o čemu sanjaš mila
šta te najviše tišti i boli
moj dan počinje sa tobom
sa snovima
i pomišlju o suncokretu
Suncokret
na tebe me podsjeća
prekrasni cvijet
koji miriše na ljubičice
nevinost djeteta
sjaji i blista
kao da je sunce od njega ukralo sjaj
i šta on vidi mila
prelijepu snenu djevojčicu
kako se rađa u srcu mom
Bijela dama
Čežnja
Srce puno radosti
Plišani dodiri
*
U jednom trenu prije kijamet baje
bilo je moguće željeti
susrete sanjati
sada samo mogu riječi poklanjati
da Volim te rečem
cvrkutanje ko da čujem
tebi je do smijeha
a meni se srce krši
da te bar mogu ljubavlju probuditi
svo zlo od tebe odgurnuti
da te bar mogu nježnošću dodirnuti
na tvojim grudima usniti
sa tobom tvoje dane slaviti
poljubce na usne višnjine polagati
uzbuđen od radovanja i dodira
sigurno bih našao kraj svojih nemira
Vrteška zvana život se neprestano okreće
nakon vremena i još nekih dana
shvataš
prelijepa je
Mnogo se tu djetinje ljepote vrtjelo
čvrsto držeći se za tanane konce srca
shvataš
prelijepa je
Ponekad dolaze dani koji bole
onu koja odlazi
shvataš
prelijepa je
Poljubac i blagi zagrljaj bez riječi o rastanku
manje tuguju nadu srešćemo se opet
shvataš
prelijepa je
Ljubav je blagost neba
Duša od kristala
Nada i tuga
Zaleđeno more
Razigrani đardin
Plavet leprša
Ruka ljubavi
U ovom svijetu nerazumnih rastanaka
bolom ranjene duše
opasno je prokleti
dušu koja te voli
želim
da ti se vrate
sve riječi rastanka
meni darovane
vremenom shvatiš
da si proklela
osudila sebe
na vječnu ljubav
znaj
dobrotom svojom
postaješ zarobljenik vlastitog srca
čiju čednost ovi ludasti
svojom dušom grli
ljube moja
ženo moja
Gle neka se tamo smije
pogled upućen sneni
kroz prostor tiho vije
kao snovi nedorečeni
pokreti tijela
sazvučje podavanja
umorna je žena
od želja i prodavanja
lica bezlična
mutne oči u mraku
vrlo su slična
ubici u raskoraku
treba svirati tiše
kada tu manijaci bdiju
obratiti pažnju više
uzimaju tijela i nestaju
za novac davalice
bojte se neznanaca
ko ptica kukavice
smrti poznavalaca
gle neka se tamo smije
nikamo upućen pogled hladni
kroz prostor damar ne bije
došli na svoje smrti gladni
Ugodnu noć Mile djevojčice
život je kratka kak bi rekel fljozofi
moje prijateljice na vranim konjima
što prostranstva dušom i ljubavlju plode
I volite najžešće što možete volite
život je prelijep i samo jedan
nek vas boli i tuga slamaju
ne kukajte proći će
nova ljubav uvijek odi za vama
snenija i ljepša od nesuđene
zakon od iskona do iskona
radi ljubavi jedino vrijediti živjeti
život je samo igra i zabava
poručio nam stari haver Suljo
nekima znan kao Solomona
Žao mi jutro je već
a me tvojim daškom miluje
ležiš mi
umorna od noći
na grudima
snena od ljubavi
rose moga branja
što rasula si
kosama crnim
kao noć
grudima bijelim
kao dan
đardinima bujnim
kao san
čemu slutiti kraj
nemoj plakati mila
nemoj ni za čim žaliti
noć ova ti je pokonila sve
U ovom Gradu čednosti
još uvijek teče Modra rijeka
ljubavi
U ovom Gradu čednosti
još uvijek cvjetaju đardini
ljubavi
U ovoj zemlji Božije milosti
Grad čednosti snije
ljubavi
U ovoj zemlji Božije milosti
još uvijek lepršaju Meleke
ljubavi
U ovom podneblju milosti
sve slavi Boga jedinog
ljubavlju iskrenom
Sva sjećanja počinju tangom
dodirom tijelo uz tijelo
do dubina puti
koja bježi zaboravu
dodira ruku
želja u pogledu
desna u lijevoj
i čežnja u okretu
srca trepere uspomene
njih dvoje uinat svih
i svega
bježe od sivila
koje neumitnošću prekriva dan
u kojem se rađa noć
stvorena za ljubav
vođenu dodirima zvuka
uzbibanih tjelesa
orošenih mirisima miline
Božična drvca skidaju
Uskoro će uskrs
Blagdan šarenih jaja
Nova znamenja
Postavljaju u kapeli
Čiji je svod šareniji od boja ulica crvenih fenjera
Na vrhu stanuje stid
Blam je već trivijalno reći
Trofej skršenog monoteizam
Janje
Između četiri zida hladna
Zatvoreno kleči
Vapi
Moli
Mirisa prirode i Božije ljubavi sam željan
Neću bolesnih kamenorezaca
njihovih ljubavnika
Neću bezbožnih ribara i svirala
Bludnice sa sedam bregova
Ljubavnice tame