svi brodovi ljubavi ne tonu
neki plutaju
a neki se vrte u krug
zakon gravitacije
podliježe korekcijama
misle zaljubljeni
aha smiješi se Usud
nenavikao na ljudski humor
novi brodolom sprema
stari cinik je to
nova isporuka boli
stiže na vrijeme
Gle neka se tamo smeje
pogled upućen sneni
kroz prostor tiho veje
kao snovi nedorečeni
pokreti tijela
sazvučje podavanja
umorna je žena
od želja i prodavanja
lica bezlična
mutne oči u mraku
vrlo su slična
ubici u raskoraku
treba svirati tiše
kada tu manijaci bdiju
obratiti pažnju više
uzimaju tijela i nestaju
za novac davalica
bojte se neznanaca
ko ptica kukavice
smrti poznavalaca
gle neka se tamo smije
nikamo upućen pogled hladni
kroz prostor damar ne bije
došli na svoje smrti gladni
Duša djevojačka
Zlokobni lik
Val smrti
Nevini život djetinji se naglo gasi i gazi
Svjetlom automobilskog fara na stazi
Pod točkovima nekog monstrum hajvana
Kome ne dolikuje baš nikakva zabrana
Zvijer pijana suludo u trci žuri
za jedno piće stazom smrti juri
Nema briga u mozgu pijanom
Da djetetu se živi prelijepom
Ispod svodova
Strepnji djetinjih
Jedna pjegica me pita
Kako sam.
A nema te
Uvijek isti.
Nježan i zaljubljen.
Malčice sjetan.
Uspomenama krcat.
Nema te.
Dan je prelijep.
Sunčan i plav.
Umilno nježan.
Proljeće se stere i kiši .
A nema te.
*
uvijek i nikad
Nikad ne postoji
uvijek u srcu živi
Nikad ne slavi
uvijek radost sniva
Nikad umire
uvijek u ljubavi živi
Nikad sreću ruži
uvijek snove ljubi
Nikad uvijek boli
uvijek nikad ne tuži
Nikad nije kao uvijek
uvijek nikada ne moli
Ocean tuge
Bol
Tišina i sni
nezaborav
ali i
praštanje
i
Ljubav
Milodarje
Jedinog Moćnog
koji sve vidi i zna
Ljube,
sva moja stanja se odraze na slikanje.
Ne idu me slike i boje.
Ne slušaju me.
Izgubila se radost iz slika.
Prisutna je velika zbunjenost i tuga.
Ima mnogo nježnosti,
ali sve je izgubljeno u nedefinisanosti,
nejasnimim obrisima.
Znaju boje i slike šta mi je u srcu.
Nedostaješ mi mila.
Svakim danom se budim sa nadom
prelijepa djevojčica će mi doći.
Ali drži me nada.
Malena me se nije odrekla i zaboravila.
Doći će?
Čitala si moj san?
U njemu tvoje riječi.
I ljubav naša.
Imam ja još lijepih, iskrenih i nježnih riječi i osjećanja.
U sehari ljubavi zaključane tuguju.
Ali se susprežemo da ih sve šaljemo.
Bojim se da te ponovo ne uplašim.
Misleći na tebe ,
ja opet sanjam bajku nalik tebi.
Nježnu,a iskričavu.
Čednu , a raskošnu i čulnu,
kao trešnjine usne tvoje..
U mojoj,
eh, kad bi smio reći,
u našoj bajci ,
u svojoj snenosti blistaš i lepršaš,
snena Princeza,
privid.
Nisam te slučajno nazvao princezom.
U mome srcu ostaje zaleđena fotografije,
predivne Prineze iz bajke.
I svaki pogled u tebe :
sjećanja još uvijek žive i miluju,
raduju i raznježuju.
Omjehuješ mi se onim anđeoskim osmijehom,
punim djetinje dobrote i snene blagosti,
kojim si me zarobila,
i uzvijek iznova pomišljam.
-Bože kako je lijepo ovo dijete,Milosti puno.
Ugodan let Anđele moj.
