Bleki – Neznako da li me se sjećaš

 

Sleđerni đardin  Ljubav  Mjesec i zelena ruža

 

 

Kamo si pošla neznanko

kamo žure oči tvoje

tujinko milo moje

mojoj duši ime poznato

 

Stani tujinko samo malo

okupaj me plavetnilom tvojim

da udahnem ljubav srcerm svojim

to je nama nebo dar dalo.

 

Ne lutaj više nikad malena moja

vrijeme naše neće da bježi

vremena ima kad će da sniježi

nemoj da se gubi ljubav tvoja.

 

Zastala si i na ludi kam stala

krenula na drugu stranu ti si

mene voljenog dostigla nisi

ipak meni si svu ljubav dala.

 

Namoj sada da mi plačeš mila

kasno je za nas reče naša vila

oba je štapa čarobna izgubila

tebe snoviđenja malo prevarila.

 

Maleno moje nič važno nije

Dok se meni duša snije

Tebi nek se suza smije

Sjeti me se kad snijeg lije.

 


												

Bleki – Ubica

 

U proljeće

neke davne

hiljadu devet stotina i neke

upoznah jedno dijete.

 

Dijete milo

sneno a i lijepo

od ljubavi razigrano

od čežnje procvjetalo.

 

U proljeće

neke davne

hiljadu devet stotina i neke

postadoh lopov.

 

Kradoh tijelo

jošte misli pa i ljubav

i još štošta

mojoj malenoj.

 

U proljeće

neke davne

hiljadu devet stotina i neke

to je meni malo bilo.

 

Tad postadoh ja ubica

ja zadavih pa objesih

ljubav svoju

milo moje u svom srcu

 

U proljeće

neke davne

hiljadu devet stotina i neke

ne znadoh više šta ću.

 

Džaba meni sav lopovluk

preko nekoliko puta

jošte više ktomu

al se ona nije dala.

 

U proljeće

neke davne

hiljadu devet stotina i neke

sve je jačom postajala.

 

Radost rose

svoge tijela

meni hudom

srcu svome poklanjala.

 

 


												

Jutro sa Blekijem – Potraži me u Mahali

 

 

Ne kuni me Mila

molim te

potraži me

u Mahali

na kaldrmi

gdje slavuji još uvijek  ljubav slave

krhke ruže mirišu na čednost

nebo  azurom  boji ljubav

a meni nedostaju dodiri

noći

koje tvojim venama

nerazbor bude

 

Ne ljuti se na mene Malena

prosti mi nerazum

i nezaborav u ljubavi

što ti nudim

potraži me

u Mahali

na mirisma  đardinskim

gdje noći rađaju snove

u kojima svako miluje sudbu svoju

poklanjajući hladnim kapima rose

šadrvanske boli svoje


												

Bleki – Imam samo deset godina

 

Tvoje osjećaje i
riječi od srca
poetične i nježne
nikako da nađem
baš bih volio
iako imam samo deset godina

umišljam
pametan sam
skontaću ih
ukrasti
napisati bajku bestežinsku

za slike je lako
pomisliš na  proljeće
boje plešu  sa krhkom ružom
pomisliš na miris ljeta
nebo se plavi njenom dušom
ruke staviš u jesenje lišče
iščeprkaš zlaćane boje čežnje

a zimi je najlakše
snijeg pada
stud je svud
tisuću  pahulja bijelih
šapuće  tvoje ime

ne zvao se ja maksumče
ako koliko sutra ne nađem tvoje misli ,
pa makar ih tražio u međuprostoru
za izgubljene desetogodišnje dječake


















												

Bleki – Ima dobrih ljudi

 

 

 

Ima dobrih ljudi

ništa ne išću

a godina nakupe

 

Ima dobrih ljudi

nakupe godina

a ljubav bezuslovno darivaju

 

Ima dobrih ljudi

u srcu sve Male Princeze nose

a odrastu

 

Ima dobrih ljudi

ne znamo gdje su

a još uvijek ljubav bezuslovno darivaju

 

Ima dobrih ljudi

odrastu ktomu kamo su

a srca Malim Princezama prinose

 

Ima dobrih ljudi

skrivaju se

a neuki pitaju zašto

 

Ima dobrih ljudi

skrivaju Malog Princa

a to ih boli

 

Ima dobrih ljudi

srcima nude dom

a Grlice skršenih su krila

 

Ima dobrih ljudi

a neuki ubijaju

Male princeze i Princa Malog

 


												

Bleki – Prepoznah te

 

 

Zalutah u mistične masline

stabla  blagoslovljena

Tamo ugledah lice čedno

tirkizom se smješi

 

Prepoznah te

Onu koja ima sreće

U sjaju mjeseca

U sjenci trešnjinog stabla

U šapatu uzdrhtalog srca

Ugledah iskre očiju tvojih

Osmjehom mi milinu ubra

Zovnuše me usne tvoje

Jer oduvijek postojimo

U svim mirisnim noćima

Samo

Ti i ja .


												

Jutro sa Blekijem – Potraži me u Mahali

Ne kuni me Mila

molim te

potraži me

u Mahali

na kaldrmi

gdje slavuji još uvijek  ljubav slave

krhke ruže mirišu na čednost

nebo  azurom  boji ljubav

a meni nedostaju dodiri

noći

koje tvojim venama nerazbor bude

 

Ne ljuti se na me Malena

prosti mi nerazum

i nezaborav u ljubavi

što nudim

potraži me

u Mahali

na mirisma  đardinskim

gdje noći rađaju snove

u kojima svako miluje sudbu svoju

poklanjajući hladnim kapima rose

šadrvanske boli svoje

 

 

Bleki- Sudba

 

 

Zašto mi Sudbo od iskona
sni uvijek u nepovrat lete
u nebo kao odjek
koji se ne vraća

Zašto mi Sudijo moj od iskona
u bezdan riječi klize
a drugu ne sreću
i papir je sve prazniji

Hvala drugama od iskona
milost malo kasno podariste
a su riječ i samo
Tišina i sni od iskona