Doslutih razigrano srce .
Ljubav i radost plesa na kiši .
Prvo se javi rosa.
Sa rosom kiša
i ponekad tuga.
Poslije kiše ljubav ,
radost i duga.
A onda je svejedno ,
rosilo , kišilo ili mrazilo.
Svjetlost je tu.
No comments
Category Archives: Poezija k'o fol
Bleki – San dosanjani
Diže se
ode
milo moje
zaledih se
Trešnja tužno zašumi
nelagoda poče da me obuzima
ne dugo
a vrnu se
ljepša
prozračnije
snenija
Napila si se
sa izvora istine
Izvora modre rijeke
meni hudom malo vode donijela
da mi ljubav svježi
boli odnosi
sjedaš pored mene
ispod trešnjinog stabla
koje blještavo od crvenih bobica
poče sa nama da sni
Ti me zagrli mila
zagedah se u oči tvoje
boli
mnogo boli
vidjeh u njima ljubavi
ne dade mi da se sledim
samo reče
zagrli poljubi me mili
jedina ljubavi moja
ti me poznaš
reci mi
sve će biti u redu
polako sasvim tiho
zagrlih te
naslonih lice na lice
vali nježnosti zaigraše tango u grudima
osjetih mekocu usana
rumenih ko trešnjine bobe
kako ko kapljica tišine
plove kroz usne moje
a me miluju i tješe
u poljubac cvata i rasta
što suđen je od iskona
Ah da
skoro zaboravih
ništa nije bilo u redu
tragično nikako nije bilo u redu
Bleki – Djeva u bijelom
Djeva u bijelom
Djeva u bijelom
snena od dodira
raznježena od davanja
lebdi tišinom purpurnog svitanja
reče joj
ti si moje more Jadransko
more plavetno more beskrajno
dok se plavet njena talasala
poslušna kao uzburkano more
poželi joj
živote moj
hoćeš blizance
smijala se nestašno
neće neće
tilo bilo
tilo prilipo
joj vrištalo
oće mili oće
mnijem da joj reče
ti si moja kučica u cvijeću
moj jedini dom
sjena joj preleti licem
zamislila se
tada ludasto
pitanje zbori
Anđelu mili
da li si sretna sa mnom
oči joj radošću zaiskre
krenu rosa iz očiju
kao biserna niska
svjetla i čedna
znao je
godine sve znaju
to se ona rastajala s njim
čvrsto ga zagrlila
u grudima joj bije tuga
a di si ti bija pri deset stađuna
valjda se sjetila glupkove izreke
dvoje se nađe pa se poslije ne nađe
a prelijepi život odi dalje
u đardinu kučice u cviću
čuje se smih blizanaca
ona stere veš
i poji
onu o gorkom moru
gore iznad obzorja
sidi slikar miša boje
i sjećanja
na bijelu ljubavlju vezenu bluzu
na djevu u bijelom
ostavlja žig cvita u kamenu
nikome te ne dam
jube moja
živote moj
Bleki – Jesenja elegija
Jesenja maglica
Zvuk tišine
Noć milosti i sna
Vječna ljubav
Ledeni svijet
*
Preklinjem umilni zvuk saksofona
zarobljenog tišinom maglice beskraja
a jesenjom tugom stere
kišni asvalt uspomena
oplemenjenom od boli
ljepotom tvojom
zaustavi vrijeme
Slobodom u očima
usnulom ljepotom lebdiš
na valima nebeskih oceana
kradući muziku čežnje i plima
meni sretniku snova
rastanaka i boja
dodirujući me mirisom djevičanskih ljubučica
ja Konj pognute glave
talasajući tango se sudbom
oplakujem onu krhku noć
kad skršilo se nebo tvoje
a dvije crne zmije iz očiju
boje ljubavi i snova
kliznule na srce moje dračom i tugom
milujući merhuma rođenog tvojom nutrinom
da krvlju da mesom da jecajem
bez kože bez kostiju bez suza
tonem ka razmeđi ledenih svijetova
vječne ljubavi domu svome
Bleki -Gospode umoran je ratnik tvoj , a opet Eh da mi je ,
Gospode
umoran je ratnik tvoj
a opet
