Bleki – San o zaboravljenom vremenu

 

Dobro jutro Nevjesto

Krhka ružo moja

 

Sanjah da si usnila lijep i okrepljujući san.

Zaboravila si ga.

 

Ja ga zapisah , jer svaku noć bdijem pored tebe.

Držim te za ruku.

 

Samo jedan poljubac, kao dašak lahorca

ti utisnem međ tršnjine usne.

 

Volim te mila.

Tako si lijepa,

nježna i snena.

 

Budiš u meni blagost i milinu.

 

Pored tebe nemam ni juče ,

ni danas , ni sutra.

 

To nije dio mene.

Ni dolazaka ni odlazaka.

 

I moja ljubav nikad ne umire.

Odričem  se svega osim nje.

 

Sa tobom Mila , imam sve.

Svo ono vrijemne

za koje sam mislio da je izgubljeno,

da ga nema.

 

Sa tobom dobijam sebe.

Ti si ljubav koja rađa.

 

Ti si izravna Evina kći.

Nije bilo generacija između vas.

Ona te rodila.

 

Ti si mene rodila.

Ja sam tvoj sin i tvoj ljubavnik.

 

Ja nisam Edip i neću oslijepiti,

jer ne žalim što volim svoju majku kao Ženu

 

i želim te kao  Nevjestu svoju.

 

Ti si Mila i sestra moja .

Jer i mene je majka Eva izravno rodila.

Zato sam tvoj brat.

 

Ne stidim se što volim svoju sestru

i hoću da vodim ljubav sa tobom,

da mi budeš Žena.

 

Evina izravna djeca nisu počinili incest,

Voljela su se,

slobodno nesputano.

 

Imati , majku tijelom i dušom

u ta prastara vremena je bila čast,

koju majka nije poklanjala svakom sinu.

 

Ne znaš ti Mila,

vjerujem da ne znaš,

volio bih da ne znaš kako je to, koliko boli ,

voljeti majku i sestru,

poštovati ih kao samo Nebo

a željeti da ih imaš kao Žene .

jer drugog izbora ti Sudba nije ostavila.

 

Voljeti Princezu , djevu ,

Tebe Mila,

Nema vremena,

Nema prostora,

samo biva

samo boje

samo ljubav

svuda oko nas ,

u nama.

 

Zapisana od Iskona

leprša kao kazna

kao blagodat

kao grijeh

kao zavjet

kao vječnost koja nikad ne zamire


												

Bleki – Najbolja

 

Pitam se djetinje a ne znam
Zašto živjeti druga vremena
Kod najlješi je ovaj vakat
Koji poklanja ljubav

Smiješ mi se smiješ kao sjena moja
Zašto živim snove svoga vremena
Kada najljepši su oni neprolazni
Što su ljubavi donosili

Suze neće da se raduju
Vremenima kojima mjesto u srcu nije
Tuđa su to vremena bez strasti
Ne tvoja i moja najbolja






												

Bleki – Ja sam taj

 

Bole riječi bez očiju
u nepostojećem vremenu
a nas zarobi vječnost
da ih gledaš dok prodireš
u bjelinu bjelokosti

velove duše kao biserje slažeš
a ljubav vodiš
bol u čima vidiš
osmjeh u srcu njenom slutiš
nutrini joj postaješ svjedokom

svakom jecaju kriku ljubavi
koji joj poklanjaš i kradeš
kao zavjet  ljubavi
svakim utapanjem u kristalnim vodama

čežnja uzavrelog oceana
pomućenog uma
bjelinom očiju nijemi
sluteć bol
ja sam taj ljubavi moja






												

Jutro sa Blekijem – Dušo moja

Ne plači mila

ništa nije vrijedno

tvojih suza

kapi jedne

il’ oka sjaj

 

ti samo budi svoja

sve će biti u redu

bez straha lepršaj dalje

princ tvoj na bijelom konju će te pronaći

zasigurno znam

vidim ga već je zajahao

 

dug je put

konj je spor

ali stići će na vrijeme

da sanjate vaše sne

 

Dušo moja

ja molim te

nemoj mi hvalu dati

jubim te najviše

i grlim jer se smijem

poslije par sati pakla

radi čednosti tvoje

 

Eto mila

ruka je tu

riječi nisu problem

ti mi piši

samo pobijedi strah






												

Jutro sa Blekijem – Bijah zelen i pametan

 

 

 

Kad sam bio mlad i zelen

bio sam jako pametan

rekoh onomad jednoj vjernici

nekad princezi

sada sjenki

što boli

 

a tko će ti reći

šta je to duša

ljepoto moja

to samo Bog zna

u njega je tajna svih stvari

 

kad bih bio siguran šta je duša

ja bih je tebi poklanjao

tebe svojom zvao

zato sam te u svojoj zaključao

 

glupko kako je to providno

 

smijulji se ona

pa me miluje

nježno

jedva je osjetim

 

šta mogu

prirodno sam takav

hvastam se

nije me puštala

moradoh joj reći

volim te

 

uplašio sam se

kada se niotkud pojavi miris

koji me podsjetio na tebe

okrećem se naokolo

nikoga nema

 

onda vidim

moja bijela košulja krvari

nikad čuo da tkanina crvenilo pušta

a mirisom ruže tijelo mi kiti

 

sada znam to srce moje

tebe traži

nisam joj nikad više morao

pjesme pjevati

 

ali zalud duša se naučila poju

i od tada samo crvkuće

i nikad ne pita

umoriš li se maleni

nije pošteno

 


												

Bleki – Poklon tango

 

 

Gdje li su nestali

tko mi ukrade

umilne dane

bolera 

što plesale ste samo meni

grlice mile moje

 

meni još muzika đardina plamti

okom suzom sja

nikako niz lice da klizne

zna

kraj još nije došao

 

dok srce šapuće pjesme ljubavne

bdi nad mojim poklon tangom

poslijednjim i najnježnijim

koji se neumitno primiče

željan da se otpleše

 

koraci njegovi gle

zabunom me

koje li sreće

tebi vode

jube moja


												

Ne bacaj kam dijete

od Ezela vakta

rekoše mi

voli i sni

maleni

ne budi sujetan

još mi rekoše

ne bacaj se kamenjem

maleni

ni rječju

ni pogledom

na ženu  i dijete

anđelae nebeske

grijeh je to

nikad ne bacam

ni kam

ni riječ

ni pogled

na ženu i dijete

preteški su

mili Anđelu

da ne uvrijedim Boga Milostivog

 

















												

Bleki – Ta neupoznata

 

Uvijek bude

ta jedna neupoznata

poslijednja

ljepota

što te mori

dušom svojom

što te boli

mirisom svojim

 

A znaeš

neće se dati

ljubiti

ni obljubiti

jer plaha je

ptica lepršava

čednost joj je ime

 

Klimnem joj glavom

poljubim prstiće

prislonim ručicu licu svom

pomilujem je suzom

kažem joj

hvala ti

i dobro došla u život moj





Sarajevo 31.08.2016.