Nije srcu da bude tužno
hoće da pleše i voli
pjesme ljubavne da pjeva
ljubav labuđu da vodi
dođi mila dođi ljubavi
pruži mi ruku
lijeva u desnoj
desna u lijevoij
plešimo
i okret
tijelo uz tijelo
i okret
tijelo na tijelo
i okret
plešimo
dah uz dah
damar uz damar
nježnom ljepotom ogrni me
pustimo
strast ogoljenu da vlada
grli me noćas
vrelinom raspameti
nek zvijezde utihnu od čežnje
nek mjesec skrije pogled ljubomorni
nek maglice zanijeme od stida
jer nije srcu da bude tužno
ma koliko ti daleko bila
Jube
ako si ti nada
a Nebeskom milošću jesi jesi…
Llijepo je buditi se sa osjećajem da imaš nekoga
kome ćeš sinoćnje snove pokloniti
Moji su dani prelijepi
sve više sanjaju ltirkizni boju
kojom sniš
A onda
Sanjah da se sjećaš
da mi praštaš…
recimo
bijege moje
Sjeti se mila
upoznah te u plavetnom danu punom svjetlosti
jer ti bješe svjetlost
Oprosti ali moram te zamoliti da se uvijek sjećaš
onog proljetnog dana
kada su ljubičice mirisima tvojim ludjele moju dušu
a ti me pozivala sebi
Oprosti mi što te sanjam a da te nisma pitao da li smijem
I oprosti mi ljubavi što te tako dugo sanjam
ako sam se na tom putu malo umorio
Sjeti se mila labudice kako sam ginuo tražeći tebe
Puno je to nestajanja Jube moja
Čitav jedan vijek ljubavi traganja i snova
Oprosti mi što ne mogu da te svakog trena gledam
i držim za ruku
Oprosti mi što ću ostati željan milovanja
cjelova tvojih
I još mi oprosti što još lutam a Tišina sni
A krhka ruža tuguje
Hvala ti što si mi dala da u tvojim snima odmaram dušu
i ljubav svoju
Neću ti reći zbogom Najmilije
Sve do oprosta tvoga
traganje za tvojom sjenkom se nastavljaju
u eonima koji nam se kradu
nekim čudom
sve se posloži
i ljubav i tuga
lijep sniježni dan
početkom proljeća
u iskri sjećanja
raspoloženje odiše elegijom
pa jesen je zar ne
onom umilnom
plemenitom
srce hoće da odleti za labudicama
ka nebu
znalo bi ono kamo
i pravac
ali mu se ne da
još mu vrijeme za let grlicama nije
ne pomaže mu ni violine
ni klavir
gitaru bi da sa sobom nosi
jer kako će tango bez nje sa grlicama plesati
poželjelo se i njih i plesa
sjedim u kutku sobe
skupio se
ko upokojena papirna petodinarka
da dam prostora meštru od nježnosti i plesa
uzimam gitaru
onu čarobnu rubinovu
i prebirem prstima
znate
ja vam ne znam da sviram
ali ljubav i snovi mogu sve
odjednom se zvuci preliše u akorde
najdražeg tanga Duši mojoj
Tango za Evoru
i vidim
Srce moje
uzbinbano i krvavo
bojažljivo je
korak po korak
prilazi Grlici miloj
zar je važno kojoj
sve je ono voljelo
ispravka
voli voli voli…
prima je za ruku
ljubi je u obraz
publika nebeska je tu
zagrli i zastane
gleda u mene
ja se zastidim
stao sam
jer mi suze vlaže oči
ne vidim strune
uželio sam vas se mile moje
toliko mi nedostajete da me život boli
Srce mi šapuće
pusti sada tugu
vrijeme je za snove i ples
gitara zaplače
Srce se priljubi
uz obraz Grlice plavetne
i vali krenu
Crvena grudva je samo
Ljepoti u svili
koja leprša u njegovom naručju
začudo krvavi led poprima moj lik
inače nema taj običaj
možda misli
da će Ja konju
kome su noge postale stablo
ukorijenjeno u prošlosti
udahnuti lakoću kojom ono pleše
u uglu gitara više nije sama
ima tu jedna milozvučna violina
i hor anđeoskih Romkinja koji se glasa
sve ljubav
slavi slavi…
korak za korakom
okret i okret
i zastoj i stisak
kada u vazduhu dodir gori
slama
dvije i dvije ruke
lijeve i desne
noge su ljubavne čežnje korak
o Grlica je muzika
koja sve odjednom
kao labudica
želi želi…
obraz bjeličasti i razigrani
uz onaj ozbiljni tužni tužni…
bolje da sam ostao da sjedim
ne želim da me sada srce izda
neće neće
šapće Ona
ovaj ples moraš odsanjati
potom
sa svakom grlicom otplesati
uželjele se dodira tvojih
strasti
što sjećanja zvoje na nas nosi
i daj prestani mi lice rositi
nisi valjda pizdun postao
sve će ti se oprostiti
ljubav uvijek pobjeđuje
stišće me nježno
ljubavnički
sa onim neugaslim žarom
koji se nikad ne usteže
gori gori
korak za korakom…
okret za okretom…
zastoj i stisak
i sjedinjena Srca
dva
što se miluju
ljube
ruka u ruci ruci …
o rasuta Srca
moja moja…