Konji moji mahalski
eh da mi je
još koji put uzjahati
Bosnom mojom projahati
Gospode
umoran je ratnik tvoj
a opet
drugovi moji po meraku
eh da mi je
još koji put zapjevati
vino piju nano age Sarajlije
Gospode
umoran je ratnik tvoj
a opet
ljube moje đardinske
eh da mi je
još koji put ljubav voditi
do zvijezda do maglica do besvjesti
Bože mili Milosni
eh da mi je
da mi prostiš damar ašik moj
eh da mi je
da mi prostiš suze neisplakane moje
Gospode
umoran je ratnik tvoj
Bleki – Tuga je to
ukrali su ti krpice mila
na tavanu vrišti silovana lutka
ne znaš kada ti djetinjstvo oteše
a opet đelatima hodiš
tuga je to
Jutro sa Blekijem – Ni vremena nema
Ni vremena nema
da se krikne
ni vremena nema
da se vrisne
ni vremena nema
da se pomoć traži
ni vremena nema
da se pomoć da
vremena ima
za nestajanje
taj novi poredak sve je
vrijeme je za radovanje
Po ko zna koji put
još jedna igla je zasekla venu
po ko zna koji put
još jedno dete nevino je zaspalo
po ko zna koji put
još jedna igla dovršila život
po ko zna koji put
jedan je život uskraćen
Taj prelepi život samo jedan
neponovljivi ubijen je
po ko zna koji put
jer očevi se odrekli
jer majke se odrekle
jer ljudi se odrekli
zalutale ovčice
krhke devojčice
Poslijednji put
jedne oči zavrnute u nepogled
poslijednji put
jedan čuperak se mrda
poslednji put
jedne beskrvne usne se bolno stišću
poslijednji put
jedna ruka nemoćno pada
poslijednji put
jedno krhko telo potresa grč
poslijednji put
više snova nema
Da bi pagana bogomolje
da bi bezbožnici
da bi kompanije
da bi krvopije
živjeli u vremenima kobnim
u izmetli bogastvu
na očigled pravednog svijeta
Sve ćemo to lako pozlatiti
Mili i porobljeni naši
Znaju blagdanima govoriti
Očevi nacija i robijaši
Sumnjaći u pomen zlatnih kašika
pučantvo krv čki iz krvavih bešika
okreće se ka nebu plamti
Živi sve gleda i pamti .
Bleki – Nikad ne zaboravljam
Nikad ne zaboravljam
neke tragove
što radi drugih
ne smijem ljubiti im stope
Nikad ne zaboravljam tišine
kapljice
uronjene u plavet oceana
a se uranjam
Nikad ne zaboravljam
Bijelu Damu
sa tisuću velova
a me vije
Nikad ne zaboravljam
milinu ljubavi
ples duša naših
bespućem noći dugih
Nikad ne zaboraviljam
ljepotu svjetlost
Tišina i sni
savršene dobrote
Uvijek zaboravljam
isprazni
svijet u kome nema
onoga što ne zaboravljam
Bleki – Biserje i školjke
Vidim zaranjaš
ko brilijantna čarolija
lepršaš bez mene mila
dalek od tvojih dubina
još uvijek ronim biserje
sve su školjke prazne
osim tvoje
a ja nemam dukate
zagubih sve
ne smijem ništa reći
časnost šta li
ostadoše Tišina i sni
Bleki – Tajac
Tajac, mnoge boli izvrištane.
Tišina,mnoge suze izbrisane.
Novi svjetski poredak sve je!
Ne vjerujte
vidjeste ubijanja i smrt
ne vjerujte
oni grade grobnice i okove!
Ne vjerujte
Kada vam babilonska
sedmobreška davalica za novac
trabanti braneći nova klanja kažu:
Vama gradimo mir i sigurnosti
Ne vjerujte
oni nova blaga za lomače stare traže
tajac i tišina
mnogo će toga biti nepovratno izgubljeno
turobno nestajući u mraku dana koji dolaze.
u tim danima
na zapadu ništa novo.
a Boga mi moga Jedinog
ni na Istoku.
takođe ni na sjeveru.
još manje na jugu
stupa
korača
tajac
tišina
vrišti krv