dzennet da

al’ malo je vruce oko ove kuce

Dabogda, kceri, da dragi Allah dzennet da

al’ malo je vruce oko ove kuce

Kakav sam ja grijesnik u kuci grijeha vijecnik

s’ kakvim se haramima druzio

Boze, daj mi ti od svoje milosti

a ne onako kako sam zasluzio

Lijevo-desno, desno-lijevo

ubice nas Sarajevo

Maglovit dan pao na grad

sakrio most taj nezvan gost

prosuo kise na jesenji put

da bude jos vise sumoran i zut

Ref.

Negde daleko cuju se zvona

da li do njega dopiru ona

kroz ovu kisu sto pada sve jace

da l’ cuje srce koje za njim place

Ref. 2x

Place, za njim place

Rekli su mi najgore o tebi

Nisu nikad pričali o sebi

Rekli su mi ono ća su tili

Virova san, stariji su bili

Rekli su mi da si svugdi bija

Rekli su mi da si puno pija

Rekli su mi ono ća su znali

Virova san jer san bija mali

Oprosti mi, pape

Sve te grube riči

I moj život sada

Na tvoj život slici

Oprosti mi, pape

Sad razumin tebe

Gledan tvoju sliku

Gledajući sebe

Rekli su mi da si ženske jubi

Na kartama da si šolde gubi

Rekli su mi ono ća su znali

Virova san jer san bija mali

Rekli su mi da si ‘sova Boga

Rekli su mi priko više toga

Rekli su mi ono ća su znali

Virova san jer san bija mali

Oprosti mi, pape

Sve te grube rići

I moj život sada

Na tvoj život sliči

Oprosti mi, pape

Ća san druge sluša

Ja san, pape, isti

Jer san život kuša

Zadivljujuća svjetlost  Tišina i sni

Plavetni san

Moliva

A duša boli

Jučer sam prošao kroz moj stari kraj

I opet u meni cvjeta maj

Slike iz mladosti, djetinjstva glas

Sve one radosti – jer imali smo nas

Sve to je prošlo, prošlo ko’ za čas

Stari refreni u srcu se roje

I svijet nam nudi svoje boje

U meni sunce i ljeto bez kraja

I drhtaji prvih zagrljaja

I nije to sjeta, to što mi smeta

Već to je lice današnjeg svijeta

I dolazi vrijeme što bješe moj “cause”

I sve teže plovi, plovi ovaj brod

Sve bivše ljubavi u sjećanje staju

I ja se sad pitam – što ostaje na kraju?

Što stvarno dobiju ti, ti što daju?

I opet život ide dalje,

A nebo nove snove šalje.

Ko’ ptici malenoj što polijeće iz gnijezda

Više je želja nego zvijezda

I kada vidim da je mnogima svejedno

Ja kažem – živjeti,

Znas li da nisam mogla disati

jedva sam misli stigla sabrati

kad sam te tada vidjela

srce mi je moglo zastati

Htjela sam istog trena otici

tvoj pogled mogao me ubiti

ko da je bilo sudjeno

sve moje tad je tvoje postalo

Ref.

Nije me sram

ti si mi uvijek bio drag

nisam ti mogla ni znala reci

da moje srce

od prvog trena ti pripada

Nije me sram

neka zagrme gromovi

neka se kisa kroz oblak prolomi

da cuju svi da moja ljubav si ti

Sjecam se nasih prvih susreta

uvijek prekratka noc za zagrljaj

samo si me njezno ljubio

ne znas kol'ko si mi falio

Tad sam ti cijeli zivot pricala

tisina rijetko kad je trajala

rekla sam da si moje sve

da me svaki prije slomio za tren

Ref.

Pred zoru je sa njine strane obično muk…

Pod velom magle zvecka osmi kozački puk…

I svu noć mi inje kamuflira šinjel uz polegli brest…

U inat ću i ovo pismo poslati… Znam: “ime i adresa nisu poznati”…

Dok tikvan-poštar ne skonta ko to čeka sa fronta… Kakvu dobru vest…

I tek da znaš… Ovo na slici je naoko pitomi pejsaž Galicije…

Al mira ni čas… Sve živo pali na nas…

Fotograf jedini metkove špara…

Oberst kao lud olovo rasipa, fotograf jedva katkad okine sa nasipa…

Na nadošloj Visli se soldati stisli… I svima su nam pomisli… Daleko…

U sumrak je sa njine strane obično žal…

Zatuži ađinokaja ko ranjeni ždral…

Al postane krotka kad drmne je votka… Onako “na belo”…

Pod mojom šapkom lavovi se baškare…

U snu mi pleteš beli šal za maškare…

Sva se pobrka pređa kad te obgrlim s leđa… Kao violončelo…

I tek da znaš… Mesec u žici je… Zvone na večernje zvona Galicije…

I neka mi to ne uzme nebo za zlo…

Al ti si jedino čemu se molim…

Brinuću već ja… Nemoj ti brinuti… Ma, da sam teo već sam stoput mogo ginuti…

Dok otiče Visla… Natraške, van smisla… I kreću jata pokisla… Daleko…