Category Archives: Poezija k'o fol

jubavi mojoj

ženi sa suncem u očima

poklanjam

životna radovanja

nježni plamen ljubavi

i još nježnije

snove

na otoku  sreće

o kome sanja

oblacima zamagljena

naša kućica u cvijeću

jednom zamišljen sjeđah

ništa neobično

čovjek je od misli sazdan

ali bijah na ivici ponora

iza rajske doline

ispred vatra rasplamsana

između ti i đardini tvoji

krasoto moja

zoveš me

ako ti krenem

ne mogu dostići

doline vječnih rijeka

lebdiš mila u plaveti

zazivaš me

jedini dođi mi

trebam te

moliš dođi mi mili

ako ti krenam

vatrom

će me sjajiti

jecaj me zove

dođi mi ljubavi

šta mogu zakoračih

a se probudimo ljubavi

vlažni od poniranja

Ne plači kad kiša pada

šminka poput zmijica

niz lice plazi

Ne plači kad vjetar duva

praške nevidljivih pudera

žuljaće ti zjenice

Ne plači kad bura lomi

odlepiće ti trepavice

sa pogleda suznog

Ne plači kad te nevera slama

skršiće ti srce djevojačko

u bilo koje doba dana

Zatvori se međ četiri zida

i plači i vrišti i moli

neizmjerna ljubav će te milovati

Biće ti bar mrven lakše

znaćeš da je uz tebe vjernoost

koja te čitavog života štiti

Brodica plovi lagano

Vjetar se zapleo u jedrima

Orkan se diže iznenada

Molitva odi Bogu Jedinom

a misli lete tebi

o jedina

Mjesečeva tišina utkala nadu

sjedim u malom ostrvu ljubavi

klupe su drvene i prazne

trava zelena i rosna

cvijeće mirisno i krhko

pirgavi vrapćić u grmlju

ljeto je i juli mjesec

nebo mirom miriše

tebe nema pa nema

a mlađahni mjesec srebreni

u tisuće boja ludorije sprema

https://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=12515

Vremenom a ima ga pređenog

pomišljao sam da će se elegija

pratilac života umoriti

putima mojim zastati

a jok nikako ona

kroči ka tragici

Ubijanju onog prelijepog a djetinjeg u nama

No tu suuđaje nam život popravljaju i krpe

po mjeri naših želja nadanja snova

i ljubavi koje nosimo u sebi

samo oblikuju odjeću

koje oblačimo hiteć

sivim drumovima

Zato treba biti oprezan sa riječima.

Drumovi pred nama su osjetljivi

A nebo osluškuje pažljivo.

Ah , samo nju volim,

garavu i snenu

U nježnim blagim noćima

samoća pritišće jače nego inače

Svako odi svojim putem

Djeca svome gnijezdu

ono malo bliskih insana svojim jatima

Tada sjednem uz otvoreni prozor

gledam u čaroliju zviježđa

osluškujem zvukove noći

Ne znam šta očekujem

Neki znak

neki glas da mi se javi…

Uglavnom tišina

Ponekad mi se čini da čujem šaputanje

srce mi zatreperi na zvuk poznatog glasa

Sve će biti u redu mili ne brini se

ili samo jedno jedva čujno

Hvala ti za sve , ljubavi moja

Stresem se

suze mi zaiskre

pomislim

Saberi se ludo

ne umišljaj

A opet tko da zna

Učili i ubijedili me

U blagoslovljenoj noći nebo se otvara

da anđeli do srca voljenih milost spuštaju

Ća je život ako suza ni ?

Ća je proliće ako srce ne boli ?

Ća će nam cviće ako ga neman kome brat ?

Ali nije baš tako grozno .

Suze prestaju same od sebe .

Bol se priguši .

Cvijeće i dalje poklanjanju oni koji se vole.

Doći će red i na druge

Život ne prestaje da opija

I nada je u nama

i novo proljeće

i svi novi stađuni će biti ljepši i sunčaniji ,

razigraniji i samo naši

Ža je život nego čarolija

Vreme teče

susretanja je sve manje

i sve teže pada

ali srce pamti radost uspomena

Mili rode

Godine iza nas su bremenite ljubavlju ,

radošću i umilnih sjećanja .

Bilo je i boli i tuge ,

ali prelijepi život ide dalje .

Svjetlost sija u veselim očima

onih koji ostaju iza nas ,

da pamte i zahvaljuju na obilju dobrote

milosti i ljubavi kojima su

darovani .

Sestro mila ,

moje se srce ispuni blagošću .

nježnošću , ljepotom i ponosom

kad mislim o svom rodu .

Ne znam šta Ti mogu poželjeti

a da ti se već nije ispunilo?

Ljepotu , mudrost , časnost ,

divan i ponosan rod i porod imaš .

Ja ću ti samo reći :

Bog te blagoslovio za svu ljubav

i dobrotu koju nam darivaš.

Mir s tobom Ljepoto mila

Baš su dani  krhki.

Samo trepneš i nema ih .

Godinama , milenijima tako.

Ne mre ih  se čovjek ni nauživati.

Kao da se dani boje dodira i bliskosti?

Kao da su nauk primili od ljuskog bitisanja.

Dvoje se  vide i svide  i budu par dokle im suđeno.

A onda su  vidjeli da su se prerano svidjeli i nisu više par.

I uvijek barem jedno bude suzom natakareno. Ponekad i oboje.

Tuga golema, suza do koljena, uživanju je došao kraj , nisu više par.