Jednoć prije vremena
i nevremena
besjedu držah
u bjelini tvojih grudi
život moj
Žena Nada
Ocean
Tišina sni ljubav
sada znam zašto
neke se pjesme same pjevaju
da bih tebe volio
od kapljice rose
do neba
do zvijezda
nešto malo iza
i unazad
do srca tvoga
da me nikad ne zaboraviš
ma gdje bila
kojim tragovima odila
šta god se desilo
jedan od četiri te voli
jedina ljubavi moja
Čudesno nebo
Djetinja duša
Djetinja radost
Ima jedna čudesna Mala
eh kada bi samo (ljubit) znala
koliko mi srce dira
a ja bos i bez šešira
Ima jedna prelijepa Mala
eh kada bi samo plesati znala
ne mogu joj ni naklon dati
a zbog srebra neće da se vrati
Ima jedna čedna Mala
eh kad bi samo (voljeti) znala
u zvijezdama saznati neće
koliko je ljubim svako veče
A u snu što nijemo teče
ona mi tako nježno reče
ima doturu da mi odiš
djetinje to srce da ličiš
Eh taka vam je
ta čudesna mala
ja nju ljubavlju
ona meni savjet dala
Bolna praznina
Smrt nerođenog djeteta
Ona je među oblacima
Zaleđeni vodoskok boli
mila moja
Mirjana
i neću
ali moram
barem o boli tvojoj
koja te na kraju balade ubi
o baladama sam previše rekao
vrijeme toliko brzo leti
da čovjek ne zna kada će otpasti
sa vrteške života
moja udova ti se nećeš ljutiti
prošlo je šest godina
od kada postade udova
otkada usnila si
čvrsti sanak
zlo ti je utrobu pojelo
grlice moja mila
nećemo reći ništa više
ni da si udova postala
još deset godina prije
kada si časno svoju ljubav ubila
puno si toga predeverala
sa onim dembelom
i sa nama
i praštala
i voljela
pa opet praštala
pa se neizmjerno davala
toliko si praštala
da te ne mogu nazvati praštalicom
već sretnicom
bila si voljena
koliko ljubavi
davanja je bilo
to ponekad ubija
snovi već manje
nisam ni bio svjestan
ljubavi
neizostavno i uvijek
prtila si
ednu bol
koju svi zaboraviše
i tvoj blesan
dijete ti ubiše roditelji
zar da pukovnik ima vanbračnog unuka
od šesnaestogodišnje miljenice
ne nikako ne
ne ide to tako
čast tri uokvirene zvjezice to neće trpjeti
sastrugaše ti dijete
u šestom mjesecu
toliko si dugo tajnu krila
dok ona nije postala očigledna
godinama poslije
si osjećala malu glavicu
kako stomak ti miluje i lupa
često si to mjesto milovala
i uspavanke joj pjevala
do smrti
druge djece nisi imala
znam plašila si se
ubiće ih neko ko mu možda i nije rod
uvijek si bila zagledana u prošlost
i tužna
a puna dobrote i milosti
kada bi te pitali zašto si tužna
slegnula bi ramenima
djecu ubijaju na svakom koraku
nije im toga nikad dosta
nerođene a žive
noževima i bajonetima stružu
iz majčinog stomaka
ašovom lopataju
joj,jebote i jebote,
joj jebote
samo bi promrmljala
i to bi bilo sve
volio bih da sam te mogao barem jednom zagrliti
u naručje stisnuti
možda poljubac na kapke na usne
na mjesto bolno prisloniti
reći tiho polako da niko ne čuje
isplači mi svoju bol mila
biće ti lakše
evo ja te za ruku držim
tvoja je ruka u mojoj
moja u tvojoj
u dvoje je sve lakše
nisam to mogao učiniti
ženi prijatelja mog
mila
ti si to znala
i ponekad ničim izazvana bi kriknula
takve su ti
mila
grlice majke
žene ljubavnice
snene djevojčice
oprosti mila
ne mogu dalje
srce nebom plače
ranu su uvijek svježe
Boje
Riječi ljubavne
Bebasti dan
treba mi novac
za spomenik snovima
boje sam izlio
Modru rijeku da mi boje
sjenom
riječi sam u kavez zatvorio
da mi ne sanjare
do novog prekrasnog dana
Tango sam Gradu čednosti
na čuvanje dao
može mi trebati
nikad se ne zna
kada će ruka mala
ponovo biti pružena
Ne budi ruža bez mirisa
ostani ljubičica kristalna
koja pleše svako veče
sa svojim snovima
bojenim uzdasima sretnih dana
jantara i žada
a ti bješe djevojčica
što sa plamenom luduje
zvijezde doziva
pleši mila
pleši svaki tren
la vita e bella
balast odbaci
poleti u susret snovima
tamo te radost čeka
Noć kada se ljubav vodila
Punoća ljubavnih dodira
Muzika samo za nas
Ona tuguje
Noć
zaluđena
mirisima imena žene
zaljubljenog pogleda
svija se
mojim srcem
beznadnim
progone me
dva oka njena
tirkiznog sjaja
čežnjom obasjana
ne mole
krikom šapću
dođi mi
jedini moj
zagrli me čvrsto nježno
žao mi jube
još si mlada
ostani u zamku svom
isluškuj me godina pet
a ja umoran od čekanja
stoljetne zvuke
jazza i grada čednosti
na plećima prtim
prinoseći ih pred skute tvoje
bolom
nemirenjem
ostajući željan tebe
slike vidim
odlaziš sva u bijelom
tugom i suzom
do taša moga vječnog
što podari ti muziku
cjelove
drhtaje i jecaje
u tango za besene noći
tijela tvog i mog
i odoh
samo nestadoh
vjetrom nošen
ne osvrčići se bolu
što bijelu ružu noću lomi
a zvuk klavira jeca
ljubi me jako
Visoke temperature
groznica
halucinacije
nema ih
u snove se pretvorile
i pitanje
Maksumče krhko
šta radiš to
šta radiš tu
međ rajskim mirisima
bijeli pupoljak
milon latica njenih
oko mene leprša
snima uranjam
u ljepotu oceana
zar ti ža ni
mladosti što lebdi
u život kroči
svojim riječima
a smaraš
umoran sam
ali sanjar
slikar valera
još riječi
nježnih slika ima
želi
jednu pjesmu
jednu sliku
pokloniti milinom i snom
ljepoti čudesnoj
bezuslovno
tek
za sjećanje
i jedno sjetno
adio mila
****
Primjetih. mnogi zapadnim jezicima skloni.
