Jutros pada snijeg
Malena moja
ja sam kao i uvijek sjetan
jedno prelijepo davno bjelasanje
hiljadu pahulja nježnih
mi tebe odnese
jednu mladost plavetnu
i snenu
koja me i sada boli
i blista
kao šareni proljetni dan
behara i milosti pun
koji zauvijek
muziku
slike
riječ
ljubav
u sebi nosi
i onda ne budi tužan a zboriš
hvala ti ljubavi moja Malena
Možda misliš mila kada kažem
imam jednu želju da te lažem
nikad ne lažem i ne varam
samo ljubim snove sanjam
rječju i osmjehom ja te pratim
želim nadu snove da nam vratim
jedna ljutnja dovoljna je luda
moje posmatranje vrijedi truda
moja želja bješe tango samo jedan
ne trebaš mi ti jedne želje bijedan
zabvoravljaš mila a lijeva se pruža
međ grudima tvojim cvjeta ruža
i još raste sa tijelom ti pupa pupa
meni ljepotom tvojom srce lupa
a je moram brati tijelom milovati
kad pokloniš shvatiš avaj odmah
nema nećeš ljubav moraš poklanjati
jednom željom prevari te siromah
Pitaju me kako sam?!
A , žene su direktne i sve znaju.
Slegnem ramenima.
Općenito tako i tako!
Vako i nako!
Nije da se falim.
Nogatransiran od šuplje priče.
Ma, bjaž’ ba. daleko mi kuća od pameti-nepameti,prepisivača,vulgarizama, drvenih filozofa , samozvanih popušlića …, zaždivna priča u drugi univerzum.
Joj , skoro da sam pametan. Tko da zna?
I šta će mi to.Nisam blećak.
Ljubavi, samo ljubavi i ženskog smijeha i cike midaj.
Šta ti bi,čudite se?!
Šta bi – bi, a šta će biti i ne pitajte.
Ništa dobro!
Mislimo jednog dana kada dođe vakat.
Treba mi predevarat i ovaj dan , pa noć.
I idući i tako redom.
Moram, život je prelijep.
A tim danima nanijetio hejbet ljubavi i takara.
Joj jeste vi, nekakvi. Svašta vam na um pada.
Govorim o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.
Vi mislili ; ja ,nako ,po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi , nekog , konkretnog stanovnika.
Opet, mislim treba se ponekad malo i odmoriti.
Ma, ko frštulji odmor. To je za besposlene i zaposlene.
Nije za mene. Nisam navikao.
Odmoriću tamo gdje se insan nikad ne umara.
Ovdje se može na čas odmoriti , ups, samo da bi se opet …, zaleglo. Čuj molim te , odmor. Kaki je to način?
Đardini vabe i mirisom magijaju , a tamo neki bi se odmora faćali.
Idite , boni , pa se liječite.
Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih ljepota, razboli od moga odmora.
A tijelo drhti, pusto se biba i doziva:
-Dođi Dragi uberi me.
Nije da se nema izbora.
Ali budaletini ne moš dokazat.
Meni je zaroniti u đardin , kao u Ocean Tišina i sni, i mahnitati,
k'o budali u bazenu baklavica ,
k'o hudom u ljepoti rajskih đardina.
I neuki meni , nemoj zgriješiti.
Hadumi.
Kada je ljubav bila grijeh?
Uranjajući u mirise i ljepote ,ne bojim se grijeha.
Ljubav je od Milostivog darovana.
Njegovom ljubavlju i milosšću smo stvoreni.
Što bi poetese rekle:
Uranjaj , mili ,samo uranjaj.
U uranjanju je milina i spas.
Normalno ako preživim prebibavanje.
Ponekad ne'mre srce, tu milinu izdurat.
U prevodu: Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana se bibaj .
Milina je , ne da mi se iz sna buditi.
I onda ne vjeruju kada kažem:
Život je prelijep.
Osim onih koji znaju.
Znanje mi nije dato o iluzijama
kad vidjeh malenu na odru
prisni mi se Viktorija iz bajke
Pjesnika sad ne znam kojega
znam samo da je proljeće bilo
ona na odru od plavih ljiljana ležaše
neko je prosuo trešnjine cvjetove
po bjeloj vjenčanici što se vija
na suncu sa hiljadu velova smrti
jedan ples je završen
to nije čarolija
pitanje je kad počinje drugi
samo za mene
Ponekad
nekako lgano
isuviše nijemo
se sve posloži
i ljubav i tuga
i lijep sniježni dan
početkom proljeća
i sjećanja
o danima ljeta
osluškujući kasnu jesen u srcu
raspoloženje odiše elegijom
onom umilnom
plemenitom da Srce hoće da odleti.
