Još samo ovaj lijepi dan
i ovu nježnu noć
još jedan krhki san
i ti ćeš meni doć
ja to iskonom znam
srcem djetinjim osjećam.
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Bleki – Sanjam mora tvoja duboka , a duša jeca
Eh Jube Jube moja
nevjesto moja sjajna
život me prelijepi vodio tebi
moru tvome dubokom
ljubavi što slama
sanjam
ako preživimo danas
vidim
kućicu našu malu
mnogo jasmina i ljubica
mjesečevim srebrom okićenih
treperavi plam kamina
drveni pod škriputavi
čežnjama našim bojen
zarobljena mirisom smilja
dva uzdrhtala tijela
krikovi bolne čežnje
odjekuju u šumu blagoslovljenih cvijetova
maslinjaka našeg djetinjstva
ti
blještavilo milo
krhka i nestvarna
lepršava nježnost
u mome krilu
upijaš se
suze ne kriješ
rosu čednu darivaš
a duša jeca
a tijelo boli
a srce vrišti
voli me mili
samo me grli nježno i dugo
zaroni u oceane moje
vodi me beskraju
i jubi me samo me jubi
živote moj
Eh Jube Jube moja
nevisto mila
gdje je to naše sutra
More tvoje plavetno
zarobljena iskonom našim
i zatonom svijetlim
Bleki – Obećanje
Krhka ruža na dlanu mom vene
srce nema snage život joj udahnuti
a obećanje u njenoj duši
ti si sve što želim
kako se ono zoveš
sjeno sjene moje
Jutro sa Blekijem – Žena okupana mirisom jasmina
Zamislite
vrućina je
godišnje doba nije bitno
gorite
u vama vrelina,
ništa ne pomaže.
ni lubenica
ni vrtni hladnjak
ili dječiji tuš
ni hladni voćni kup sa kockicama leda
ni čokolada prelivena šlagom
obojen čežnjom.
A bome ni šadrvan ,
jer ruke su prazne.
A onda ,
niotkud
stvori se prelijepa
Ona
u cvatu
u mirisu jasmina
Žena
a Djevojčica
Krhka ruža
a Princeza ,
moja jube .
Obajedne rajski mir i tišina.
a ime joj miriše na iskon
ne smijem ga izgovoriti
nebo da ne naljutim
Njen rukohvat
Ocean dubok kao nebo
uzburka nježnost
probudi Nadu
Imam osjećaj da mi ispod
nogu teku bistre rijeke
vjerovatno modre
balkanske
bosanske
pogled u nježne oči
srce obuzme milost
blagost ganuća do suza
sve žestine nestanu
ostaje samo jedna pomisao
uzvišena ljubav
Tišina i sni
talasanje
i pitanje
kome pripadam
Bleki – Pala jedna zvijezda sjajna
Pala jedna
zvijezda sjajna
zvijezda sjajna
nenadana
na moje grudi
puna žara
nježna snena
razigrana
srce moje zapalila
misli moje uspavala
meni čednom
svoju svjetlost poklanjala
poklanjala al i krala
divna tijela mirisava
mojom ženom da je zovem
ona ipak nije dala
ni sad ne znam šta se zbilo
pa je sunce njeno mene ostavilo
ali je ipak vjerna bila
svoju ljubav meni ostavila
Bleki – Milost
Jednom smo bili malo čudni
žali ona mene
ograjisaću ko žuti
ako činim greške
nasmiješim se milom djetetu
ne ide to tako
putevi kojima hodimo
su čudni sve do jednom
nenadano miris cvijeća nas dotakne
Milosti ni svjesni nismo kao sjenke
poletimo u okrilje sreće
Usud nikad ne govori kad i zašto
Jutro sa Blekijem – Ništa od uspomena
Kad um ne propušta sjećanja
znači da imate sunčanicu
ili vas je groznica strefila
a možda samo uspomene bole.
Kad um ne propušta sjećanja
to se dvoje za ruke više ne drže
ni cjelovi uzavrelim usnama
po tijelima ne klize
Kad um ne propušta sjećanja
jedna zvijezdica je ugasla
ona najsjajnija djetinje ljubavi
ono dvoje što su se rastali
Kad um ne propušta sjećanja
nebo kiši i tužno je
još jedna ljepota ugasla je
i dva srca su slomljena
Bleki – Cifre
6 6
dvije cifre
šest i šest
jednako dvanaest
jako mladalački izgleda
aha kako ne
a sjenke prošlosti
a opet
Mali princ uvijek ima
dvanaest godina
i beskraj snova i ljubavi
u Oceanu
Tišina i sni
Bleki – Slast zavisi u kakvu si formu met'o
vesele cvrkutave ptičice lebde
svuda u moj glavi
kako i ne bi
blentovija opet srce poklonila
one pređašnje ga ruže
nikad pameti nećeš doći
koliko smo ti srce slamali puta
o blesa ko blesa
lukavo se smješka
nemoćno ramenima sliježe
zna znanje u nepameti svojoj
bez ljubavi i od badema slatke torte
rikno bi ko siroče
ko najveća hablečina
slast zavisi u kakvu si formu met'o
Bleki – Očaj
A onda i odjednom
niotkud
iz sabaha kao ezan
kao iskon i postanje
krik djeteta kome razdiru utrobicu
trgaju nezreli pupoljčić
koga deru
koga siluju
koga ubijaju
kome srce kidaju
kome dušu čupaju
čiju nevinost na konfete sjeckaju
i u ledene gromade bucaju
Grči se dijete vrišti i doziva
boli Bože Mili
kako to samo boli
Bože Jedini pomozi mi
pomozite molim vas
skinite čudovište sa mene
joj mamo mamice mila
dođi pomozi majko mila
boli me majko moja
šta mi to radi
a sam samo dijete
hoće li iko da mi pomogne
samo mi je deset Dijaninih godina
boli me mili
koliko me samo boli dragi moji
pomozite
hoće li neko da mi pomogne
Mali Princ se nježno spusti pored nje
čvrsto je zagrli
vi vidite
dvoje djece u fetalnom polažaju
ranjivi blizanci
tuga vas obuzima
on je nijem
ni suze nema
ona ih ima za dvoje
za petoro
za devetero
za svu nevinu djecu kojoj utrobu kidaju
kojima monstrumi motornim pilama
mesarskim palama i macolama
drvosječkim sjekirama i šakama
nevinost na parčiće režu
Bolna djevojčica
suze krvave lije
grči se ko da padavicu ima
nastavlja da vrišti
a pomoći nema
Frkine suze anđela traže
grlice više nema
prepuštena je očaju
krhkoj ruci dječaka
njih dvoje tonu
mračni bezdan bola je sve bliži
mrak nemoći je sve bliže
zavodljiv i smirujući
znaju zlo se sprema
on je samo čvršće stisnu
tiho zbori
plači djetešce
ja sam tu
plači mila
sve će biti u redu
samo mi dođi
i daj isplači se djevojčice mala
možda izađe na dobro
ovaj put ništa
ne kazuju anđeli
a sudba
sa suzama u očima
okreće glavu