Neka , znanja nikad na odmet.
Ja opet rođen u vrijeme kad slavili smo pjesnike Ljubavi:
Ljermontova, Puškina, Jesenjina, Cvjetajeve, Ahmatove, Majakovskog …
Učeći naučih i jezik njihov.
Ne dobro , ali dovoljno da se usudim da vam ponudim prevod pjesme
Milion ruža.
****
Milion crvenih ruža
Bio jednom jedan slikar imao je kućicu i slike
Ali on je volio jednu glumicu koja voli cvijeće
On je potom prodao svoju kuću prodao slike i sklonište
I za sav novac kupio cijelo more cvijeća
Milione milione milione crvenih ruža
Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti
Neko ko voli voli voli i to ozbiljno
Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe
Milione milione milione crvenih ruža
Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti
Neko ko voli voli voli i to ozbiljno
Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe
U jutarnjim satima možete ustati ka prozoru , možda si poludjela
Kao nastavak na tragovima sna trg je pun cvijeća
Duša drhti , koji to bogataš ovdje luduje?
A ispod prozora jedva dišući siromašni umjetnik stoji
Milione milione milione crvenih ruža
Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti
Neko ko voli voli voli i to ozbiljno
Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe
Milione milione milione crvenih ruža
Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti
Neko ko voli voli voli i to ozbiljno
Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe
Sastanak je bio kratak , u noć ju je voz odnio
Ali njen život je bila bezumna pjesma ruža
Umjetnik je proživjeo život sam , dosta nevolja je propatio
Ali njegov život bio je cijeli Trg od boja ruža
Milione milione milione crvenih ruža
Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti
Neko ko voli voli voli i to ozbiljno
Svoj je život pretvorio u san cvijeća za tebe
Milione milione milione crvenih ruža
Sa prozora , kroz prozora sa prozora vidiš ti
Neko ko voli voli voli i to ozbiljno
Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe
Milione milione milione crvenih ruža
Sa prozora , kroz prozor sa prozora vidiš ti
Neko ko voli voli voli i to ozbiljno
Svoj je život pretvorio u cvijeće za tebe
Anđeo ljubavi
Nježnost leprša
Đardin ljubavi
Sanjajući milost
Val smrti
*
Vremenom
i nakon vremena
dodirom zakašnjelog lahora
pomiluje me nježno nježnije
to anđeosko biće
najposebnija i prelijepa djevojčica
iz đardina ljubavi podno neba
crno bijelih ptica
uspomenama
prije vremena
uprkos zemljinoj teži
shvatim
da u njenoj nevinoj duši
iskon svjetlosti rosi
da bi njome mogla radošću
zagrliti čitav jedan novi svijet
snovima
prije i nakon snova
prepoznajem te
vazdušasta i nestvarna
iz vrteške života kliziš
nemaš vremena zastati
na bolnijem mjestu moraš zasjati
u ljubavi
sa ljubavlju
u srcu mome
sanjajući milost
pleši i lepršaj Djevojčice
svakim bljeskom misli
srnećim korakom odlete radovanja
da nam žao biva što se nismo više davali
A onda u vremenu
neumitnom vremenu
ispunjen prelijepim životom
i ljubavlju tvog djetinjeg srca
zahvaćem prelijepim valom smrti
moraću da usnijem i odim
a ti
radovanje imentovano
d'bro ja jopet došla
nemoj da bi mi plakala
prelijepi nespokoju moj
i ne daj da te meni opet ukradu
ljubavi moja jedina
Plišana magla
Nježno tkanje ljubavi
Procvjetala plava ruža
maleni cvijet
orošen mirisima djeve
što poput plišane magle
lebdi međ poljubcima mojim
i titra
tanani pupoljak
nježnošću zaljubljenih srca
ko muzika
ko snoviđenje
dodirima od iskona
budi se
procvjetala ruža
raskošnim latima
tvoje ljepote
kao čednosti vijekova
boji se i tka
nagošću tvoga tijela
Zviježđe Konj
Dodir usana i pobjeglo proljeće
Slomljena ljubav
Često sjednem kraj prozora
zagledam se u zvijezdice
čujem šapat glasa tvog
pitam druge zlaćane
da li sam pogriješio
žmirakaju kao i uvijek
slušaju tugu
u vrisku ljubavi tvoje
i moje
što gasne srce Crveno
smješkaju se
ali nijeme
morao sam te pustiti
labudice moja
boljela me mladost tvoja
lepršava i čedna
kao sjenka ljubavi
u sijedim pramenovima
u svakoj smiješnoj bori
koje si milovala i voljela
nevinošću djetinje duše svoje
oprosti mi krhko ružo
odlazim bez oproštaja
ne želim da ti se srce skrši
dockan shvatih
da kapi tvoje rose
ubijaju časnost dana
zapisanih da me bole
do poslijednjeg lista kalendara
a odleprša nošen ehom
imena tvoga
A znam koliko si me voljela
ljepoto moja
ludice mila