znalo bi ono kamo
ali mu se ne da
još mu vrijeme za let grlica nije
ne pomaže mi ni violine
ni klavir
gitaru bih da sa sobom nosim
jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati
poželjelo se i njih i plesa
sjedim u kutku sobe
skupio se
ko upokojena petodinarka
da dam prostora meštru od nježnosti i plesa
uzimam gitaru
onu čarobnu rubinovu
i prebirem prstima
znate
ja vam ne znam da sviram
ali ljubav i snovi mogu sve
odjednom se zvuci preliše u akorde
najdražeg tanga Srcu mome
Tango za Evoru
i vidim
Srce moje
bojažljivo
korak po korak
prilazi
čaši od kristal jantara i žada
zar je važno kojoj
sve je ono voljelo
ispravka
voli voli voli…
prima je za ruku
ljubi je u obraz
publika nebeska je tu
zagrli i zastane
gleda u mene
ja se zastidim
stao sam
jer mi suze vlaže oči
ne vidim strune
uželio sam vas se mile moje
toliko mi nedostajete da me život boli
Srce mi šapuće
pusti sada tugu
vrijeme je za snove i ples
gitara zaplače
Srce se priljubi
uz obraz Grlice plavetne
i vali krenu
Crvena grudva je samo dekor
Ljepoti u svili
koja leprša u njegovom naručju
začudo krvavi led poprima moj lik
inače nema taj običaj
možda misli
da će Ja konju
kome su noge postale stablo
ukorijenjeno u prošlosti
udahnuti lakoću kojom ono pleše
u uglu gitara više nije sama
ima tu jedna milozvučna violina
i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa
sve ljubav
slavi slavi…
korak za korakom
okret i okret
i zastoj i stisak
kada u vazduhu dodir gori
slama
dvije i dvije ruke
lijeve i desne
noge su ljubavne čežnje korak
o Grlica je muzika
koja sve odjednom
želi želi…
obraz bjeličasti i razigrani
uz onaj ozbiljni i tužni tužni…
bolje da sam ostao da sjedim
ne želim da me sada srce izda
neće neće
šapće Ona
ovaj ples moraš odsanjati
potom
sa svakom grlicom otplesati
uželjele se dodira tvojih
strasti što sjećanja na nas nosi
i daj prestani mi lise rositi
nisi valjda pizdun postao
sve će ti se oprostiti
ljubav uvijek pobjeđuje
stišće me nježno
ljubavnički
sa onim neugaslim žarom
koji se nikad ne usteže
korak za korakom…
okret za okretom…
zastoj i stisak
i sjedinjena Srca
dva
što se miluju
ljube
ruka u ruci ruci…
o Srca moja moja…
Volio bih da sam
ali nisam
zaplesao
na svadbi njenoj
Volio bih da sam
ali nisam
popio piće
na svadbi njenoj
Volio bih da sam
ali nisam
mogao mnogo toga
do vjenčanju sa nebom njenim
Vilio bih da sam
ali nisam
skrivao suze
pored odra od ljubica snenog
Volio bih da nisam
ali jesam
slikom njenom krvlju obojenom
u srcu zapjevao našem prstenju
Volio bi da nisam
a jesam
slikao slike ljepše i ljepše
vjenčanjem našim obojenim do groba
Volio bih da nisam
ali jesam
pjesmom zapisao
sve ljubavi i vjenčanja lijepa
Paprati i travke
Paprati travke i šaš
Prekrasno jutro
Ona sa cvijećem u kosi
Sunčana dolina
Zaravan
More
Paprati i travke
nad glavom mojom šušte
more plavetno neverom diše
šaš u maslinama se ljuti
nije pomenuta
ovog prekrasnog jutra
kad meni brodi
Ona
ispravljam se
papravti travke i šaš
nad mojim minulim danima lebde
sunčana dolina postaje tiša
u masline
podno kavala
se uspela
Ona
posjetilac stalni
koja još uvijek ljubav svoju boli
i miluje tratinu mojih seni
već zatrpanu okamenjenom prošlošću
Ona
sa sobom prti
tirkizno more neisplakanih suza
dok u mome ispijenom oku
radost iskri
ja joj vjetrom šuštim
volim te Yossemin
Ona
nemoj sada da te štosom mlatnem
pobjeguljo jedan
i ja tebe neizmjerno volim
ako će nam biti lakše
Ona
meni
po mahalski
zna da bi mi bilo drago
da me još jednom mlatne
kako to kaštelanke rade
e-he-ej nekada
a uvik
i zauvik
Ona
sa tirkiznim očima
plavetnim sjajem
neizmjerne dobrote
Ona
jedna jedina
nezabiravljena
samo Ona
kada ljubav umire
uvijek je troje neprebolno
ona i on i dijeto nerođeno
možda blizanci
kad ljubav umire
uvijek ih troje nestaje
ona i on
i dijete nerođeno
kad ljubav umire
uvijek tri srca jecaju
njeno i njegovo
i malecko nerođeno
kada ljubav umire
uvijek je troje živo sahranjeno
ona i on
i dijete nerođeno
kad ljubav umire
nebo plače
cvijeće ne miriše
zvijezdice su postiđene
kad ljubav umire
Mjesec proklinje
ubice gdje će vam duša
i dijete nerođeno
Kam u ruci držim
Ne umijem ga baciti
Spustim ga
Riječ u srcu nosim
Ne izlazi
Jecaj je
Bjelina u duši
Časna je
Boli me
Dan je lijep
Sretan sam
Volim te
Mjesec samo što nije
Uskoro zvijezde će
Ljube moje nema te
Traju strašne bure
vjetrovi bjesomučno kidišu
hukom uplašeno dozivaju
strast je nehajno odmahnula rukom
sačekala da joj ljubav priđe
one milosnioce neuništive
brane zaštitnicu
krhku mjesečevu noć
tmina vreba
beštije imaju krvavi pir
ljudi je sve manje
ona je usamljena
zaboravlja mene
