Hvala Ti
a još uvik
u duši mojoj
radost tugu snije
a srce vratilo slike tvoje
u vrime naše smiha i suza
djevičanskin ljubičicam posuta
prelipa dica
a si spila kraj mene
orošena
procvjetala ruža
u naručju mome
ljube moje
sebe davala
Ti oprosti mi
Snježni oblaci
Srce krhkog proljeća
Svileno ljeto
Jesenja milina
Ružini titraji
Čudni oblaci
kao zle slutnje
rovare dušom
pitaš
gdje su nestali
snjegovi bijeli
osupnut ljepotom njenom
ispod mjesečine
zarobljene sutonom
mniješ
gdje se sakrilo
srce krhkog proljeća
zaleđen svitanjem
ispod svilenih lancuna
tanane ružine lati milujući
sanjaš
nikada ljeto proći neće
milošću njene dobrote
neumorni od davanja
zarobljen raskošem njenim
nalik jesenjoj milini
znaš
sinoć joj je pupoljak nježni
ružom procvjetao
Ti žena u vremenu
vedrina moja
svijetlim bojama
ogledava slike moje duše
a hrle tvojoj ljepoti
fotografisane u tami
naših sjećanja
ovih dana sam vrlo sjetan
skoro tužan
ovo jedva dostatno
k znanju da ćeš mi doći
zaboravila si još slobodniju
sebe čarobnu u ljubavi
da mi podariš
Kad izgubiš korak
vali se pjene
škuri pjesak se talasa
osloni se na moje rame
kad poželiš letjeti
u hladu maslina dodirni
moje srce mirisom jasmina
l'jubav postaće vječna
Nije datum smrti kriv
neuki tada umiru
a da živjeli nisu
samo prepisivali i galamili
Nije vrijeme krivo
nesavjesni vječno kukaju
a da voljeli nisu
jurili iluzije i glamur
Nije nebo krivo
insani se plaše života
a da ga kušali nisu
jurili za zlom i sjajem
Nije ljubav kriva
slijepi i nijemi ne raspozanju
ruke dobrote i sanja
a onda žalosna im majka
Krivca nema svi nevini
a nebo plače
bijeda dunjalukom hoda
zlo mu i teška riječ druga
A tako malo treba ćemane u ruku
lepršajmo budimo grešni i nevini
pustimo cvijeće iz ustiju
milovanja iz grudiju namah
Nikad ne znamo
šta gubimo tugujući
za potrganim listovima
krhkih ruža
prošlih dana
neki dan
a prije iskona
osjetih miris njen
podigoh jedan cvijet
srebren od boli
i mojih suza
okrenuh ga prema gore
šapnu mi
ispleti niti nove
nekom će trebati
meni je dobro mili moj
nema kajanja
u tvome oku sat ponoći otkucava
post festum jeca
post skriptum vrišti
uberi me mili
ej kalendari nesretni
tužno šapću
idi dijete nesretno
vrime za te nikad ni
ne vjeruje srce pameti
pa mi tebe poklanja
dan za danom
tamo – A gdje si ti
nije više bjela dama
niti tužna niti sama
za šaku dukata suza kaplje
sne voljenog lagano je prodala
Pogled u nebo
oko suzi
sunce zasjelo
daleko od modrih krvavih rijeka
smješkom mazi novi dan
i ne čuje djetinje krikove
prokleta je amerika
i evropa sva
oca nemam ja
ubiše ga od Boga prokleti
od srbalja
neki ljudi zli
a sanjao harleya
kao naše nebo plava
da amerikom brodi
zelene nam šilje šoldi
da nam se jednom vrne
u zagrljaj nježni stisne
aha kako da ne
cere se pakleni druzi
ko mu kriv
pravog pasoša ovjerenog
sa tri prsta ni ima
na krvavoj malti srebreničkoj
Prokleta je Amerika
i Evropa sva…
Jednoć dok si mi bježala
sanjao sam da ležim na samrti
čovjek zna biti blesav
zar ne mila
samrt ko svaki san
nježna i nepoznata
igra se ljepote i mami
kaže ne treba mi budućnost
nudi mi dveri
ključe zlatne pokazuje
sklonićemo tamne oblake
nacrtati nježna polja
igraćemo se ljubavnika
valjaćemo se na sunčanim livadama
krhko nebo će se stidjeti
što mirisni đardin vrišti
ljubi me mili
i samrt može biti naivna
nije me mogla prevariti mila
srce je bilo hladno ko suncokret u ponoć
duša je prigrlila tamne oblake
bježeći od dveri
što epp su zvjeri sa zlatnom tijarom
zašto se igrati ljubavnika
kad ljubav nije igra
zbog čega da se nebo stidi
u đardinu ničeg sablažnjivog nema
samo se vole čovjek i žena
samrti lako odoljeh
dadoh joj nogu blago da se ne naljuti
ali zaboravih kako da dozovem život
tebe ljubavi moja
Spijem
snijem
uzlećem
na vrh Anda
sa vodičem tužnim
bjelina i plavet se rasuli
put behara i ljubičica
u polju mojih snova šarenih
jedna leptirica duginih boja
zaleprša pred očima mojim bijelim
uzburka srce umorno
progledah
vodič je bila ona
Nela Nebesnica